Nino Mogorović - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 23:37, 13. srpanj 2025.

2025-07-13T23:37:44Z

←Starija inačica		Inačica od 13. srpanj 2025. u 23:37
Redak 6:		Redak 6:
	Otac Velimir je radio kao službenik u nabavnom odjelu OUR Uljanik, dok je majka Branka u razdoblju od 1956. do 1970. radila u [[Glas Istre\|Glasu Istre]], te je bila jedan od inicijalnih podupiratelja osnivanja [[HRT – Radio Pula\|Radio Pule]], kao prve hrvatske radijske postaje na istarskom poluotoku, da bi nakon [[Brijunski plenum\|Brijunskog plenuma]] i smjene [[Aleksandar Ranković\|Aleksandra Rankovića]], tijekom 1966. bila imenovana glavnom urednicom Glasa Istre, da bi potom zbog otvorene podrške potpisnicima "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" iz 1967., kao i izjave kako je Jugoslavija bila "policijska država" bila izložena pritiscima zbog navodnog nacionalizma i nepristupanja SKJ-u, te iste godine bila smijenjena, da bi u travnju 1970., cijela obitelj bila prisiljena napustiti Jugoslaviju.<ref>{{Citiranje weba\|title=Istrapedia; Mogorović, Branka\|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka\|url-status=live\|access-date=}}</ref><ref>Mijić, Stipe, Izgnanici uzdignuta čela, Večernji list, 27.10.1990., str. 15.</ref>		Otac Velimir je radio kao službenik u nabavnom odjelu OUR Uljanik, dok je majka Branka u razdoblju od 1956. do 1970. radila u [[Glas Istre\|Glasu Istre]], te je bila jedan od inicijalnih podupiratelja osnivanja [[HRT – Radio Pula\|Radio Pule]], kao prve hrvatske radijske postaje na istarskom poluotoku, da bi nakon [[Brijunski plenum\|Brijunskog plenuma]] i smjene [[Aleksandar Ranković\|Aleksandra Rankovića]], tijekom 1966. bila imenovana glavnom urednicom Glasa Istre, da bi potom zbog otvorene podrške potpisnicima "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" iz 1967., kao i izjave kako je Jugoslavija bila "policijska država" bila izložena pritiscima zbog navodnog nacionalizma i nepristupanja SKJ-u, te iste godine bila smijenjena, da bi u travnju 1970., cijela obitelj bila prisiljena napustiti Jugoslaviju.<ref>{{Citiranje weba\|title=Istrapedia; Mogorović, Branka\|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka\|url-status=live\|access-date=}}</ref><ref>Mijić, Stipe, Izgnanici uzdignuta čela, Večernji list, 27.10.1990., str. 15.</ref>

	Prvo vrijeme borave u Italiji, u Rimu, gdje su aktivni u krugu [[Ante Ciliga\|Ante Cilige]], da bi se potom trajno smjestili u [[Berlin\|Zapadnom Berlinu]], u [[Njemačka\|Njemačku]], gdje se Mogorović uključuje u rad hrvatskih emigrantskih organizacija, Hrvatske zajednice (dalje: HZ) koja je imala sjedište u Berlinu, te se nastavio kretati u političkim i kulturnim krugovima oko CIlige i Tihomira Ilije Zovka, zbog čega se cijela obitelj nalazila pod operativnim nadzorom jugoslavenske Službe državne sigurnosti, naročito preko Vojne misije SFRJ-u u Berlinu, te su uskoro osnovali Hrvatsko kulturno društvo (dalje: HKD) u Njemačkoj, koje je jednom prilikom organiziralo demonstracije u kojima je sudjelovalo mnoštvo hrvatskih emigranata u Berlinu, prilikom koje je navodno po kazivanju samog Mogorovića, na njega i njegovu suprugu bio izvršen neuspjeli pokušaj ubojstva.<ref>{{Citiranje weba\|title=Emisija Bujica, urednika i voditelja Velimira Bujanca, od 4. travnja 2015., gost Nino Mogorović, 00:22:05 - 00:22:10\|url=https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4\|url-status=live\|access-date=}}</ref><ref>Mogorović, Nino, Odgovor Ninoslava Mogorovića na prozivku Stanka Halužana - Za Stanka Halužana vrijedi: "jednom udbaš, uvijek udbaš", Slobodna Dalmacija, 4. kolovoza 2009., str. 4.</ref>~~{{Bolji izvor}}~~		Prvo vrijeme borave u Italiji, u Rimu, gdje su aktivni u krugu [[Ante Ciliga\|Ante Cilige]], da bi se potom trajno smjestili u [[Berlin\|Zapadnom Berlinu]], u [[Njemačka\|Njemačku]], gdje se Mogorović uključuje u rad hrvatskih emigrantskih organizacija, Hrvatske zajednice (dalje: HZ) koja je imala sjedište u Berlinu, te se nastavio kretati u političkim i kulturnim krugovima oko CIlige i Tihomira Ilije Zovka, zbog čega se cijela obitelj nalazila pod operativnim nadzorom jugoslavenske Službe državne sigurnosti, naročito preko Vojne misije SFRJ-u u Berlinu, te su uskoro osnovali Hrvatsko kulturno društvo (dalje: HKD) u Njemačkoj, koje je jednom prilikom organiziralo demonstracije u kojima je sudjelovalo mnoštvo hrvatskih emigranata u Berlinu, prilikom koje je navodno po kazivanju samog Mogorovića, na njega i njegovu suprugu bio izvršen neuspjeli pokušaj ubojstva.<ref>{{Citiranje weba\|title=Emisija Bujica, urednika i voditelja Velimira Bujanca, od 4. travnja 2015., gost Nino Mogorović, 00:22:05 - 00:22:10\|url=https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4\|url-status=live\|access-date=}}</ref><ref>Mogorović, Nino, Odgovor Ninoslava Mogorovića na prozivku Stanka Halužana - Za Stanka Halužana vrijedi: "jednom udbaš, uvijek udbaš", Slobodna Dalmacija, 4. kolovoza 2009., str. 4.</ref>

	Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj u svibnju 1990., Mogorović se s obitelji odlučio vratiti u Hrvatsku, gdje se u Zagrebu na poziv Franje Tuđmana priključuje [[Hrvatska demokratska zajednica\|Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ)]], da bi kasnije prešao u [[Hrvatska stranka prava\|Hrvatsku stranku prava (HSP)]], a tijekom rata aktivno uključio i u obranu zemlje, a prepoznat je po sudjelovanju u humanitarnom radu te organiziranju u emigrantskim krugovima iz Njemačke skupljanja sredstava za potrebe dopremanja hrane i lijekova za pomoć u ratom zahvaćenim područjima Hrvatske.<ref>Slobodna Dalmacija, Pomoć Kijevu iz Njemačke, 3. svibnja 1991., str. 3.</ref>		Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj u svibnju 1990., Mogorović se s obitelji odlučio vratiti u Hrvatsku, gdje se u Zagrebu na poziv Franje Tuđmana priključuje [[Hrvatska demokratska zajednica\|Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ)]], da bi kasnije prešao u [[Hrvatska stranka prava\|Hrvatsku stranku prava (HSP)]], a tijekom rata aktivno uključio i u obranu zemlje, a prepoznat je po sudjelovanju u humanitarnom radu te organiziranju u emigrantskim krugovima iz Njemačke skupljanja sredstava za potrebe dopremanja hrane i lijekova za pomoć u ratom zahvaćenim područjima Hrvatske.<ref>Slobodna Dalmacija, Pomoć Kijevu iz Njemačke, 3. svibnja 1991., str. 3.</ref>

Suradnik10: ono što su komesari htjeli izbaciti

2025-07-13T23:36:44Z

ono što su komesari htjeli izbaciti

←Starija inačica		Inačica od 13. srpanj 2025. u 23:36
Redak 1:		Redak 1:
	'''Ninoslav Mogorović''' zvani '''Nino''' ([[Pula]], [[24. svibnja]] [[1953.]] – [[Pula]], [[15. svibnja]] [[2025.]]) bio je hrvatski [[Hrvatska politička emigracija\|politički emigrant]], [[političar]], [[novinar]] i [[Publicistika\|publicist]].<ref>{{Citiranje weba\|title=Čakić, Nenad, U 90-im godinama promovirao lijek protiv raka Preminuo jedan od najpoznatijih predstavnika desno-konzervativne scene u Istri, istarski.hr, 21.05.2025.\|url=https://istarski.hr/node/113975-preminuo-jedan-od-najpoznatijih-predstavnika-desno-konzervativne-scene-u-istri\|url-status=live\|access-date=}}</ref>		'''Ninoslav Mogorović''' zvani '''Nino''' ([[Pula]], [[24. svibnja]] [[1953.]] – [[Pula]], [[15. svibnja]] [[2025.]]) bio je hrvatski [[Hrvatska politička emigracija\|politički emigrant]], [[političar]], [[novinar]] i [[Publicistika\|publicist]].<ref>{{Citiranje weba\|title=Miroslav, Umro je Nino Mogorović! Otišao je borac za Hrvatsku po mjeri hrvatskog čovjeka, Kamenjar.hr, 24/05/2025\|url=https://kamenjar.com/ninoslav-mogorovic-in-memoriam/\|url-status=live\|access-date=}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|title=Čakić, Nenad, U 90-im godinama promovirao lijek protiv raka Preminuo jedan od najpoznatijih predstavnika desno-konzervativne scene u Istri, istarski.hr, 21.05.2025.\|url=https://istarski.hr/node/113975-preminuo-jedan-od-najpoznatijih-predstavnika-desno-konzervativne-scene-u-istri\|url-status=live\|access-date=}}</ref>

	== Biografija ==		== Biografija ==
	Rođen je u obitelji Velimira (Veljka) i Marije Mogorović, prijeratnih istarskih izbjeglica, Hrvata, čiji su preci pred dolaskom [[Fašizam\|fašizma]] bili prisiljeni napustiti Istru koja se nakon Rapalskih ugovora između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS 1921. našla pod talijanskom vlašću, kojima su još 1915. sile [[Antanta\|Antante]] obećale istočnu obalu Jadrana u zamjenu za sudjelovanje na njihovoj strani u [[Prvi svjetski rat\|Prvom svjetskom ratu]],<ref>Radetić, Ernest, Istra pod Italijom: 1918. - 1943., Rijeka - Pazin, 1991.</ref> te su se doselili na područje [[Črnomerec\|Črnomerca]] u Zagrebu,<ref>{{Citiranje weba\|title=BUJICA 08.04.2015. BEZ CENZURE! Nino Mogorović o udbaškom kriminalu!\|url=https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4\|url-status=live\|access-date=}}</ref> da bi se nakon završetka [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]], odluka [[Ugovor o miru s Italijom iz 1947. godine\|Pariškog mirovnog sporazuma]] iz 1947., te [[Londonski memorandum\|Londonskog memoranduma]] iz 1954., kada je cijelo područje [[Istra\|Istre]] došlo pod jugoslavensku vlast, obitelj se u siječnju 1957. preselila u Puli, gdje Mogorović završava osnovnu školu, i započinje srednju, koju je zbog obiteljskih i političkih prilika završio u inozemstvu.<ref>{{Citiranje weba\|title=Mogorivić, Branka, Istrapedia.hr\|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka\|url-status=live\|access-date=}}</ref>		Rođen je u obitelji Velimira (Veljka) i Marije Mogorović, prijeratnih istarskih izbjeglica, Hrvata, čiji su preci pred dolaskom [[Fašizam\|fašizma]] bili prisiljeni napustiti Istru koja se nakon Rapalskih ugovora između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS 1921. našla pod talijanskom vlašću, kojima su još 1915. sile [[Antanta\|Antante]] obećale istočnu obalu Jadrana u zamjenu za sudjelovanje na njihovoj strani u [[Prvi svjetski rat\|Prvom svjetskom ratu]],<ref>Radetić, Ernest, Istra pod Italijom: 1918. - 1943., Rijeka - Pazin, 1991.</ref> te su se doselili na područje [[Črnomerec\|Črnomerca]] u Zagrebu,<ref>{{Citiranje weba\|title=Emisija Bujica, urednika i voditelja Velimira Bujanca, od 4. travnja 2015., gost Nino Mogorović, 00:22:05 - 00:22:10\|url=https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4\|url-status=live\|access-date=}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|title=BUJICA 08.04.2015. BEZ CENZURE! Nino Mogorović o udbaškom kriminalu!\|url=https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4\|url-status=live\|access-date=}}</ref> da bi se nakon završetka [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]], odluka [[Ugovor o miru s Italijom iz 1947. godine\|Pariškog mirovnog sporazuma]] iz 1947., te [[Londonski memorandum\|Londonskog memoranduma]] iz 1954., kada je cijelo područje [[Istra\|Istre]] došlo pod jugoslavensku vlast, obitelj se u siječnju 1957. preselila u Puli, gdje Mogorović završava osnovnu školu, i započinje srednju, koju je zbog obiteljskih i političkih prilika završio u inozemstvu.<ref>{{Citiranje weba\|title=Mogorivić, Branka, Istrapedia.hr\|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka\|url-status=live\|access-date=}}</ref>

	Otac Velimir je radio kao službenik u nabavnom odjelu OUR Uljanik, dok je majka Branka u razdoblju od 1956. do 1970. radila u [[Glas Istre\|Glasu Istre]], te je bila jedan od inicijalnih podupiratelja osnivanja [[HRT – Radio Pula\|Radio Pule]], kao prve hrvatske radijske postaje na istarskom poluotoku, da bi nakon [[Brijunski plenum\|Brijunskog plenuma]] i smjene [[Aleksandar Ranković\|Aleksandra Rankovića]], tijekom 1966. bila imenovana glavnom urednicom Glasa Istre, da bi potom zbog otvorene podrške potpisnicima "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" iz 1967., kao i izjave kako je Jugoslavija bila "policijska država" bila izložena pritiscima zbog navodnog nacionalizma i nepristupanja SKJ-u, te iste godine bila smijenjena, da bi u travnju 1970., cijela obitelj bila prisiljena napustiti Jugoslaviju.<ref>{{Citiranje weba\|title=Istrapedia; Mogorović, Branka\|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka\|url-status=live\|access-date=}}</ref><ref>Mijić, Stipe, Izgnanici uzdignuta čela, Večernji list, 27.10.1990., str. 15.</ref>		Otac Velimir je radio kao službenik u nabavnom odjelu OUR Uljanik, dok je majka Branka u razdoblju od 1956. do 1970. radila u [[Glas Istre\|Glasu Istre]], te je bila jedan od inicijalnih podupiratelja osnivanja [[HRT – Radio Pula\|Radio Pule]], kao prve hrvatske radijske postaje na istarskom poluotoku, da bi nakon [[Brijunski plenum\|Brijunskog plenuma]] i smjene [[Aleksandar Ranković\|Aleksandra Rankovića]], tijekom 1966. bila imenovana glavnom urednicom Glasa Istre, da bi potom zbog otvorene podrške potpisnicima "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" iz 1967., kao i izjave kako je Jugoslavija bila "policijska država" bila izložena pritiscima zbog navodnog nacionalizma i nepristupanja SKJ-u, te iste godine bila smijenjena, da bi u travnju 1970., cijela obitelj bila prisiljena napustiti Jugoslaviju.<ref>{{Citiranje weba\|title=Istrapedia; Mogorović, Branka\|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka\|url-status=live\|access-date=}}</ref><ref>Mijić, Stipe, Izgnanici uzdignuta čela, Večernji list, 27.10.1990., str. 15.</ref>
Redak 19:		Redak 19:

	Umro je 15. svibnja 2025. godine u Puli, pokopan je 19. svibnja 2025. u Zagrebu, na gradskom groblju [[Mirogoj]].		Umro je 15. svibnja 2025. godine u Puli, pokopan je 19. svibnja 2025. u Zagrebu, na gradskom groblju [[Mirogoj]].

			== Povezani članci ==
			* [[Nevio Šetić]]
			* [[Ivan Pauletta]]
			* [[Igor Štoković (ekonomist)\|Igor Štoković]]
			* [[Damir Kajin]]

	==Izvori==		==Izvori==

Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije

2025-07-13T23:33:03Z

preuzeto s hr.wikipedije

Nova stranica

'''Ninoslav Mogorović''' zvani '''Nino''' ([[Pula]], [[24. svibnja]] [[1953.]] – [[Pula]], [[15. svibnja]] [[2025.]]) bio je hrvatski [[Hrvatska politička emigracija|politički emigrant]], [[političar]], [[novinar]] i [[Publicistika|publicist]].<ref>{{Citiranje weba|title=Čakić, Nenad, U 90-im godinama promovirao lijek protiv raka Preminuo jedan od najpoznatijih predstavnika desno-konzervativne scene u Istri, istarski.hr, 21.05.2025.|url=https://istarski.hr/node/113975-preminuo-jedan-od-najpoznatijih-predstavnika-desno-konzervativne-scene-u-istri|url-status=live|access-date=}}</ref>

== Biografija ==
Rođen je u obitelji Velimira (Veljka) i Marije Mogorović, prijeratnih istarskih izbjeglica, Hrvata, čiji su preci pred dolaskom [[Fašizam|fašizma]] bili prisiljeni napustiti Istru koja se nakon Rapalskih ugovora između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS 1921. našla pod talijanskom vlašću, kojima su još 1915. sile [[Antanta|Antante]] obećale istočnu obalu Jadrana u zamjenu za sudjelovanje na njihovoj strani u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]],<ref>Radetić, Ernest, Istra pod Italijom: 1918. - 1943., Rijeka - Pazin, 1991.</ref> te su se doselili na područje [[Črnomerec|Črnomerca]] u Zagrebu,<ref>{{Citiranje weba|title=BUJICA 08.04.2015. BEZ CENZURE! Nino Mogorović o udbaškom kriminalu!|url=https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4|url-status=live|access-date=}}</ref> da bi se nakon završetka [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], odluka [[Ugovor o miru s Italijom iz 1947. godine|Pariškog mirovnog sporazuma]] iz 1947., te [[Londonski memorandum|Londonskog memoranduma]] iz 1954., kada je cijelo područje [[Istra|Istre]] došlo pod jugoslavensku vlast, obitelj se u siječnju 1957. preselila u Puli, gdje Mogorović završava osnovnu školu, i započinje srednju, koju je zbog obiteljskih i političkih prilika završio u inozemstvu.<ref>{{Citiranje weba|title=Mogorivić, Branka, Istrapedia.hr|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka|url-status=live|access-date=}}</ref>

Otac Velimir je radio kao službenik u nabavnom odjelu OUR Uljanik, dok je majka Branka u razdoblju od 1956. do 1970. radila u [[Glas Istre|Glasu Istre]], te je bila jedan od inicijalnih podupiratelja osnivanja [[HRT – Radio Pula|Radio Pule]], kao prve hrvatske radijske postaje na istarskom poluotoku, da bi nakon [[Brijunski plenum|Brijunskog plenuma]] i smjene [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]], tijekom 1966. bila imenovana glavnom urednicom Glasa Istre, da bi potom zbog otvorene podrške potpisnicima "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" iz 1967., kao i izjave kako je Jugoslavija bila "policijska država" bila izložena pritiscima zbog navodnog nacionalizma i nepristupanja SKJ-u, te iste godine bila smijenjena, da bi u travnju 1970., cijela obitelj bila prisiljena napustiti Jugoslaviju.<ref>{{Citiranje weba|title=Istrapedia; Mogorović, Branka|url=https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/4176/mogorovic-branka|url-status=live|access-date=}}</ref><ref>Mijić, Stipe, Izgnanici uzdignuta čela, Večernji list, 27.10.1990., str. 15.</ref>

Prvo vrijeme borave u Italiji, u Rimu, gdje su aktivni u krugu [[Ante Ciliga|Ante Cilige]], da bi se potom trajno smjestili u [[Berlin|Zapadnom Berlinu]], u [[Njemačka|Njemačku]], gdje se Mogorović uključuje u rad hrvatskih emigrantskih organizacija, Hrvatske zajednice (dalje: HZ) koja je imala sjedište u Berlinu, te se nastavio kretati u političkim i kulturnim krugovima oko CIlige i Tihomira Ilije Zovka, zbog čega se cijela obitelj nalazila pod operativnim nadzorom jugoslavenske Službe državne sigurnosti, naročito preko Vojne misije SFRJ-u u Berlinu, te su uskoro osnovali Hrvatsko kulturno društvo (dalje: HKD) u Njemačkoj, koje je jednom prilikom organiziralo demonstracije u kojima je sudjelovalo mnoštvo hrvatskih emigranata u Berlinu, prilikom koje je navodno po kazivanju samog Mogorovića, na njega i njegovu suprugu bio izvršen neuspjeli pokušaj ubojstva.<ref>{{Citiranje weba|title=Emisija Bujica, urednika i voditelja Velimira Bujanca, od 4. travnja 2015., gost Nino Mogorović, 00:22:05 - 00:22:10|url=https://www.youtube.com/watch?v=2fg9qf3zkv4|url-status=live|access-date=}}</ref><ref>Mogorović, Nino, Odgovor Ninoslava Mogorovića na prozivku Stanka Halužana - Za Stanka Halužana vrijedi: "jednom udbaš, uvijek udbaš", Slobodna Dalmacija, 4. kolovoza 2009., str. 4.</ref>{{Bolji izvor}}

Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj u svibnju 1990., Mogorović se s obitelji odlučio vratiti u Hrvatsku, gdje se u Zagrebu na poziv Franje Tuđmana priključuje [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ)]], da bi kasnije prešao u [[Hrvatska stranka prava|Hrvatsku stranku prava (HSP)]], a tijekom rata aktivno uključio i u obranu zemlje, a prepoznat je po sudjelovanju u humanitarnom radu te organiziranju u emigrantskim krugovima iz Njemačke skupljanja sredstava za potrebe dopremanja hrane i lijekova za pomoć u ratom zahvaćenim područjima Hrvatske.<ref>Slobodna Dalmacija, Pomoć Kijevu iz Njemačke, 3. svibnja 1991., str. 3.</ref>

U veljači 1998. Mogorović je osnovao udrugu "Dr. Ante Ciliga" sa sjedištem u Puli, te se u sklopu udruge bavio kulturnim i publicističkim radom, da bi povremeno kritizirao javnu politiku pojedinih političkih opcija centrističke i lijeve provenijencije, naročito neosnovano povezujući iste s autonomaštvom i talijanskim [[Iredentizam|iredentizmom]].<ref>Žužić, Branka, IDS niz dlaku iredentizmu, Slobodna Dalmacija, 13. rujna 1999., str. 10.</ref> Svojevremeno se Mogorović okušao i u poduzetništvu, te je bio direktor u trgovačkom društvu Gordo, te je stekao udjele u hotelu Croatia u Dugoj uvali kraj [[Marčana|Marčane]], na istočnoj obali istarskog poluotoka, gdje je imao namjeru pokrenuti zdravstveni turizam, pošto se njegovo poslovanje povezivalo s plasiranjem proizvoda Megamin, kao dodatka prehrani u svrhe alternativne medicine, kakav su pripravak kritizirale [[Hrvatska liječnička komora]] i Hrvatsko društvo farmakologa, iako se spomenuti pripravak prodavao na dijelu zapadnoeuropskih tržišta.<ref>{{Citiranje weba|title=Čakić, Nenad, U 90-im godinama promovirao lijek protiv raka - Preminuo jedan od najpoznatijih predstavnika desno-konzervativne scene u Istri,istarski.hr, 21.05.2025.|url=https://istarski.hr/node/113975-preminuo-jedan-od-najpoznatijih-predstavnika-desno-konzervativne-scene-u-istri|url-status=live|access-date=}}</ref><ref>Žužić, Branka, Gubici stopirali projekt megamin, Slobodna Dalmacija, 14. prosinca 1999., str. 23.</ref><ref>Žužić, Branka, "Čemu brige oko tog milijuna?", Slobodna Dalmacija, 14. siječnja 2000., str. 20.</ref>

Nakon smrti predsjednika Tuđmana, tijekom predsjedničkih izbora Mogorović je objavio plaćeni oglas u dnevnim novinama Slobodnoj Dalmaciji, gdje je na tzv. istarsku večer pozvao političke kandidate desne provenijencije [[Anto Đapić|Antu Đapića]], [[Ante Ledić|Antu Ledića]], [[Tomislav Merčep|Tomislava Merčepa]], [[Ante Prkačin|Antu Prkačina]] i [[Zvonimir Šeparović|Zvonimira Šeparovića]].<ref>{{Citiranje novina|title=|title=Žužić, Branka, Državotvorci svih snaga, ujedinite se!, Slobodna Dalmacija, 21. siječnja 2000., str. 12.|url-status=live|access-date=}}</ref>

Nakon dolaska koalicijske vlasti lijevog centra 3. siječnja 2000., Mogorović se priključio inicijativi oko Miroslava Tuđmana te je imenovan dopredsjednikom stranke [[Hrvatski istinski preporod|Hrvatski istinski preporod (HIP)]], te predsjednikom HIP-a za Istarsku županiju. Sudjelovao je tijekom 2001. godine u demonstracijama koje su organizirale razne skupine koje su se protivile proaktivnoj suradnji hrvatskih vlasti s Međunarodnim sudom u Haagu, naročito nakon sumnjičenja hrvatskih generala za ratne zločine, te je Mogorović imenovan potpredsjednikom Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata u Istarskoj županiji.<ref>Žužić, Branka, Bez prosvjeda, Norac bi bio u Haagu - Stožer za obranu digniteta Istarske županije, Slobodna Dalmacija, 23. veljače 2001., str. 2.</ref>

Tijekom 1990-ih i 2000-ih kritizirao je politiku koju je vodio [[Istarski demokratski sabor|Istarski demokratski sabor (IDS)]], regionalna politička stranka koja je dominirala političkom scenom u Istarskoj županiji, naročito [[Ivan Jakovčić|Ivana Jakovčića]] koji je razvoj regije vidio u dolasku stranih investicija u turizmu i industriji, te se Mogorović posebno okomio na poduzetnika Danka Končara, s kojim je i vodio građansku parnicu zbog difamacije.

Umro je 15. svibnja 2025. godine u Puli, pokopan je 19. svibnja 2025. u Zagrebu, na gradskom groblju [[Mirogoj]].

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Mogorović, Nino}}
[[Kategorija:Hrvatski političari od 1989.]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Životopisi, Pula]]