WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-25T22:17:19Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{otok
|Ime = Osinj
|zemljovid =
|smještaj = [[Jadransko more]]
|otočje =
|koordinate = {{coord|43|00|21|N|17|28|03|E|display=title,inline}}
|država = [[Hrvatska]]
|gl.naselje =
|površina = 0,217<ref>[https://razvoj.gov.hr/UserDocsImages//arhiva/Regionalni%20razvoj//xII%20%20%20%20%20PREGLED%20lektoriranK-smanjen%2022%2002%202012.pdf Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića (42. str.)] Ministarstvo regionalnoga razvoja i Fondova Europske unije RH (pristupljeno 17. travnja 2017.)</ref>
|obalna crta = 2,4
|stanovništvo = nenaseljen
|slika = [[slika:Blace otoci.JPG|250px]]
|opis slike = Otok Osinj (najveći, u drugom planu)
}}
'''Osinj''' je nenaseljeni [[otočić]] u hrvatskom dijelu [[Jadransko more|Jadranskog mora]]. Nalazi se na ušću Male Neretve (rukavca [[Neretva|Neretve]]) pored mjesta [[Blace]].<ref name="građevinar">[http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-63-2011-01-10.pdf Crkveno graditeljstvo: Izostavljene i nedovoljno prikazane crkve] Časopis Građevinar, br. 63/2011., str. 88. (pristupljeno 20. ožujka 2017.)</ref> Najveći je u skupini koju još osim njega čine otočići Gubavac, [[Magarećak]] i Mali Školjić.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2006_03_33_862.html Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o otocima] Narodne novine 33/2006. (pristupljeno 20. ožujka 2017.) </ref> Dug je oko 1 km, a na njemu su tri uzvisine: Gradina (76 m), Uplov i Kabo (43 m). Često je u srednjovjekovnim izvorima dubrovačkog arhiva spominjan kao ''scolium Ossini'' ili ''scopulum Ussigni'', a u tiskanim djelima ''Osign'' prvi put spominje dubrovački benediktinac i mljetski opat [[Mavro Orbini]] (u poznatom djelu ''Il Regno degli Slavi'' (''Kraljevstvo Slavena'', Pesaro, 1601).<ref name="iskra">Fra [[Karlo Jurišić]]: [http://www.arhiva.metkovic.hr/iskra/default.asp?izb=7003.asp Franjevački samostan Osinj] Iskra, župski list župe sv. Ilije Metković br. 3/1970. (pristupljeno 20. ožujka 2017.)</ref>

== Povijest otoka ==
Vrlo je vjerojatno da je Osinj bio naseljen već u rimsko doba. Za vrijeme vladavine bizantskog cara [[Justinijan I. Veliki|Justinijana I. Velikoga]] bila je podignuta utvrda čija je svrha bila zaštita i nadzor bizantskih posjeda na istočnoj obali Jadrana. Tijekom [[Srednji vijek|srednjega vijeka]] otok je bio važno uporište te kao takav predmet čestih sukoba interesa [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], Dubrovnika i domaće vlastele u 15. stoljeću. Bio je u posjedu [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića-Kosače]] koji ga je utvrdio, ali su te utvrde Dubrovčani porušili 1450. Hrvatski plemići Jurjević-Vlatkovići oko 1470. ponovno su ga utvrdili uz pomoć Dubrovčana. Nakon osmanske okupacije sljedeća dva stoljeća utvrde su propadale. Nakon oslobođenja [[Neretvanska krajina|Neretvanske krajine]] od Osmanlija 1688. i Osinj je došao u sastav Mletačke Republike koja ga je 1744. dala u posjed plemićkoj obitelji Nonković, a njezini su ga članovi prodali seljacima iz Blaca.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=45678 Osinj] Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 20. ožujka 2017.)</ref>

== Sakralni objekti na Osinju ==
{{glavni|crkva sv. Ivana na Osinju}}
{{glavni|franjevački samostan sv. Luke i Marka na Osinju}}
[[Datoteka:Osinj tlocrt.svg|150px|minijatura|Tlocrt kaštela i crkve unutar njega prema don Radovanu Jerkoviću]]
[[Datoteka:Osinj.jpg|250px|mini|desno|Osinj iz zraka (u središtu slike)]]
Osim bizantske [[bizantska utvrda na Osinju|utvrde]] podignute u 6. stoljeću, na otoku su pronađeni ostatci crkve i franjevačkoga samostana. Na utvrde je prvi ukazao don [[Radovan Jerković]], svećenik i povjesničar. Obišao je lokalitet te napravio skicu tlocrta utvrde i crkve unutar nje. Crkvu je smatrao starijom od utvrde i pripisao je ranokršćanskom dobu. Rezultate toga rada objavio je 1942. u sarajevskom Napretku.<ref name="jeličić">Jasna Jeličić-Radonić: [http://hrcak.srce.hr/114546 Skulptura ranokršćanske crkve iz castelluma na otočiću Osinju na ušću Neretve] Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vol. 35 No.1, prosinac 1997. (pristupljeno 20. ožujka 2017.)</ref>

Ruševine je 5. rujna 1963. obišao fra [[Karlo Jurišić]] zajedno s fra Antom Sekelezom (tadašnjim dekanom i župnikom Metkovića) i don Jurom Narančom (tadašnjim župnikom Slivna). Tom prigodom Jurišić je zapisao: ''U šumici na maloj ravnici našao sam staru crkvicu s pročeljem prema jugu, koja s [[Apsida|apsidom]] ima ove dimenzije: duga 9,50 m, široka 5,70 m, visoka oko 4. m. Zvonik na preslicu pao na tle. Krasan kameniti portal, ali vrata nema. Crkvica je pokrivena kamenitim svodom s gotičkim lukom. U obloj apsidi jedan oltarić. Inače unutrašnjost crkvice sasvim zapuštena, upravo nedostojna. S jugozapadne strane s crkvom su povezane ruševine jedne građevine, koja je bila duga 15 m, široka u gornjem dijelu 4,30 m, a u donjem 5,30 m. Građevina je u prizemlju imala tri prostorije, od kojih su dvije sjeverne bile pokrivene s crkvom na jednu vodu, dok je južna građevina imala jedan kat. Narod zapuštenu crkvicu zove "Crkva sv. Ivana na Osinju".'' Jurišić navodi dalje ''da arhitektura i neki drugi arhivski izvori sigurno govore za veliku starost crkvice sv. Ivana, kao i za postojanje malog franjevačkog samostana uz tu crkvicu barem kratko vrijeme u 16. stoljeću. Arhitektura crkvice s gotičkim svodom, portalom i nad njim polukružnom [[Luneta|lunetom]] svjedoči da je crkvica sv. Ivana na Osinju građena doista svršetkom 14. ili početkom 15. st. Biskup fra [[Dominik Andrijašević]] 1629. g. u izvještaju Propagandi o tzv. "stjepanskoj biskupiji" spominje na Osinju "prekrasnu crkvu građenu na svod, koju su Turci oštetili, a zove se Sveti Ivan." Ruševine zgrade, koja je funkcionalno vezana uz crkvu, najočitije svjedoče, da je tu u dalekoj prošlosti bilo prebivalište neke redovničke zajednice. Naši uvaženi povjesničari fra [[Stjepan Zlatovcić]], fra [[Dominik Mandić]] i dr. smatraju da su se franjevci sklonili na otok Osinj u doba turske vladavine oko 1563. poslije negoli su im bili porušeni samostani u unutrašnjosti Hercegovine. Međutim, boravak sinova sv. Franje na Osinju nije bio ni miran ni dugotrajan, jer su im Turci i to malo gnijezdo doskora uništili.''<ref name="iskra"/>

U pismohrani franjevačkog samostana u Zaostrogu nalazi se listina pisana 1570. [[hrvatska ćirilica|hrvatskom ćirilicom]] koja svjedoči da su Turci 15. lipnja 1570. spalili samostan [[franjevački samostan sv. Luke i Marka na Osinju|sv. Luke i Marka]] na Osinju. Tom prigodom su ubili fra Petra Grubkovića, jednog laika odveli u ropstvo, te ranili samostanskog vikara fra Nikolu Kežića koji je od ozljeda uskoro preminuo. Samostan više nikada nije bio obnavljan, a u crkvi sv. Ivana je, uz prekide, bogoslužje vršeno sve do 1911.<ref name="iskra"/>

Fra Petar Sikavica (tadašnji župnik župe Plina Stablina<ref>[http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3070&Itemid=33 Fra Petar Sikavica] Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja Split (pristupljeno 20. ožujka 2017.)</ref>) je 1980. pristupio obnovi crkve Sv. Ivana, pod nadzorom stručnjaka Regionalnog zavoda. Tom prilikom uočeni su ugrađeni starokršćanski ulomci [[plutej]]a i [[pilastar|pilastra]] oltarne pregrade, stupova te kamenih posuda za koje je zaključeno da potječu iz utvrde na vrhu brežuljka. Uočeni su i ostatci zidova više građevina, a na središnjem ostatci starokršćanske crkve. Bila je to jednobrodna građevina s [[narteks]]om i istaknutom polukružnom apsidom, s vanjske strane ojačanom [[kontrafor]]ima između kojih su prozorski otvori koji su sačuvani gotovo u punoj visini. Nalazi su potvrdili da je u pitanju bizantska crkva i utvrda iz 6. stoljeća. Otkriveni su i mnogi ostatci namještaja koji su spojeni sa [[spolij]]ima iz crkve sv. Ivana te omogućili rekonstrukciju oltarne pregrade.<ref name="jeličić"/>

U crkvi se danas bogoslužje povremeno služi<ref>[http://franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=352&Itemid=7 Plina - Stablina (povijest župe)] Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja Split (pristupljeno 20. ožujka 2017.)</ref>, a cijeli se kompleks nalazi na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.<ref>[https://web.archive.org/web/20190911175516/https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212&kdId=376945971 Slivno Ravno, Crkva sv. Ivana na otoku Osinju] Arhivirana stranica Ministarstva kulture RH (pristupljeno 20. ožujka 2017.)</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
*[http://www.idoconline.info/article/852082 Rade Jerković: Otok Osinj na ušću Neretve] <small>Kalendar Napredak, 1. siječnja 1942.</small>

[[Kategorija:Otoci Jadranskog mora]]
[[Kategorija:Dubrovačko-neretvanska županija]]
[[Kategorija:Zaštićeno kulturno dobro]]

Osinj - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica