Muammar al-Gaddafi - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T10:25:16Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 10:25
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Muammar al-Gaddafi'''-->~~{{Infookvir političar		{{Infookvir političar
	\|ime = Muammar al-Gaddafi		\|ime = Muammar al-Gaddafi
	\|slika = Muammar al-Gaddafi at the AU summit.jpg\|Moamer el Gadafi 1970-ih		\|slika = Muammar al-Gaddafi at the AU summit.jpg\|Moamer el Gadafi 1970-ih

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

2025-05-23T01:50:51Z

Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

←Starija inačica		Inačica od 23. svibanj 2025. u 01:50
Redak 281:		Redak 281:
	* [http://www.stopgaddafi.org/ Službena stranica Gaddafijevih protivnika]		* [http://www.stopgaddafi.org/ Službena stranica Gaddafijevih protivnika]

	{{Osobe ~~hladnoga~~ rata}}		{{Osobe Hladnoga rata}}

	{{GLAVNIRASPORED:Gaddafi, Muammar al}}		{{GLAVNIRASPORED:Gaddafi, Muammar al}}

Suradnik10: Zamjena teksta - '. -1' u '. — 1'

2025-04-08T01:36:41Z

Zamjena teksta - '. -1' u '. — 1'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 01:36
Redak 204:		Redak 204:
	*prosinac 1969. - pokušaj državnog udara od strane ministra obrane Adam Said Hawwaza i ministra policije Muse Ahmada <ref>Library of US Congress:Qadhafi and the Revolutionary Command Council</ref>		*prosinac 1969. - pokušaj državnog udara od strane ministra obrane Adam Said Hawwaza i ministra policije Muse Ahmada <ref>Library of US Congress:Qadhafi and the Revolutionary Command Council</ref>
	*srpnja 1970. - pokušaj državnog udara kraljevog rođaka Abdullah Abid Sanusija koji je ujedno pripadnik klanova Cirenaike i [[Fezzan]]a. Gaddafijev odgovor na ovaj pokušaj državnog udara postaje represija usmjerena na klanove Cirenaike tako da dolazi do uhićenja i suđenja rođaka kralja Idrisa, bivših ministara i članova državne administracije.		*srpnja 1970. - pokušaj državnog udara kraljevog rođaka Abdullah Abid Sanusija koji je ujedno pripadnik klanova Cirenaike i [[Fezzan]]a. Gaddafijev odgovor na ovaj pokušaj državnog udara postaje represija usmjerena na klanove Cirenaike tako da dolazi do uhićenja i suđenja rođaka kralja Idrisa, bivših ministara i članova državne administracije.
	*1975. -1976. - pokušaj državnog udara od strane dijela slobodnih časnika predvođenih s Omarom Mihajašijem je spriječen 1975. godine <ref name="Жирохов">{{Citiranje novina \| title=Странная, маленькая война (египетско-ливийская война 1977 года)\|publisher= ArtOfWar\| url=http://artofwar.ru/z/zhirohow_m_a/text_0240-1.shtml\|author=Жирохов Михаил Александрович\| lang=ru}}</ref>, a on sam dobiva azil u Egiptu. Odakle je organiziran novi puč, nakon čijeg neuspjeha je pogubljeno 22 časnika; godine 1984. su pogubljeni i glavni pučisti.		*1975. — 1976. - pokušaj državnog udara od strane dijela slobodnih časnika predvođenih s Omarom Mihajašijem je spriječen 1975. godine <ref name="Жирохов">{{Citiranje novina \| title=Странная, маленькая война (египетско-ливийская война 1977 года)\|publisher= ArtOfWar\| url=http://artofwar.ru/z/zhirohow_m_a/text_0240-1.shtml\|author=Жирохов Михаил Александрович\| lang=ru}}</ref>, a on sam dobiva azil u Egiptu. Odakle je organiziran novi puč, nakon čijeg neuspjeha je pogubljeno 22 časnika; godine 1984. su pogubljeni i glavni pučisti.
	*[[27. lipnja]] 1980 - po riječima tadašnjeg talijanskog premijera [[Francesco Cossiga\|Francesca Cossige]] talijanski putnički DC9 koji je kasnio 2 sata je oboren od francuskog borbenog zrakoplova zbog sumnje da se u njemu nalazi Gaddafi. <ref>[http://archiviostorico.corriere.it/2008/giugno/22/Strage_Ustica_nuove_indagini_Sentito_co_9_080622064.shtml Strage di Ustica, nuove indagini Sentito Cossiga: un missile francese]</ref>		*[[27. lipnja]] 1980 - po riječima tadašnjeg talijanskog premijera [[Francesco Cossiga\|Francesca Cossige]] talijanski putnički DC9 koji je kasnio 2 sata je oboren od francuskog borbenog zrakoplova zbog sumnje da se u njemu nalazi Gaddafi. <ref>[http://archiviostorico.corriere.it/2008/giugno/22/Strage_Ustica_nuove_indagini_Sentito_co_9_080622064.shtml Strage di Ustica, nuove indagini Sentito Cossiga: un missile francese]</ref>
	*1980. - neuspješna vojna pobuna u istočnom gradu [[Tobruk]]u, nakon koje je Gaddafi odobrio slanje atentatora koji će vršiti atentate na njegove političke protivnike u stranim džavama, uključujući Zapadnu Europu.		*1980. - neuspješna vojna pobuna u istočnom gradu [[Tobruk]]u, nakon koje je Gaddafi odobrio slanje atentatora koji će vršiti atentate na njegove političke protivnike u stranim džavama, uključujući Zapadnu Europu.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

2021-12-06T04:05:42Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

2021-12-01T09:39:48Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 09:39
Redak 137:		Redak 137:
	== Islamski socijalizam i panarabizam ==		== Islamski socijalizam i panarabizam ==
	[[Datoteka:Nasser Gaddafi 1969.jpg\|mini\|Gaddafi (lijevo) sa svojim političkim uzorom Egipatskim predsjednikom [[Gamal Abdel Naser\|Naserom]] 1969. godine]]		[[Datoteka:Nasser Gaddafi 1969.jpg\|mini\|Gaddafi (lijevo) sa svojim političkim uzorom Egipatskim predsjednikom [[Gamal Abdel Naser\|Naserom]] 1969. godine]]
	Gaddafi je zasnovao svoj novi režim na mješavini [[Arapski nacionalizam\|arapskog nacionalizma]] <ref>{{~~Citiraj web~~\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb3.htm#SOCIAL \|title=The Green Book, Third Volume “The Social Basis of the Third World Theory”, The Social Basis of the Third World Theory \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{~~Citiraj web~~\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb3.htm#NATION \|title=The Green Book, Third Volume “The Social Basis of the Third World Theory”, The Nation \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref>, europske socijalne države <ref>{{~~Citiraj web~~\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#NEED \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Need \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{~~Citiraj web~~\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#HOUSE \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Housing \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{~~Citiraj web~~\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#INCOME \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Income \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref> i onoga što je Gaddafi opisao kao „[[izravna demokracija\|izravna, narodna demokracija]]” <ref>{{~~Citiraj web~~\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb1.htm#popular \|title=The Green Book, First Volume “The Solution of the Problem of Democracy”, Popular Conferences and People’s Commitees. «Popular Conferences are the only means to achieve popular democracy» \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II2010}}</ref>. On je nazvao ovaj sustav [[islamski socijalizam]] i dok je dopuštao privatno vlasništvo u malim poduzećima, vlada je kontrolirala velika poduzeća. Gaddafijeva ideologija je kao svoje temeljne ciljeve navodila blagostanje, „oslobođenje” i obrazovanje. Također je nametnuo islamska moralna pravila, zabranivši točenje alkohola i kockanje. Kako bi ojačao ideale ovakve socijalističko-islamske države, Gaddafi je objavio svoju političku filozofiju u ''[[Zelena knjiga\|Zelenoj knjizi]],'' izdanoj [[1976.]] godine. U praksi je trud libijskoga političkog sustava u ostvarivanju ciljeva i svojih uzvišenih ideala nailazio na sve veće probleme, uglavnom zbog unutarnjega otpora klanova povezanih sa svrgnutim kraljem Idrisom; dok je puč [[1969.]] godine izvršen bez prolijevanja krvi, na svaki daljnji pokušaj državnoga protuudara se odgovaralo sve većom [[represija\|represijom]] tako da je [[1980.]] došlo do odluke da se važniji i politički protivnici fizički likvidiraju, bez obzira živjeli oni u Libiji ili Europi.		Gaddafi je zasnovao svoj novi režim na mješavini [[Arapski nacionalizam\|arapskog nacionalizma]] <ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb3.htm#SOCIAL \|title=The Green Book, Third Volume “The Social Basis of the Third World Theory”, The Social Basis of the Third World Theory \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb3.htm#NATION \|title=The Green Book, Third Volume “The Social Basis of the Third World Theory”, The Nation \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref>, europske socijalne države <ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#NEED \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Need \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#HOUSE \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Housing \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#INCOME \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Income \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref> i onoga što je Gaddafi opisao kao „[[izravna demokracija\|izravna, narodna demokracija]]” <ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb1.htm#popular \|title=The Green Book, First Volume “The Solution of the Problem of Democracy”, Popular Conferences and People’s Commitees. «Popular Conferences are the only means to achieve popular democracy» \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II2010}}</ref>. On je nazvao ovaj sustav [[islamski socijalizam]] i dok je dopuštao privatno vlasništvo u malim poduzećima, vlada je kontrolirala velika poduzeća. Gaddafijeva ideologija je kao svoje temeljne ciljeve navodila blagostanje, „oslobođenje” i obrazovanje. Također je nametnuo islamska moralna pravila, zabranivši točenje alkohola i kockanje. Kako bi ojačao ideale ovakve socijalističko-islamske države, Gaddafi je objavio svoju političku filozofiju u ''[[Zelena knjiga\|Zelenoj knjizi]],'' izdanoj [[1976.]] godine. U praksi je trud libijskoga političkog sustava u ostvarivanju ciljeva i svojih uzvišenih ideala nailazio na sve veće probleme, uglavnom zbog unutarnjega otpora klanova povezanih sa svrgnutim kraljem Idrisom; dok je puč [[1969.]] godine izvršen bez prolijevanja krvi, na svaki daljnji pokušaj državnoga protuudara se odgovaralo sve većom [[represija\|represijom]] tako da je [[1980.]] došlo do odluke da se važniji i politički protivnici fizički likvidiraju, bez obzira živjeli oni u Libiji ili Europi.

	Gaddafi je od djetinjstva bio oduševljen [[Gamal Abdel Naser\|Naserovim]] idejama o [[panarabizam\|panarabizmu]] i postao je vatren zagovornik ujedinjenja svih arapskih država. Također je podržavao [[panislamizam]], s idejom labavoga saveza svih islamskih država i naroda. Nakon Naserove smrti [[28. rujna]] [[1970.]] godine, Gaddafi je pokušao preuzeti ulogu ideološkoga vođe arapskoga nacionalizma. Proglasio je „Federaciju Arapskih Republika” (Libija, Egipat i [[Sirija]]) [[1972.]] godine, nadajući se stvaranju panarapske države, ali se tri države nisu složile oko uvjeta spajanja. Godine [[1974.]] potpisao je sporazum sa [[tunis]]kim vođom [[Habib Burgiba\|Habibom Burgibom]] o spajanju dvije zemlje, ali se ni ovo nije ostvarilo već se neslaganje dviju država pretvorilo u veliko neprijateljstvo.		Gaddafi je od djetinjstva bio oduševljen [[Gamal Abdel Naser\|Naserovim]] idejama o [[panarabizam\|panarabizmu]] i postao je vatren zagovornik ujedinjenja svih arapskih država. Također je podržavao [[panislamizam]], s idejom labavoga saveza svih islamskih država i naroda. Nakon Naserove smrti [[28. rujna]] [[1970.]] godine, Gaddafi je pokušao preuzeti ulogu ideološkoga vođe arapskoga nacionalizma. Proglasio je „Federaciju Arapskih Republika” (Libija, Egipat i [[Sirija]]) [[1972.]] godine, nadajući se stvaranju panarapske države, ali se tri države nisu složile oko uvjeta spajanja. Godine [[1974.]] potpisao je sporazum sa [[tunis]]kim vođom [[Habib Burgiba\|Habibom Burgibom]] o spajanju dvije zemlje, ali se ni ovo nije ostvarilo već se neslaganje dviju država pretvorilo u veliko neprijateljstvo.
Redak 264:		Redak 264:
	== Velika pobuna ==		== Velika pobuna ==

	Nakon narodnih pobunu u Tunisu i Egiptu tijekom zime 2010.-2011. godine, a nakon svrgavanja tuniskog predsjednika Ben Alija i egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, u Cirenaici 15. veljače 2011. izbija treća velika pobuna u zadnjih 20 godina. Započela je demonstracijama protiv [[korupcija\|korupcije]] i drugih nepravilnosti vezanih uz gradnju socijalnih stanova <ref>{{~~Citiraj web~~\| title = Libyans protest over delayed subsidized housing units \| url = http://www.almasryalyoum.com/en/news/libyans-protest-over-delayed-subsidized-housing-units \| date = 16 January 2011}}</ref><ref>{{~~Citiraj web~~\|title=Libya protest over housing enters its third day\|url =http://www.mesop.de/2011/01/16/libya-protest-over-housing-enters-its-third-day/\|last=Mohamed\|first=Abdel-Baky\|year=16 January 2011}}</ref>, na što je Gaddafijeva vlada reagirala povećavši budžet za gradnju socijalnih stanova, ali i hapšenjem organizatora protesta protiv korupcije. Hapšenje vođa pobune je, međutim, nju samo intenziviralo, pogotovo u Cirenaici. Kao datum njenog početka se obično vezuje 17.2. kada je na ustanak pozvala organizacija [[Nacionalna konferencija libijske opozicije]]sa sjedištem u Londonu. <ref>[http://english.pravda.ru/hotspots/crimes/24-02-2011/116999-Libya_the_rest_of_the_story-0/ Libya: the rest of the story]</ref>		Nakon narodnih pobunu u Tunisu i Egiptu tijekom zime 2010.-2011. godine, a nakon svrgavanja tuniskog predsjednika Ben Alija i egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, u Cirenaici 15. veljače 2011. izbija treća velika pobuna u zadnjih 20 godina. Započela je demonstracijama protiv [[korupcija\|korupcije]] i drugih nepravilnosti vezanih uz gradnju socijalnih stanova <ref>{{Citiranje weba\| title = Libyans protest over delayed subsidized housing units \| url = http://www.almasryalyoum.com/en/news/libyans-protest-over-delayed-subsidized-housing-units \| date = 16 January 2011}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|title=Libya protest over housing enters its third day\|url =http://www.mesop.de/2011/01/16/libya-protest-over-housing-enters-its-third-day/\|last=Mohamed\|first=Abdel-Baky\|year=16 January 2011}}</ref>, na što je Gaddafijeva vlada reagirala povećavši budžet za gradnju socijalnih stanova, ali i hapšenjem organizatora protesta protiv korupcije. Hapšenje vođa pobune je, međutim, nju samo intenziviralo, pogotovo u Cirenaici. Kao datum njenog početka se obično vezuje 17.2. kada je na ustanak pozvala organizacija [[Nacionalna konferencija libijske opozicije]]sa sjedištem u Londonu. <ref>[http://english.pravda.ru/hotspots/crimes/24-02-2011/116999-Libya_the_rest_of_the_story-0/ Libya: the rest of the story]</ref>

	Dio komentatora vjeruje da je pobuna u Libiji, usprkos prividnih sličnosti, sasvim različita od pobuna u Tunisu i Egiptu, izazvanih prije svega rastućim siromaštvom; stanovnici Libije, uključujući i pobunjena područja, nasuprot tome uživaju za bliskoistočne prilike izuzetno visoki životni standard <ref>{{Citiranje knjige \|title=Educated and rich Libyans want democracy\|last=Kanbolat\|first=Hasan\|date=2011/02/22\|url=http://www.todayszaman.com/columnist-236274-educated-and-rich-libyans-want-democracy.html}}</ref>. Dio komentatora vjeruje da je pobuni snažan poticaj dalo i prisustvo 1,5 milijuna [[Egipćani\|Egipćana]] <ref>[http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12552374 Libya protests: Evacuation of foreigners continues]</ref> koji su kao ekonomski migranti živjeli u Libiji i činili oko 20 posto stanovništva.		Dio komentatora vjeruje da je pobuna u Libiji, usprkos prividnih sličnosti, sasvim različita od pobuna u Tunisu i Egiptu, izazvanih prije svega rastućim siromaštvom; stanovnici Libije, uključujući i pobunjena područja, nasuprot tome uživaju za bliskoistočne prilike izuzetno visoki životni standard <ref>{{Citiranje knjige \|title=Educated and rich Libyans want democracy\|last=Kanbolat\|first=Hasan\|date=2011/02/22\|url=http://www.todayszaman.com/columnist-236274-educated-and-rich-libyans-want-democracy.html}}</ref>. Dio komentatora vjeruje da je pobuni snažan poticaj dalo i prisustvo 1,5 milijuna [[Egipćani\|Egipćana]] <ref>[http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12552374 Libya protests: Evacuation of foreigners continues]</ref> koji su kao ekonomski migranti živjeli u Libiji i činili oko 20 posto stanovništva.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

2021-12-01T01:31:09Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 01:31
Redak 137:		Redak 137:
	== Islamski socijalizam i panarabizam ==		== Islamski socijalizam i panarabizam ==
	[[Datoteka:Nasser Gaddafi 1969.jpg\|mini\|Gaddafi (lijevo) sa svojim političkim uzorom Egipatskim predsjednikom [[Gamal Abdel Naser\|Naserom]] 1969. godine]]		[[Datoteka:Nasser Gaddafi 1969.jpg\|mini\|Gaddafi (lijevo) sa svojim političkim uzorom Egipatskim predsjednikom [[Gamal Abdel Naser\|Naserom]] 1969. godine]]
	Gaddafi je zasnovao svoj novi režim na mješavini [[Arapski nacionalizam\|arapskog nacionalizma]] <ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb3.htm#SOCIAL \|title=The Green Book, Third Volume “The Social Basis of the Third World Theory”, The Social Basis of the Third World Theory \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb3.htm#NATION \|title=The Green Book, Third Volume “The Social Basis of the Third World Theory”, The Nation \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref>, europske socijalne države <ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#NEED \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Need \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#HOUSE \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Housing \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#INCOME \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Income \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref> i onoga što je Gaddafi opisao kao „[[izravna demokracija\|izravna, narodna demokracija]]” <ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb1.htm#popular \|title=The Green Book, First Volume “The Solution of the Problem of Democracy”, Popular Conferences and People’s Commitees. «Popular Conferences are the only means to achieve popular democracy» \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II2010}}</ref>. On je nazvao ovaj sustav [[islamski socijalizam]] i dok je dopuštao privatno vlasništvo u malim poduzećima, vlada je kontrolirala velika poduzeća. Gaddafijeva ideologija je kao svoje temeljne ciljeve navodila blagostanje, „oslobođenje” i obrazovanje. Također je nametnuo islamska moralna pravila, zabranivši točenje alkohola i kockanje. Kako bi ojačao ideale ovakve socijalističko-islamske države, Gaddafi je objavio svoju političku filozofiju u ''[[Zelena knjiga\|Zelenoj knjizi]],'' izdanoj [[1976.]] godine. U praksi je trud libijskoga političkog sustava u ostvarivanju ciljeva i svojih uzvišenih ideala nailazio na sve veće probleme, uglavnom zbog unutarnjega otpora klanova povezanih sa svrgnutim kraljem Idrisom; dok je puč [[1969.]] godine izvršen bez prolijevanja krvi, na svaki daljnji pokušaj državnoga protuudara se odgovaralo sve većom [[represija\|represijom]] tako da je [[1980.]] došlo do odluke da se važniji i politički protivnici fizički likvidiraju, bez obzira živjeli oni u Libiji ili Europi.		Gaddafi je zasnovao svoj novi režim na mješavini [[Arapski nacionalizam\|arapskog nacionalizma]] <ref>{{Citiraj web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb3.htm#SOCIAL \|title=The Green Book, Third Volume “The Social Basis of the Third World Theory”, The Social Basis of the Third World Theory \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{Citiraj web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb3.htm#NATION \|title=The Green Book, Third Volume “The Social Basis of the Third World Theory”, The Nation \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref>, europske socijalne države <ref>{{Citiraj web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#NEED \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Need \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{Citiraj web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#HOUSE \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Housing \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref><ref>{{Citiraj web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb2.htm#INCOME \|title=The Green Book, Second Volume “The Solution of the Economic Problem”, Income \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II 2010}}</ref> i onoga što je Gaddafi opisao kao „[[izravna demokracija\|izravna, narodna demokracija]]” <ref>{{Citiraj web\|url=http://www.mathaba.net/gci/theory/gb1.htm#popular \|title=The Green Book, First Volume “The Solution of the Problem of Democracy”, Popular Conferences and People’s Commitees. «Popular Conferences are the only means to achieve popular democracy» \|publisher=Mathaba.net \|date= \|accessdate=14. II2010}}</ref>. On je nazvao ovaj sustav [[islamski socijalizam]] i dok je dopuštao privatno vlasništvo u malim poduzećima, vlada je kontrolirala velika poduzeća. Gaddafijeva ideologija je kao svoje temeljne ciljeve navodila blagostanje, „oslobođenje” i obrazovanje. Također je nametnuo islamska moralna pravila, zabranivši točenje alkohola i kockanje. Kako bi ojačao ideale ovakve socijalističko-islamske države, Gaddafi je objavio svoju političku filozofiju u ''[[Zelena knjiga\|Zelenoj knjizi]],'' izdanoj [[1976.]] godine. U praksi je trud libijskoga političkog sustava u ostvarivanju ciljeva i svojih uzvišenih ideala nailazio na sve veće probleme, uglavnom zbog unutarnjega otpora klanova povezanih sa svrgnutim kraljem Idrisom; dok je puč [[1969.]] godine izvršen bez prolijevanja krvi, na svaki daljnji pokušaj državnoga protuudara se odgovaralo sve većom [[represija\|represijom]] tako da je [[1980.]] došlo do odluke da se važniji i politički protivnici fizički likvidiraju, bez obzira živjeli oni u Libiji ili Europi.

	Gaddafi je od djetinjstva bio oduševljen [[Gamal Abdel Naser\|Naserovim]] idejama o [[panarabizam\|panarabizmu]] i postao je vatren zagovornik ujedinjenja svih arapskih država. Također je podržavao [[panislamizam]], s idejom labavoga saveza svih islamskih država i naroda. Nakon Naserove smrti [[28. rujna]] [[1970.]] godine, Gaddafi je pokušao preuzeti ulogu ideološkoga vođe arapskoga nacionalizma. Proglasio je „Federaciju Arapskih Republika” (Libija, Egipat i [[Sirija]]) [[1972.]] godine, nadajući se stvaranju panarapske države, ali se tri države nisu složile oko uvjeta spajanja. Godine [[1974.]] potpisao je sporazum sa [[tunis]]kim vođom [[Habib Burgiba\|Habibom Burgibom]] o spajanju dvije zemlje, ali se ni ovo nije ostvarilo već se neslaganje dviju država pretvorilo u veliko neprijateljstvo.		Gaddafi je od djetinjstva bio oduševljen [[Gamal Abdel Naser\|Naserovim]] idejama o [[panarabizam\|panarabizmu]] i postao je vatren zagovornik ujedinjenja svih arapskih država. Također je podržavao [[panislamizam]], s idejom labavoga saveza svih islamskih država i naroda. Nakon Naserove smrti [[28. rujna]] [[1970.]] godine, Gaddafi je pokušao preuzeti ulogu ideološkoga vođe arapskoga nacionalizma. Proglasio je „Federaciju Arapskih Republika” (Libija, Egipat i [[Sirija]]) [[1972.]] godine, nadajući se stvaranju panarapske države, ali se tri države nisu složile oko uvjeta spajanja. Godine [[1974.]] potpisao je sporazum sa [[tunis]]kim vođom [[Habib Burgiba\|Habibom Burgibom]] o spajanju dvije zemlje, ali se ni ovo nije ostvarilo već se neslaganje dviju država pretvorilo u veliko neprijateljstvo.
Redak 264:		Redak 264:
	== Velika pobuna ==		== Velika pobuna ==

	Nakon narodnih pobunu u Tunisu i Egiptu tijekom zime 2010.-2011. godine, a nakon svrgavanja tuniskog predsjednika Ben Alija i egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, u Cirenaici 15. veljače 2011. izbija treća velika pobuna u zadnjih 20 godina. Započela je demonstracijama protiv [[korupcija\|korupcije]] i drugih nepravilnosti vezanih uz gradnju socijalnih stanova <ref>{{~~cite~~ web\| title = Libyans protest over delayed subsidized housing units \| url = http://www.almasryalyoum.com/en/news/libyans-protest-over-delayed-subsidized-housing-units \| date = 16 January 2011}}</ref><ref>{{~~cite~~ web\|title=Libya protest over housing enters its third day\|url =http://www.mesop.de/2011/01/16/libya-protest-over-housing-enters-its-third-day/\|last=Mohamed\|first=Abdel-Baky\|year=16 January 2011}}</ref>, na što je Gaddafijeva vlada reagirala povećavši budžet za gradnju socijalnih stanova, ali i hapšenjem organizatora protesta protiv korupcije. Hapšenje vođa pobune je, međutim, nju samo intenziviralo, pogotovo u Cirenaici. Kao datum njenog početka se obično vezuje 17.2. kada je na ustanak pozvala organizacija [[Nacionalna konferencija libijske opozicije]]sa sjedištem u Londonu. <ref>[http://english.pravda.ru/hotspots/crimes/24-02-2011/116999-Libya_the_rest_of_the_story-0/ Libya: the rest of the story]</ref>		Nakon narodnih pobunu u Tunisu i Egiptu tijekom zime 2010.-2011. godine, a nakon svrgavanja tuniskog predsjednika Ben Alija i egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, u Cirenaici 15. veljače 2011. izbija treća velika pobuna u zadnjih 20 godina. Započela je demonstracijama protiv [[korupcija\|korupcije]] i drugih nepravilnosti vezanih uz gradnju socijalnih stanova <ref>{{Citiraj web\| title = Libyans protest over delayed subsidized housing units \| url = http://www.almasryalyoum.com/en/news/libyans-protest-over-delayed-subsidized-housing-units \| date = 16 January 2011}}</ref><ref>{{Citiraj web\|title=Libya protest over housing enters its third day\|url =http://www.mesop.de/2011/01/16/libya-protest-over-housing-enters-its-third-day/\|last=Mohamed\|first=Abdel-Baky\|year=16 January 2011}}</ref>, na što je Gaddafijeva vlada reagirala povećavši budžet za gradnju socijalnih stanova, ali i hapšenjem organizatora protesta protiv korupcije. Hapšenje vođa pobune je, međutim, nju samo intenziviralo, pogotovo u Cirenaici. Kao datum njenog početka se obično vezuje 17.2. kada je na ustanak pozvala organizacija [[Nacionalna konferencija libijske opozicije]]sa sjedištem u Londonu. <ref>[http://english.pravda.ru/hotspots/crimes/24-02-2011/116999-Libya_the_rest_of_the_story-0/ Libya: the rest of the story]</ref>

	Dio komentatora vjeruje da je pobuna u Libiji, usprkos prividnih sličnosti, sasvim različita od pobuna u Tunisu i Egiptu, izazvanih prije svega rastućim siromaštvom; stanovnici Libije, uključujući i pobunjena područja, nasuprot tome uživaju za bliskoistočne prilike izuzetno visoki životni standard <ref>{{Citiranje knjige \|title=Educated and rich Libyans want democracy\|last=Kanbolat\|first=Hasan\|date=2011/02/22\|url=http://www.todayszaman.com/columnist-236274-educated-and-rich-libyans-want-democracy.html}}</ref>. Dio komentatora vjeruje da je pobuni snažan poticaj dalo i prisustvo 1,5 milijuna [[Egipćani\|Egipćana]] <ref>[http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12552374 Libya protests: Evacuation of foreigners continues]</ref> koji su kao ekonomski migranti živjeli u Libiji i činili oko 20 posto stanovništva.		Dio komentatora vjeruje da je pobuna u Libiji, usprkos prividnih sličnosti, sasvim različita od pobuna u Tunisu i Egiptu, izazvanih prije svega rastućim siromaštvom; stanovnici Libije, uključujući i pobunjena područja, nasuprot tome uživaju za bliskoistočne prilike izuzetno visoki životni standard <ref>{{Citiranje knjige \|title=Educated and rich Libyans want democracy\|last=Kanbolat\|first=Hasan\|date=2011/02/22\|url=http://www.todayszaman.com/columnist-236274-educated-and-rich-libyans-want-democracy.html}}</ref>. Dio komentatora vjeruje da je pobuni snažan poticaj dalo i prisustvo 1,5 milijuna [[Egipćani\|Egipćana]] <ref>[http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-12552374 Libya protests: Evacuation of foreigners continues]</ref> koji su kao ekonomski migranti živjeli u Libiji i činili oko 20 posto stanovništva.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-12T03:11:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Prikaži promjene

←Starija inačica		Inačica od 6. prosinac 2021. u 04:05
Redak 91:		Redak 91:
	[[Datoteka:King-Idris.jpg\|mini\|kralj Idris]]		[[Datoteka:King-Idris.jpg\|mini\|kralj Idris]]

	Muammar Gaddafi rodio se [[1942.]] godine u [[Beduini\|beduinskom]] šatoru na području pustinjske pokrajine – u [[Sirt]]u, u tadašnjoj Libiji koja se nalazila pod talijanskom okupacijom. Njegovog djeda su ubili Talijani [[1911.]] godine tijekom njihove invazije u [[Talijansko-turski rat\|Talijansko-turskom ratu]]<ref name="Переворот">{{~~cite news~~ \| title=Бедуин мировой революции\|publisher=Журнал «Деньги» \| url=http://www.kommersant.ru/doc.aspx?DocsID=24719\|date=16.08.2000\|author=СЕРГЕЙ ТАТЕВОСОВ\| lang=ru}}</ref>, a rođaci su mu poginuli u eksploziji zaostale talijanske mine kada je ima 6 godina.<ref>Intervista di Tommaso Di Francesco ad [[Angelo Del Boca]], "[[il manifesto]]", 2008-08-31, p. 5.</ref>. Gaddafijev otac uzgajao je stoku zbog čega je obitelj bila u vječitoj potrazi za plodnom zemljom u ovoj pustinjskoj državi što je dovelo do čestih seljenja u skladu s beduinskom tradicijom. Tijekom djetinjstva pao je pod utjecaj [[Gamal Abdel Naser\|Naserove]] ideologije tako da [[1956.]] godine sa samo 14 godina sudjeluje u demostracijama protiv [[Sueska kriza\|Izraelsko-francusko-britanske invazije Sinaja i Sueskog kanala]]. Tri godine kasnije Gaddafi postaje član konspirativne grupe, a [[5. listopada]] [[1961.]] godine on je vođa svoje vlastite grupe s kojom održava lokalne demonstracije protiv sirijskog izlaska iz unije s Egiptom zbog čega će biti izbačen iz škole.		Muammar Gaddafi rodio se [[1942.]] godine u [[Beduini\|beduinskom]] šatoru na području pustinjske pokrajine – u [[Sirt]]u, u tadašnjoj Libiji koja se nalazila pod talijanskom okupacijom. Njegovog djeda su ubili Talijani [[1911.]] godine tijekom njihove invazije u [[Talijansko-turski rat\|Talijansko-turskom ratu]]<ref name="Переворот">{{Citiranje novina \| title=Бедуин мировой революции\|publisher=Журнал «Деньги» \| url=http://www.kommersant.ru/doc.aspx?DocsID=24719\|date=16.08.2000\|author=СЕРГЕЙ ТАТЕВОСОВ\| lang=ru}}</ref>, a rođaci su mu poginuli u eksploziji zaostale talijanske mine kada je ima 6 godina.<ref>Intervista di Tommaso Di Francesco ad [[Angelo Del Boca]], "[[il manifesto]]", 2008-08-31, p. 5.</ref>. Gaddafijev otac uzgajao je stoku zbog čega je obitelj bila u vječitoj potrazi za plodnom zemljom u ovoj pustinjskoj državi što je dovelo do čestih seljenja u skladu s beduinskom tradicijom. Tijekom djetinjstva pao je pod utjecaj [[Gamal Abdel Naser\|Naserove]] ideologije tako da [[1956.]] godine sa samo 14 godina sudjeluje u demostracijama protiv [[Sueska kriza\|Izraelsko-francusko-britanske invazije Sinaja i Sueskog kanala]]. Tri godine kasnije Gaddafi postaje član konspirativne grupe, a [[5. listopada]] [[1961.]] godine on je vođa svoje vlastite grupe s kojom održava lokalne demonstracije protiv sirijskog izlaska iz unije s Egiptom zbog čega će biti izbačen iz škole.

	Proklamirani cilj ove nove konspirativne grupe postaje ukidanje libijske monarhije i revolucija Naserovog tipa u Libiji, ali traženje puta od revolucionarne ideje do nalaska načina kako je izvršiti proći će dvije godine. Početni projekt nastaje [[1963.]] godine kada Gaddafi sa svojim susudionicima sličnih godina rođenja stvara zavjeru da zajedno krenu u vojnu školu, a svoj osnovni oblik koji se više neće mjenjati dobiva [[1964.]] godine stvaranjem organizacije slobodnih [[časnik]]a i njenog centralnog komiteta kada svi pučisti dobivaju svoje pojedinačne, autonomne zadatke, dok jedini Gaddafi kao vođa zavjere zna cijeli plan državnog udara. <ref>[http://www.erlib.com/%D0%98%D0%B3%D0%BE%D1%80%D1%8C_%D0%9C%D1%83%D1%81%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9/100_%D0%B2%D0%B5%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%B7%D0%B0%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B2_%D0%B8_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%BE%D1%82%D0%BE%D0%B2/46/ ВОЕННЫЙ ПЕРЕВОРОТ КАДДАФИ]</ref>. Sljedećih 5 godina pučisti će napredovati na vojnim pozicijama u Libijskoj vojsci i početi zauzimati unaprijed dogovorene pozicije na strateškim mjestima u državi.		Proklamirani cilj ove nove konspirativne grupe postaje ukidanje libijske monarhije i revolucija Naserovog tipa u Libiji, ali traženje puta od revolucionarne ideje do nalaska načina kako je izvršiti proći će dvije godine. Početni projekt nastaje [[1963.]] godine kada Gaddafi sa svojim susudionicima sličnih godina rođenja stvara zavjeru da zajedno krenu u vojnu školu, a svoj osnovni oblik koji se više neće mjenjati dobiva [[1964.]] godine stvaranjem organizacije slobodnih [[časnik]]a i njenog centralnog komiteta kada svi pučisti dobivaju svoje pojedinačne, autonomne zadatke, dok jedini Gaddafi kao vođa zavjere zna cijeli plan državnog udara. <ref>[http://www.erlib.com/%D0%98%D0%B3%D0%BE%D1%80%D1%8C_%D0%9C%D1%83%D1%81%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9/100_%D0%B2%D0%B5%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%B7%D0%B0%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B2_%D0%B8_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%BE%D1%82%D0%BE%D0%B2/46/ ВОЕННЫЙ ПЕРЕВОРОТ КАДДАФИ]</ref>. Sljedećih 5 godina pučisti će napredovati na vojnim pozicijama u Libijskoj vojsci i početi zauzimati unaprijed dogovorene pozicije na strateškim mjestima u državi.
Redak 129:		Redak 129:
	* davanje oružja stanovnicima kako bi branili revoluciju;		* davanje oružja stanovnicima kako bi branili revoluciju;
	* reforma državne administracije i borba protiv korupcije;		* reforma državne administracije i borba protiv korupcije;
	* promoviranje muslimanskih ideja i zabrana svega u suprotnosti s njom <ref>{{~~cite news~~ \| title=Libya. The Cultural Revolution\|publisher= www.country-data.com\| url=http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-8223.html\| lang=en}}</ref>.		* promoviranje muslimanskih ideja i zabrana svega u suprotnosti s njom <ref>{{Citiranje novina \| title=Libya. The Cultural Revolution\|publisher= www.country-data.com\| url=http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-8223.html\| lang=en}}</ref>.

	Gaddafi kojemu za njegovu libijsku revolucije i reforme uzor biva [[Kulturna revolucija\| Kineska kulturna revolucija]], cilj postaje obnova starih arapskih i islamskih kulturnih vrijednosti <ref>{{~~cite news~~ \| title=Libya. The Cultural Revolution\|publisher= www.country-data.com\| url=http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-8223.html\| lang=en}}</ref>. Taj po Gaddafiju poseban libijski razvojni put na kraju postaje mješavina ekstremnog etničkog [[nacionalizam\|nacionalizma]] ili, preciznije, [[panarabizam\|panarabizma]], planirane socijalne ekonomije, islama i stanja socijalno osjetljive vojne [[diktatura\|vojne diktature]] s njim na čelu. Uporište režima su vojska, [[birokracija\|državni aparat]] i seosko stanovništvo za koje te institucije su praktički jedini mehanizam društvenog napredovanja, odnosno stanovništvo [[Tripolitanija\|Tripolitanije]] u klanovski i regionalno podijeljenoj Libiji.		Gaddafi kojemu za njegovu libijsku revolucije i reforme uzor biva [[Kulturna revolucija\| Kineska kulturna revolucija]], cilj postaje obnova starih arapskih i islamskih kulturnih vrijednosti <ref>{{Citiranje novina \| title=Libya. The Cultural Revolution\|publisher= www.country-data.com\| url=http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-8223.html\| lang=en}}</ref>. Taj po Gaddafiju poseban libijski razvojni put na kraju postaje mješavina ekstremnog etničkog [[nacionalizam\|nacionalizma]] ili, preciznije, [[panarabizam\|panarabizma]], planirane socijalne ekonomije, islama i stanja socijalno osjetljive vojne [[diktatura\|vojne diktature]] s njim na čelu. Uporište režima su vojska, [[birokracija\|državni aparat]] i seosko stanovništvo za koje te institucije su praktički jedini mehanizam društvenog napredovanja, odnosno stanovništvo [[Tripolitanija\|Tripolitanije]] u klanovski i regionalno podijeljenoj Libiji.

	Iako za stanovnike Zapadne Europe i SAD-a ovako postavljena ideologija zvuči neobično, Gaddafijeve ideje o povratku na muslimanske vrijednosti, kritici državne administracije i konzumerizma, politika [[Pokret nesvrstanih\|nesvrstanosti]] između velesila te protivljenje Izraelu su bili u liniji s razmišljanjem tipičnih stanovnika Libije prve polovice [[1970-ih]].<ref>{{~~cite news~~ \| title=Libya. The Cultural Revolution\|publisher= www.country-data.com\| url=http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-8223.html\| lang=en}}</ref>.		Iako za stanovnike Zapadne Europe i SAD-a ovako postavljena ideologija zvuči neobično, Gaddafijeve ideje o povratku na muslimanske vrijednosti, kritici državne administracije i konzumerizma, politika [[Pokret nesvrstanih\|nesvrstanosti]] između velesila te protivljenje Izraelu su bili u liniji s razmišljanjem tipičnih stanovnika Libije prve polovice [[1970-ih]].<ref>{{Citiranje novina \| title=Libya. The Cultural Revolution\|publisher= www.country-data.com\| url=http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-8223.html\| lang=en}}</ref>.

	== Islamski socijalizam i panarabizam ==		== Islamski socijalizam i panarabizam ==
Redak 204:		Redak 204:
	*prosinac 1969. - pokušaj državnog udara od strane ministra obrane Adam Said Hawwaza i ministra policije Muse Ahmada <ref>Library of US Congress:Qadhafi and the Revolutionary Command Council</ref>		*prosinac 1969. - pokušaj državnog udara od strane ministra obrane Adam Said Hawwaza i ministra policije Muse Ahmada <ref>Library of US Congress:Qadhafi and the Revolutionary Command Council</ref>
	*srpnja 1970. - pokušaj državnog udara kraljevog rođaka Abdullah Abid Sanusija koji je ujedno pripadnik klanova Cirenaike i [[Fezzan]]a. Gaddafijev odgovor na ovaj pokušaj državnog udara postaje represija usmjerena na klanove Cirenaike tako da dolazi do uhićenja i suđenja rođaka kralja Idrisa, bivših ministara i članova državne administracije.		*srpnja 1970. - pokušaj državnog udara kraljevog rođaka Abdullah Abid Sanusija koji je ujedno pripadnik klanova Cirenaike i [[Fezzan]]a. Gaddafijev odgovor na ovaj pokušaj državnog udara postaje represija usmjerena na klanove Cirenaike tako da dolazi do uhićenja i suđenja rođaka kralja Idrisa, bivših ministara i članova državne administracije.
	*1975. -1976. - pokušaj državnog udara od strane dijela slobodnih časnika predvođenih s Omarom Mihajašijem je spriječen 1975. godine <ref name="Жирохов">{{~~cite news~~ \| title=Странная, маленькая война (египетско-ливийская война 1977 года)\|publisher= ArtOfWar\| url=http://artofwar.ru/z/zhirohow_m_a/text_0240-1.shtml\|author=Жирохов Михаил Александрович\| lang=ru}}</ref>, a on sam dobiva azil u Egiptu. Odakle je organiziran novi puč, nakon čijeg neuspjeha je pogubljeno 22 časnika; godine 1984. su pogubljeni i glavni pučisti.		*1975. -1976. - pokušaj državnog udara od strane dijela slobodnih časnika predvođenih s Omarom Mihajašijem je spriječen 1975. godine <ref name="Жирохов">{{Citiranje novina \| title=Странная, маленькая война (египетско-ливийская война 1977 года)\|publisher= ArtOfWar\| url=http://artofwar.ru/z/zhirohow_m_a/text_0240-1.shtml\|author=Жирохов Михаил Александрович\| lang=ru}}</ref>, a on sam dobiva azil u Egiptu. Odakle je organiziran novi puč, nakon čijeg neuspjeha je pogubljeno 22 časnika; godine 1984. su pogubljeni i glavni pučisti.
	*[[27. lipnja]] 1980 - po riječima tadašnjeg talijanskog premijera [[Francesco Cossiga\|Francesca Cossige]] talijanski putnički DC9 koji je kasnio 2 sata je oboren od francuskog borbenog zrakoplova zbog sumnje da se u njemu nalazi Gaddafi. <ref>[http://archiviostorico.corriere.it/2008/giugno/22/Strage_Ustica_nuove_indagini_Sentito_co_9_080622064.shtml Strage di Ustica, nuove indagini Sentito Cossiga: un missile francese]</ref>		*[[27. lipnja]] 1980 - po riječima tadašnjeg talijanskog premijera [[Francesco Cossiga\|Francesca Cossige]] talijanski putnički DC9 koji je kasnio 2 sata je oboren od francuskog borbenog zrakoplova zbog sumnje da se u njemu nalazi Gaddafi. <ref>[http://archiviostorico.corriere.it/2008/giugno/22/Strage_Ustica_nuove_indagini_Sentito_co_9_080622064.shtml Strage di Ustica, nuove indagini Sentito Cossiga: un missile francese]</ref>
	*1980. - neuspješna vojna pobuna u istočnom gradu [[Tobruk]]u, nakon koje je Gaddafi odobrio slanje atentatora koji će vršiti atentate na njegove političke protivnike u stranim džavama, uključujući Zapadnu Europu.		*1980. - neuspješna vojna pobuna u istočnom gradu [[Tobruk]]u, nakon koje je Gaddafi odobrio slanje atentatora koji će vršiti atentate na njegove političke protivnike u stranim džavama, uključujući Zapadnu Europu.