WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-06T06:33:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Nevill Francis Mott
| slika = Mott,Nevill Francis Heisenberg 1952 London.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[30. rujna]] [[1905.]]
| mjesto_rođenja = [[Leeds]], [[West Yorkshire]], [[Ujedinjeno kraljevstvo|UK]]
| datum_smrti = [[8. kolovoza]] [[1996.]]
| mjesto_smrti = [[Milton Keynes]], [[Buckinghamshire]], [[Ujedinjeno kraljevstvo|UK]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Englezi|Englez]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u [[Manchester]]u, [[Sveučilište u Cambridgeu]] Sveučilište u [[Bristol]]u
| alma_mater = [[Sveučilište u Cambridgeu]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Fizika čvrstog stanja]] [[Kondenzirana tvar]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (1977.) [[Copleyeva medalja]] (1972.) Član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] (1936.)
| religija =
| fusnote =
}}

[[datoteka:Fcc lattice 4.jpg|300px|mini|desno|Primjer [[Kubični kristalni sustav|kubičnog kristalnog sustava]].]]

[[datoteka:Silicon.jpg|300px|mini|desno|[[Silicij]]evi kristali je najčešći [[poluvodič]]ki materijal koji se koristi u [[elektronika|elektronici]] i za [[Solarni članak|fotonaponski članak]].]]

'''Nevill Francis Mott''' ([[Leeds]], 30. rujna 1905. – [[Milton Keynes]], 8. kolovoza 1996.), engleski [[fizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1930.) fiziku i [[matematika|matematiku]] na [[Sveučilište u Cambridgeu|Sveučilištu u Cambridgeu]]. Radio kao [[istraživač]] u [[Kopenhagen]]u pod vodstvom [[Niels Bohr|N. Bohra]] i u [[Göttingen]]u pod vodstvom [[Max Born|M. Borna]] te u [[Manchester]]u s [[William Henry Bragg|W. L. Braggom]]. Radio je na Sveučilištu u [[Bristol]]u (od 1933. do 1954.). Bavio se [[Fizika čvrstog stanja|fizikom čvrstoga stanja]] ([[metal]]a, [[slitina]], [[poluvodič]]a i [[Fotografska emulzija|fotografskih emulzija]]). Godine 1938. dao je teorijsko objašnjenje učinka kojim [[svjetlost]] djeluje na fotografsku emulziju na [[atom]]skoj razini. Bio je [[profesor]] eksperimentalne fizike na Sveučilištu u Cambridgeu (od 1954. do 1971.). Za istraživanja [[magnet]]skih i [[elektricitet|električnih svojstava]] [[Amorfna tvar|amorfnih]] [[poluvodič]]a 1977. dobio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fizik]]u s američkim fizičarima [[Philip Warren Anderson|P. W. Andersonom]] i [[John Hasbrouck Van Vleck|J. H. Van Vleckom]]. Član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] ([[Engleski jezik|eng]]. ''Royal Society'') od 1936. <ref> '''Mott, Nevill Francis''', [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=42137] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. veljače 2020.</ref>

== Fizika čvrstog stanja ==
{{Glavni|Fizika čvrstog stanja}}

'''Fizika čvrstog stanja''' je grana [[fizika|fizike]] koja proučava [[struktura|strukturu]] [[tvari]] u čvrstome stanju ([[krutine]]) te s pomoću [[Kvantna mehanika|kvantne fizike]] istražuje svojstva i procese u [[kristal]]nome i [[Amorfna tvar|amorfnome obliku tvari]], svojstva kristalizirane tvari i pojave vezane uz promjene [[Mjerna veličina|fizikalnih veličina]] (primjerice [[temperatura|temperature]], [[tlak]]a, [[dimenzija]] i oblika mikrokristala, broja i vrste defekata u [[Kristalna rešetka|kristalnoj rešetki]] i drugo). Zakonitosti utvrđene za kristaliziranu tvar primjenjuju se djelomično i na amorfne krutine ili smjese kristalne i amorfne tvari te [[viskoznost|visokoviskozne]] [[tekućine]] (primjerice fotoosjetljiva [[staklo|stakla]], krute [[polimer]]e, [[keramika|keramiku]] i drugo). [[Kristalografija|Mikroskopska teorija čvrstog stanja]] primjena je kvantne mehanike na čvrsto stanje. Njezini rezultati uspješno tumače kvalitativne razlike među različitim čvrstim tijelima, a u mnogim slučajevima omogućuju i kvantitativni pristup svojstvima tih tijela. Budući da je čvrsto stanje sustav od velikog broja [[atom]]a, teorija čvrstog stanja služi se nizom približenja (aproksimacija). Tako se pretpostavlja da se ponašanje [[atomska jezgra|atomskih jezgara]] i [[elektron]]a može opisivati nezavisno. Pri razmatranju gibanja jezgara ne uzima se u obzir gibanje elektrona, tj. atomi se promatraju kao cjeline. Takav je pristup opravdan za objašnjenje nekih [[mehanika|mehaničkih]] i [[termodinamika|termodinamičkih]] svojstava koja potječu od međusobnoga elastičnoga vezivanja atoma. Razmatraju li se [[Elektronska konfiguracija|elektronska stanja]], uzima se da atomske jezgre miruju. Ta je pretpostavka u znatnoj mjeri opravdana jer se u normalnim okolnostima elektroni gibaju znatno brže nego jezgre koje su mnogo veće [[Relativna atomska masa|mase]] od elektrona. Kako su za svojstva čvrstog stanja najvažniji [[Valencija (kemija)|valentni]] elektroni, promatraju se samo ti elektroni, a utjecaj elektrona u dubljim elektronskim ljuskama uzima se u obzir kroz njihov doprinos [[električno polje|električnom polju]] oko jezgara. Pretpostavlja se da u prvom približenju (aproksimaciji) svaki valentni elektron može biti opisan vlastitom [[val]]nom funkcijom. Razvile su se dvije metode u opisivanju međudjelovanja (interakcije) valentnih elektrona: atomska aproksimacija i aproksimacija slobodnim elektronima.

=== Magnetizam ===
{{Glavni|Magnetizam}}

'''Magnetizam''' (prema [[magnet]]u koje dolazi od [[Latinski jezik|lat]]. ''magnes'', [[genitiv]] ''magnetis'' < [[Starogrčki jezik|grč]]. ''Μαγνῆτıς λίϑος'': kamen iz Magnezije) je skup pojava povezanih s [[magnetsko polje|magnetskim poljem]] i s ponašanjem tvari u magnetskom polju. Magnetska svojstva tvari potječu od [[Magnetski moment|magnetskih momenta]] [[atom]]a i njihovih međudjelovanja koja mogu stvoriti kolektivno magnetsko uređenje. Magnetizam atoma posljedica je magnetizma [[elektron]]a i [[atomska jezgra|atomske jezgre]] i njihovih međudjelovanja. Razlikuje se orbitalni magnetski moment, zbog gibanja elektrona oko atomske jezgre, i [[spin]]ski magnetski moment, kao vlastito [[Kvantna mehanika|kvantnomehaničko]] svojstvo elektrona i jezgre. S obzirom na ponašanje u magnetskom polju, sve se tvari odlikuju svojom [[Magnetska permeabilnost|magnetskom permeabilnošću]]. Tako se mogu razlikovati dijamagnetične, paramagnetične, feromagnetične, ferimagnetične i antiferomagnetične tvari.

=== Kondenzirana tvar ===
{{Glavni|Kondenzirana tvar}}

'''Kondenzirana tvar''' je tvar nastala [[kondenzacija|kondenzacijom]], tvar u kojoj [[atom]]i i [[molekule]] snažno uzajamno djeluju te se može nalaziti u tekućem ili čvrstom [[agregatno stanje|agregatnom stanju]], a na iznimno niskim temperaturama u [[supravodljivost|supravodljivoj]] ili [[Supratekućina|suprafluidnoj]] fazi. Problemima i teorijom nastajanja kondenzata bavi se fizika kondenzirane tvari, unutar koje se proučavaju neka svojstva [[tekućina]], na primjer prijelazi faza proces naparivanja i svojstva tankih slojeva, epitaksijalni rast kristala i posebno svojstva klastera atoma i molekula i [[niskotemperaturna fizika]]. Temelje te grane fizike postavio je 1916. njemački fizičar [[Wilhelm Nusselt|W. Nusselt]] (1882. – 1957.) svojom teorijom filmske kondenzacije, koju su u potpunosti potvrdili potonji pokusi. Danas se [[fizika kondenzirane tvari]] snažno razvija pa se izdvaja kao posebna grana fizike, iako je bitno vezana uz druge grane, osobito [[termodinamika|termodinamiku]] i fiziku čvrstog stanja.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Mott, Nevill Francis}}
[[Kategorija:Engleski fizičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]

Nevill Francis Mott - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica