WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-06T22:46:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir kemijski spoj
| formula = Pb(OH)2 x 2 PbCO3
| slika = BleiweissDuerer.JPG
| slika_opis = Olovno bjelilo na svitku.
| slika1 =
| slika_opis1 =
| IUPAC nomenklatura = Bazični olovni(II) karbonat
| ostala imena = Olovno bjelilo
| CAS = 1319-46-6
| EC =
| UN =
| RTECS =
| molarna masa = 775,633 g/mol
| molekulska masa =
| izgled = Bijeli prah
| gustoća = 6,14 g/cm3
| tališteK =
| tališteC = Iznad 400 °C
| vrelišteK =
| vrelišteC =
| tlak para =
| topljivost = Gotovo netopljiv u vodi
| dipolni moment =
| slika2 =
| slika_opis2 =
| oblik molekule =
| izvor znkops =
| znakovi opasnosti = Trovanje olovom
| NFPA 704 =
}}

'''Olovno bjelilo''' ili '''bazični olovni(II) karbonat''' (Pb(OH)2 x 2PbCO3) je jedan od najstarijih, vrlo kvalitetnih, [[Anorganski pigmenti|anorganskih pigmenata]], ali je njegova upotreba zbog [[otrov]]nosti i štetnosti za [[zdravlje]] znatno smanjena ili napuštena. <ref> '''olovo''', [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45075] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 23. 6. 2020. </ref>

== Osobine ==
To je bijeli pigment, po kemijskom sastavu bazični olovni(II) karbonat, ali je smjesa olovnoga karbonata i hidroksida. Boja se odlikuje vrlo lijepim sjajem i velikom moći pokrivanja, ali nije posve postojana, jer s vremenom na [[zrak]]u crni. Trajan je i neosjetljiv na [[svjetlost]], ali je osjetljiv na [[kiseline]] i reagira sa [[sumporovodik]]om prisutnim u zraku. Iako je otrovna i potamni s tragovima sumporovodika, olovno bjelilo se smatra najkvalitetnijom bijelom bojom. Zbog velike pokrivne moći i kao kvalitetni bijeli pigment upotrebljavao se u [[Uljene boje|uljenim bojama]] za ličenje i u [[slikarstvo|slikarstvu]], ali je zbog otrovnosti njegova uporaba (kao i olovni sulfat) danas smanjena i sve češće zamijenjen [[Titanijev dioksid|titanijevim dioksidom]]. <ref name="Hrvatska enciklopedija">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]; broj 8 (O-Pre), str. 81. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2006.g. ISBN 953-6036-38-X</ref>

== Dobivanje ==
Može se dobiti uvođenjem [[ugljikov dioksid|ugljikova dioksida]] i [[kisik]]a u otopine [[Olovo (element)|olovnih]] [[soli]].

== Olovno bjelilo kao pigment ==
{{glavni|Bijeli pokrivni pigment}}

Olovno bjelilo, Pb(OH)2∙2 PbCO3, bazični olovni(II) karbonat (olovo hidroksid karbonat), jedan je od najstarijih pigmenata, koji je još od [[Antika|grčkog i rimskog klasičnog doba]] pa sve do 19. stoljeća bio jedini kvalitetan bijeli pigment. Međutim, zbog svoje [[otrov]]nosti postao je mnogo manje važan i danas se proizvodi u sve manjim količinama i sve se rjeđe upotrebljava. Tehničko olovno bjelilo [[kristal]]ni je prah gustoće oko 6 500 kg/m3. Maseni udio olovnog karbonata odstupa ponešto od iznosa što odgovara teorijskoj kemijskoj jednadžbi i iznosi od 62 do 75%. Spoj je netopiv u vodi i alkoholu, ali se otapa u kiselinama i lužinama. Djelovanjem [[sumporovodik]]a njegova bijela boja tamni zbog stvaranja olovnog sulfida.

Olovno bjelilo može se proizvesti na više načina. Prema starom, takozvanom holandskom postupku, koji je stoljećima bio u upotrebi, metalno [[Olovo (element)|olovo]] stavljalo se u zemljane posude s razrijeđenom [[Octena kiselina|octenom kiselinom]]. Posude su se zatim zatrpale [[Gnojivo|gnojivom]] i drugim otpadnim tvarima koje trunu, pa se [[vrenje]]m (fermentacijom) razvijala [[toplina]] i [[ugljikov dioksid]]. Octena se kiselina isparavala i s olovom tvorila olovni acetat, koji je reagirao s ugljikovim dioksidom i stvarao fini bijeli olovni karbonat. Izolirani proizvod bio je vrlo kvalitetan, ali je postupak trajao više tjedana i zahtijevao mnogo ručnog rada.

Danas se tehničko olovno bjelilo industrijski proizvodi mnogo brže (za nekoliko sati), iako se u načelu radi prema istoj reakcijskoj shemi. Obično se kao sirovina uzima olovni monoksid (olovna gleđa), koji mora biti vrlo čist. Oksid se razmulji vodom, dodaje octena kiselina i uz jako miješanje uvodi ugljikov monoksid, a istaloženi bazični olovo(II)-karbonat odvoji se od vode, suši i melje.

Olovno bjelilo ističe se čistim tonom i sjajem, velikom moći pokrivanja i prianjanja, te fleksibilnošću. [[Nalič]]i s olovnim bjelilom vrlo su postojani prema atmosferskim utjecajima i dobra su zaštita od [[korozija|korozije]]. Zbog toga se olovno bjelilo primjenjuje, iako sve manje, kao pigment u sredstvima za ličenje vanjskih površina, ali se zbog svoje izrazite otrovnosti više ne upotrebljava u lakovima i bojama za ličenje predmeta i ploha u zatvorenim prostorijama. Osim toga, olovno bjelilo služi i kao stabilizator koji povećava toplinsku postojanost [[vinil]]nih [[smola]] u [[PVC]]-u. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

=== Olovno bjelilo u slikarstvu ===
Olovno bjelilo je vjerojatno pored [[Egipatska plava|egipatsko plave]] najstariji [[Anorganski pigmenti|anorganski pigment]] dobiven umjetnim putem. Zrači snažno i toplo. Slabije je moći bojenja od [[titanijevo bjelilo|titanijevog bjelila]] ali jače od [[Cinkovo bjelilo|cinkovog bjelila]]. Odlično pokriva, a kao [[Uljene boje|uljana boja]] suši se brzo. Kao vodena boja ([[akvarel]]) ili [[pastel]], pocrni u dodiru sa [[sumporovodik]]om iz [[zrak]]a i zato se upotrebljava samo kao uljana boja ili u [[Tempera|temperi]] koja će se [[lak]]irati. Upotrebljava se i za pravljenje pripreme za [[platno]]. Olovno bjelilo djeluje kao kumulativni [[otrov]]. Do trovanja dolazi ako se duže vrijeme unosi u [[organizam]]. <ref> "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [https://slikarskatehnologija.wordpress.com/], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020. </ref>

=== Slike ===
{| cellpadding="0" cellspacing="0" style="margin:auto; border:1px solid #ccc; background:#fff;"
|-
|
{| cellspacing=3 cellpadding=3 style="background:#fff;"
|-
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Vermeer The Concert.jpg|x180px|border]]
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Michelangelo- Tondo Doni - tone corrected.jpg|x180px|border]]
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Rembrandt Harmensz. van Rijn 108.jpg|x180px|border]]
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:The Magdalen Reading - Rogier van der Weyden.jpg|x180px|border]]
|-
|align=center|[[Johannes Vermeer|J. Vermeer]]: sve površine sadrže olovno bjelilo.
|align=center|[[Michelangelo Buonarroti|Michelangelo]]: svi tonovi tijela i svijetli dijelovi Marijine odjeće sadrže olovno bjelilo.
|align=center|[[Rembrandt van Rijn|Rembrandt]]: sve boje sadrže olovno bjelilo, a ovratnik i kapa obojeni su čistim olovnim bjelilom.
|align=center|[[Rogier van der Weyden|Weyden]]: olovno bjelilo u bojama lica i ručnika.
|}
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Kemijski spojevi]]
[[Kategorija:Boje]]

Olovno bjelilo - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica