Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 168 sati)

2026-08-16T06:29:19Z

Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 168 sati)

Nova stranica

{{UNESCO – svjetska baština
|ime mjesta = Taškentska modernistička arhitektura, modernost i tradicija u Srednjoj Aziji
|slika = People's Friendship Palace4.jpg
|godina = [[2026.]] (48. zasjedanje)
|vrst baštine = [[Kulturna baština]]
|mjerilo = (iv)
|ugroženost = ne
|dossier = 1766
|država = {{Z+X|UZB}}
}}
'''Modernistički Taškent''' je zajednički naziv za deset [[moderna arhitektura|modernističkih]] zgrada u [[Taškent]]u, glavnom gradu [[Uzbekistan]]a, izgrađenih između 1960. i 1990. godine, kada je zemlja bila dio [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], formativnog razdoblja u obnovi i transformaciji Taškenta nakon [[potres]]a 1966. godine.

Planski izgrađen novi dio grada s prostranim zelenim površinama, podignut istočno od starog Taškenta, poslije jakog potresa [[1966.]] godine obnovljen je i proširen po urbanističkom planu iz [[1970.]] godine.<ref name=LZMK>''[https://enciklopedija.hr/clanak/taskent Taškent]'', Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 15. kolovoza 2026.</ref> Glavni javni prostori grada i njihove građevine predstavljaju integraciju modernističkih principa [[urbanizam|urbanizma]] s lokalnim [[klima]]tskim, [[seizmologija|seizmičkim]] i kulturnim uvjetima. Zbog toga je „modernistička arhitektura Taškenta” upisana na [[UNESCO]]-ov [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]] 2026. godine.<ref name=UNESCO>[https://whc.unesco.org/en/list/1766 Tashkent Modernist Architecture. Modernity and Tradition in Central Asia], službene stranice UNESCO-a {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. kolovoza 2026.</ref>

==Odlike==

Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Taškent je postao poligon za urbane i društvene eksperimente, odražavajući sovjetske ideale modernizacije i antiimperijalizma. Nakon jakog potresa [[1966.]] godine, razvoj grada se ubrzao prema Generalnom planu koji je naglašavao [[socijalizam|socijalistički]] [[urbanizam]], zelene površine i moderno stanovanje. Sve sovjetske republike doprinijele su ovom nastojanju, simbolizirajući solidarnost SSSR-a.<ref name=IS>[https://whc.unesco.org/document/219580 Executive Summery], UNESCO-a (PDF) {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. kolovoza 2026.</ref>
[[Datoteka:Model Tashkent Center.png|mini|lijevo|Urbanistički model obnovljenog gradskog centra Taškenta iz 1970., pogled s istoka.]]
Istočno od starog Taškenta, obnovljen je i proširen o je novo područje grada koje uključuje [[muzej]]e, izložbene dvorane, stambene komplekse, kulturne institucije, te znanstvene i infrastrukturne objekte, odražavajući široki funkcionalni spektar kasnosovjetske arhitektonske izgradnje.
Devet od deset ovih zgrada smješteno je duž novoplaniranih urbanih osi rekonstruiranog gradskog središta, kako je definirano u uzastopnim masterplanovima koji su preoblikovali Taškent u modernu socijalističku [[metropola|metropolu]]. Zajedno, ovi spomenici predstavljaju zasebnu fazu arhitektonskog modernizma koju karakterizira [[industrijalizacija|industrijalizirana gradnja]], [[Potresno inženjerstvo|seizmički otporno inženjerstvo]] i prilagodba standardiziranih sustava regionalnim materijalima, tradicijama i okolišnim ograničenjima.<ref name=UNESCO/>

Arhitekti iz [[Moskva|moskovskih]] i taškentskih instituta za projektiranje prihvatili su elemente srednjoazijske arhitekture, uključujući dvorišta, [[lođa|lođe]] i tradicionalne geometrijske motive, miješajući ih s naglaskom sovjetskog modernizma na [[funkcionalizam|funkcionalnost]] i usvajanje inovativnih materijala i tehnologija, uključujući seizmički otporne dizajne i klimatski osjetljiva rješenja.<ref name=IS/>

Modernistički Taškent odražava važnost grada kao modela socijalističkog urbanog planiranja,
uključujući funkcionalno zoniranje i tipologije, velike javne prostore i monumentalnu umjetnost koja prenosi socijalističke narative, a istovremeno slavi bogatu uzbekistansku baštinu.<ref name=IS/>

==Popis zaštićenih lokaliteta==

{| class="wikitable sortable" style="width:100%; margin-top:0.5em;"
|-
! scope="col" | UNESCO-ID
! scope="col" | Naziv (izvorni naziv)
! scope="col" class="unsortable" width="150px" | Slika
! scope="col" | Površina ([[ha]])
! scope="col" | Godina izgradnje
! scope="col" class="unsortable" | Koordinate
! scope="col" class="unsortable" | Bilješke
|-
! scope="row" | 1766-001
| Stambeno naselje Jemtchoug (''Zhemchug'')
| [[Slika:17 qavatli monolit turar joy binosi 2.jpg|center|150x150px]]
| align="right" | 2,73
| align="right" | 1985.
| {{coord|41.3027|69.2672|name=Bâtiment résidentiel Jemtchoug}}
| Dizajniran kako bi ponovno stvorio tradicionalne kolektivne životne prostore srednjoazijskih mahala, ovaj stambeni [[neboder]] sadrži niz naslaganih dvorišta na tri kata. Arhitektica [[Ofelija Ajdinova]] odlučila se suprotstaviti jeftinim montažnim betonskim kućama, odlučivši se za još jeftiniju tehniku gradnje koja podrazumijeva gradnju na licu mjesta. Ovo [[brutalizam|brutalističko]] remek-djelo, privlačeći arhitekte iz cijelog svijeta, inspirirano je tradicionalnim uzbekistanskim jednokatnim četvrtima ([[mahala]]ma), koje je Aidinova odlučila reinterpretirati izgradnjom višekatnice s kolektivnim visećim dvorištima.<ref name=TR>Tom Ravenscroft, 2023.</ref>
|-
! scope="row" | 1766-002
| Nacionalni muzej povijesti Uzbekistana (''Oʻzbekiston tarixi davlat muzeyi'')
| [[Slika:History Museum (8145371419).jpg|center|150x150px]]
| align="right" | 1,84
| align="right" | 1970.
| {{coord|41.3114|69.2693|name=Nacionalni muzej povijesti Uzbekistana}}
| Prije poznat kao Lenjinov muzej [[Jevgenij Rozanov|Jevgenija Rozanova]] i Vsevoloda Šestopalova, Povijesni muzej Uzbekistana je od tada renoviran i dodano je više izložaka. Sadašnja zgrada izgrađena je 1970. godine. Ova zgrada bila je jedan od najranijih muzeja posvećenih bivšem sovjetskom vođi i pPoslužila je kao prototip za ostalih 13 izgrađenih diljem Sovjetskog Saveza.<ref name=TR/>
Zbirka muzeja pokriva arheologiju, povijest, numizmatiku i etnografiju Uzbekistana. Vrhunac muzeja je vrlo dobro očuvan [[alabaster]]ni reljef [[Buda|Bude]] pronađen u Fayaz Tepeu u [[Termez]]u (2. st.).<ref>[http://www.history-museum.uz/ Državni muzej povijesti Uzbekistana], službena stranica {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. kolovoza 2026.</ref>
|-
! scope="row" | 1766-003
| Izložbena dvorana Akademije umjetnosti
| [[Slika:Oʻzbekiston Rassomlar Uyushmasining koʻrgazmalar pavilioni.jpg|center|150x150px]]
| align="right" | 0,69
| align="right" | 1974.
| {{coord|41.3088|69.2664|name=Hall d'exposition de l'Académie des arts}}
| Jedna od najvećih izložbenih dvorana u Srednjoj Aziji, dvokatnica, smještena je na gradskom podiju u malom vrtu. Bila je dizajnirana za izlaganje skulptura i primijenjene umjetnosti u prizemlju, a slika u galerijama na katu. Cijela zgrada je okružena lučnom [[kolonada|kolonadom]] s kutnim pročeljem ukrašenim geometrijskim [[mozaik]]om.<ref name=TR/>
|-
! scope="row" | 1766-004
| Postaja podzemne željeznice Kosmonavtlar (''Prospekt Kosmonavtov'')
| [[Slika:Kosmonavtlar metrosi bekati 2.jpg|center|150x150px]]
| align="right" | 0,57
| align="right" | 1984.
| {{coord|41.3052|69.2647|name=Station de métro de Kosmonavtlar}}
| Kosmonavtlar je postaja taškentskog metroa s temom svemirskog programa koja odaje počast sovjetskim [[kozmonaut]]ima kao štop su [[Jurij Gagarin]] i [[Valentina Tereškova]], prvog muškarca i žene u svemiru. Arhitektonski dizajn postaje zajednički su razvili Sergo Sutyagin i Sergej Sokolov 1981.–1982. god. Unutrašnjost kombinira jarko obojeni anodizirani [[aluminij]], postupno plave keramičke površine i osvijetljene [[stup]]ove obložene [[staklo]]m, stvarajući dojam [[bestežinsko stanje|bestežinskog stanja]]. Iznad keramičkih medaljona s [[portret]]ima 12 kozmonauta (koje je izradio umjetnik Boris Kločkov), linearna rasvjeta i umetnute staklene zvijezde pretvaraju [[strop]] u stilizirani prikaz [[Mliječna staza|Mliječne staze]], pojačavajući kozmičku atmosferu postaje.<ref>[http://asmetro.ru/metro/metro/tashkent/tashkent_full/ Detalji taškentskog metroa] na službenim stranicama {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. kolovoza 2026.</ref>
|-
! scope="row" | 1766-005
| Sunčeva peć Parkent (''Oʻzbekiston quyosh sandoni'')
| [[Slika:Parkent BSP.jpg|center|150x150px]]
| align="right" | 22,80
| align="right" | 1981.
| {{coord|41.313|69.7398|name=Four solaire de Parkent}}
| [[Sunčeva peć]] Uzbekistana, poznata i kao ''Heliocomplex Sun'', bila je druga takva građevina na svijetu, poslije solarne peći [[Odeillo|Odeilla]] u [[francuska|francuskim]] [[Pirineji]]ma, ali mnogo ambicioznija. Nalazi se na 1100 metara nadmorske visine, 45 kilometara istočno od grada Taškenta, u Parkentu, Taškentska oblast. Mjesto za solarnu peć Uzbekistana pažljivo je odabrano, jer sunce tamo sja 270 dana u godini. Peć je najveća u Aziji i koristi zakrivljeno zrcalo, ili niz zrcala, koji djeluju kao parabolični reflektor, a mogu doseći temperature do 3000 ° C. Heliostatsko polje solarne peći Uzbekistana trenutno se sastoji od oko 62 heliostata koji su postavljeni u stepenastom redoslijedu. Polje ukupno koristi 12090 zrcala i najveći je koncentrator na svijetu, s površinom od 1849 m².<ref>[http://www.industrytap.com/gigantic-solar-furnace-uzbekistan-melts-metal/27741 Solarna peć Uzbekistana], industrialtap.com {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. kolovoza 2026.</ref>
|-
! scope="row" | 1766-006
| Palača prijateljstva naroda (''Xalqlar doʻstligi saroyi)''
| [[Slika:Back Of The Concert Hall (220130685).jpeg|center|150x150px]]
| align="right" | 10,43
| align="right" | 1981.
| {{coord|41.3086|69.2414|name=Palais de l'amitié entre les peuples}}
| Zgradu je projektirao arhitekt Jevgenij Rozanov s Moskovskog arhitektonskog instituta, koji je desetljeće prije toga radio na gradskom Lenjinovom muzeju, današnjem Državnom muzeju povijesti Uzbekistana. Zgrada je dovršena 1981. kao najveća kino i koncertna dvorana u zemlji koja može primiti do 6000 ljudi. Zgrada je obavijena tehnološki oblikovanom fasadom, s betonskim prikazima glava vijaka, neviđena po veličini, kompoziciji, konstruktivnom sustavu, paleti materijala i količini monumentalne umjetnosti. U izgradnji je korišten lokalni mramor, kao i mramor iz Nurote i G'ozg'ona.<ref>Jože Plečnik (ur.), ''[https://architectuul.com/architecture/peoples-friendship-palace Peoples Friendship Palace]'', Architectuul {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. kolovoza 2026.</ref> Danas se palača koristi za razne događaje poput kongresa, konferencija, festivala i koncerata.
|-
! scope="row" | 1766-007
| Muzej umjetnosti Uzbekistana
| [[Slika:Museum of Arts of Uzbekistan.jpg|center|150x150px]]
| align="right" | 2,32
| align="right" | 1974.
| {{coord|41.3028|69.2779|name=Musée des arts d'Ouzbékistan}}
| Tri sovjetska arhitekta, Iskander Abdulov, Anatolij K. Nikiforov i S. A. Rosenblum, projektirali su novu zgradu kako bi zamijenila prethodni muzej na mjestu Narodnog sveučilišta koji je uništen tijekom potresa. Dizajniran u obliku ogromne kocke, stranice su podijeljene u pravokutnike koji su odvojeni metalnim okvirima i obloženi aluminijskim pločama s vanjske strane. Donji dio zgrade i ulaz ukrašeni su poliranim sivim [[mramor]]om. Gornji dio je ostakljen krom-brugnatelitom (stivitom), što unutrašnjosti daje prigušeno svjetlo.<ref>[https://www.stateartmuseum.uz/about O muzeju] na stateartmuseum.uz {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. kolovoza 2026.</ref> Jedan od prvih namjenski izgrađenih muzeja moderne umjetnosti u Sovjetskom Savezu, ujedno je i sjedište Uzbekistanske zaklade za razvoj umjetnosti i kulture.<ref name=TR/>
|-
! scope="row" | 1766-008
| Državni cirkus Taškenta
| [[Slika:Sirk uzb.jpg|center|150x150px]]
| align="right" | 3,64
| align="right" | 1976.
| {{coord|41.3242|69.2429|name=Cirque de Tachkent}}
| Cirkus se u Uzbekistanu razvio krajem 20. stoljeća dolaskom putujućih umjetnika iz Europe i Rusije. Već 1913. godine cirkuske trupe nastupale su u zgradi „Koloseuma” (''Kolizey''), prva trajna drvena zgrada s metalnom kupolom, koju je projektirao F. Jupjatov. Nakon potresa 1966. godine zamijenjena je privremenim velikim šatorom, a 1976. na trgu Khadra u Taškentu otvorena je nova zgrada. arhitekti Genrikh Aleksandrovich i Gennady Masyagin dizajnirali su dva dijela: dvoranu za izvedbe pod svijetloplavom betonskom kupolom, promjera 77 metara, i tehničkih zgrada u stražnjem dijelu. Ispod kupole, često uspoređivane s „[[leteći tanjur|letećim tanjurom]]” ili ''pialom'' (uzbekistanskim [[čajnik]]om), dvorana s 2500 mjesta okružena je predvorjem, foajeom, garderobom, ugostiteljskim prostorom i tehničkim sadržajima. Korištenje prstenaste drvene konstrukcije, umjesto tradicionalne konstrukcije sa stupovima i gredama, omogućilo je da foaje bude bez stupova i ponudi optimalnu udobnost publici. Ulazni hol i hodnici ukrašeni su tradicionalnim rezbarijama, a vrata su izrađena od rezbarenog orahovog drva.
|-
! scope="row" | 1766-009
| Tržnica Chorsu (''Chorsu bozori'')
| [[Slika:Chorsu Market general view.jpg|150x150px]]
| align="right" | 14,81
| align="right" | 1980.
| {{coord|41.3268|69.2351|name=Marché de Chorsu}}
| Izgrađena je na mjestu izvornog [[bazar]]a u blizini medrese Kukeldosh iz oko 1570. godine. Modernu zgradu i karakterističnu plavu [[kupola|kupolu]], koja zatvara veliku unutarnju tržnicu gdje je izložen čelični okvir konstrukcije, projektirali su Vladimir Azimov, Sabir Adylov i suradnici 1980. godine, kao kasni primjer sovjetskog modernizma. Ispod plave kupole i susjednih prostora prodaju se sve svakodnevne potrepštine.
|-
! scope="row" | 1766-010
| Palača umjetnosti
| [[Slika:Panorama cinema, October 2024.jpg|center|150x150px]]
| align="right" | 2,71
| align="right" | 1964.
| {{coord|41.3195|69.2596|name=Cinéma Panoramic}}
| Poznato kao „Panoramsko kino Vladimira Berjozina” jedna od najznačajnijih građevina u Taškentu. Ova [[kino]]dvorana zauzima blok oblika [[dorski red|dorskog stupa]]. Susjedni dugi, prozirni blok prije je sadržavao predvorje i kafić, iako je to sada zazidano. Danas Palača umjetnosti, ona je bil prvo panoramsko kino u Srednjoj Aziji i jedna od prvih u SSSR-u imerzivnih dvorana za gledanje panoramskih i širokozaslonskih filmova.<ref name=TR/>
|}

==Izvori==

{{commonscat|Cultural heritage monuments in Tashkent|Kulturna baština u Taškentu}}
* Tom Ravenscroft, ''[https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent]'', Dezeen, 8. studenog 2023. {{eng oznaka}} Pristupljeno 15. kolovoza 2026.

==Vanjske poveznice==

* [https://www.afisha.uz/ru/gorod/2022/06/27/modernism Taškentski seizmički modernizam], Afisha.uz {{ru}}
* [https://sh.wikipedia.org/wiki/Brutalisti%C4%8Dka_arhitektura_u_Sjevernoj_Makedoniji Brutalistička arhitektura u Sjevernoj Makedoniji]

{{Svjetska baština u Uzbekistanu}}

[[Kategorija:Taškent]]
[[Kategorija:Moderna arhitektura]]
[[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu]]

[[uz:Toshkent modernizmi]]

Modernistički Taškent - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 168 sati)