WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-24T05:55:01Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Earth_seafloor_crust_age_1996_-_2.png|mini|300px|Starost oceanske kore]]
'''Oceanska kora''' dio je [[Zemlja|Zemljine]] [[litosfera|litosfere]] koja se nalazi ispod [[ocean]]skih bazena. Oceanska kora ponajprije se sastoji od mafitnih stijena. Tanja je od [[kontinentalna kora|kontinentalne kore]], a njena debljina u prosjeku iznosi manje od 10 km. Međutim, mnogo je gušća, a srednja gustoća joj iznosi negdje oko 3,3 g/cm<sup>3</sup>.

==Sastav==
Oceanska kora sastoji se od sljedećih litoloških članova:
*sediment: pokrov pelagičkih sedimenata, pretežito [[radiolarit]]i i [[rožnjak|rožnjaci]], a na dubinama manjim od 4 km mogući su i pelagički [[vapnenac|vapnenci]] (''scaglia'' vapnenci). Ovaj sloj ne mora postojati, a ako je prisutan, tanji je od 1 km. Najtanji je u blizini [[srednjooceanski hrbat|srednjooceanskog hrpta]], a udaljavajući se od hrpta sve je deblji;
*submarinske efuzivne stijene: tanki slijed, najčešće u obliku ''pillow'' [[bazalt]]a, a naknadno mogu biti izmijenjene u [[spilit]]e;
*žilne stijene: debeli slijed dajkova [[dijabaz]]a, koji se znaju međusobno presijecati;
*[[gabro]]idne intruzivne stijene: najdeblji slijed, a kreće se od sitnozrnatih leukokratnih varijeteta (plagiogranita) u vršnome dijelu do prijelaznih ultramafitnih stijena u donjem dijelu;
*krustalni [[peridotit]]i: tanka sekvenca magmatskog sklopa koja je debela par stotina metara. Ovi peridotiti imaju poikilitne [[struktura magmatskih stijena|strukture]] i sadrže [[plagioklas]]e kao akcesorne minerale. Po sastavu mogu odgovarati bilo kojoj ultrabazičnoj stijeni. U njima se također nalaze leće [[kromit]]a, a vrlo često ih presijecaju žile [[piroksenit]]a i/ili [[hornblendit]]a.

Ove stijene kristaliziraju iz toleitne bazaltne magme, koja vuče porijeklo iz vanjskoga [[Zemljin plašt|plašta]], i to iz plaštnih ultramafita.

==Životni ciklus==
Oceanska kora najčešće ne traje duže od 200 milijuna godina. Kontinuirano se stvara na srednjooceanskim hrptovima, na kojima se vruća [[magma]] izdiže do kore te hladi, čime potiskuje koru od hrpta. Neprestano nastajanje nove oceanske kore gura stariju koru od hrpta. Odmičući se ona postaje sve hladnija i gušća, a na nju se može nadograđivati i [[sediment]].

Oceanska kora [[subdukcija|subdukcira]] se prema plaštu na [[konvergentna granica|konvergentnim granicama]]. Ove granice mogu postojati između dviju oceanskih ploča ili između oceanske i kontinentalne ploče. Na granici oceanske i kontinentalne ploče, oceanska ploča uvijek je subducirana, jer kontinentalna kora ima manju gustoću od oceanske. Proces subdukcije razlog je zbog kojeg oceanska kora nije starija od 200 milijuna godina. Teorija koja objašnjava ove procese jest [[tektonika ploča]].

==Magnetske linije==
{{glavni|Širenje morskog dna}}
Oceanska kora pokazuje zanimljiv uzorak paralelnih magnetskih linija, paralelnih srednjooceanskim hrptovima, koje su “zamrznute” u [[bazalt]]u. [[1950.]]-ih, znanstvenici su kartirali [[magnetsko polje]] nastalo djelovanjem [[stijena]] na oceanskom dnu. Kako su se pomicali duž oceanskog dna, primijetili su simetričan uzorak pozitivnih i negativnih [[magnetska anomalija|magnetskih anomalija]] s linijom simetrije na srednjooceanskom hrptu. Ova pojava je posljedica kontinuiranog nastajanja novih stijena izbijanjem magme na srednjooceanskim hrptovima. Kada se magma ohladi i nastane stijena, ona u sebi ima sačuvan smjer tadašnjeg [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinog magnetskog polja]]. Nova magma potiskuje staru hladnu magmu, tj. [[magmatske stijene|magmatsku stijenu]] s hrpta. Približno pola nove stijene nastao je na jednoj strani hrpta, a pola na drugoj.

== Vidi još ==
*[[Kontinentalna kora]]
*[[Srednjooceanski hrbat]]
*[[Mohorovičićev diskontinuitet]]

[[Kategorija:Struktura Zemlje]]

Oceanska kora - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica