https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Opera_dei_pupiOpera dei pupi - Povijest promjena2026-08-06T14:53:47ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Opera_dei_pupi&diff=656441&oldid=prevSuradnik10: preuzeto s hr.wikipedije2026-03-07T03:06:23Z<p>preuzeto s hr.wikipedije</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div>{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština<br />
|ime baštine = Opera dei Pupi<br />
|slika = Alcamo-Pupi-bjs2007-01.jpg<br />
|godina = 2008.<br />
|regija = Europa i Sjeverna Amerika<br />
|id = 00011<br />
|ugroženost = -<br />
|poveznica = http://www.unesco.org/culture/ich/en/RL/00011<br />
|država = {{Z+X|ITA}}<br />
}}<br />
'''Opera dei pupi''' ([[sicilijanski]]: ''Òpira dî pupi'') je [[lutkarsko kazalište]] [[marioneta]] koje prikazuju [[srednji vijek|srednjovjekovna]] književna djela kao što je [[franačka]] romantična pjesma ''[[Pjesma o Rolandu]]'' ili talijansku [[renesansa|renesansnu]] pjesmu kao što je ''[[Bijesni Orlando]]'', ali i živote svetaca te slavnih bandita. Kao jedna od karakterističnih kulturnih tradicija [[Sicilija|Sicilije]], nastala je početkom 19. stoljeća i odmah postala jako popularna među radničkom klasom otoka.<ref name="UNESCO">[https://ich.unesco.org/en/RL/00011 Opera dei Pupi, Sicilian puppet theatre] UNESCO-ovim službenim stranicama {{eng oznaka}} Preuzeto 16. studenog 2012.</ref> No, ono ima korijene u sicilijanskoj tradiciji ''cantastorîja'' („pjevači priča”) koji potječu iz provansalske [[trubadur]]ske tradicije koja se pojavila na Siciliji za vrijeme vladavine [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II., cara Svetog Rimskog Carstva]], u prvoj polovici 13. stoljeća. <br />
[[Datoteka:Opera dei Pupi-Lipari (1).jpg|mini|lijevo|Marionete u Etnografskom muzeju, [[Lipari (otok)|Lipari]]]]<br />
Dijalozi i izvedba ovog kazališta uvelike ovisi o improvizacijama samih [[lutkar]]a. Postoje dvije glavne sicilijske škole ''opere dei pupi'' koje se razlikuju uglavnom veličinom i oblikom marioneta, načinima kako se njima upravlja i raznovršnošću šarenih [[scenografija]]; to su škole u gradovima [[Palermo]] i [[Catania]].<br />
<br />
Opera dei pupi je obiteljski posao u kojemu se cijela obitelj brine da se strane kola koje vuku magarci ukrase zamršenim, oslikanim scenama, te ručno prave marionete od drveta koje su slavno po svojim snažnim ekspresijama. Lutkarske obitelji se također jako trude nadmašiti izvedbe drugih skupina, što je snažno utjecalo na njihovu publiku. U prošlosti su njihove izvedbe znale trajati nekoliko noćiju i bile su prava društvena okupljanja. zbog toga je sicilijansko kazalište marioneta ''Opera dei pupi'' proglašeno nematerijalnom svjetskom baštinom 2001., a 2008. je i upisano na [[UNESCO]]-ov [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]].<ref name="UNESCO"/><br />
<br />
Gospodarski i društveni potresi uzrokovani iznenadnim gospodarskim procvatom 1950-ih imao je porazan učinak na ovu tradiciju. U to vrijeme, slični oblici kazališta u drugim dijelovima Italije se nestali, kako bi se ponovno pojavili tek dvadesetak godina kasnije. Opera dei Pupi je jedini primjer neprekinute tradicije ove vrste kazališta. Zbog trenutnih gospodarskih poteškoća lutkari više ne mogu živjeti isključivo od svoje umjetnosti, što ih je potaklo da se okrenu više unosnim zanimanjima. Danas postoji samo nekoliko obiteljskih trupa koji održavaju tradiciju, često samo za turiste, što je pridonijelo smanjenju kvalitete izvedbe. Ne postoje više velike povijesne obitelji lutkara kao što su bili obitelji Greco iz [[Palermo|Palerma]], Canino iz [[Cinisi]]ja; Crimi, Trombetta i Napoli iz [[Catania|Catanije]], Pennisi i Macri iz [[Acireale]]a, Profeta iz [[Licata|Licate]], Gargano i Grasso iz [[Agrigento|Agrigenta]]. Međutim, još se možemo diviti najbogatijoj zbirci golemih marioneta u Internacionlanom muzeju marioneta Antonio Pasqualino i Etnografskom muzeju Sicilije Giuseppe Pitre u Palermu. Ostale lijepe i značajne marionete su izložene u Općinskom muzeju Vagliasindi u [[Randazzo|Randazzu]].<br />
<br />
==Poveznice==<br />
* [[Lutkarstvo u Slovačkoj i Češkoj]]<br />
<br />
==Izvori==<br />
{{izvori}}<br />
* Fortunato Pasqualino, ''Il Teatro con i pupi siciliani'', Cavallotto Editore, Catania, 1980.<br />
* Horst Reimann, ''Siziliens kleines Volkstheater opera dei pupi'', Nold, Frankfurt, 1995. {{ISBN|9783922220664}}<br />
<br />
==Vanjske poveznice==<br />
* [http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=5Ql7DxcWILE Video primjer na UNESCO-ovim službenim stranicama] {{eng oznaka}}<br />
<br />
{{Nematerijalna svjetska baština u Italiji}}<br />
<br />
[[Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Italiji]]<br />
[[Kategorija:Svjetska baština u Italiji]]<br />
[[Kategorija:Lutkarstvo]]<br />
[[Kategorija:Sicilija]]</div>Suradnik10