Ojkanje - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština' u '{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština'

2026-03-12T12:26:12Z

Zamjena teksta - '{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština' u '{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština'

←Starija inačica		Inačica od 12. ožujak 2026. u 12:26
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Ojkanje'''-->{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština		<!--'''Ojkanje'''-->{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština
	\|ime baštine = Ojkanje		\|ime baštine = Ojkanje
	\|slika = Dinarska nosnja KUU Zvona Zagore Knin 04082011 4910.jpg		\|slika = Dinarska nosnja KUU Zvona Zagore Knin 04082011 4910.jpg

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

2021-12-01T23:03:59Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 23:03
Redak 10:		Redak 10:
	}}		}}

	'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje\|pjevanja]] u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni\|predslavenskog]] [[Balkan\|balkanskog]] pjevanja s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)\|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr, pristupljeno 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština\|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref\|{{~~Citiraj web~~ \|url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 \|title=Ojkanje \|date= \|work= \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=16. studenoga 2010}}}}		'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje\|pjevanja]] u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni\|predslavenskog]] [[Balkan\|balkanskog]] pjevanja s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)\|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr, pristupljeno 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština\|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref\|{{Citiranje weba \|url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 \|title=Ojkanje \|date= \|work= \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=16. studenoga 2010}}}}

	Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika\|Lici]], [[Dalmacija\|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina\|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski\|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina\|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''[[Ganga\|Gange]]'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.		Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika\|Lici]], [[Dalmacija\|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina\|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski\|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina\|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''[[Ganga\|Gange]]'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

2021-12-01T03:25:18Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 03:25
Redak 10:		Redak 10:
	}}		}}

	'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje\|pjevanja]] u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni\|predslavenskog]] [[Balkan\|balkanskog]] pjevanja s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)\|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr, pristupljeno 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština\|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref\|{{~~cite~~ web \|url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 \|title=Ojkanje \|date= \|work= \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=16. studenoga 2010}}}}		'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje\|pjevanja]] u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni\|predslavenskog]] [[Balkan\|balkanskog]] pjevanja s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)\|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr, pristupljeno 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština\|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref\|{{Citiraj web \|url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 \|title=Ojkanje \|date= \|work= \|publisher=[[UNESCO]] \|accessdate=16. studenoga 2010}}}}

	Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika\|Lici]], [[Dalmacija\|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina\|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski\|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina\|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''[[Ganga\|Gange]]'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.		Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika\|Lici]], [[Dalmacija\|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina\|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski\|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina\|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''[[Ganga\|Gange]]'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-23T06:49:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
|ime baštine = Ojkanje
|slika = Dinarska nosnja KUU Zvona Zagore Knin 04082011 4910.jpg
|godina = [[2010.]]
|regija = Europa i Sjeverna Amerika
|id = 00320
|ugroženost = 2010. -
|poveznica = http://www.unesco.org/culture/ich/en/USL/00320
|država = {{ZD+X/H|HRV}}
}}

'''Ojkanje''' (ili '''treskanje, orzenje, rozganje''') je najstarija vrsta [[pjevanje|pjevanja]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Prema riječima stručnjaka, ojkanje je ostatak [[Slaveni|predslavenskog]] [[Balkan|balkanskog]] pjevanja s područja antičke [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]] (današnja [[Dalmacija]], [[BiH]] i [[Crna Gora]]), kojega su [[Hrvati]] usvojili i sačuvali<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=34247 Ojkanje na UN-ovom popisu zaštićene baštine] culturnet.hr, pristupljeno 16. studenoga 2010. godine</ref>. [[UNESCO]]-ov Odbor za [[Nematerijalna svjetska baština|nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta]] [[16. studenog]] [[2010.]] uvrstio je glazbeni izričaj ojkanje na [[popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine]].{{#tag:ref|{{cite web |url=http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?USL=00320 |title=Ojkanje |date= |work= |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=16. studenoga 2010}}}}

Ojkanje (također ''vojkanje'', ''treskanje'', ''zavijanje'', ''grohotanje'') je poseban način pjevanja slogova ''hoj'', ''voj'', ''oj'', duljim tremoliranjem ili također duljim ili kraćim melismima. Javlja se kao pripjev u desetarčkim i osmeračkim pjesmama, a izvodi se pojedinačno u tzv. samačkim i putničkim pjesmama ili češće dvoglasno; dok jedan pjevač drži otegnute tonove iste visine tj. ''vojka'', ''oči'', drugi ''treska'', ''potresa'', tj. tremolira. Pjevač koji treska započinje za kvartu ili tercu više od ležećeg tona spuštajući glas i postupno ga smirujući u unisonu s drugim pjevačima.<ref>''Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda'', svezak 6 (Nih-Ras), Zagreb 1980., str. 155</ref> Ojkanje je u raznim oblicima najrasprostranjenije u [[Lika|Lici]], [[Dalmacija|Dalmaciji]] (osobito Dalmatinskoj zagori) i [[Hercegovina|Hercegovini]]. ''Ojkalica'' se u [[Sinj]]u tradicionalno zove ''rera'', a u [[Imotski|Imotskom]] i okolici te u zapadnoj [[Hercegovina|Hercegovini]] ''ganga''. Obično se ojkajući ispjevavajući kratki stihovi, najčešće šaljive rime. ''[[Ganga|Gange]]'' ili ''gangalice'' su narodne pjesme koje se izvode na način primitivne polifonije, posebno raširene u okolici Imotskog.

U Sjevernoj Hrvatskoj i u Turopolju zove po junaški (ako pjevaju muškarci) i po devojački (ako pjevaju žene), na karlovačkom području i u Lici rozganje – dijaloško pjevanje koje se izvodi potresanjem glasa, Podvelebitje, Bukovica i Ravni kotari – orzenje, orzanje, kod pravoslavnog stanovništva, groktanje, u šibenskom području, od Krke do Dalmatinske zagore se naziva ojkavica. Postoji još jedna varijacija. U području Dalmatinske zagore imamo nazive treskovica ili potresalica, danas zvano starovinsko pjevanje, a noviji načini zovu se oja noja, rera, u Imotskoj krajini i Hercegovini to je ganga, a starovinsko pjevanje tamo se naziva putničko ili kiridžijsko pjevanje, dok je u Konavlima ustresalica. Poseban je naziv pjevanja na Banovini zvan [[ojkača]].<ref name=HKM/>

==Odlike==

Za južnu Dalmaciju karakteristično je jednoglasno pjevanje, a česti su kratki vokalni oblici s ojkanjem, osebujnim načinom pjevanja melodijskih ukrasa na slog "oj", uz izrazito potresanje glasom<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?ID=23196 Grozdana Marošević, ''Hrvatski folklor'', culturnet. hr], pristupljeno 17. studenoga 2010.</ref>. Najčešće ga izvode dva pjevača (muška ili ženska), a svaka pjesma traje onoliko koliko vodeći pjevač može držati dah. Melodije su uglavnom jednoglasne, a pjesme temama variraju od ljubavnih do aktualno društvenih i političkih tema.

Ojkanje je opstalo zahvaljujući organiziranim skupinama lokalnih narodnih pjevača koji su tradiciju ojkanja prenosili pjevajući na seoskim svečanostima u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta. Danas se ojkanje prenosi i naučava oralno u organiziranim folklornim društvima, ali i modernim audio i video medijima. No, vještina tehnika individualnog tresenja glasom i brojnih dvodijelnih oblika ovisi većinom o talentiranim i vještim pjevačima i njihovoj sposobnosti obrazovanja novih generacija.

Nedavni ratni sukobi i neprestana seoba seoskog stanovništva u grad reducirala je broj izvođača ojkanja, čime su se izgubili mnogi arhaični stilovi i žanrovi solo pjevanja. Stoga UNESCO ističe potrebu prijenosa ovog tradicijskog načina pjevanja na mlađe generacije, za što je potrebno istraživanje, dokumentiranje i međunarodna razmjena s državama koje imaju istu i sličnu tradiciju.

Pjesma traje koliko i dah glavnog pjevača. Ženska pjevanja su uvijek u donjem registru, a muška u gornjem.<ref name=HKM>Katarina Varenica, razgovor s Joškom Ćaletom: [https://hkm.hr/kulturni-biseri/ojkanje-najstariji-nacin-pjevanja-na-ovim-prostorima-kojega-mozete-nauciti-i-vi/ ''OJKANJE - najstariji način pjevanja na ovim prostorima kojega možete naučiti i vi''], Emisija [[Kulturni biseri Hrvatske]] na Hrvatskome katoličkom radiju. Hrvatska katolička mreža. 16. kolovoza 2019. Pristupljeno 9. rujna 2019.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

==Poveznice==
* [[Ganga]]
* [[Hrvatska kulturna baština]]
* [[Nematerijalna kulturna baština]]
* [[Nematerijalna svjetska baština]]

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.imota.net/html/fra_ivan_glibotiae.html Ojkanje i ganganje]
* [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=41336 Grozdana Marošević, ''Jednoglasno ojkanje u povijesnoj perspektivi''], Institut za etnologiju i folkloristiku, Vol.43 No. 1., lipanj 2006., Zagreb, Hrvatska
* [http://www.scribd.com/doc/39336013/Antun-Dobronic-Ojkanje Antun Dobronić, ''Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena''], knjiga XX., svezak 1., 1915., Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
* [http://www.fon.hum.uva.nl/paul/CroatianFolkSinging/Welcome.html www.fon.hum.uva.nl/paul/CroatianFolkSinging/Welcome.html] audio primjeri ojkanja (wav format) [[Ansambl LADO|ansambla LADO]], lokalnih pjevača iz [[Posušje|Posušja]] i [[Podbablje|Podbablja]] {{eng oznaka}}

{{Svjetska baština u Hrvatskoj}}

{{Mrva-glazba}}

[[Kategorija:Glazbena teorija]]
[[Kategorija:Hrvatska nematerijalna svjetska baština]]