Neomarksizam - Povijest promjena

WikiSysop: bmz

2022-03-20T08:23:29Z

bmz

←Starija inačica		Inačica od 20. ožujak 2022. u 08:23
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Neomarksizam'''-->'''~~Neomarksizam''' je naziv za teoretske pristupe kojima se od 1950.-ih do 1970.-ih godina nastojalo dopuniti i unaprijediti [[Marksizam\|marksističku]] misao, povezivanjem s doprinosima iz drugih intelektualnih tradicija - od onih koje su razvijali [[Sigmund Freud\|frojdovski]] [[Psihoanaliza\|psihoanalitičari]], do teorija koje su nakon Marxove smrti razvijali sociolozi, ekonomisti i drugi. Ta su nastojanja u prvom redu povezana s tzv. [[Frankfurtska škola\|Frankfurtskom školom]],<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.sociologyguide.com/neo-marxism/index.php\|title=Neo -Marxism\|author=\|date=2018\|work=\|language=engleski\|publisher=Sociology.Guide.com\|accessdate=8. svibnja 2019.}}</ref> tj. marksističkim misliocima koji su u vrijeme početka [[Nacionalsocijalizam\|nacističke]] vladavine našli utočiše na univerzitetima u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi vrhunac svjetskog ugleda i intelektualnog utjecaja taj neomarksistički krug dostigao nakon povratka u Njemačku 1960.-ih godina.		Neomarksizam''' je naziv za teoretske pristupe kojima se od 1950.-ih do 1970.-ih godina nastojalo dopuniti i unaprijediti [[Marksizam\|marksističku]] misao, povezivanjem s doprinosima iz drugih intelektualnih tradicija - od onih koje su razvijali [[Sigmund Freud\|frojdovski]] [[Psihoanaliza\|psihoanalitičari]], do teorija koje su nakon Marxove smrti razvijali sociolozi, ekonomisti i drugi. Ta su nastojanja u prvom redu povezana s tzv. [[Frankfurtska škola\|Frankfurtskom školom]],<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.sociologyguide.com/neo-marxism/index.php\|title=Neo -Marxism\|author=\|date=2018\|work=\|language=engleski\|publisher=Sociology.Guide.com\|accessdate=8. svibnja 2019.}}</ref> tj. marksističkim misliocima koji su u vrijeme početka [[Nacionalsocijalizam\|nacističke]] vladavine našli utočiše na univerzitetima u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi vrhunac svjetskog ugleda i intelektualnog utjecaja taj neomarksistički krug dostigao nakon povratka u Njemačku 1960.-ih godina.

	Prema A. Aratu, o nastanku neomarksizma govorimo kada njemački marksistički filozofi [[Max Horkheimer]] i [[Theodor Adorno]] početkom 1940.-ih godina definitivno odbacuju sagledavanje [[Sovjetski Savez\|sovjetske]] verzije socijalizma i u toj zemlji službene varijante marksističke misli kao jedine moguće i prihvatljive, te odustaju od među marksistima tog doba općeprihvaćenog sagledavanja nadmoći neumoljivih "prirodnih" (materijalnih) procesa nad voljnom aktivnošću ljudi i društva, fetišiziranja planiranja u vođenju društvom, te od davanja (pre)velikog značaja državnoj vlasti kao najpogodnijem instrumentu upravljanja napretkom društva. Međutim, primjećuje A. Arato, i njih dvojica, a i drugi autori Frankfurtske škole su izbjegli napisati djelo u kojem bi na cjelovit i otvoreni način iznijeli kritiku socijalizma kakav je realno postojao u zemljama [[Varšavski ugovor\|Istočnog bloka]] - jedini izuzetak od tog neomarksističkog suzdržavanja da se otvoreno pozabave stvarnošću realnih socijalističkih društava (koja ih je tema, očito, i te kako interesirala) je knjiga Maxa Horkheimera ''Soviet Marxism: A Critical Analysis'' iz 1958. godine.<ref>{{Citiranje knjige\|title=From Neo-Marxism to Democratic Theory: Essays on the Critical Theory of Soviet-type Societies: Essays on the Critical Theory of Soviet-type Societies, poglavlje 1, The Autoritarian Socialism and the Frankfurt School\|author=Andrew Arato\|authorlink=\|coauthors=\|origdate=16. rujan 2016.\|date=\|chapter=\|chapterurl=\|editor=\|url=\|format=\|edition=Routledge\|language=engleski\|pages=\|publisher=\|location=\|others=\|quote=\|accessdate=9. svibnja 2019.\|isbn=\|id=}}</ref>		Prema A. Aratu, o nastanku neomarksizma govorimo kada njemački marksistički filozofi [[Max Horkheimer]] i [[Theodor Adorno]] početkom 1940.-ih godina definitivno odbacuju sagledavanje [[Sovjetski Savez\|sovjetske]] verzije socijalizma i u toj zemlji službene varijante marksističke misli kao jedine moguće i prihvatljive, te odustaju od među marksistima tog doba općeprihvaćenog sagledavanja nadmoći neumoljivih "prirodnih" (materijalnih) procesa nad voljnom aktivnošću ljudi i društva, fetišiziranja planiranja u vođenju društvom, te od davanja (pre)velikog značaja državnoj vlasti kao najpogodnijem instrumentu upravljanja napretkom društva. Međutim, primjećuje A. Arato, i njih dvojica, a i drugi autori Frankfurtske škole su izbjegli napisati djelo u kojem bi na cjelovit i otvoreni način iznijeli kritiku socijalizma kakav je realno postojao u zemljama [[Varšavski ugovor\|Istočnog bloka]] - jedini izuzetak od tog neomarksističkog suzdržavanja da se otvoreno pozabave stvarnošću realnih socijalističkih društava (koja ih je tema, očito, i te kako interesirala) je knjiga Maxa Horkheimera ''Soviet Marxism: A Critical Analysis'' iz 1958. godine.<ref>{{Citiranje knjige\|title=From Neo-Marxism to Democratic Theory: Essays on the Critical Theory of Soviet-type Societies: Essays on the Critical Theory of Soviet-type Societies, poglavlje 1, The Autoritarian Socialism and the Frankfurt School\|author=Andrew Arato\|authorlink=\|coauthors=\|origdate=16. rujan 2016.\|date=\|chapter=\|chapterurl=\|editor=\|url=\|format=\|edition=Routledge\|language=engleski\|pages=\|publisher=\|location=\|others=\|quote=\|accessdate=9. svibnja 2019.\|isbn=\|id=}}</ref>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-04T17:14:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Neomarksizam''' je naziv za teoretske pristupe kojima se od 1950.-ih do 1970.-ih godina nastojalo dopuniti i unaprijediti [[Marksizam|marksističku]] misao, povezivanjem s doprinosima iz drugih intelektualnih tradicija - od onih koje su razvijali [[Sigmund Freud|frojdovski]] [[Psihoanaliza|psihoanalitičari]], do teorija koje su nakon Marxove smrti razvijali sociolozi, ekonomisti i drugi. Ta su nastojanja u prvom redu povezana s tzv. [[Frankfurtska škola|Frankfurtskom školom]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.sociologyguide.com/neo-marxism/index.php|title=Neo -Marxism|author=|date=2018|work=|language=engleski|publisher=Sociology.Guide.com|accessdate=8. svibnja 2019.}}</ref> tj. marksističkim misliocima koji su u vrijeme početka [[Nacionalsocijalizam|nacističke]] vladavine našli utočiše na univerzitetima u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi vrhunac svjetskog ugleda i intelektualnog utjecaja taj neomarksistički krug dostigao nakon povratka u Njemačku 1960.-ih godina.

Prema A. Aratu, o nastanku neomarksizma govorimo kada njemački marksistički filozofi [[Max Horkheimer]] i [[Theodor Adorno]] početkom 1940.-ih godina definitivno odbacuju sagledavanje [[Sovjetski Savez|sovjetske]] verzije socijalizma i u toj zemlji službene varijante marksističke misli kao jedine moguće i prihvatljive, te odustaju od među marksistima tog doba općeprihvaćenog sagledavanja nadmoći neumoljivih "prirodnih" (materijalnih) procesa nad voljnom aktivnošću ljudi i društva, fetišiziranja planiranja u vođenju društvom, te od davanja (pre)velikog značaja državnoj vlasti kao najpogodnijem instrumentu upravljanja napretkom društva. Međutim, primjećuje A. Arato, i njih dvojica, a i drugi autori Frankfurtske škole su izbjegli napisati djelo u kojem bi na cjelovit i otvoreni način iznijeli kritiku socijalizma kakav je realno postojao u zemljama [[Varšavski ugovor|Istočnog bloka]] - jedini izuzetak od tog neomarksističkog suzdržavanja da se otvoreno pozabave stvarnošću realnih socijalističkih društava (koja ih je tema, očito, i te kako interesirala) je knjiga Maxa Horkheimera ''Soviet Marxism: A Critical Analysis'' iz 1958. godine.<ref>{{Citiranje knjige|title=From Neo-Marxism to Democratic Theory: Essays on the Critical Theory of Soviet-type Societies: Essays on the Critical Theory of Soviet-type Societies, poglavlje 1, The Autoritarian Socialism and the Frankfurt School|author=Andrew Arato|authorlink=|coauthors=|origdate=16. rujan 2016.|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=|format=|edition=Routledge|language=engleski|pages=|publisher=|location=|others=|quote=|accessdate=9. svibnja 2019.|isbn=|id=}}</ref>

Neomarksistički mislioci i nadalje smatraju kako je akumulacija kapitala jedino moguća putem iskorištavanja čovjeka nad čovjekom - bilo iskorištavanje potlačenih slojeva stanovništva, bilo iskorištavanja potlačenih dijelova svijeta. Oni sagledavaju da se kapital stečen ekonomskim izrabljivanjem ne investira u stvaranje novih vrijednosti, nego se zapravo troši na učvršćivanje dominatnog položaja eksploatatora - klase kapitalista i neokolonijalističkih zemalja današnjice; te su u vrijeme vrhunca Frankfurtske škole 1960.-ih godina dokazivali da se izrabljeni [[Treći svijet|Trećeg svijeta]] nikad neće i ne može razviti u kapitalističkom svijetu, jer je za opstanak kapitalizma neophodno da ti narodi ostanu siromašni; te da čak i kapitalističke klase u zemljama Trećeg svijeta jedino služe tome da - uz zaradu za pripadnike tih kapitalističkih klasa u siromašnim zemljama - maksimiziraju izrabljivanje svojih zemalja, odakle se višak vrijednosti prenosi kapitalističkim klasama bogatih zemalja.<ref>{{Citiranje weba|url=https://books.google.hr/books?id=gEVLDwAAQBAJ&dq=neo-marxism&hl=hr&source=gbs_navlinks_s|title=Humanist and Neo-Marxist Explanations of the Failure of Economic Development, str. 2|author=Kaia Smith|date=9. veljače 2018.|work=|language=engleski|publisher=GRIN Verlag|accessdate=11. svibnja 2019.}}</ref>

Vodeći neomarksistički autori su [[Erik Olin Wright]], koji je povezao marsističku misao sa [[sociologija|sociološkom]] misli [[Max Weber|Maxa Webera]]; filozofi i sociolozi [[Jürgen Habermas]]<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.yourarticlelibrary.com/essay/sociology-essay/neo-marxist-theories-useful-notes-on-neo-marxist-theories/39912|title=Neo-Marxist Theories: Useful notes on Neo-Marxist Theories|author=Puja Mondal|date=|work=|language=engleski|publisher=YourArticleLibrarz|accessdate=8. svibnja 2019.}}</ref> i Max Horkheimer; njemački [[Muzikologija|muzikolog]] i sociolog Theodor Adorno; ekonomisti [[Ernest Mandel]], [[Paul A. Baran|Baran]] i [[Paul Sweezy]] koji su pisali u ''The Review of Radical Political Economy''; te [[psiholog|psiholozi]] [[Herbert Marcuse]] i [[Erich Fromm]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://quadrant.org.au/magazine/2013/10/erich-fromm-age-anxiety/|title=Erich Fromm and the Age of Anxiety|author=Mervyn F. Bendle|date=1. listopad 2013.|work=|language=engleski|publisher=Quadrant Online|accessdate=8. svibnja 2019.}}</ref>

Neki neomarksisti su pokušali iz marksizma isključiti [[ateizam]] kao nužni element, razvijajući tzv. [[kršćanski komunizam]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://blog.acton.org/archives/104409-how-christian-marxism-took-root-in-brazil.html|title=How Christian Marxism took root in Brazil|author=SILVIO SIMONETTI|date=26. listopada 2018.|work=|language=engleski|publisher=Acton Institute|accessdate=8. svibnja 2019.}}</ref>

S vremenom su doprinosi neomarksizma i za njim slijedećeg [[Postmarksizam|postmarksizma]] obuhvaćeni u pokret [[Nova ljevica|''nove ljevice'']].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.marxists.org/subject/humanism/|title=Marxist Humanism and the “New Left”|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=Marxist.org|accessdate=8. svibnja 2019.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://books.google.hr/books?id=GSEuDwAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=The+Frankfurt+School:+The+Critical+Theories+of+Max+Horkheimer+and+Theodor+W.+Adorno&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwjT1qmO6I7iAhXKlYsKHZKhDB0Q6AEIJzAA#v=onepage&q=neo-marxism&f=false|title=The Frankfurt School: The Critical Theories of Max Horkheimer and Theodor W. Adorno, poglavlje: Foreward|author=Zoltan Tarr|date=12. srpnja 2017.|work=|language=engleski|publisher=Routledge|accessdate=9. svibnja 2019.}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.sciencedirect.com/topics/social-sciences/neo-marxism Neo-Marxism, overview, kod ScienceDirect]

{{Marx/Engels}}
{{filozofija}}
{{Komunizam}}

{{Mrva-pol}}

[[Kategorija:Marksizam]]
[[Kategorija:Političke ideologije]]
[[Kategorija:Filozofija politike]]