Morejski rat - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

2021-12-01T09:34:18Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 09:34
Redak 182:		Redak 182:
	* ''History of the Hellenic Nation'', Vol. XI, Ekdotiki Athinon 1975		* ''History of the Hellenic Nation'', Vol. XI, Ekdotiki Athinon 1975
	* {{Citiranje knjige \| last= Finlay \| first= George \| title= The History of Greece under Othoman and Venetian Domination \| year= 1856 \| publisher= William Blackwood and Sons \| location= London }}		* {{Citiranje knjige \| last= Finlay \| first= George \| title= The History of Greece under Othoman and Venetian Domination \| year= 1856 \| publisher= William Blackwood and Sons \| location= London }}
	* {{~~Citiraj web~~ \| last = Chatziaslani \| first = Kornilia \| title = Morosini in Athens \| work = \| publisher = Archaeology of the city of Athens \| url = http://www.eie.gr/archaeologia/En/chapter_more_8.aspx \| format = \| doi = \| accessdate = 11. lipnja 2008.}}		* {{Citiranje weba \| last = Chatziaslani \| first = Kornilia \| title = Morosini in Athens \| work = \| publisher = Archaeology of the city of Athens \| url = http://www.eie.gr/archaeologia/En/chapter_more_8.aspx \| format = \| doi = \| accessdate = 11. lipnja 2008.}}
	* {{Citiranje knjige \| last=Setton\| first=Kenneth Meyer \| title=Venice, Austria, and the Turks in the Seventeenth Century \| publisher=DIANE Publishing \| year=1991 \| isbn=0871691922 }}		* {{Citiranje knjige \| last=Setton\| first=Kenneth Meyer \| title=Venice, Austria, and the Turks in the Seventeenth Century \| publisher=DIANE Publishing \| year=1991 \| isbn=0871691922 }}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

2021-12-01T01:25:39Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 01:25
Redak 182:		Redak 182:
	* ''History of the Hellenic Nation'', Vol. XI, Ekdotiki Athinon 1975		* ''History of the Hellenic Nation'', Vol. XI, Ekdotiki Athinon 1975
	* {{Citiranje knjige \| last= Finlay \| first= George \| title= The History of Greece under Othoman and Venetian Domination \| year= 1856 \| publisher= William Blackwood and Sons \| location= London }}		* {{Citiranje knjige \| last= Finlay \| first= George \| title= The History of Greece under Othoman and Venetian Domination \| year= 1856 \| publisher= William Blackwood and Sons \| location= London }}
	* {{~~cite~~ web \| last = Chatziaslani \| first = Kornilia \| title = Morosini in Athens \| work = \| publisher = Archaeology of the city of Athens \| url = http://www.eie.gr/archaeologia/En/chapter_more_8.aspx \| format = \| doi = \| accessdate = 11. lipnja 2008.}}		* {{Citiraj web \| last = Chatziaslani \| first = Kornilia \| title = Morosini in Athens \| work = \| publisher = Archaeology of the city of Athens \| url = http://www.eie.gr/archaeologia/En/chapter_more_8.aspx \| format = \| doi = \| accessdate = 11. lipnja 2008.}}
	* {{Citiranje knjige \| last=Setton\| first=Kenneth Meyer \| title=Venice, Austria, and the Turks in the Seventeenth Century \| publisher=DIANE Publishing \| year=1991 \| isbn=0871691922 }}		* {{Citiranje knjige \| last=Setton\| first=Kenneth Meyer \| title=Venice, Austria, and the Turks in the Seventeenth Century \| publisher=DIANE Publishing \| year=1991 \| isbn=0871691922 }}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-17T07:44:50Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 07:44
Redak 181:		Redak 181:

	* ''History of the Hellenic Nation'', Vol. XI, Ekdotiki Athinon 1975		* ''History of the Hellenic Nation'', Vol. XI, Ekdotiki Athinon 1975
	* {{~~cite book~~ \| last= Finlay \| first= George \| title= The History of Greece under Othoman and Venetian Domination \| year= 1856 \| publisher= William Blackwood and Sons \| location= London }}		* {{Citiranje knjige \| last= Finlay \| first= George \| title= The History of Greece under Othoman and Venetian Domination \| year= 1856 \| publisher= William Blackwood and Sons \| location= London }}
	* {{cite web \| last = Chatziaslani \| first = Kornilia \| title = Morosini in Athens \| work = \| publisher = Archaeology of the city of Athens \| url = http://www.eie.gr/archaeologia/En/chapter_more_8.aspx \| format = \| doi = \| accessdate = 11. lipnja 2008.}}		* {{cite web \| last = Chatziaslani \| first = Kornilia \| title = Morosini in Athens \| work = \| publisher = Archaeology of the city of Athens \| url = http://www.eie.gr/archaeologia/En/chapter_more_8.aspx \| format = \| doi = \| accessdate = 11. lipnja 2008.}}
	* {{~~cite book~~ \| last=Setton\| first=Kenneth Meyer \| title=Venice, Austria, and the Turks in the Seventeenth Century \| publisher=DIANE Publishing \| year=1991 \| isbn=0871691922 }}		* {{Citiranje knjige \| last=Setton\| first=Kenneth Meyer \| title=Venice, Austria, and the Turks in the Seventeenth Century \| publisher=DIANE Publishing \| year=1991 \| isbn=0871691922 }}

	==Izvori==		==Izvori==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-14T07:58:45Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Oružani sukob
|naziv = Morejski rat
|dio = [[Veliki turski rat]] [[Mletačko-osmanski ratovi]]
|slika=
|opis slike= Karta Europe nakon Morejskih ratova
|datum = [[1684.]] – [[1699.]]
|mjesto = [[Peloponez]], južni [[Epir (pokrajina)|Epir]], [[Grčka|Centralna Grčka]] i [[Egejsko more]].
|povod =
|teritorij =
|ishod =Pobjeda Venecije, Moreja (Peloponez) pripala je [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]]
|sukobljeni1=[[datoteka:Flag of Most Serene Republic of Venice.svg|border|24px]] [[Mletačka Republika]] [[datoteka:Civil Ensign of Malta.svg|border|23px]] [[Ivanovci|Malteški vitezovi]] [[datoteka:Savoie flag.svg|border|22px]] [[Savojsko Vojvodstvo]] [[Datoteka:Flag_of_the_Papal_States_(1825-1870).svg|border|23px]] [[Papinska Država]] [[datoteka:Cross of saint stephen.svg|20px]] [[Red Sv. Stjepana, pape i mučenika|Red Sv. Stjepana]] [[Datoteka:Spachides_Flag.svg|border|23px]] [[Grci|Grčki]] ustanici [[Datoteka:Flag_of_Serbia_(1835-1882).svg|border|23px]] [[Srbi|Srpski]] ustanici [[Datoteka:Flag_of_the_Prince-Bishopric_of_Montenegro.svg|border|23px]] [[Crnogorci|Crnogorski]] dragovoljci
|sukobljeni2=[[datoteka:Flag of the Ottoman Empire (1453-1844).svg|25px]] [[Otomansko carstvo]]
|sukobljeni3=
|zapovjednik1 = [[Francesco Morosini]] ''Otto Wilhelm Königsmarck''
|zapovjednik2 = ''Ismail Paša'' ''Mahmud Paša''
|jačina1 =
|jačina2 =
|jačina3 =
|posljedice1 =
|posljedice2 =
|posljedice3 =
|bilješke =
}}
'''Morejski rat''' ([[Talijanski jezik|talijanski]]: ''La guerra di Morea'') poznat je i kao '''Sedmi tursko-mletački rat'''. Ovaj sukob odvijao se između [[1684.]] – [[1699.]] godine, i bio je dio jednog većeg ratnog sukoba poznatog kao ''[[Veliki turski rat]]''. Rat se vodio između [[Mletačka republika|Presvijetle Republike]] i [[Otomansko carstvo|Otomanskog Carstva]].
Ratne operacije vodile su se od [[Dalmacija|Dalmacije]] do [[Egejsko more|Egejskog mora]], ali glavne bitke vodile su se na [[Peloponez|Peloponezu (Moreji)]] poluotoku u južnoj Grčkoj.

Mletačani su tim ratom želili nadoknaditi gubitak [[Kreta|Krete (Kandije)]] u tek završenom [[Kandijski rat|Kandijskom ratu]], dok su Turci bile zauzeti ratnim sukobima na svojim sjevernim granicima prema [[Habsburška Monarhija|Austriji]] i tako spriječeni da se sa svim snagama posvete sukobu s [[Mletačka republika|Mlečanima]].
Morejski rat je bio jedini veći [[Osmansko Carstvo|osmansko]]-[[Mletačka republika|mletački]] sukob u kojem su Mlečani zauzeli neki veći teritorij. Ali ova mletačka ekspanzija nije dugo trajala, jer su Mletci svoje morejske posjede izgubila za [[Mletačko-osmanski rat 1714. - 1718.|Osmansko-mletačkog rata]] već [[1715.]] godine.

== Pozadina sukoba ==

[[Mletačka Republika]] držala je nekoliko strateški vrlo važnih otoka u [[Egejsko more|Egejskom]] i [[Jonsko more|Jonskom moru]], uz dobro smještene utvrde duž obale grčkog kopna, po padu i komadanju [[Bizantsko Carstvo|Bizanta]] nakon [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]].

Međutim rastom moći [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], tijekom [[16. stoljeće|16.]] i ranog [[17. stoljeće|17. stoljeća]], oni su izgubili većinu [[Levant|levantskih]] posjeda, poput [[Cipar|Cipra]] i [[Eubeja|Eubeje]] (''Vojvodstvo Negropont'') koji su pali pod Turke.

Između [[1645.]] i [[1669.]] [[Mletačka republika|Mlečani]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanlije]] ratovali su međusobno u dugom i skupom [[Kandijski rat|ratu za Kretu]] za posljednji veliki mletački posjed u Egejskom moru - [[Kreta|Kretu]].

Tijekom Kandijskog rata, mletački zapovjednik budući [[dužd]] [[Francesco Morosini]], došao je u kontakt s grčkim ustanicima iz Moreje (Peloponez) - [[Manioti|Maniotima]], i počeo dogovore za zajedničke vojne akcije u Moreji.
[[1659.]] godine Morosini se iskrcao u Moreji, i zajedno s Maniotima, zauzeo grad [[Kalamata]]. Međutim vrlo brzo je bio prisiljen pobjeći na Kretu, tako da taj prvi Morejski pothvat nije uspio.

Kada je [[1683.]] godine buknuo [[Veliki turski rat]] imeđu [[Habsburška Monarhija|Austrije]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] , velika osmanska vojska uputila se u pohod na [[Beč]].
Kao odgovor na tu prijetnju osnovana je druga [[Sveta liga (1684.)|Sveta liga]] [[1684.]]Nakon velikog poraza što ga je doživila osmanska vojska u [[Bitka kod Beča, 1683.|Bitci kod Beča, 1683.]], Mlečani su htjeli iskoristiti ukazanu im priliku i napasti sa juga oslabljeno i dezorganizirano [[Osmansko Carstvo]]. Zato je [[25. travnja]] [[1684.]] [[Mletačka republika|Presvijetla Republika]] objavila rat [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]<ref>Finlay, str. 205-206</ref>

Mlečani su bili svjesni činjenice da će morati oslanjati na svoje vlastite snage u tom sukobu. U pripremama za rat [[Mletačka Republika|Mletačka je Republika]] osigurala financijsku i vojnu pomoć u posadama i brodovim od saveznika: [[Savojsko Vojvodstvo]], [[Papinska država]] i [[Red Sv. Stjepana, pape i mučenika|Red Sv. Stjepana]].

Pored toga, [[Mletačka Republika]] je organizirala veliku regrutaciju plaćenika po Italiji i njemačkim zemljama.<ref>Vladari Saske i [[Braunschweig]]a preuzeli su u studenome 1684. na sebe obavezu, da opreme po 2400 vojnika, i to svaki ponaosob. Ove snage, 2500 Hanoveranaca i 3 300 Sasa, stigli su u Grčku 1685. Finlay, str.210-211</ref>

== Mletačka ofenziva ==

=== Vojne operacije u Jonskom moru ===
Sredinom srpnja [[1684.]] snažna mletačka flota isplovila je iz [[Jadran|Jadrana]] i dojedrila do svojih utvrda na Jonskim otocima.

Prvi cilj flote bio je zauzeće otoka [[Lefkada (grad)|Lefkade]] (''Santo Mauro''), kojeg su Mlečani zauzeli nakon kraće opsade od 16 dana, [[6. kolovoza]] [[1684.]]

Mlečani su se tada uz pomoć grčkih ustanika otpočeli akcije na grčkom ozemlju, iskrcali su se na nasuprot Lefkadi u [[Prefektura Etolija-Akarnija|Akarniji]].
Ubrzo je većina toga kraja bila pod mletačkom kontrolom, a krajem rujna uspjeli su zauzeti i posljednje turske utvrde u [[Preveza]] i Vonitsa.<ref>Finlay, str. 209</ref>
Ovi početni uspjesi bili su važni za Mlečana ne samo iz psiholoških razloga, zbog pouzdanja, već i stoga jer su tako osigurali svoju komunikaciju s Mletcima, i odbili mogućnost da Turci ugroze [[Jonski otoci|Jonske otoke]] i preko zapadne Grčke dopreme nove snage na [[Peloponez]].
Ovi uspjesi ohrabrili su i mjesne Grke da se otvorenije pridruže Mlečanima u borbi protiv Turaka.

=== Zauzeće Moreje ===

Nakon što si je dobro osigurao pozadinu tijekom prethodne godine, Morosini je počeo uspostavljati svoju mrežu doušnika po Peloponezu, među grčkim stanovništvom, posebice Maniotima, koji su se već stali otvoreno buniti protiv osmanske vlasti i tražili suradnju s Morosinijem, obećavši mu svoju pomoć.

Ismail paša, novi vojni zapovjednik Moreje, saznao je za te namjere i prodro na poluotok Mani (na Peloponezu) sa 10 000 novih boraca osvježivši tako snage u tri glavna morejska garnizona, usput je natjerao grčke Maniote da mu predaju vlastite taoce da osigura njihovu lojalnost u budućim sukobima.<ref>Finlay, str. 211-212</ref>

Zbog toga su Manioti suzdržani do [[25. lipnja]] [[1685.]], kad se snažni mletački odred od 8 100 vojnika iskrcao pored bivše mletačke utvrde [[Koroni]] i napala na nju. Utvda se predala nakon 49 dana opsade [[11. kolovoza]], a posada je masakrirana. Nakon tog uspjeha, Morosini se sa svojim vojnicima iskrcao kod grada

[[Kalamata|Kalamate]], u cilju poticanja Maniota na pobunu. Mletačka vojska ovaj put ojačana sa 3 300 [[Donja Saska|saksonskih]] vojnika pod zapovjedništvom generala Degenfelda, porazila je turske snage od oko 10 000 ljudi kod Kalamate [[14. rujna]] [[1685.]], te je do kraja mjeseca, cijeli poluotok Mani i velik dio poluotoka [[Peloponez|Mesenija]] bili su pod mletačkom kontrolom. <ref>History of the Hellenic Nation, str. 23</ref>

[[datoteka:Napoli, Citta della Provincia della Morea, by C. F. Camocio.jpg|mini|desno|300px|Nauplion ili kako su ga Mlečani zvali ''Napoli di Romagna'' (sredinom 16 st.)]]
U listopadu [[1685.]] godine mletačka vojska povukla se ''Jonske otoke'' da prezimi (tad se tako ratovalo), tada je izbila [[kuga]] među posadom, kuga je bila redovita pojava i nekoliko sljedećih godina, i uzela je veliki danak u mletačkoj vojsci, posebice među vojnicima iz njemačkih zemalja.
U travnju sljedeće godine, Mlečani su uspjeli zaustaviti turski napad koji je zaprijetio poluotoku, uz pomoć pojačanja koja su došla od [[Papinska Država|Papinskih zemalja]] i [[Toskana|Toskane]].

[[Švedska|Švedski]] najmnik [[maršal]] Wilhelm Otto Königsmarck imenovan je zapovjednikom kopnene snage mletačke vojske, dok je ''Morosini'' zadržao zapovjedništvo nad flotom.

Dne [[3. lipnja]] [[1686.]] maršal ''Königsmarck'' zauuzeo je ''Pilos'', i nastavio opsjedati utvrdu [[Navarin]]. Turske snage poslane u pomoć posadi ''Navarina'' pod komandom ''Ismail paše'' poražene su u bitci [[16. lipnja]], a već sljedeći dan predala se turska posada [[Navarin|Navarina]]. Turskoj posadi i stanovništvu dopušteno je da se povuče u nedaleki [[Tripoli, Grčka|Tripoli]].<ref>Finlay, str. 215-216</ref>

Mlečani su tada usmjerili svoje napade prema [[Arg (grad)|Argu]] i [[Nauplion]], koji je tada bio najvažniji grad na Peloponezu. Mletačka vojska od skoro 12 000 ljudi, iskrcala se je kod Naupliona između 30. srpnja i 4. kolovoz [[1686.]] ''Königsmarck'' je odmah poveo napad na neutvrđeno brdo ''Palamidi'', koje je dominiralo nad gradom. I pored toga što su mlečani zauzeli stateški važno brdo ''Palamidi'', njihov položaj je ozbiljno ugrozio dolazak 7 000 svježih turskih vojnika pod komandom Ismail paše u obližnji [[Arg (grad)|Arg]].

To nije obeshrabrilo Mlečane, oni su odlučno napali na tursku vojsku poslanu upomoć i uspjeli zauzeti [[Arg (grad)|Arg]] i prisiliti Ismail pašu na povlačenje u [[Korint]]. Sljedeća dva tjedna, od [[16. kolovoza]] [[1686.]] ,''Königsmarckove'' trupe bile su prisiljene na odbijanje stalnih napada ''Ismail pašinih'' snaga, te na borbe sa zaostalim opkoljenim otomanskim garnizonima, ali i protiv najgoreg neprijatelja novih epidemija kuge.

Dne [[29. kolovoza]] [[1686.]] ''Ismail paša'' napao je na mletački logor, ali je teško poražen. Ovaj poraz pričuvnih snaga turske vojske prisilio je posadu ''[[Nauplion]]a'' na predaju [[3. rujna]] [[1686.]]<ref>Finlay, str. 218</ref>

Vijest o ovoj velikoj pobjedi dočekana je u Mletcima velikom radošću i slavljem. [[Nauplion]] je postao glavna mletačka utvrda, a vojska ''Ismail paše'' povukla se u [[Prefektura Ahaja|Ahaju]], turski [[garnizon]] u [[Korint|Korintu]] bitno je osnažen jer je on kontrolirao prolaz u središnju [[Grčka|Grčku]].

Unatoč velikim gubitcima u ljudstvu zbog epidemija [[kuga|kuge]] tijekom jeseni i zime [[1686.]], Morosinijeve snage su popunjene dolaskom novih njemačkih plaćenika iz [[Hannover|Hannovera]] u proljeće [[1687.]]
S tim pojačanjem Morosini je mogao poduzeti napade na posljednje veće osmanske utvrde na Peloponezu, grad [[Patras]] i utvrde na ulazu u [[Korintski zaljev]] ''Rion'' i ''Antirion''.

Dne [[22. srpnja]] [[1687.]], ''Morosini'' se s posadom od 14 000 ljudi iskrcao kod [[Patras|Patrasa]], gdje se ustoličio novi otomanski zapovjednik ''Mehmed paša'', koji je imao odred otprilike jednake veličine. Odmah po iskrcavanju napao je Mlečane, ne želivši im dati priliku da se priberu, ali je u borbi poražen i prisiljen na povlačenje.
Tad se u turskim redovima raširala panika, te su Mlečani u svega par dana zauzeli sve značajnije utvrde; [[Patras]], ''Rion'', ''Antirion'' i ''Nafpaktos (Lepant)'' bez ikakvog otpora jer su ih njihove posade u panici napustile.

Ovaj novi vojni uspjeh izazvao toliku radost u Mletcima, da su Morosiniju i njegovim časnicima iskazane brojne počasti. Morosini je data titula '''Peloponnesiacus''', a njegova brončana bista izložena je ''Velikoj dvorani Duždeve palače'', što je bila počast koja se nikad do tada nije ukazala nekom još živućem sugrađanu. <ref>Finlay, str. 220</ref>

Mlečani su nakon ovih uspjeha nastavili uništavati osmanske utvrde po Peloponezu, među posljednjima se predala ona u [[Korintu]], [[7. kolovoza]], te ona u ''Mistri'' ( u [[Prefektura Mesanija|Mesaniji]]), koja se predala nakon mjesec dana otpora.
Tako je [[Peloponez]] bio pod potpunom Mletačkom kontrolom, osim utvrde ''Monemvasije'' na jugoistoku ([[Prefektura Lakonija|Lakonija]]) koja se još uvijek opirala sve do [[1690.]] godine.

=== Napad na Atenu i Negropont===

[[datoteka:Venetian siege of Acropolis.jpg|mini|lijevo|300px|Gravura koja oslikava mletačku opsadu Atene]]
Nakon svih ovih pobjeda kojima je očišćen Peloponez od Turaka, Morosini je odlučio napasti središnju Grčku, usredočivši svoje napore na dvije ključne turske utvrde [[Teba (Grčka)|Tebu]] i [[Halkida|Halkidu]] (Negropont).

Dne [[21. rujna]] [[1687.]] Königsmarck se sa snažnim odredom od 10 750 ludi iskrcao u [[Eleusina|Eleusinu]], dok je mletačka flota ušla u luku [[Pirej]].

Pritisnuti s dviju strana Turci su vrlo brzo evakuirali grad [[Atena (grad)|Atene]], ali [[garnizon]] i velik dio stanovništva povukao se na drevnu [[Akropola (Atena)|Akropolu]]. Mletačka vojska započela je sa opsadom akropole, koja je trajala svega šest dana (od 23.-29. rujna) ali koja je donijela teška razaranja antičkih spomenika.

Turci su porušili [[Akropola (Atena)|Hram Atene Nike]] da bi na to mjesto postavili topovsku bitnicu, ali najveća šteta bila je razaranje [[Partenon|Partenona]]. Turci su hram pretvorili u skladište [[Barut|baruta]], te kada je uvečer [[26. rujna]] [[1687.]], ne baš bog zna koliko razorna granata iz mletačkog mužara pogodila zgradu, rezultat je bila strahovita eksplozija, koja je potpuno raznijela krov hrama, dobar dio zidova i kiparske dekoracije hrama.<ref>[http://ancient-greece.org/history/acropolis-ottoman.html Acropolis in Ottoman Times]</ref> I pored gubitka gotovo 200 ljudi samo u toj eksploziji, Turci su se i dalje uporno branili sve dok im nije propao pokušaj spajanja s pomoćnim snagama koje su upućene iz [[Tebe]], a koje su Mlečani odbili [[28. rujna]] [[1687.]] Nakon te vijesti turski [[garnizon]] se predao, pod uvjetom da mu se dopusti slobodan prolaz do [[Mala Azija|maloazijske]] [[Izmir|Smirne]].

Unatoč zaposjedanja [[Atena (grad)|Atene]], Morosinijev položaj nije bio siguran. Turci su ojačali svoj garnizon u [[Teba (Grčka)|Tebi]], a njihova konjica učinkovito je kontrolirala čitavu [[Atika|Atiku]], ograničavajući mletačko kretanje na okolicu Atene. U prosincu [[1687.]] godine povukao se snažni [[Hannover|Hannoveranski]] odred od 1 400 ljudi, a nova epidemija kuge koja je izbila tijekom zime, bitno je oslabila njegove snage.<ref>Finlay, str.
224</ref>

Zbog svih tih razloga [[Mletačka republika|Mlečani]] su bili prisiljeni da se povuku na sigurniji Peloponez u travnju [[1688.]] godine. Prilikom povlačenja opljačkali su zatečene spomenike poput kipa [[Pirej|Pirejskog]] lava, koji i danas krasi ulaz u [[Venecija|mletački]] [[Arsenal, Venecija|Arsenal]].
S Morosinijevim povlačenjem, povuklo se i nekoliko tisuća Grka, koji su se bojali turske odmazde te su prebjegli na Peloponez i na susjedne otoke<ref>History of the Hellenic Nation, str. 29</ref>
[[datoteka:Morosini conquest of Moreas medal.jpg|mini|lijevo|300px|Mletačka medalja iz 1688. izdana u čast izbora Morosinija za dužda]]. U srpnju [[1688.]] godine Morosini, ali ovaj put kao novoizabrani [[dužd]], iskrcao se je na otok [[Eubeja|Eubeju]] i otpočeo opsadu grada [[Halkida|Halkide]] (Negroponta). Mlečani su imali znatne snage od 13 000 vojnika i još 10 000 ludi na brodovima, protiv Otomanskog garnizona od 6 000 ljudi koji
su pružali otpor.

Međutim mletačka flota nije uspjela provesti potpunu blokadu utvrđenog grada (zbog suviše uskog kanala) a to je omogućilo snagama Ismail paše da i nadalje snabdjevaju opsjednutu tvrđavu preko [[Euriposov kanal|Euriposova kanala]]. Mlečani i njihovi saveznici trpjeli su velike gubitke, naročito ih je pogodilo drugo izbijanje kuge, od čega je umro i general ''Königsmarck'', [[15. rujna]] [[1688.]]
Nakon što mu je odbijen posljednji napad [[12. listopada]] , Morosini je morao prihvatiti poraz i odustati od daljnih napada [[ 20. listopada]] [[1688.]] nakon gubitka od 9 000 ljudi, Morosinijeva flota napustila je [[Eubeja|Eubeju]] i uputila se u [[Arg (grad)|Arg]].

Neuspjeh kod Negroponta imao je teške posljedice na mletačke snage. Preostali njemački plaćenici napustili su mletački logor početkom studenog. Morosinijev neuspjeli napad na grad [[Monemvasia|Monemvasiju]] [[1689.]], i njegovo slabo zdravlje prisilili su ga da se vrati u Mletke.<ref>History of the Hellenic Nation, str. 29-30</ref>
''Negropont'' je označio kraj mletačke nadmoći, i bio početak brojnih turskih protuofenziva.

== Osmanski preporod i protuofenziva ==

Uzastopni bolni porazi po [[Mađarska|Mađarskoj]] i [[Peloponez|Peloponezu]] imali su višekratne posljedice u [[Istanbul]]u. [[Sultan]] [[Mehmed IV.]] je svrgnut [[1687.]] a na njegovo mjesto postavljen njegov brat [[Sulejman II.]]. On je ispočetka bio zagovornik mirovnog rješenja međutim izbijanje neprijateljstva između dojučerašnjih saveznika u [[Devetogodišnji rat|Rat Velike alijanse]] [[1688.]] godine, i okretanje austrijskih snaga protiv [[Francuska|Francuske]], odvažilo je osmansko vodstvo da nastavi rat.

Pod vodstvom puno sposobnijeg novog velikog [[vezir|vezira]], [[Fazil Ahmed-paša Köprülü|Fazil Ahmed-paše Köprülüja]], Turci su prešli u protunapad, <ref> LS Stavrianos,''Balkan''od 1453, str 174 </ref> no težište njihovih napora bilo je usmjereno na sjever protiv Austrije, Turci nisu imali dovoljno ljudi da preokrenu stanje na jugu u svoju korist.

===Uloga Limberakisa Gerakarisa ===

Godine [[1688.]] [[Turci]] su potražili pomoć od ozloglašenog [[Manioti|maniotskog]] odmetnika inače bivšeg mletačkog [[Galiot (osoba)|galiota]] [[Limberakis Gerakaris|Limberakisa Gerakarisa]], kojeg su dotad držali zatočenog u [[Istanbul]]u. Oslobođen je i ustoličen za ''[[Beg|bega]] od [[Mani|Manija]]'' (poluotok na Peloponezu), dozvoljeno mu je da okupi vlastitu vojsku od nekoliko stotina ljudi, te se pridružio osmanskim snagama u [[Teba|Tebi]].

Gerakaris je trebao odigrati važnu ulogu u budućem ratu, jer su njegovi drski i odvažni napadi na mletačke položaje i utvrde trebali biti glavna prijetnja mletačkoj sigurnosti.
Između turskih i mletačkih snaga stvorio se pojas ničije zemlje koji se protezao preko cijele središnje [[Grčka|Grčke]] od osmanskih uporišta na istoku do mletačkih na zapadu.

Velik dio tog teritorija osobito planinska unutrašnjost [[Prefektura Fokida|Fokije]] i [[Prefektura Euritanija|Euritanije]] bio je u rukama [[Hajduk|hajdučkih]] skupina sastavljenih od [[Grci|Grka]], [[Albanci|Albanaca]] i [[Dalmacija|dalmatinskih]] dezertera iz mletačkih jedinica. Gerakaris je ispočetka pokušao nagovoriti ove skupine da se pridruže osmanskim snagama, ali nije imao uspjeha.

Godine [[1689.]] poveo je prvi napad na [[Mesolongi]], s miješanim vojskom od 2 000 [[Turci|Turaka]], [[Albanci|Albanaca]] i [[Grci|Grka]]. Sljedeće godine osmanska vojska uspjela je uspostaviti kontrolu nad većim dijelom unutrašnjosti srednje Grčke. Istovremeno s tim, Mlečani su uspjeli zauzeli Monemvasiju posljednju tursku utvrdu u Moreji.

Godine [[1692.]], Gerakaris je poveo osmansku invaziju Moreje, isprva je zauzeo grad [[Korint]], a potom je bezuspješno opsjedao utvrde [[Akrokorint]] i [[Arg (grad)|Arg]], nakon toga morao se povući kad su Mlečanima stigla pojačanja.

Nakon što je obnovio napade na mletačke položaje u Moreji [[1694.]] i [[1695.]] godine Gerakaris je iznenada prešao na mletačku stranu (na nagovor generala general Steinaua). Međutim, njegovo surovo i divljačko ponašanje prema civilnom stanovništvu, kao i intrigantni položaj Bega od Mania, Vencija nije mogla zaboraviti i otrpjeti, zato je nakon jednog njegovog brutalnog napada i paleža grada [[Arta, Grčka|Arta]], u kolovozu [[1696.]] Gerakis je uhićen i zatočen u [[Brescia|Bresciji]] <ref>History of the Hellenic Nation, str. 32</ref>

=== Sukobi u Epiru i mletački napadi na Kretu ===

Prvenstveno želivši pomoći grčkim pobunjenicima iz [[Epir (pokrajina)|Epir]] kod gradića [[Himarë]], i nakon nekih vojnih uspjeha u sjevernoj [[Albanija|Albaniji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]], mletačka flota krenula je u napad na [[Osmansko Carstvo|turske]] [[Jadran|jadranske]] luke, prije svega na utvrdu [[Vlorë|Valonu]] u [[Albanija|Albaniji]].

Opsada [[Vlorë|Valone]] trajala je od [[11. rujna|11]]-[[18. rujna]] [[1690.]], i bila je uspješna jer je dovela do proširenja pobune na tom području. Međutim već početkom [[1691.]] godine , oporavljaju se [[Osmansko Carstvo|osmanske snage]] na tom području i pokreću veliku protuofenzivu u tom kraju, tako da već [[14. ožujka]] [[1691.]] to područje potpuno pokoreno. <ref>History of the Hellenic Nation, str. 31-32</ref>

[[1692.]] godine mletačka flota pod zapovjedništvom ''Domenica Moceniga'' napala je [[Kreta|Kretu]] i opsjedala glavni grad [[Heraklion|Kandiju]], istovremeno buknuo je ustanak kršćanskog stanovništva na otoku protiv Turaka. Unatoč svim naporima, mletački pokušaj ponovnog zauzimanja [[Kreta|Krete]] nije uspio. Turci su čak uspjeli zauzeti mletačke utvrde na otoku [[Gramvousa|Gramvousi]] zbog izdaje.

=== Posljednja godina rata===

Nadajući se da će ponovno pokrenuti mletačke uspjehe, Morosini se vratio na Moreju [[1693.]] godine. Međutim godine su učinile svoje, nije više mogao i umro je u [[Nauplion|Nauplionu]] [[16. siječnja]] [[1694.]]

Njegov nasljednik ''Zeno'', prema savjetu svojih časnika, poveo je vojnu ekspediciju na bogati otok [[Hios]], blizu [[Mala Azija|maloazijske]] obale. Otok je zauzet vrlo lako, ali je ubrzo uslijedio snažan i žestok turski protudar.
Nakon pomorske bitke kod otoka ''Inusesa'' u veljača [[1695.]] i teškog mletačkog poraza, Mlečani su bili prisiljeni na ponižavajuće povlačenje s otoka [[Hios|Hija]].

Turci su se odvažili i željeli ponovno preoteti Moreju ali ih je general ''Steinau'' odbacio natrag na početne položaje u Tebu. Istovremeno general Steinau uspio je u još jednoj značajnoj stvari, uvjerio je prevrtljivog Gerakarisa da prijeđe na mletačku stranu.<ref>Finlay, str. 233</ref>

=== Pomorske bitke u Egeju ===

Za Morejskog rata odigralo se nekoliko pomorskih sukoba između sukobljenih flota, 8. rujna [[1690.]] odigrala se bitka kod Lezbosa, 22. kolovoza [[1696.]] bitka kod otoka [[Andros (otok)|Androsa]], 6. srpnja [[1697.]] bitka kod otoka Lemnos te na kraju [[1698.]] godine bitka kod otoka Samotraki. Međutim te bitke nisu bile presudne za ishod rata, uglavnom su završavale neodlučnim ishodom i nisu pomaknule ravnotežu snaga.

=== Sukobi u hrvatskim zemljama ===

Morejski rat vodio se i po hrvatskim krajevima u [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Hercegovina|Hercegovini]] i [[Boka Kotorska|Boki Kotorskoj]]. Morejski rat u tim krajevima bio je po mnogo čemu nastavak [[Kandijski rat|Kandijskoga rata]]. Veći vojni uspjesi Mlečana u hrvatskim zemljama jesu osvajanje [[Sinj|Sinja]] ([[30. rujna]] [[1686.]]) i [[Knin|Knina]] ([[11. rujna]] [[1688.]]) s okolicom. Time je zacrtana buduća granica sjeverne Dalmacije prema [[Bosna|Bosni]] (planina [[Dinara]]). Do kraja Morejskoga rata [[Turci]] su protjerani iz svih važnijih gradova i utvrda u Dalmaciji, osim iz [[Imotski|Imotskoga]] i okolice.

U Hercegovini su se vodile borbe oko [[Čitluk|Čitluka]] i [[Gabela|Gabele]], a zahvatile su i istočnu Hercegovinu sve do [[Boka Kotorska|Boke Kotorske]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. U [[Boka Kotorska|Boki Kotorskoj]] najznačajniji događaj bio je opsjedanje (od 1. rujna) i zauzeće [[Herceg Novi|Herceg Novog]] [[30. rujna]] [[1687.]] Utvrdu u Novom branila je posada od 1500 vojnika, tek nakon prelaska [[Albanci|albanskog]] dijela posade na mletačku stranu i gubitka strateški važne kule na obali, Herceg Novi se predao.<ref>[http://www.matica.hr/Kolo/kolo0301.nsf/AllWebDocs/boka Lovorka Čoralić: Boka kotorska u doba Morejskoga rata (1684-1699) www.matica.hr]</ref>

I u ovom sukobu kao i u prethodnom Kandijskom ratu, na strani Mlečana sudjelovali su brojni [[Hrvati]] iz Dalmacije, Hercegovine i Boke Kotorske. Neki su poput [[Kotor|Kotoranina]] [[Ivan Bolica|Ivana Bolice]] ([[1637.]] – [[1704.]]) bili u mletačkoj službi kao vojnici, a neki su se poput [[Poljička Republika|Poljičana]] sami uključili dignuvši bunu protiv [[Turci|Turaka]]. Poljičani su nakon bune krajem ožujka [[1685.]], nenadano nasrnuli na tvrđavu Nućak, nedaleko od [[Trilj|Trilja]] (ispod sela Garduna) na rijeci [[Cetina|Cetini]], ubrzo nakon toga sve utvde u njihovu kraju; [[Zadvarje]], [[Omiš]], Kamen kod ušća rijeke [[Žrnovnica|Žrnovnice]] te [[Klis]], bile su u kršćanskim rukama.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/45077 A. Nazor, Poljičani u Morejskom ratu.pdf]</ref>

== Posljedice rata==

Nakon rata potpisan je [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Karlovački mir]], u siječnju [[1699.]], tim ugovorom potvrđena je Mletačko pravo na [[Kefalonija|Kefaloniju]] i Moreju sa otokom [[Egina (otok)|Eginom]], koje je organizirano kao [[Kraljevstvo Moreja]] ([[Talijanski jezik|talijanski]]: ''Regno di Morea'') i podjeljeno na četiri upravne jedinice (provincije): '''Romania''', sa sjedištem u gradu [[Nauplion|Nauplionu]] (njega su Mlečani zvali ''Napoli di Romania''), '''Laconia''', sa sjedištem u Monemvasiji (''Malvasia''), '''Messenia''', sa sjedištem u [[Navarin|Navarinu]] i '''Achaea''', sa sjedištem u [[Patras|Patrasu]] (''Patrasso'').

Neposredne posljedice rata bile su demografska i gospodarska kriza na Peloponezu.
Mletačka se je Republika na bezbroj načina želila riješiti krize, ali nije uspjela osvojiti povjerenje svojih grčkih [[Pravoslavlje|pravoslavnih]] podanika, koji su za Turaka imali relativnu autonomiju, a koju je zamjenila brojna mletačka birokracija. Mletačka Republka također je pokrenula veliki projekt vojnog utvrđivanja Moreje, ti veliki radovi mogu se vidjeti još i danas na brojnim mjestima i gradovima Peloponeza. Ipak Mletci su bili suviše oslabljeni da bi mogli učinkovito braniti svoj autoritet i [[1715.]] godine Turci su ponovno zauzeli Moreju.

== Literatura ==

* ''History of the Hellenic Nation'', Vol. XI, Ekdotiki Athinon 1975
* {{cite book | last= Finlay | first= George | title= The History of Greece under Othoman and Venetian Domination | year= 1856 | publisher= William Blackwood and Sons | location= London }}
* {{cite web | last = Chatziaslani | first = Kornilia | title = Morosini in Athens | work = | publisher = Archaeology of the city of Athens | url = http://www.eie.gr/archaeologia/En/chapter_more_8.aspx | format = | doi = | accessdate = 11. lipnja 2008.}}
* {{cite book | last=Setton| first=Kenneth Meyer | title=Venice, Austria, and the Turks in the Seventeenth Century | publisher=DIANE Publishing | year=1991 | isbn=0871691922 }}

==Izvori==
{{izvori}}

{{Mletačko - osmanski ratovi}}
[[Kategorija:Mletačko-osmanski ratovi]]
[[Kategorija:Grčka vojna povijest]]
[[Kategorija:Hrvatski ratovi]]