WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-15T23:26:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Lascaux2.jpg|mini|desno|250px|Slika [[konj]]a u okeru iz francuske špilje [[Lascaux]].]]

[[datoteka:Hellocker- Pigment.JPG|mini|desno|250px|Oker pigment (žuti oker).]]

[[datoteka:Namibie Himba 0717a.jpg|mini|desno|250px|Žena iz plemena Himba (sjeverna [[Namibija]]) obojena crvenim okerom.]]

'''Oker''' ([[Njemački jezik|njem]]. ''Ocker'' od [[Latinski jezik|lat.]] ''ochra'': bijeložut od grč. ''ὤχρα'', prema ''ὠχρός'': žut; blijed) je prirodni anorganski [[pigment]] kojemu je, uz veće primjese (prirodne) [[Glina (tlo)|gline]], glavni sastojak hidratizirani [[Željezovi oksidi|željezni(III) oksid]] (FeOOHx0,4 H2O), a sadrži i nešto [[mangan]]ovih i [[kalcij]]evih spojeva. Porastom udjela željeza (i mangana) boja okera prelazi iz žute u smeđu i crvenosmeđu. Boju mijenja i [[žarenje]]m; najprije postaje jačom (intenzivnijom), a zatim prelazi i tamnije nijanse uz istodobno povećanje pokrivne moći. U [[prapovijest]]i se oker upotrebljavao za bojenje i [[slikanje]], ali i u [[obred]]ne svrhe. Crveni oker simbolizira boju života i stari su mu narodi pripisivali snagu [[krv]]i. Već od [[Starije kameno doba|starijeg kamenog doba (paleolitika)]] koristio se za posipanje tijela pokojnika ili se pokojniku prilagao u grob kao grumen. Zbog toga su i neke prapovijesne zajednice dobile ime prema tom običaju, primjerice kultura grobova s okerom. Poslije se koristio kao važan pigment za boje i lakove ([[nalič]]), a danas su ga iz uporabe gotovo potpuno istisnuli sintetski željezni oksidi, pa se žuti sintetski željezni oksid također naziva okerom. <ref> '''oker''', [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44906], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020., pristupljeno 21. 5. 2020.</ref> Oker je pigment uglavnom zagasite tamnožute (oker) boje, ali i žutosmeđe do crveno smeđe. Sadrži različit udjel [[getit]]a, te spojeve mangana i kalcija uz veće primjese gline. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Anorganski obojeni pigmenti ==
Do danas je poznato više stotina različitih anorganskih obojenih pigmenata koji se međusobno razlikuju prema boji i drugim svojstvima. Prema kemijskom sastavu, kako se obično pigmenti opisuju, razlikuju se četiri glavne grupe pigmenata: [[Oksidi|oksidni]] pigmenti, [[sulfid|sulfidni]] i [[Selenij|selenidni]] pigmenti, [[krom]]atni pigmenti i [[cijanid]]ni pigmenti. S obzirom na [[boja|boju]] anorganski se pigmenti, izuzevši [[Bijeli pokrivni pigment|bijele]] i crne, mogu ubrojiti u crvene, smeđe, narančaste, žute, zelene i plave pigmente. Boja i kemijski sastav nisu izravno povezani. Tako na primjer, crvenu boju daju, između ostalih, željezni oksid i kadmijev sulfoselenid, dok različiti oksidi, čak istog [[metal]]a, [[željezo|željeza]], mogu biti crveni, smeđi, narančasti, žuti ili crni, uključujući i prijelazne tonove među tim bojama.

=== Oksidni pigmenti ===
{{glavni|Oksidi}}

U oksidne pigmente ubrajaju se jednostavni oksidi i hidratizirani oksidi željeza i kroma, te mješoviti pigmenti [[spinel]]ne ili [[rutil]]ne strukture. Skupina oksidnih pigmenata vrlo je cijenjena zbog svoje svjetlostalnosti, dobre moći pokrivanja, inertnosti i otpornosti prema [[otapalo|otapalima]] i [[kemikalija]]ma, te postojanosti na temperature i do 500 °C (osim nekih oksida željeza). Osim tih svojstava, oksidni su pigmenti pogodni i zbog svoje niske cijene.

=== Prirodni oksidi željeza ===
{{glavni|Željezovi oksidi}}

Prirodni oksidi željeza rasprostranjeni su u željeznim [[ruda]]ma širom svijeta, ali je relativno malo ruda dovoljno čisto da bi se isplatilo njihovo iskorištavanje u proizvodnji pigmenata. Oksidni prirodni pigmenti željeza obično se nazivaju prema nalazištima rude. Poznati su španjolski crveni, perzijski crveni, [[sijena (pigment)|sijena]] žuti pigmenti i tako dalje. S obzirom na kemijski sastav prirodni oksidni pigmenti željeza sadrže, uz mnoge primjese, određene kemijske spojeve željeza: željezo(III) oksid (α Fe2O3) u crvenim pigmentima, odnosno hidratizirani željezo(III) oksid, [[getit]] (α FeOOH) u žutim pigmentima. Prvi se spoj susreće u željeznoj rudi [[hematit]]u, a drugi u rudi [[limonit]]u. Da bi se iz ruda proizveo pigment, podvrgavaju se one postupcima koji ovise o sastavu rude i o primjesama koje treba ukloniti. Ruda se usitnjuje, primjese se po mogućnosti što bolje odstrane, zatim se proizvod suši, ponekad kalcinira, i melje. Sušenje i kalciniranje osjetljivi su postupci jer se gubitkom vode, što se tom prilikom događa, može promijeniti nijansa pigmenta. Zbog toga su trajanje i [[temperatura]] sušenja i [[žarenje|žarenja]] veoma važni i treba ih pažljivo kontrolirati.
Poznati prirodni oksidni pigmenti željeza jesu [[željezno crvenilo]], oker i [[umbra]].

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Boje]]
[[Kategorija: Materijali]]

Oker - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica