WikiSysop: bmz

2022-03-20T15:01:29Z

bmz

←Starija inačica		Inačica od 20. ožujak 2022. u 15:01
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Novoplatonizam'''-->'''~~Novoplatonizam''' ili '''neoplatonizam''' naziv je za religijsko-mističnu školu [[filozofija\|filozofije]] koja je djelovala [[3. stoljeće\|3.]]-[[6. stoljeće\|6. stoljeća]]. Najznačajniji predstavnik novoplatonizma bio je filozof [[Plotin]] ([[204.]] – [[270.]]) koji je djelovao u [[Aleksandrija\|Aleksandriji]], a kasnije u [[Rim]]u kao glasoviti učitelj filozofije.<ref>Kalin, Boris, str. 110.</ref>		Novoplatonizam''' ili '''neoplatonizam''' naziv je za religijsko-mističnu školu [[filozofija\|filozofije]] koja je djelovala [[3. stoljeće\|3.]]-[[6. stoljeće\|6. stoljeća]]. Najznačajniji predstavnik novoplatonizma bio je filozof [[Plotin]] ([[204.]] – [[270.]]) koji je djelovao u [[Aleksandrija\|Aleksandriji]], a kasnije u [[Rim]]u kao glasoviti učitelj filozofije.<ref>Kalin, Boris, str. 110.</ref>

	== Antički novoplatonizam ==		== Antički novoplatonizam ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-16T04:57:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Novoplatonizam''' ili '''neoplatonizam''' naziv je za religijsko-mističnu školu [[filozofija|filozofije]] koja je djelovala [[3. stoljeće|3.]]-[[6. stoljeće|6. stoljeća]]. Najznačajniji predstavnik novoplatonizma bio je filozof [[Plotin]] ([[204.]] – [[270.]]) koji je djelovao u [[Aleksandrija|Aleksandriji]], a kasnije u [[Rim]]u kao glasoviti učitelj filozofije.<ref>Kalin, Boris, str. 110.</ref>

== Antički novoplatonizam ==
Novoplatonizam je nastao u Aleksandriji, dodirnoj točki Istoka i Zapada, gdje su se ispreplitali religijski utjecaji iz [[Perzija|Perzije]] i [[Babilon]]a, egipatska vjerovanja, židovska vjera i [[Kršćanstvo|kršćanske sekte]].

Novoplatonistička filozofska škola kasnije djeluje u Rimu, a zatim u [[Sirija|Siriji]] i [[Atena|Ateni]].

Razvio se na osnovi učenja filozofa [[Platon]]a i ranijih Platonista. Osnivačem novoplatonizma smatra se [[Amonije Sakas]], no središnju ideju i osnove te filozofske škole postavio je njegov učenik Plotin.

Glavna je postavka u Plotinovoj [[metafizika|metafizici]] njegovo učenje o trojstvu koje se sastoji od ''Jednog'', ''Uma'' i ''Duše''. Prema njemu, čitava stvarnost proizlazi iz vrhovnog i nepromjenljivog principa Jednog. '''Jedno''' je uzrok i izvor svega i sve što postoji po njemu postoji. Razlikuju se stupnjevi bitka koji se prepoznaju kao um, ideje, duša i konačno materija. Dakle, emanacijom iz Jednog nastaje Um, a novom emanacijom iz Uma nastaje Duša.<ref>Opća enciklopedija, str. 94.</ref> Što je nešto dalje od Jednog, ono manje jest. Jedno se ne može spoznati znanjem, već [[misticizam|mističnom]] ekstazom u trenutka kada čovjek transcendira svakodnevnu svijest te se u mističnoj ljubavi spaja u Prajedno.<ref>Kalin, Boris, str. 110.-111.</ref>

Škola je prestala s djelovanjem [[529.]] godine kada je [[bizant]]ski car [[Justinijan I.]] zatvorio sve filozofske škole u Ateni.

== Srednjovjekovni novoplatonizam ==
Unatoč širenju [[kršćanstvo|kršćanstva]] i kasnijem gašenju posljednjih [[poganstvo|poganskih]] filozofskih škola u [[6. stoljeće|6. stoljeću]], načela novoplatonizma preživjela su. Novoplatonizam je utjecao na pojedine ranokršćanske teologe, poput [[Origen]]a i Pseudo-Dionizija Areopagita.

Istodobno, novoplatonizam se spojio sa mističnim [[gnosticizam|gnosticizmom]], kao i sa idejama židovske [[kabala|kabale]].

Platonov utjecaj osjećao se kroz kršćanski nauk [[sveti Augustin|sv. Augustina]], ali i drugih ranih krščanskih mislioca. [[Skolastika|Skolastički]] filozofi postupno odbacuju Platonov autoritet u kršćanskoj filozofiji i zamijenjuju ga [[Aristotel]]om, što svoj vrhunac dostiže u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] kada [[Toma Akvinski]] nastoji utemeljiti [[katoličanstvo|katoličko]] učenje na Aristotelovoj filozofiji koja je u opreci prema filozofiji Platona i novoplatonizma.<ref>Russell, Bertrand, str. 155.-156.</ref>

== Renesansni novoplatonizam ==
Uoči i nakon pada [[Carigrad]]a pod osmansku vlast [[1453.]] godine, u Italiju su prebjegle brojne izbjeglice iz [[Bizant]]a, a među njima i učeni ljudi, što je potaknulo pojavu [[renesansa|renesanse]] i ponovno otkrivanje interesa za [[antika|antičku]] baštinu.

U Firenci je početkom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] otvorena Firentinska akademija u kojoj je proučavana Platonova filozofija koja je postala temeljnim idejnim sustavom renesanse.<ref>Russell, Bertrand, str. 175.</ref>

Među filozofima koji su djelovali u okvirima novoplatonističke filozofije ističu se [[Marsilio Ficino]], [[Giovanni Pico della Mirandola]], kao i naš [[Franjo Petrić|Frano Petrić]].

== Moderni novoplatonizam ==

== Vidi još ==
*[[Platon]]
*[[Proklo (grčki filozof)|Proklo]]
*[[Julijan Apostata]]
*[[Kršćanska filozofija]]

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Literatura ==
*''Kalin, Boris, Povijest filozofije, Zagreb, 1997.'' {{ISBN|953-0-20424-8}}
*''Opća enciklopedija, sv. VI., Zagreb, 1980.''
*''Russell, Bertrand, Mudrost Zapada, Split, 2005.'' {{ISBN|953-214-298-3}}

{{Filozofija}}
{{povijest religija}}

[[Kategorija:Novoplatonizam| ]]
[[Kategorija:Antičke filozofske škole]]
[[Kategorija:Helenističko-rimska filozofija]]
[[Kategorija:Misticizam]]

Novoplatonizam - Povijest promjena

WikiSysop: bmz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica