Milanski edikt - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

2026-03-10T02:07:43Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 02:07
Redak 20:		Redak 20:
	Izvorni tekst samog edikta nije nađen, no u svojim ga djelima navode suvremenici njegova proglašavanja: [[Laktancije]] i [[Euzebije Cezarejski]].		Izvorni tekst samog edikta nije nađen, no u svojim ga djelima navode suvremenici njegova proglašavanja: [[Laktancije]] i [[Euzebije Cezarejski]].

	Laktancije donosi na [[latinski jezik\|latinskom jeziku]] u svome djelu ''De mortibus persecutorum'' (poglavlja 34 i 48), kako Galerijev edikt ({{~~wikizvorM~~\|Galerijev edikt o toleranciji (Laktancije)\|Galerijev edikt}}), tako i Milanski edikt ({{~~wikizvorM~~\|Milanski edikt (Laktancije)\|Milanski edikt}}).		Laktancije donosi na [[latinski jezik\|latinskom jeziku]] u svome djelu ''De mortibus persecutorum'' (poglavlja 34 i 48), kako Galerijev edikt ({{HIEizvorM\|Galerijev edikt o toleranciji (Laktancije)\|Galerijev edikt}}), tako i Milanski edikt ({{HIEizvorM\|Milanski edikt (Laktancije)\|Milanski edikt}}).

	Euzebije donosi oba teksta u [[grčki jezik\|grčkom]] prijevodu u svojoj ''Povijesti Crkve'' (VIII,17; X,5).		Euzebije donosi oba teksta u [[grčki jezik\|grčkom]] prijevodu u svojoj ''Povijesti Crkve'' (VIII,17; X,5).

WikiSysop: bnz

2022-03-19T07:33:03Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 19. ožujak 2022. u 07:33
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Milanski edikt'''-->'''~~Milanski edikt''' je uredba koju su [[313.]] u [[Milano\|Milanu]] zajednički proglasili [[Konstantin I. Veliki]], tada [[tetrarh]] Zapada i [[Licinije]], tetrarh istoka, a njome je i službeno označen kraj vjerskih progona u [[Rimsko Carstvo\|Rimskom Carstvu]], dok je samo Carstvo zauzelo neutralan položaj u odnosu na religije.		Milanski edikt''' je uredba koju su [[313.]] u [[Milano\|Milanu]] zajednički proglasili [[Konstantin I. Veliki]], tada [[tetrarh]] Zapada i [[Licinije]], tetrarh istoka, a njome je i službeno označen kraj vjerskih progona u [[Rimsko Carstvo\|Rimskom Carstvu]], dok je samo Carstvo zauzelo neutralan položaj u odnosu na religije.

	== Povijest ==		== Povijest ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T04:31:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Milanski edikt''' je uredba koju su [[313.]] u [[Milano|Milanu]] zajednički proglasili [[Konstantin I. Veliki]], tada [[tetrarh]] Zapada i [[Licinije]], tetrarh istoka, a njome je i službeno označen kraj vjerskih progona u [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]], dok je samo Carstvo zauzelo neutralan položaj u odnosu na religije.

== Povijest ==

Ovaj je Edikt imao svoju značajnu prethodnicu u ediktu o toleranciji što ga je [[311.]] u [[Nikomedija|Nikomediji]] proglasio car [[Galerije]]. U njemu se daje oprost kršćanima koji su, »slijedeći svoje hirove, bili obuzeti ludošću, te se nisu pokoravali drevnim običajima.« U tom se dokumentu nadalje čita:

<blockquote>»U ime toga oprosta, neka mole svoga Boga za naše spasenje, za spas Republike i za svoj grad, kako bi Republika mogla i dalje posvuda postojati jedinstvena, a oni da bi mogli mirno živjeti u svojim domovima.«</blockquote>

Milanski edikt zahvatio je, međutim, još dublje, određujući izričito i da se sva mjesta na kojima se zajednica okupljala i svako drugo konfiscirano i oduzeto vlasništvo »ima vratiti kršćanima bez traženja naknade ili ikakvoga plaćanja, i bez pokušaja prijevare i obmane.«

Glavna značajka ovog edikta bila je u tome što je [[kršćanstvo|kršćanstvu]], ali i svim drugim religijama, omogućio pravni položaj jednak položaju [[poganstvo|poganstva]], a poganstvo više nije bila službena religija Carstva i njegove vojske.

== Razlozi edikta ==

Početkom 4. stoljeća, u Rimskom Carstvu kršćani su već bili izuzetno prošireni, kako teritorijalno, tako i u raznim slojevima društva. Mnogi su kršćani zauzimali ključne položaje u državnoj upravi i ostalim viđenijim mjestima u društvu, premda su se izlagali opasnosti progona. Edikt je stoga želio unijeti mir u Carstvo, a nakana mu je bila [[sinkretizam|sinkretistička]]: obuhvatiti u rimskom društvu vjerska i filozofska učenja različita porijekla, kako bi se ojačala država.

== Izvori ==

Izvorni tekst samog edikta nije nađen, no u svojim ga djelima navode suvremenici njegova proglašavanja: [[Laktancije]] i [[Euzebije Cezarejski]].

Laktancije donosi na [[latinski jezik|latinskom jeziku]] u svome djelu ''De mortibus persecutorum'' (poglavlja 34 i 48), kako Galerijev edikt ({{wikizvorM|Galerijev edikt o toleranciji (Laktancije)|Galerijev edikt}}), tako i Milanski edikt ({{wikizvorM|Milanski edikt (Laktancije)|Milanski edikt}}).

Euzebije donosi oba teksta u [[grčki jezik|grčkom]] prijevodu u svojoj ''Povijesti Crkve'' (VIII,17; X,5).

== Značenje edikta ==

Kao što je iz svega vidljivo, nije bila riječ o davanju slobode samo [[kršćanstvo|kršćanstvu]], kako se to često tumači, niti je bila riječ o proglašenju kršćanstva državnom religijom. Naprotiv, nakana je edikta bila sloboda vjerskog izražavanja u Rimskom Carstvu, kako bi se postigao nutarnji politički mir.

Tek [[380.]] godine uredbom cara [[Teodozije I. Veliki|Teodozija I.]] kršćanstvo će postati državnom religijom u Rimskom Carstvu, te još 15 godina kasnije ([[395.]] godine) dolazi do zabrane poganskih, politeističkih religija.

== Poveznice ==
{{Portal Kršćanstvo}}
*[[Konstantin I. Veliki]]
*[[Konstantinov edikt]]
*[[Rano kršćanstvo]]
*[[Prvi nicejski sabor]]

[[Kategorija:Povijest Crkve]]
[[Kategorija: Povijest prava ]]
[[Kategorija:Rano kršćanstvo]]