WikiSysop: file->datoteka

2022-05-01T04:42:49Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 04:42
Redak 10:		Redak 10:
	Primjena tog materijala i tehnike gradnje polako se proširila s [[Rod (otok)\|Rodosa]] na kopneni dio [[Stara Grčka\|Grčke]] i na grčke kolonije u južnoj Italiji, odakle su je preuzeli [[Rimljani]], iskoristivši blagodati bogatih ležišta pucolana u okolici Vezuva, dvjestotinjak kilometara južno od [[Rim]]a.		Primjena tog materijala i tehnike gradnje polako se proširila s [[Rod (otok)\|Rodosa]] na kopneni dio [[Stara Grčka\|Grčke]] i na grčke kolonije u južnoj Italiji, odakle su je preuzeli [[Rimljani]], iskoristivši blagodati bogatih ležišta pucolana u okolici Vezuva, dvjestotinjak kilometara južno od [[Rim]]a.

	[[~~File~~:Caesarea.JPG\|thumb\|220px\|Cezareja Maritima čiji su dugi lukobrani bili sagrađeni primjenom tehnike opus caementicium u moru, Izrael]]		[[Datoteka:Caesarea.JPG\|thumb\|220px\|Cezareja Maritima čiji su dugi lukobrani bili sagrađeni primjenom tehnike opus caementicium u moru, Izrael]]
	==Rim==		==Rim==
	U poglavlju „O naročitoj vrsti pijeska“ [[Vitruvije]]<ref>Vitruvije, 39. Riječ je o šestom poglavlju druge od deset Vitruvijevih knjiga O arhitekturi.</ref> detaljno opisuje Opus caementicium, nabrajajući i ležišta vulkanskog pijeska neophodnoga za njegovo spravljanje. Taj pijesak ''„pomiješan s vapnom i zidnim kamenom ne daje samo čvrstoću drugim gradnjama, već otvrdnu i nasipi pod vodom kad se njime grade u moru.“ ''		U poglavlju „O naročitoj vrsti pijeska“ [[Vitruvije]]<ref>Vitruvije, 39. Riječ je o šestom poglavlju druge od deset Vitruvijevih knjiga O arhitekturi.</ref> detaljno opisuje Opus caementicium, nabrajajući i ležišta vulkanskog pijeska neophodnoga za njegovo spravljanje. Taj pijesak ''„pomiješan s vapnom i zidnim kamenom ne daje samo čvrstoću drugim gradnjama, već otvrdnu i nasipi pod vodom kad se njime grade u moru.“ ''
Redak 22:		Redak 22:
	Problem leži u činjenici što su ležišta poculana i sličnih vulkanskih pijesaka malobrojna, pa je upotreba rimskoga cementa idealnoga sastava bila geografski prilično ograničena. U krajevima gdje je njegova upotreba zbog cijene transporta bila neisplativa, opus caementicium je rađen mješavinom u kojoj je uz vapno, pijesak i šljunak umjesto vulkanskoga pijeska dodavan prah sitno smljevene [[opeka\|opeke]].		Problem leži u činjenici što su ležišta poculana i sličnih vulkanskih pijesaka malobrojna, pa je upotreba rimskoga cementa idealnoga sastava bila geografski prilično ograničena. U krajevima gdje je njegova upotreba zbog cijene transporta bila neisplativa, opus caementicium je rađen mješavinom u kojoj je uz vapno, pijesak i šljunak umjesto vulkanskoga pijeska dodavan prah sitno smljevene [[opeka\|opeke]].

	[[~~File~~:Pantheon Interior 180 Degree Overhead Panorama.jpg\|thumb\|220px\|Kupola Panteona, Rim, najveličanstveniji postojeći spomenik izveden tehnikom opus cementicium]]		[[Datoteka:Pantheon Interior 180 Degree Overhead Panorama.jpg\|thumb\|220px\|Kupola Panteona, Rim, najveličanstveniji postojeći spomenik izveden tehnikom opus cementicium]]

	Tamo gdje je mogao biti korišten, opus caementicium se u žitkom stanju nalijevao u „šalunge“, drvene kalupe koji su se, kako je zid rastao, pomicali i podizali u visinu, te su mjestimice – kao na odlično očuvanoj cisterni na otoku Murteru (vidjeti sliku) - još uvijek vidljivi otisci dasaka tih kalupa.		Tamo gdje je mogao biti korišten, opus caementicium se u žitkom stanju nalijevao u „šalunge“, drvene kalupe koji su se, kako je zid rastao, pomicali i podizali u visinu, te su mjestimice – kao na odlično očuvanoj cisterni na otoku Murteru (vidjeti sliku) - još uvijek vidljivi otisci dasaka tih kalupa.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-18T00:22:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Rimska cisterna za vodu, Murter (Colentum).jpg|thumb|350px|Rimska cisterna za vodu sagrađena u tehnici Opus cementicium, otok [[Murter]], Hrvatska]]

'''Opus caementicium''' je naziv za građevinsku tehniku i [[materijal]] usavršen i vrlo široko korišten u arhitekturi [[Rimsko Carstvo|Rimskoga Carstva]].

Riječ je o zidnom vezivu, često zvanom i ''rimski beton'', koje se sastojalo od mješavine gašenog [[vapno|vapna]], sitnog [[šljunak|šljunka]] i [[pucolan]]a - pjeskovitog [[vulkan]]skog [[pepeo|pepela]] s padina [[Vezuv]]a, koji je toj mješavini, kojoj se dodavala i [[voda]], nakon sušenja davao i do osam puta veću čvrstoću od do tada korištenog [[mort]]a (smjesa gašenog vapna, običnog pijeska i vode).<ref>Kostrenčić 1964, 359; Suić 1976, 109</ref>

==Grčka==
Cementnu smjesu prvi su otkrili Grci, u 5. st. pr. K.
Umjesto pucolana, koristili su, čini se, santorinsku zemlju, lokalno dostupnu vrstu vulkanskoga pijeska u koje spada i pucolan.
Primjena tog materijala i tehnike gradnje polako se proširila s [[Rod (otok)|Rodosa]] na kopneni dio [[Stara Grčka|Grčke]] i na grčke kolonije u južnoj Italiji, odakle su je preuzeli [[Rimljani]], iskoristivši blagodati bogatih ležišta pucolana u okolici Vezuva, dvjestotinjak kilometara južno od [[Rim]]a.

[[File:Caesarea.JPG|thumb|220px|Cezareja Maritima čiji su dugi lukobrani bili sagrađeni primjenom tehnike opus caementicium u moru, Izrael]]
==Rim==
U poglavlju „O naročitoj vrsti pijeska“ [[Vitruvije]]<ref>Vitruvije, 39. Riječ je o šestom poglavlju druge od deset Vitruvijevih knjiga O arhitekturi.</ref> detaljno opisuje Opus caementicium, nabrajajući i ležišta vulkanskog pijeska neophodnoga za njegovo spravljanje. Taj pijesak ''„pomiješan s vapnom i zidnim kamenom ne daje samo čvrstoću drugim gradnjama, već otvrdnu i nasipi pod vodom kad se njime grade u moru.“ ''

Doista, pucolan je vrlo bogat silicijem i aluminijem, pa je opus caementicium u kojem je bio korišten imao osobita svojstva lakoće, čvrstoće i vodonepropusnosti, idealna za uporabu u građevini.

Čak se i Vitruvijev navod o korištenju tog materijala za gradnje u moru pokazao točnim.
Dva lukobrana Cezareje Maritime duga 500 i 275 metara bila su podignuta zahvaljujući dopremanju 24000 m<sup>3</sup> pucolana, za što je bilo potrebno najmanje 44 broda nosivosti po 400 tona.

Ipak, klasični opus caementicium bio je korišten relativno rijetko.
Problem leži u činjenici što su ležišta poculana i sličnih vulkanskih pijesaka malobrojna, pa je upotreba rimskoga cementa idealnoga sastava bila geografski prilično ograničena. U krajevima gdje je njegova upotreba zbog cijene transporta bila neisplativa, opus caementicium je rađen mješavinom u kojoj je uz vapno, pijesak i šljunak umjesto vulkanskoga pijeska dodavan prah sitno smljevene [[opeka|opeke]].

[[File:Pantheon Interior 180 Degree Overhead Panorama.jpg|thumb|220px|Kupola Panteona, Rim, najveličanstveniji postojeći spomenik izveden tehnikom opus cementicium]]

Tamo gdje je mogao biti korišten, opus caementicium se u žitkom stanju nalijevao u „šalunge“, drvene kalupe koji su se, kako je zid rastao, pomicali i podizali u visinu, te su mjestimice – kao na odlično očuvanoj cisterni na otoku Murteru (vidjeti sliku) - još uvijek vidljivi otisci dasaka tih kalupa.
Opus caementicium lijevan u drvene kalupe nije se koristio samo za podizanje zidova, već i lukova, svodova i kupola.
Ovisno o svrsi i okolnostima gradnje, u smjesu je bio dodavan gips, manje kamenje (radi pojeftinjenja gradnje) i slično.

Kasnije su se tako podignute strukture često oblagale opekom, kamenom ili štukom, što je to još i danas često praksa kod suvremenoga betona. Ponekad je, kao u [[Pompeji]]ma, opus caementicium korišten i za betoniranje putova.

Opus caementicium zaslužan je i za najveće postignuće rimske arhitekture: kupolu [[Panteon]]a koja je i danas, nakon 1900 godina, najveća nearmiranobetonska kupola na svijetu.
U njezinoj bazi uz caementicium je korišten teški [[bazalt]], u središnjem dijelu kamen srednje gustoće, dok je na vrhu korišrten plovućac, kamen toliko lagan da pliva na vodi.

Nešto kasnije ista tehnika uspješno je primijenjena u presvođivanju monumentalnih interijera [[Karakaline terme|Karakalinih]] i Dioklecijanovih termi, koje su djelomično očuvane i danas.

==Opus caementicium na tlu Hrvatske==
Osim na nekim čistim primjerima, kao što je onaj s otoka Murtera, Rimljani su na tlu Hrvatske opus caementicium koristili polažući u tijeku nalijevanja mase u kalup uz daske malo kamenje koje je po skidanju kalupa izgledalo kao svojevrsna oplata, ili su ga naprosto koristili kao vezivo prigodom podizanja zidova u drugim tehnikama gradnje.<ref>Suić 1976, 109-110</ref>

U tehnici [[opus incertum]] beton se više nije lijevao u drveni kalup, već između dvaju redova priklesanog poligonalnog kamenja koje čini unutrašnje i vanjsko lice zida. Uz cement ubacivalo se i kamenje koje je znatno pojeftinjavalo ovaj način gradnje.

U tehnici [[opus reticulatum]] beton se nalijevao između vanjskog i unutarnjeg lica zida kojeg su činili manji kamenovi priklesani u formi piramide, kojoj je osnovica imala oblik kvadrata. Ta se baza postavljala s vanjske strane zida i to tako da joj je dijagonala tekla po vertikali, čime je nastala mreža [[romb]]oidnih fuga koje su stvarale zanimljivu, i u nas rijetko viđanu strukturu zidnoga lica.

Na sličan način, nalijevanjem između vanjskog i unutarnjeg lica zida, beton se primjenjivao i u tehnici [[opus quadratum]], zidanju dobro klesanim, ali ne do kraja pravilnim kvadrima.

U tehnici [[opus mixtum]], često korištenoj u gradnji [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]], betonom su povezivani vodoravni izmjenični redovi opeka i kvadratičnog kamenja.

U tehnici [[opus spicatum]], rimski beton je korišten za povezivanje opeka postavljenih „na nož“, u formi ''riblje kosti'', tj. klasa, od kojeg i dolazi naziv ''spicatum''.

Na koncu valja napomenuti da su u nas korištene inačice rimskog betona zapravo lokalne, kvalitativno u pravilu slabije varijante izvornoga recepta, koji zapravo nije sasvim poznat, i koji je, izgleda, imao mnoštvo izvedenica koje su ovisile o nizu specifičnih uvjeta svake pojedine gradnje.

==Srednji vijek==
U srednjem vijeku opus caementicium nestaje, te ga nalazimo samo sporadično u građevinama 12. st. na tlu južne Francuske.<ref>Kostrenčić 1964, 359</ref>

Odmah po padu Rimskog Carstva pada u zaborav te ga nasljeđuje klasična gradnja od kamena opeke i morta, koja prevladava sve do 20. st.

Ostaci rimskih građevina u kojima je bio primijenjen, svjedoče o nevjerojatnoj trajnosti ovog materijala, koji je svoju čvrstoću u cijelosti sačuvao čak i onda kada je korišten za gradnje pod morem.

==Bilješke==
{{Izvori}}

==Vidi također==
*[https://hr.wikipedia.org/wiki/Pucolan Pucolan (hr.)]
*[https://en.wikipedia.org/wiki/Pozzolana Pozzolana (eng.)]
*[https://en.wikipedia.org/wiki/Pozzolan Pozzolan (eng.)]
*[https://en.wikipedia.org/wiki/Roman_concrete Rimski beton (eng.)]
*[https://en.wikipedia.org/wiki/Caesarea_Maritima Caesarea Maritima (eng.)]
*[[Hidraulična žbuka]]

*[[Opus incertum]]

==Izvori==
*Vitruvije - Marcus Vitruvious Pollio: Deset knjiga o arhitekturi, preveo Matija Lopac, Sarajevo, 1990., str. 39-40

==Literatura==
*Kostrenčić 1964 – [[Zlatko Kostrenčić]]: Beton, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1959., str. 358-359
* Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 211, 237, 241, 243, 251, 253, 272
*Suić 1976 - Mate Suić: Antički grad na istočnoj obali Jadrana, Zagreb, 1976., str. 108-110
*[https://www.academia.edu/37813911/Marin_Buovac_Opus_Amphitheatralis_-_tehnike_materijali_i_konstrukcije_rimskih_amfiteatara_Gra%C4%91evinar_br._70_10_2018_str._913-918 Marin Buovac: ''Opus Amphitheatralis - tehnike, materijali i konstrukcije rimskih amfiteatara'', Građevinar br. 70, 10/2018, str. 913-918.]

==Vanjske poveznice==
*[https://www.youtube.com/watch?v=50Wg23A2iqU Tehnologija Rimljana]

[[Kategorija:Građevinarstvo]]
[[Kategorija:Likovna umjetnost]]
[[Kategorija:Arhitektonski elementi]]
[[Kategorija:Znanost i tehnologija u starom Rimu]]

Opus caementicium - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica