WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-09T17:42:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Red lead.jpg|desno|mini|250px|Uzorak pigmenta minija ili crvenog olova, napravljen [[žarenje|pečenjem]] pigmenta [[Olovno bjelilo|olovnog bjelila]].]]

[[datoteka:Minium-Lead-168740.jpg|desno|mini|250px|[[Mineral]] [[Minij (mineral)|minij]].]]

[[datoteka:Grande e general estoria (códice del Escorial).jpg|desno|mini|250px|''Códice del Escorial'' (1272. - 1284.) iz [[Španjolska|Španjolske]]. Srednjovjekovni rukopisi često su koristili crveno-narančasti pigment minij u slovima teksta i za male ilustracije, zvane [[Minijatura (slikarstvo)|minijature]].]]

'''Minij''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''minimum'', iz [[Iberi|iberskoga jezika]]), '''olovno crvenilo''' ili '''crveno olovo''' je olovni(II) ortoplumbat Pb2[PbO4] (uobičajeno Pb3O4), jedan od triju [[oksidi|oksida]] [[Olovo (element)|olova]]. Njegova crvena modifikacija koristi se kao [[pigment]] za temeljne [[nalič]]e (na primjer s [[lan]]enim [[Ulja|uljem]]) kojima se [[željezo|željezni]] ([[čelik|čelični]]) predmeti štite od [[korozija|korozije]] ([[hrđa|hrđe]]), a služi i u pripravi olovnih [[glazura]]. <ref> '''minij''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41033], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020., pristupljeno 21. 5. 2020.</ref> Sve manje se kao takav koristi, zbog [[otrov]]nosti.

Minij je najpoznatiji i najstariji antikorozivni [[pigment]]. Trgovački je minij narančastocrveni prah, koji sadrži manje količine olovnog monoksida. Proizvodi se [[oksidacija|oksidacijom]] olovnog monoksida u struji zraka na temperaturi od 400 do 500°C. Minij se primjenjuje kao pigmentni sastojak temeljnih [[boja]] ([[nalič]]), u kojima kao [[vezivo|veziva]] služe sušiva ulja, dugouljne i srednjouljne [[Poliester|alkidne]] i fizikalno sušive umjetne smole. [[Nalič]]i takvih boja velike su pokrivne moći, dobre nepropusnosti i vrlo dobro prianjaju uz površinu. Minij ima višestruko antikorozivno djelovanje. Njegova zaštita u kemijskom smislu temelji se na stvaranju olovnih [[sapun]]a s [[Masne kiseline|masnim kiselinama]] sušivih ulja, pa tako nastaje [[mehanika|mehanički]] izdržljiv i vodootporan zaštitni sloj. Osim toga, olovo stupa u [[kemijska reakcija|kemijsku reakciju]] i uklanja eventualno prisutne [[Kloridi|kloridne]] i [[Sulfati|sulfatne]] [[ion]]e koji mogu uzrokovati koroziju. Jednako je važno [[Elektrokemijska korozija|elektrokemijsko]] zaštitno djelovanje minija, koje se sastoji u njegovoj sposobnosti oksidacije. Zbog toga se minij vrlo mnogo upotrebljavao u borbi protiv korozije [[metal]]a, u prvom redu za antikorozivno zaštitno ličenje velikih [[Metalna konstrukcija|čeličnih konstrukcija]] ([[most]]ova i slično).

== Anorganski obojeni pigmenti ==
Do danas je poznato više stotina različitih anorganskih obojenih pigmenata koji se međusobno razlikuju prema boji i drugim svojstvima. Prema kemijskom sastavu, kako se obično pigmenti opisuju, razlikuju se četiri glavne grupe pigmenata: [[Oksidi|oksidni]] pigmenti, [[sulfid|sulfidni]] i [[Selenij|selenidni]] pigmenti, [[krom]]atni pigmenti i [[cijanid]]ni pigmenti. S obzirom na [[boja|boju]] anorganski se pigmenti, izuzevši [[Bijeli pokrivni pigment|bijele]] i crne, mogu ubrojiti u crvene, smeđe, narančaste, žute, zelene i plave pigmente. Boja i kemijski sastav nisu izravno povezani. Tako na primjer, crvenu boju daju, između ostalih, željezni oksid i kadmijev sulfoselenid, dok različiti oksidi, čak istog [[metal]]a, [[željezo|željeza]], mogu biti crveni, smeđi, narančasti, žuti ili crni, uključujući i prijelazne tonove među tim bojama. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

=== Olovni(II) ortoplumbat ===
{{Glavni|Olovov(II, IV) oksid}}

'''Olovov(II, IV) oksid''' (Pb2PbO4 (uobičajeno Pb3O4) ili 2 PbO x PbO2, '''minij''', '''olovov tetraoksid''', olovov(II) ortoplumbat(IV), ''crveno olovo'') je jedan od triju oksida [[Olovo|olova]], u kojem se olovo nalazi u dvama različitim oksidacijskim stanjima (Pb2+ i Pb4+), tetragonske simetrije. Označava se u obliku oksida, a zapravo je Pb2PbO4. To je težak prah snažne crvene boje i velike gustoće, netopljiv u vodi.
Javlja se u prirodnom obliku kao [[mineral]] [[Minij (mineral)|minij]]. Upotrebljava se za temeljne naliče (na primjer pomiješan s lanenim [[ulje]]m), kao antikorozivni premaz za željezne i čelične konstrukcije (sve manje zbog otrovnosti), te kao crveni pigment u proizvodnji kristalnoga [[Staklo|stakla]] i [[glazura]].

== Otrovanje olovom ==
{{Glavni|Olovo (element)}}

Olovo i njegovi spojevi otrovni su. Olovo se složeno veže na okso-skupine [[enzim]]a i tako ometa gotovo sve korake sinteze [[hemoglobin]]a i [[metabolizam]] [[porfirin]]a, sprječava djelovanje adenozin-trifosfataze odgovorne za proizvodnju stanične energije, ometa i sintezu [[bjelančevina]] i vrlo štetno djeluje na središnji [[živčani sustav]]. Trovanju olovom izloženi su radnici u naftnoj industriji, rudnicima, ljevaonicama, u proizvodnji olovnih akumulatora, boja, keramike i stakla, jer dolaze u dodir s prašinom i parama koje sadrže olovo i njegove spojeve. Olovo se iz organizma ne može izlučiti spontano, već se u njem nagomilava. Zato otrovanje mogu uzrokovati i količine olova manje od dopuštenih, ako je izloženost izvoru trovanja dugotrajna. Otrovanje se liječi tvarima koje s olovom tvore stabilne složene spojeve i koje se mokraćom lako izlučuju iz organizma (na primjer kalcijev etilendiamintetracetat i antibiotik penicilamin). <ref> '''olovo''', [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=45075], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020., pristupljeno 26. 5. 2020.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Boje]]
[[Kategorija: Materijali]]

Minij - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica