https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Nik%C5%A1a_Gradi%C4%87Nikša Gradić - Povijest promjena2026-07-16T09:36:36ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Nik%C5%A1a_Gradi%C4%87&diff=231109&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-10-17T11:32:27Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Nikša Gradić'''-->{{Infookvir životopis <br />
| ime = Nikša Gradić<br />
| slika = Nikola Gradić.jpg<br />
| veličina = 220px<br />
| opis slike = Portret Nikše Gradića<br />
| pseudonim = <br />
| rođenje = [[Zadar]], [[15. prosinca]] [[1825.]]<br />
| smrt = [[Dubrovnik]], [[29. kolovoza]] [[1894.]]<br />
| nacionalnost = <br />
| poznat_po = <br />
| zanimanje = [[sudac]], [[pisac]], [[političar]]<br />
}}<br />
<br />
'''Nikša (Nikola) Gradić''' ([[Talijanski jezik|tal.]]: ''Nicoló Gradi''), (* [[Zadar]], [[15. prosinca]] [[1825.]] - † [[Dubrovnik]], [[29. kolovoza]] [[1894.]]), hrvatski pisac i pravnik iz Dubrovnika. Član je stare [[Dubrovačko plemstvo|dubrovačke plemićke]] obitelji [[Gradići (plemstvo)|Gradić]].<br />
<br />
== Životopis ==<br />
<br />
Rođen je kao sin Mata Gradića (* [[1786.]] - † ?) i Ane rođ. Đurđević-Bunić (* [[1801.]] - † ?), oboje rođenih u Dubrovniku i u daljnjem srodstvu (u trećem koljenu), jer su bili potomci malog broja preostalih dubrovačkih plemićkih obitelji na kraju 18. stoljeća. Otac Mato službovao je kao sudac na području [[Dalmacija|Dalmacije]], koja je u to doba bila u sklopu [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]].<br />
<br />
Nikša Gradić djetinjstvo je proveo u Zadru. Tu je završio gimnaziju, a zatim i pravo u [[Padova|Padovi]]. Radio je kao sudac u Dubrovniku, Zadru, [[Split]]u, [[Rijeka|Rijeci]] i [[Kotor]]u, da bi poslije umirovljenja posljednji dio života proveo je u Dubrovniku i posvetio se književnosti, te politici. Od [[1854.]] bio je oženjen Magdalenom rođ. Pucić [[1835.]] - [[1911.]], s kojom je imao šestoro djece (četiri sina i dvije kćeri), od kojih su neka umrla prije njega.<br />
<br />
Svoje prve pjesme objavio je u listu “La Dalmazia” [[1846.]]. godine na [[Talijanski jezik|talijanskom jeziku]]. Pisao je i kraće novinske članke u časopisima. Kasnije se oduševio starim dubrovačkim književnicima i narodnim pjesmama, pa je počeo pisati radove s političkom i domoljubnom tematikom, i to na [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]]. Pjesme je objavljivao u časopisima ''Narodni list'', ''Dubrovnik'' i ''Slovinac''. Većinu pjesama napisao je u epskom desetercu i prožeo frazeologijom [[Narodna pjesma|narodne pjesme]]. Njegov književni rad je već za vrijeme njegova života komentiran kao nedovoljno ambiciozan i pretežno prigodan. Većina njegovih stihova danas uglavnom ima dokumentarni značaj kao svjedočanstvo duha i ukusa vremena u kojem je živio.<br />
<br />
Zbog članka "Nešto o našim stvarima" ("Slovinac" br. 36 za 1884) ga je 1885. sa hrvatskih pozicija napao župnik Ivan Liepopili u brošuri "I gospar Nikša Matov...". Godine 1885. pokrenuo je i uređivao list ''Glas dubrovački''. Prilikom sklapanja ugovora o izdavanju "Glasa dubrovačkog" se u III. točki obvezao da će raditi protiv združenja s Hrvatskom. Pretpostavlja se da je N. Gradi autor uvodnika u broju 9 za 1886. ovog lista, u kome se od zastupnika u Dalmatinskom saboru traži otvorenije isticanje srpstva. Zauzimao se za zajedništvo [[Južni Slaveni|južnih Slavena]], koje je držao jednim narodom sastavljenim od više plemena. Pisao je protiv politike hrvatskoga državnog prava, a isticao prvenstvo narodnog prava. Slagao se s ujedinjenjem Dalmacije i [[Banska Hrvatska|Banske Hrvatske]], ali pod uvjetom da se sačuvaju srpske narodne posebnosti. Promicao je ideju federativnog preustroja Habsburške Monarhije i spajanje južnih Slavena u zasebnoj federalnoj jedinici. Bio je protivnik [[Rusko Carstvo|ruskog imperijalizma]], kao i političke suradnje dalmatinskih Srba s [[autonomaši]]ma. 1890. biran je za gradskog vijećnika u Dubrovniku na listi Srpske stranke na Primorju (Dalmaciji). Potkraj života bio je skloniji priznanju hrvatskog državnog prava i interesa. <br />
<br />
Pisao je o problematici nezavisnog sudstva, te izdao brošuru o socijalizmu u kojoj je s kršćanskih i s liberalnih pozicija podvrgao kritici teze [[Karl Marx|Karla Marxa]]. Pisao je i o filološkoj problematici kompozicije [[Ivan Gundulić|Gundulićeva]] [[Osman (Gundulić)|''Osmana'']]. U "Slovincu" je surađivao sa književnim radovima iz srpske povijesti.<br />
<br />
<br />
Nikša Gradić umro je nakon kratke i teške bolesti u Dubrovniku [[1894.]], a pokopan je na gradskom [[Groblje Boninovo|groblju Boninovo]]. Njegova udovica nadživjela ga je 17 godina; umrla je [[1911.]], iste godine kad i rođak Miho Gradić, posljednji pripadnik ove vlastelinske obitelji. <br />
== Djela ==<br />
La biblioteca Paravia. Osservazioni e scherzi. U: Annuario dalmatico, 2. Spalato 1861, 110–147. — Il poeta ed il genio della terra. (Rijeka) 1864. - Kosovka djevojka, drama, Dubrovnik 1883. - Djevojka spravljenica, komedija, Cetinje 1890. — O bezimenim dopisima u našoj političkoj štampi, pa o staroj i novoj muzici u Dubrovniku. Dubrovnik 1890. — Socializam u sadašnjem obliku, Dubrovnik 1891. U Slovincu je objavio: "Prolog dramatičkoj pjesmi iz stare srpske istorije" (br. 16 za 1880); "Kosovka djevojka. Dramska pjesma u tri djejstva" (br. 1 za 1884).<br />
<br />
== Izvori ==<br />
<br />
{{izvori}}<br />
LIT.: L. Tomanović (T): Književne bilješke. Glas Crnogorca (Cetinje), 2(1874) br. 25. — J. Sundečić: Tješilica. Narodni list, 16(1877) br. 41. — A. Liepopili: I gospar Nikša Matov. Ibid., 24(1885) br. 25. — M. Pavlinović: Nešto o našim stvarima. Ibid. — Don Miho opet nabraja. Srpski list, 6(1886) br. 13. — P. Čingrija: Iz Dubrovnika. Narod (Split), 7(1890) br. 42. — (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 9(1894) br. 203; Crvena Hrvatska, 4(1894) br. 35; Narodni list, 33(1894) br. 75 i 76. — K. V., Obzor, 35(1894) br. 202. — I. Stojanović, Dubrovnik, 3(1894) 38, str. 1–2. — L. Tomanović (T), Glas Crnogorca, 23(1894) br. 38. — L. Vojnović: Nikša Gradi o Gundulićevome »Osmanu«. Dubrovnik, 5(1896) br. 11 i 13. — S. Burina: Jedan dubrovački pesnik XIX veka. Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (Beograd), 16(1936) 8, str. 715–719. — J. Bersa: Dubrovačke slike i prilike (1800–1900). Zagreb 1941, 292–293. — [[Nikola Ivanišin|N. Ivanišin]]: Časopis »Slovinac« i slovinstvo u Dubrovniku. Rad JAZU, 1962, 324, str. 171–254. — Isti: Dubrovačke književne studije. Dubrovnik 1966. - Leksikon pisaca Jugoslavije, knj. II, Novi Sad 1979, st. 275 (K. Milutinović).<br />
<br />
== Vidi još ==<br />
<br />
* [[Dubrovačko plemstvo]]<br />
* [[Dodatak:Popis dubrovačkih plemićkih obitelji]]<br />
<br />
== Vanjske poveznice ==<br />
<br />
* [http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=58983 Gradićev životopis u Enciklopediji LZMK]<br />
* [http://hrcak.srce.hr/28405 Nikša Matov Gradić – posljednji dubrovački vlastelin-pjesnik]<br />
<br />
{{GLAVNIRASPORED:Gradi, Nikša}}<br />
<br />
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]<br />
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]<br />
[[Kategorija:Dubrovački srbokatolički pokret]]<br />
<br />
[[en:Nikša Gradi|Nikša Gradić]]</div>WikiSysop