WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

2021-12-01T23:16:50Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 23:16
Redak 15:		Redak 15:
	[[datoteka:Sun pillar and kitesurfers.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Sunčev stup]] blizu [[San Francisco, Kalifornija\|San Francisca]].]]		[[datoteka:Sun pillar and kitesurfers.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Sunčev stup]] blizu [[San Francisco, Kalifornija\|San Francisca]].]]

	[[datoteka:HALO-S south pole.jpg\|mini\|desno\|300px\|Prikaz [[Halo (optika atmosfere)\|haloa]] sa [[Polovi južne polutke\|Južnog pola]]. Na slici se vidi nekoliko pojava vezanih za halo: [[parhelijski krug]] (vodoravna linija), [[22° halo]] (krug) i [[lažno Sunce]] (2 blještave kugle s lijeve i desne strane) te gornji [[tangencijalni luk]] (dodiruje na vrhu krug od 22° haloa. <br /><small>Slika: Cindy McFee, NOAA, prosinac 1980.</small><ref name="NOAA-McFee">{{~~Citiraj web~~\|url=http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm \|title=A magnificent halo \|publisher=NOAA \|date=1980-12-21 \|accessdate=2007-04-14 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20061213123117/http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm \|archivedate=2006-12-13 \|deadurl=yes \|df= }}</ref>]]		[[datoteka:HALO-S south pole.jpg\|mini\|desno\|300px\|Prikaz [[Halo (optika atmosfere)\|haloa]] sa [[Polovi južne polutke\|Južnog pola]]. Na slici se vidi nekoliko pojava vezanih za halo: [[parhelijski krug]] (vodoravna linija), [[22° halo]] (krug) i [[lažno Sunce]] (2 blještave kugle s lijeve i desne strane) te gornji [[tangencijalni luk]] (dodiruje na vrhu krug od 22° haloa. <br /><small>Slika: Cindy McFee, NOAA, prosinac 1980.</small><ref name="NOAA-McFee">{{Citiranje weba\|url=http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm \|title=A magnificent halo \|publisher=NOAA \|date=1980-12-21 \|accessdate=2007-04-14 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20061213123117/http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm \|archivedate=2006-12-13 \|deadurl=yes \|df= }}</ref>]]

	[[datoteka:Circumhorizontal arc (Fire Rainbow) in the Nepal Himalayas.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Cirkumhorizontalni luk]] iznad [[Himalaja]] ([[Nepal]]).]]		[[datoteka:Circumhorizontal arc (Fire Rainbow) in the Nepal Himalayas.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Cirkumhorizontalni luk]] iznad [[Himalaja]] ([[Nepal]]).]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

2021-12-01T03:38:09Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 03:38
Redak 15:		Redak 15:
	[[datoteka:Sun pillar and kitesurfers.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Sunčev stup]] blizu [[San Francisco, Kalifornija\|San Francisca]].]]		[[datoteka:Sun pillar and kitesurfers.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Sunčev stup]] blizu [[San Francisco, Kalifornija\|San Francisca]].]]

	[[datoteka:HALO-S south pole.jpg\|mini\|desno\|300px\|Prikaz [[Halo (optika atmosfere)\|haloa]] sa [[Polovi južne polutke\|Južnog pola]]. Na slici se vidi nekoliko pojava vezanih za halo: [[parhelijski krug]] (vodoravna linija), [[22° halo]] (krug) i [[lažno Sunce]] (2 blještave kugle s lijeve i desne strane) te gornji [[tangencijalni luk]] (dodiruje na vrhu krug od 22° haloa. <br /><small>Slika: Cindy McFee, NOAA, prosinac 1980.</small><ref name="NOAA-McFee">{{~~cite~~ web\|url=http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm \|title=A magnificent halo \|publisher=NOAA \|date=1980-12-21 \|accessdate=2007-04-14 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20061213123117/http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm \|archivedate=2006-12-13 \|deadurl=yes \|df= }}</ref>]]		[[datoteka:HALO-S south pole.jpg\|mini\|desno\|300px\|Prikaz [[Halo (optika atmosfere)\|haloa]] sa [[Polovi južne polutke\|Južnog pola]]. Na slici se vidi nekoliko pojava vezanih za halo: [[parhelijski krug]] (vodoravna linija), [[22° halo]] (krug) i [[lažno Sunce]] (2 blještave kugle s lijeve i desne strane) te gornji [[tangencijalni luk]] (dodiruje na vrhu krug od 22° haloa. <br /><small>Slika: Cindy McFee, NOAA, prosinac 1980.</small><ref name="NOAA-McFee">{{Citiraj web\|url=http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm \|title=A magnificent halo \|publisher=NOAA \|date=1980-12-21 \|accessdate=2007-04-14 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20061213123117/http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm \|archivedate=2006-12-13 \|deadurl=yes \|df= }}</ref>]]

	[[datoteka:Circumhorizontal arc (Fire Rainbow) in the Nepal Himalayas.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Cirkumhorizontalni luk]] iznad [[Himalaja]] ([[Nepal]]).]]		[[datoteka:Circumhorizontal arc (Fire Rainbow) in the Nepal Himalayas.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Cirkumhorizontalni luk]] iznad [[Himalaja]] ([[Nepal]]).]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T03:25:52Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Double-alaskan-rainbow.jpg|mini|desno|300px|Dvostruka [[duga]].]]

[[datoteka:Polarlicht_2.jpg|300px|desno|mini|[[Polarna svjetlost]] ili [[Aurora borealis]].]]

[[datoteka:22.03.2008 Vega påske, kjilvær 088, jpg6.jpg|mini|desno|300px|[[Miraž]] na [[more|moru]].]]

[[datoteka:Desertmirage.jpg|mini|desno|300px|[[Fatamorgana]] u [[pustinja|pustinji]].]]

[[datoteka:Big green flash.JPG|mini|desno|300px|[[Zeleni bljesak]] u [[Santa Cruz (Kalifornija)|Santa Cruzu (Kalifornija)]], [[SAD]].]]

[[datoteka:Sun dogs and halo (24104827192).jpg|mini|desno|300px|[[46° halo]] (vanjski prsten) zajedno sa [[22° halo]], [[Lažno Sunce|lažnim Suncima]] i gornjim [[tangencijalni luk|tangencijalnim lukom]].]]

[[datoteka:Fargo Sundogs 2 18 09.jpg|mini|desno|300px|Vrlo sjajna [[lažno Sunce|lažna Sunca]] ili pasunca u mjesto Fargo, [[Sjeverna Dakota]], [[SAD]].]]

[[datoteka:Sun pillar and kitesurfers.jpg|mini|desno|300px|[[Sunčev stup]] blizu [[San Francisco, Kalifornija|San Francisca]].]]

[[datoteka:HALO-S south pole.jpg|mini|desno|300px|Prikaz [[Halo (optika atmosfere)|haloa]] sa [[Polovi južne polutke|Južnog pola]]. Na slici se vidi nekoliko pojava vezanih za halo: [[parhelijski krug]] (vodoravna linija), [[22° halo]] (krug) i [[lažno Sunce]] (2 blještave kugle s lijeve i desne strane) te gornji [[tangencijalni luk]] (dodiruje na vrhu krug od 22° haloa. <br /><small>Slika: Cindy McFee, NOAA, prosinac 1980.</small><ref name="NOAA-McFee">{{cite web|url=http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm |title=A magnificent halo |publisher=NOAA |date=1980-12-21 |accessdate=2007-04-14 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20061213123117/http://www.photolib.noaa.gov/historic/nws/wea00195.htm |archivedate=2006-12-13 |deadurl=yes |df= }}</ref>]]

[[datoteka:Circumhorizontal arc (Fire Rainbow) in the Nepal Himalayas.jpg|mini|desno|300px|[[Cirkumhorizontalni luk]] iznad [[Himalaja]] ([[Nepal]]).]]

[[datoteka:Solar glory and Spectre of the Brocken from GGB on 07-05-2011.jpg|mini|desno|300px|Ako promatrač stoji na planinskoj stijeni s pojavom [[Glorija (optika atmosfere)|glorije]], a njegova sjena pada na [[oblak]], tada je sjena okružena vijencima (takozvani [[Brockenski spektar]]).]]

[[datoteka:Lunar-coronae.jpg|mini|desno|300px|[[Korona (optika atmosfere)|Korona]] ili vijenac oko [[Mjesec]]a.]]

[[datoteka:Alpenglühen 5236.jpg|mini|desno|300px|[[Alpski žar]] na planini Latemar ([[Dolomiti]]).]]

[[datoteka:Highly_iridising_altocumulus.jpg|mini|desno|300px|[[Irizacija]] [[oblaci|oblaka]].]]

[[datoteka:SDIM0241b.jpg|mini|desno|300px|[[Rayleighovo raspršenje]] jače je nakon zalaska Sunca. Ono uzrokuje plavu nijansu neba u toku dana i crvenu boju Sunca kod zalaska.]]

[[datoteka:Difuzija svjetlosti.gif|mini|desno|300px|[[Raspršenje svjetlosti]] je [[Raspršenje|raspršivanje]] [[svjetlost]]i na razne strane.]]

[[datoteka:56°² Sonnenuntergang ¼ H~11km.JPG|mini|desno|300px|[[Atmosferska refrakcija|Atmosferskom refrakcijom]] vidljivi se [[obzor]] proširuje za 5 do 6%. [[Zalazak Sunca]] se vidi iako je [[Sunce]] već zašlo.]]

[[datoteka:Full moon partially obscured by atmosphere.jpg|mini|desno|300px|Slika [[Mjesec]]a djelomično zasjenjena Zemljinskom atmosferom. Vidljivi oblik [[Mjesec]]a u donjem dijelu više nije kružan zbog atmosferskog loma svjetlosti.]]

'''Optika atmosfere''' ili '''atmosferska optika''' jest grana [[meteorologija|meteorologije]] koja proučava pojave nastale [[Refrakcija|lomom svjetlosti]], odbijanjem ([[refleksija|refleksijom]]), [[Rayleighovo raspršenje|raspršivanjem]] i [[ogib]]om (difrakcija) [[svjetlost]]i u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] (boja neba, duga, vijenac ili korona oko Sunca i Mjeseca, halo, pasunce ili lažno Sunce, Sunčev stup, irizacija oblaka, glorija, zračno zrcaljenje, fatamorgana, miraž, pojava sumraka, alpskog žara, treperenja zvijezda, zelenog bljeska, astronomska i terestrička refrakcija, depresija [[obzor]]a i drugo). Optika atmosfere proučava i pojave koje su posljedica perspektive: prividni oblik [[Nebeska sfera|nebeskog svoda]], površine diska [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a pri njihovu izlaženju i zalaženju i drugo.<ref> '''optika atmosfere''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=45343] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Duga ==
{{glavni|Duga}}

'''Duga''' je veliki kružni luk [[svjetlost]]i na nebu, sastavljen od užih obojenih i međusobno usporednih lukova, a nastaje kada se [[Sunce]] pojavi prilikom razlaza [[oblak]]a. Duga nastane [[Disperzija (optika)|disperzijom]] [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] zbog loma na kapljicama kiše. Sunčeva se zraka najprije lomi pri ulazu u kapljicu kiše i odbija na stražnjoj plohi kapljice, pa se zatim ponovo lomi pri izlazu iz nje. Zbog toga se Sunčeva svjetlost rastavlja na [[spektralne boje]]. Promatrač vidi dugu kada su kapljice kiše ispred njega, a Sunce iza njega.

Osim glavne duge u kojoj se boje prelijevaju iz crvenog na vanjskoj strani u ljubičasto na unutarnjoj, pojavljuje se i sporedna duga koja je slabijega sjaja. Boje u sporednoj dugi dolaze obrnutim redom tako da su crveni rubovi obiju duga jedan prema drugome susjedni. Sporedna duga nastaje zbog toga što se Sunčeve zrake u kapljicama kiše dvaput [[refleksija|reflektiraju]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

Duga je optička pojava u obliku obojenih lukova (jednog ili više), koju zamjećujemo na nebu u području kiše na oblačnoj pozadini, i to na suprotnoj strani od Sunca sa središtem u takozvanoj antisolarnoj točki. Osim glavne duge sa kutnim polumjerom 42°, često se zapaža i sporedba duga s kutnim polumjerom 52°. Kod glavne duge zapažaju se izrazite spektralne boje sa crvenom bojom na vanjskom rubu i ljubičastom na unutrašnjem rubu. Kod sporedne duge poredak boja je obrnut. Jakost (intenzitet) boja i širina obojenog pojasa zavisi od veličine kišnih kapi. Katkada se mogu opaziti s unutrašnje strane glavne duge i s vanjske strane sporedne duge prekobrojni dugovi koji potječu od dodatne (sekundarne) obojene duge (znatno slabije jakosti), najčešće zelenkaste i ružičaste boje. Broj takvih duga može doseći i 6. Ponekad, kad su kapljice vrlo malene i u magli, zapaža se bijela duga (maglena duga). Duga se može zapažati i po mjesečini, i tada je najčešće bijele boje.

[[Rene Descartes|R. Descartes]] je 1637. prvi protumačio nastanak duge [[refleksija|refleksijom]] i [[Refrakcija|lomom Sunčevih zraka]] u vodenim kapljicama. Tu je teoriju dopunio [[Isaac Newton|I. Newton]], te u 19. stoljeću [[George Biddell Airy|G. B. Airy]]. Nastanak duge najčešće se tumači minimalnim otklonom zraka svjetlosti, koju doživi promatrana zraka svjetlosti prolazom kroz kišnu kapljicu. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Polarna svjetlost ==
{{glavni|Polarna svjetlost}}

'''Polarna svjetlost''' je svjetlosna pojava u visokim slojevima [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] u obliku [[Luk (arhitektura)|lukova]], [[Korona (razdvojba)|korona]], pruga, zavjesa i [[Raspršenje svjetlosti|raspršenih]] (difuznih) svijetlih ploha. Najčešće je vidljiva u [[Polarna klima|polarnim krajevima]], a što je udaljenost od [[Zemljino magnetsko polje|magnetskih polova]] veća, to se pojavljuje rjeđe. Osim na [[Zemlja|Zemlji]], opažena je i na [[Jupiter]]u i [[Saturn]]u. Lukovi polarne svjetlosti su oštro ograničeni, zrakaste ili homogene strukture, s najvišom točkom u magnetskom [[meridijan]]u. Zavjese imaju duge zrake koje se često pružaju u smjeru magnetskoga polja u obliku lepeze. Korona se pojavljuje u najsjevernijim krajevima, gdje su magnetske [[silnice]] okomite na površinu planeta. Raspršene svijetle plohe nalik su na osvijetljen [[oblak]] i mogu povremeno pulsirati, lagano povećavati i smanjivati sjaj u razdoblju od nekoliko minuta.

Polarna svjetlost u Zemljinoj atmosferi nastaje kada brze (od 300 do 1200 [[Metar u sekundi|km/s]]), [[Električni naboj|električki nabijene]] čestice (na primjer [[ion]]i, [[elektron]]i) [[Sunčev vjetar|Sunčeva vjetra]] uđu u [[Zemljino magnetsko polje]] pa se ubrzavajući se prema Zemljinim magnetskim polovima sudaraju s [[čestica]]ma [[zrak]]a i pobuđuju ih na [[emisija|emisiju]] [[svjetlost]]i, najčešće na visinama između 90 i 150 [[kilometar]]a. Posebno je sjajna u doba velike [[Sunčev ciklus|Sunčeve aktivnosti]] (pojava mnogih [[Sunčeve pjege|Sunčevih pjega]] i [[Sunčeva baklja|baklji]]).

Promatrana iz područja bližega Zemljinim polovima, polarna je svjetlost uglavnom žutozelene, a s manjih [[zemljopisna širina|zemljopisnih širina]], crvene boje. Do razlike u [[boja|boji]] dolazi zbog različitih [[gustoća zraka]] na različitim [[visina]]ma u [[atmosfera|atmosferi]]. Na velikim visinama, gdje je atmosfera rijetka, sudari su među [[molekula]]ma zraka rijetki i [[kisik]] dvije minute nakon pobuđenja emitira crvenu svjetlost. U dubljim slojevima atmosfere (do kojih čestice Sunčeva vjetra dospijevaju putujući prema sjeveru ili jugu) događa se znatno više sudara među molekulama zraka, što dovodi do toga da, potaknut tim sudarima, Sunčevim vjetrom pobuđeni kisik emitira zelenu svjetlost. Pobuđeni [[dušik]] neovisno o visini emitira plavu i ljubičastu svjetlost.

Na sjeveru se naziva '''aurora borealis''' (sjeverna zora), prema rimskoj božici svitanja Aurori i grčkom bogu sjevernih ili sjeveroistočnih vjetrova, [[Borej]]u. Na jugu se naziva '''aurora australis''' (južna zora). <ref> '''polarna svjetlost''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49090] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>

== Miraž ==
{{glavni|Miraž}}

'''Miraž''' ([[Francuski jezik|franc]]. ''mirage'', od ''mirer'' < [[Latinski jezik|lat]]. ''mirari'': čuditi se) ili '''zrcaljenje u atmosferi''' je [[optika|optička]] [[pojava]] koja nastaje zbog [[lom svjetlosti|loma svjetlosti]] u [[atmosfera|atmosferi]], kada raslojavanje atmosfere nije jednoliko, pa nastaje [[Totalna refleksija|totalno odbijanje (refleksija)]] svjetlosti među različito zagrijanim slojevima atmosfere, te svijanje zraka svjetlosti. Zbog toga se, na primjer, [[planine]] i [[otok|otoci]] čine kao da su podignuti u visinu i odvojeni od površine Zemlje, predmeti se vide iskrivljeni, dvostruki, trostruki i drugo. Pri donjem je miražu konkavna strana zrake svjetlosti okrenuta prema gore, a pri gornjem miražu prema dolje. Među pojave miraža ubraja se i fatamorgana.<ref> '''miraž''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=41118] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

=== Fatamorgana ===
{{glavni|Fatamorgana}}

'''Fatamorgana''' u [[Geofizika|geofizici]] ([[Arapski jezik|arap]]. ''sarab'', ''serab'' ili ''sirab'') optička je pojava u Zemljinoj atmosferi, vrsta zrcaljenja u zraku, zbog kojeg se pričinja kao da se u daljini vide predjeli i predmeti. Uzrok je prelamanje zraka svjetlosti i potpuno zrcaljenje ([[totalna refleksija]]) u različito ugrijanim slojevima zraka. Fatamorgana se često vidi u [[pustinja]]ma i [[Tropi|tropskim krajevima]] (refleksija svjetlosti neba daje dojam [[jezero|jezera]] koje "bježi" kako se približavamo) i na [[more|moru]] (osobito u [[tjesnac]]u između [[Messina|Messine]] i [[Kalabrija|Kalabrije]]; u pučkom se vjerovanju pripisivala djelovanju [[Morgana le Fay|vile Morgane]]; [[Legenda|legendu]] su na južnu [[Sicilija|Siciliju]] donijeli [[Normani]]). Zbog istog uzroka vide se predmeti na moru [na primjer, [[brod]]ovi) uzdignuti (nepreokrenuti)].<ref> '''fatamorgana''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=19052] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

=== Zeleni bljesak ===
{{glavni|Zeleni bljesak}}
'''Zeleni bljesak''' optička je pojava u atmosferi koja nastaje za vrijeme [[Zalazak sunca|zalaska]] ili izlaska Sunca lomom svjetlosti na slojevima zraka različite [[gustoća|gustoće]], te traje nekoliko [[sekunda|sekundi]]. [[Kut]] loma zelene svjetlosti malo je veći od kuta loma crvene svjetlosti, pa je prilikom izlaska i zalaska Sunca njegov gornji rub zelene boje, a donji crvene. Pojava se može opažati na svim [[zemljopisna širina|zemljopisnim širinama]], ali je za opažanje potrebna iznimno bistra atmosfera bez [[Vlažnost zraka|vlage]]. <ref> '''zeleni bljesak''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=69677] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Halo ==
{{glavni|Halo (optika atmosfere)}}

'''Halo''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''halo'', [[akuzativ]] od ''halos'' < [[Starogrčki jezik|grč]]. ''ἅλως'': [[gumno]], okruglo mjesto) je [[optika|optička]] pojava u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] ([[optika atmosfere]]) kada se [[Sunce]] ili [[Mjesec]] naziru kroz tanak sloj [[oblak]]a s [[kristal]]ićima [[leda]]. Najpoznatiji je [[krug]] oko Sunca ili Mjeseca (potpuni ili njegov dio) [[promjer]]a 22[[Stupanj (kut)|°]] ([[22° halo]] ili [[mali halo]]) koji je na unutarnjoj strani [[crvena|crvenkaste]], a na vanjskoj strani [[plava|plavkaste]] boje; mnogo rjeđi je halo promjera 46° ([[46° halo]] ili [[veliki halo]]).

U istu skupinu optičkih pojava spadaju i:
* [[Lažno Sunce|lažna Sunca]], [[parhelij]]i ili [[pasunce|pasunca]], [[bijela|bjelkaste]] mrlje na dijelu [[krug]]a s obiju strana ili samo s jedne strane [[Sunce|Sunca]] ili [[Mjesec]]a, a na istom nagibu kao izvor [[svjetlost]]i,
* [[tangentni luk]]ovi (bjelkaste su boje i dodiruju krug haloa na gornjem vrhu),
* [[Sunčev stup]]ovi (pojavljuju se iznad Sunca izravno prije njegova izlaska ili nakon zalaska) i drugo,
* [[cirkumzenitalni luk]] je optička pojava vrlo slična [[duga|dugi]] i to je vrlo blijedi luk okrenut krajevima prema gore ([[izokrenuta duga]]),
* [[cirkumhorizontalni luk]] može se vidjeti kada visoko na [[nebo|nebu]] lebde sitni [[kristal]]ići [[led]]a u obliku [[šesterokut]]nih pločica,
* [[parhelijski krug]] se katkada može zapaziti uz halo u obliku prstena s kutnim polumjerom od 22° ([[22° halo]]), ako je oblačni pokrov [[cirostratus]]a homogen, koji okružuje nebo paralelno s [[obzor]]om (horizontom), a prolazi kroz [[Sunce]] i [[parhelij]]e (lažna Sunca),
* [[protusunce]] ili [[antihelij]] je rijetka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu, na suprotnoj strani od Sunca,
* [[parantihelij]] je rijetka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu i 60° od protusunca u stranu (ustvari parantihelij se nalazi u vodoravnoj ravnini 120° od položaja Sunca pa ga možemo i nazvati [[120° lažno Sunce]]),
* [[Parryjev luk]] je rijetka optička pojava koja se pojavljuje na na gornjoj strani 22° halo, zajedno s gornjim tangencijalnim lukovima (iznad njih),
* [[supralateralni luk]] se pojavljuje na na gornjoj strani 22° halo, oko dvostruke duljine kruga, a stvara blijedu traku duginih boja u širokom pojasu iznad Sunca,
* [[opisani halo]] se pojavljuje kad je Sunce više od 30° iznad obzora, a kad je Sunce niže od 30° iznad obzora, tangencijalni lukovi se pružaju uvis u obliku slova V.

Sve te pojave nastaju [[Refrakcija|lomom zraka svjetlosti]] na [[kristal]]ićima [[led]]a pa se pojavljuju djelomično [[Spektar (boja)|spektralne boje]] ili nastaju [[refleksija|refleksijom]] (odbijanjem) svjetlosnih zraka na plohama [[kristal]]ića [[led]]a uz pojavu bjeličaste boje ili pak nastaju zajedničkim djelovanjem obaju procesa.

== Glorija ==
{{glavni|Glorija (optika atmosfere)}}

'''Glorija''' (lat. ''gloria'': slava) jest optička pojava koja se vidi kao jedan ili više obojenih [[Prsten (matematika)|prstena]] na gornjoj površini [[oblak]]a. Nastaje na dijelu neba suprotno od dijela na kojem se nalaze Sunce ili Mjesec. Posljedica je [[ogib]]a svjetlosti na kapljicama vode. Može se opaziti na [[rosa|rosi]] i [[magla|magli]], ali vrlo rijetko. <ref> '''glorija''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=22356] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

=== Brockenska sablast ===
{{glavni|Brockenska sablast}}

'''Brockenska sablast''' je [[Optika atmosfere|optička pojava u atmosferi]]. Kada je [[Sunce]] nisko i iza leđa promatraču, može se u [[planina]]ma ili povišenim [[građevina]]ma na gornjoj površini sloja [[magla|magle]] ili [[oblak]]a vidjeti jako uvećana sjena promatrača. Pojava nastaje na isti način kao [[duga]], [[Refrakcija|lomom zrakâ svjetlosti]] na kapljicama [[voda|vode]]. Naziv brockenska sablast je prema priči o velikoj ženi koja je protjerala ljude s gore [[Brocken]] u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Ako se oko sjene vide i obojeni krugovi, riječ je o '''brockenskom spektru''' ili [[Glorija (optika atmosfere)|gloriji]]. Često se vide iz [[zrakoplov]]a ili [[balon]]a.

== Korona ==
{{glavni|Korona (optika atmosfere)}}

'''Korona''' ili '''vijenac oko Sunca ili Mjeseca''' je optička pojava koja nastaje kad se [[Sunce]] ili [[Mjesec]] nalazi iza tankih [[oblak]]a, i tad se često mogu vidjeti okruženi prilično jasno obojenim [[krug]]ovima. Ta pojava nastaje [[ogib]]om [[zraka]] [[svjetlost]]i na [[čestica]]ma oblaka (kapljicama [[voda|vode]] ili [[kristal]]ićima), a češće se primjećuje oko Mjeseca nego oko Sunca zbog veće [[Svjetlosna jakost|jakosti]] (intenziteta) [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]].

Unutrašnji je dio [[Vijenac (razdvojba)|vijenca]], takozvana [[aureola]] oko Mjeseca, žućkastobijele boje u obliku svijetlog kruga, koji je na vanjskoj strani slabo narančaste boje. Oko vijenca slijede obojeni prstenovi, obično 2 do 4. Veličina vanjskog crvenog ruba oka aureole mogu doseći i 5° i veoma su različiti.

Prstenovi su međusobno odvojeni tamnim pojasevima. Svojstveno je da je [[crvena]] boja na vanjskoj strani svih prstenova, [[ljubičasta]] na unutrašnjoj strani, no [[Boja|boje]] nisu čisto [[Spektar (boja)|spektralne]], a jakost (intenzitet) je boja u vanjskim prstenovima slabiji od unutrašnjih.

== Alpski žar ==
{{glavni|Alpski žar}}

'''Alpski žar''' svjetlosna je pojava koja se kadšto zapaža u [[planine|planinskim]] predjelima: vrhovi brda na strani svijeta suprotnoj od strane na kojoj se nalazi [[Sunce]] kratko su vrijeme prije izlaska, odnosno nakon zalaska Sunca purpurne, ružičaste ili žute boje. Kada Zemljina sjena dosegne te vrhove, boje ubrzo prelaze u plave nijanse. <ref>'''alpski žar''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=1972] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Irizacija ==
{{glavni|Irizacija}}

'''Irizacija''' (prema [[Grčki jezik|grč]]. ''ἶρıς'': [[duga]]), u [[meteorologija|meteorologiji]], je pojava [[duga|duginih]] [[boja]] na [[oblaci]]ma, najčešće na [[altokumulus]]ima i [[cirokumulus]]ima. Obično se uočava u dijelu oblaka koji se tek oblikuje jer su tada sve kapljice [[voda|vode]] jednaka [[obujam|obujma]] ([[volumen]]a) pa se na njima [[Zraka|zrake]] [[svjetlost]]i mogu pravilno [[ogib]]ati ([[difrakcija]]). Često su pruge obojene svjetlosti usporedne s rubovima oblaka, a boje se mijenjaju kako se oblak razvija. Pojavljuje se na svim stranama [[Nebo|neba]], ali najčešće u blizini [[Sunce|Sunca]] zaklonjena oblacima. Može se pojaviti i u [[magla|magli]] ili na [[rosa|rosi]], ali vrlo rijetko.

== Bishopov prsten ==
{{glavni|Bishopov prsten}}

'''Bishopov prsten''' (po [[Havaji|havajskom]] [[Misionarstvo|misionaru]] Serenu Edwardu Bishopu koji ga je 1883. prvi opisao) je optička pojava u atmosferi što se vidi kao bjelkasti prsten oko [[Sunce|Sunca]] ili [[Mjesec]]a s lagano plavkastim tonom iznutra i crvenkastosmeđim izvana. Srednji je [[polumjer]] prstena od 15 do 30°. Pojava je uzrokovana [[ogib]]om svjetlosti kroz tanki sloj naoblake ili na finim česticama vulkanske prašine u [[atmosfera|atmosferi]]. Što su kapi [[Kiša|kiše]] ili čestice prašine sitnije, polumjer [[prsten]]a je veći. Primjećuje se osobito nakon velikih erupcija vulkana, kao na primjer [[Krakatoa]] 1883.

== Nebesko plavetnilo ==
{{glavni|Rayleighovo raspršenje}}

'''Nebesko plavetnilo''' je blistava plava boja [[nebo|neba]] prouzročena [[Raspršenje svjetlosti|raspršivanjem Sunčeve svjetlosti]] uglavnom ljubičastih i plavih [[valna duljina|valnih duljina]] u Zemljinoj atmosferi. Iako se najviše raspršuje ljubičasta [[svjetlost]], ljudskom oku boja neba izgleda kao monokromatska plava boja valne duljine 474 do 476 nm jer je ono osjetljivije na plavu nego na ljubičastu boju.

U svemirskom vakuumu (na primjer 30 kilometara iznad Zemljine površine) nebo je crno, Sunčeva se svjetlost širi pravocrtno, sadrži sve valne duljine i Sunce izgleda bijelo. U Zemljinoj se atmosferi Sunčeva svjetlost sudara s molekulama [[dušik]]a i [[kisik]]a, širi u svim smjerovima i cijelo nebo postaje izvor svjetlosti. Što je valna duljina svjetlosti kraća, raspršenje je snažnije. Tako na primjer svjetlost ljubičaste boje raspršuje se desetak puta jače nego svjetlost crvene boje. Kad zrake svjetlosti padaju okomito na površinu Zemlje, to jest dok je Sunce visoko na nebu, raspršuje se oko 25% svjetlosti. Što je Sunce bliže [[obzor]]u (horizontu), svjetlost prolazi duži put kroz atmosferu i sve je više raspršene svjetlosti, blizu obzora oko 65%. Što je Sunce bliže obzoru, nebo postaje sve bljeđe plavo, Sunce izgleda sve narančastije, a pred sam zalazak ili neposredno nakon izlaska sve su valne duljine svjetlosti osim crvene raspršene pa Sunce izgleda crveno.

[[John William Strutt Rayleigh]] objasnio je elastično [[raspršenje]] [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskoga zračenja]] na [[čestica]]ma kojima je [[promjer]] manji od 1/10 valne duljine zračenja ([[Rayleighovo raspršenje]]). Budući da je promjer molekula zraka (približno 0,2 nm) dvije do tri tisuće puta manji od valne duljine vidljive svjetlosti, objasnio je i raspršenje Sunčeve svjetlosti u atmosferi i nebesko plavetnilo.

=== Dijamantni prah ===
{{glavni|Ledene iglice}}

'''Ledene iglice''' je [[oborina]] koja se sastoji od sitnih nerazgranatih [[led]]enih [[kristal]]a u obliku iglica, pločica ili štapića. Kristali ledenih iglica su često vrlo maleni, pa se čini kao da lebde u [[zrak]]u. Padaju iz prozračnog [[oblaci|oblaka]] ili iz vedra neba, a dobro su vidljivi kada svjetlucaju na [[Sunce|Suncu]] (takozvani '''dijamantni prah'''). Pojavljuju se za stabilna [[vrijeme|vremena]] kada su [[temperatura|temperature]] veoma niske, osobito u [[Polarna klima|polarnim krajevima]].

== Atmosferska refrakcija ==
{{glavni|Atmosferska refrakcija}}

'''Atmosferska refrakcija''' ili '''refrakcija u atmosferi''' nastaje zbog prolaza [[svjetlost]]i kroz slojeve zraka različite [[gustoća|gustoće]], pa se svjetlosna zraka pri prijelazu iz jednoga sloja zraka u drugi lomi. Kako se [[gustoća zraka]] mijenja postupno, put svjetlosne zrake nije izlomljena linija nego kontinuirana [[krivulja]]. Pod normalnim uvjetima, to jest kada se [[gustoća zraka]] s visinom smanjuje, ta je krivulja zakrivljena pa je njezin udubljeni dio okrenut prema [[Zemlja|Zemlji]]. Budući da ljudsko [[oko]] predmete od kojih svjetlosna zraka dolazi smješta u smjeru [[tangenta|tangente]] na put zrake, zemaljski predmeti, [[zvijezde]], [[Mjesec]] i [[Sunce]] izgledaju viši nego što zapravo jesu. Kut koji čini [[tangenta]] s pravocrtnom spojnicom oka i predmeta naziva se '''kut refrakcije'''. Razlikuju se astronomska refrakcija, kada se promatraju [[nebesko tijelo|nebeska tijela]], i zemaljska refrakcija, kada se promatraju predmeti na [[Zemlja|Zemlji]]. Zbog astronomske refrakcije [[zvijezde]] se vide nad [[obzor]]om (horizontom) i onda kada se nalaze nešto ispod [[obzor]]a; zbog nje je dan u umjerenim [[zemljopisna širina|zemljopisnim širinama]] duži za 8 do 13 [[minuta]], a [[polarna noć]] kraća za 12 dana. Zemaljskom refrakcijom vidljivi se obzor proširuje za 5 do 6%. Kod nenormalne [[Stratifikacija|stratifikacije]] [[atmosfera|atmosfere]], kada gustoća zraka raste s visinom, pojavljuju se u atmosferi posebne optičke pojave (na primjer [[miraž]]).

=== Astronomska refrakcija ===
'''Astronomska refrakcija''' je pojava da se izvor svjetlosti ([[Sunce]], [[planet]]i, [[zvijezde]] i tako dalje), koji se nalazi izvan atmosfere, zbog loma u atmosferi vidi na drugom mjestu nego što se nalazi. Svjetlost prolazi do oka promatrača to dulji put što je izvor svjetlosti bliže [[obzor]]u. Time je i veći utjecaj refrakcije na otklon zrake svjetlosti (vidi tablicu). Zbog astronomske refrakcije [[zenit]]ne su udaljenosti izvora svjetlosti manje nego stvarne, a Sunce i drugi izvori svjetlosti vide se i nakon što su zašli ispod geometrijskog obzora. Zbog toga se u srednjim [[zemljopisna širina|zemljopisnim širinama]] [[dan]] produljuje za 8 do 12 [[minuta]], a u [[Polarna klima|polarnim predjelima]] i mnogo više. Prividno se izobličuje i oblik Sunca i [[Mjesec]]a na obzoru. Budući da se donji kraj Sunčeva diska pod utjecajem refrakcije podiže za 35’, a gornji kraj za svega 28’, to se Sunčev disk spljoštava za 7’ po okomici.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Optika atmosfere]]

Optika atmosfere - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica