Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)WProjekti(.)↵\|commons(.)\=(.)↵\|commonshr(.)\=(.)↵\|commonscat(.)\=(.)↵\|commonscathr(.)\=(.)↵\|wikizvor(.)\=(.)↵\|wikizvor_autor(.)\=(.)↵\|wječnik(.)\=(.)↵\|wikiknjige(.)\=(.)↵\|wikicitat(.)\=(.*)↵}}' u ''

2026-03-13T12:38:14Z

Zamjena teksta - '{{(.)WProjekti(.*)↵\|commons(.*)\=(.*)↵\|commonshr(.*)\=(.*)↵\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|commonscathr(.*)\=(.*)↵\|wikizvor(.*)\=(.*)↵\|wikizvor_autor(.*)\=(.*)↵\|wječnik(.*)\=(.*)↵\|wikiknjige(.*)\=(.*)↵\|wikicitat(.*)\=(.*)↵}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 12:38
Redak 51:		Redak 51:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==

	~~{{ WProjekti~~
	~~\|commons =~~
	~~\|commonshr =~~
	~~\|commonscat = Mila Wod~~
	~~\|commonscathr = Mila Wod~~
	~~\|wikizvor =~~
	~~\|wikizvor_autor =~~
	~~\|wječnik =~~
	~~\|wikiknjige =~~
	~~\|wikicitat =~~
	}}

	{{GLAVNIRASPORED:Wod, Mila}}		{{GLAVNIRASPORED:Wod, Mila}}
	[[Kategorija:Hrvatski kipari]]		[[Kategorija:Hrvatski kipari]]
	[[Kategorija:Životopisi, Petrinja]]		[[Kategorija:Životopisi, Petrinja]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

2025-04-28T22:37:19Z

Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2025. u 22:37
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Mila Wod'''-->{{~~Likovni~~ umjetnik		<!--'''Mila Wod'''-->{{infookvir likovni umjetnik
	\|ime = Mila Wod		\|ime = Mila Wod
	\|slika = Milavod nic sis 171014.jpg		\|slika = Milavod nic sis 171014.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-29T08:04:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Likovni umjetnik
|ime = Mila Wod
|slika = Milavod nic sis 171014.jpg
|veličina = 250px
|opis = Mila Vod (Wod), 1915.
|rođenje = [[18. rujna]] [[1888.]]
|smrt = [[18. listopada]] [[1968.]]
|nacionalnost =
|period =
|vrsta = [[kiparstvo]]
|praksa =
|utjecao =
|utjecali =
|djela =
|nagrade =
|potpis =
}}

'''Mila Wod''' ili '''Mila Vod''', pravim imenom '''''Ljudmila Wodsedalek''''' ([[Budimpešta]], [[18. rujna]] [[1888.]] – [[Zagreb]], [[18. listopada]] [[1968.]]) bila je prva [[Hrvati|hrvatska]] akademska [[Kiparstvo|kiparica]], [[pjesnikinja]] te amaterska [[Glumac|glumica]] i [[Etnologija|etnologinja]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Matija Maša Vekić|last=|first=|authorlink=|coauthors=|title=Hrvatska kiparica Mila Wod: uz 130. obljetnicu rođenja i 50. obljetnicu smrti kiparice Mile Wod (1888. - 1968.)|url=https://www.bib.irb.hr/1057847?rad=1057847|date=2019|year=|month=|journal=|volume=|issue=|pages=|id=|language=hr|accessdate=2021-01-05}}</ref><ref name=":1">{{Citiranje weba|url=https://portal53.hr/u-petrinji-predstavljena-knjiga-matije-masic-vekic-hrvatska-kiparica-mila-wod/|title=U Petrinji predstavljena knjiga Matije Maše Vekić „Hrvatska kiparica Mila Wod“|author=Slađana Marković|date=2020-03-10|work=portal53.hr|language=|publisher=|accessdate=2021-01-05}}</ref> Kiparstvo je završila 1911. godine na Privremenoj višoj školi za umjetnost i obrt, današnjoj [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu]], a 1929. postala i prva kiparica autorica javnog spomenika u Hrvatskoj, onoga [[Stjepan Radić|Stjepanu Radiću]] u [[Petrinja|Petrinji]]. Autorica je mnogih sakralnih umjetnina, djela primijenjene umjetnosti i monumentalne plastike. Njeno djelo je i posmrtna maska kardinala [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/ususret-stepincevu-feljton-o-nastanku-stepinceve-posmrtne-maske-4-dio|title=Feljton o nastanku Stepinčeve posmrtne maske|author=Nedjeljko Pintarić|date=|work=zg-nadbiskupija.hr|language=|publisher=Zagrebačka nadbiskupija|accessdate=2021-01-05}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecernji.hr/kultura/mila-vod-zaboravljena-autorica-posmrtne-maske-kardinala-stepinca-968078|title=Mila Vod – zaboravljena autorica posmrtne maske kardinala Stepinca|archiveurl=https://web.archive.org/web/20201023115228/https://www.vecernji.hr/kultura/mila-vod-zaboravljena-autorica-posmrtne-maske-kardinala-stepinca-968078|archivedate=2020-10-23|author=Zdravko Strižić|date=|work=vecernji.hr|language=|publisher=|accessdate=2021-01-05}}</ref>

== Životopis ==

Mila Wod je umjetnica koja je zadužila hrvatsku kulturu, prva je školovana kiparica, prva žena autorica spomeničke plastike. Pronijela je glas grada [[Petrinja|Petrinje]] - bila je [[učiteljica]] u ženskim stručnim školama, radila je u petrinjskoj učiteljskoj školi s obvezom modeliranja u realnoj gimnaziji u Petrinji, a za Petrinjce je najznačajnija kao autorica spomenika [[Stjepan Radić|Stjepanu Radiću]] u središtu grada, na istoimenom trgu. Od 1920. do 1933. godine stvarala je najbolja djela. Najveći su joj dometi u maloj plastici i [[keramika|keramici]], posebice dok je boravila u Petrinji.<ref>Razgovor: [[Boris Vrga]], pjesnik i likovni kritičar: Pokupska umjetnička baština moje je trajno nadahnuće. Razgovarala: [[Branka Hlevnjak]], [[Hrvatsko slovo]], 2. ožujka 2012., str. 3.-4.</ref> Mila Wod polazila je kiparsku školu na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, preteči današnje Akademije likovnih umjetnosti. U Petrinju je došla kao cijenjena i formirana kiparica, nakon usavršavanja u [[Pariz|Parizu]] i izložbe u [[Beč|Beču]].

Prvo zapaženo predstavljanje imala je neposredno prije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] na izložbi u [[Beč]]u s [[Nasta Rojc|Nastom Rojc]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=11003|title=Malerin Nasta Rojc, Bildhauerin Mila Wod|archiveurl=https://web.archive.org/web/20200812042500/https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=11003|archivedate=2020-08-12|author=|date=|work=dizbi.hazu.hr|language=|publisher=|accessdate=2021-01-05}}</ref> U razdoblju nakon akademije i tijekom Prvoga svjetskog rata stvorila je brojna zanimljiva djela, među kojima se ističe odličan brončani portret [[Marija Ružička Strozzi|Marije Ružička Strozzi]] (oko 1917.) u kojemu je u patosu izraza i dinamici obrade kose u kiparski medij prenijela snažnu osobnost i izvedbeni zanos dive hrvatskoga glumišta.
[[Datoteka:Mila Wod uz tek dovršeni spomenik Stjepanu Radiću - Petrinja 1929. godine.jpg|lijevo|mini|upright=0.8|Mila Wod uz tek dovršeni spomenik Stjepanu Radiću u Petrinji 1929. godine.]]
Prvu samostalnu izložbu imala je, poput mnogih onodobnih umjetnika, u Salonu [[Antun Ulrich|Antuna Ulricha]] [[1918.]] godine. Upravo je te godine upoznala budućeg supruga Viktora Samuela Bernfesta (1894.–1978.), nesuđenoga studenta prava, koji je nakon ratnog iskustva i zarobljeništva upisao studij kiparstva na zagrebačkoj akademiji. Par nakon vjenčanja uskoro odlazi u [[Prag]], u kojemu Bernfest nastavlja studij te [[1923.]] diplomira kod cijenjenoga češkog medaljara [[Otakar Španiel|Otakara Španiela]]. Dvadesetih zbog nastavničkog posla često žive odvojeno, a putovi im se razilaze početkom tridesetih. Tijekom zajedničkih godina, usprkos životu izvan Zagreba i izvan ključnih umjetničkih strujanja, bili su prisutni u umjetničkom životu metropole putem samostalne i skupnih izložaba (1922. sudjeluju na XV. proljetnom salonu) na kojima su predstavljali najnovije skulpture.<ref name=":2">{{Citiranje weba|url=https://www.matica.hr/vijenac/420/Sučeljavanje%20dvaju%20opusa/|title=Viktor Samuel Bernfest – Mila Wod: Sučeljavanje dvaju opusa|author=Lovorka Magaš|date=2010.|work=matica.hr|language=|pages=|publisher=Vijenac (br. 420)|accessdate=2021-01-05}}</ref>

Kiparski umjetnički par Mila Wod i [[Viktor Samuel Bernfest]] svoju su prvu zajedničku izložbu imali [[1924.]] godine u salonu Antuna Ullricha u Zagrebu. Prva polovica [[20. stoljeće|dvadesetog stoljeća]] vrijeme je njihova najproduktivnijeg stvaranja i najintenzivnijeg sudjelovanja na aktualnoj umjetničkoj sceni.

U trenutku njihova susreta Mila Wod već je afirmirana i cijenjena kiparica iza koje je sudjelovanje na desetak izložaba te nekoliko javnih radova. Njezin je umjetnički proboj krenuo velikim zamahom, i to odmah po završetku Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt 1911. koju pohađa u prvoj generaciji kod profesora [[Rudolf Valdec|Rudolfa Valdeca]] i [[Robert Frangeš-Mihanović|Roberta Frangeša Mihanovića]]. Njezin talent nije ostao nezamijećen te joj profesor Valdec, kao i još nekolicini svojih talentiranih đaka, povjerava rad na dekoraciji danas bivše Sveučilišne knjižnice.<ref name=":3">{{Citiranje weba|url=https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=29831|title=Culturenet.hr - Mila Wod & Viktor Samuel Bernfest – izložba|work=www.culturenet.hr|accessdate=2021-01-05}}</ref>

[[Datoteka:Nastava starog vijeka HDA 300109.jpg|mini|upright=0.7|Dekorativni reljefi usađeni u drvenu oplatu u nekadašnjoj [[Knjižnica na Marulićevu trgu|Knjižnici na Marulićevu trgu]]]][[Datoteka:Mila Vod dekorativni reljefi Hrvatski drzavni arhiv Zagreb 10102012 05 roberta f.jpg|mini|upright=0.7|Detalj reljefa iz sadašnjeg [[Hrvatski državni arhiv|Hrvatskog državnog arhiva]].]]
U [[Knjižnica na Marulićevu trgu|Knjižnici na Marulićevu trgu]] usađeni u drvenu oplatu nalaze se dekorativni reljefi Mile Wodsedalek.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/biblio/nastava/dz/text/dezelic.html|title=Velimir Deželić i Sveučilišna knjižnica u Zagrebu|archiveurl=https://web.archive.org/web/20161113203117/http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/biblio/nastava/dz/text/dezelic.html|archivedate=2016-11-13|author=Mladen Deželić|date=1990.|work=ffzg.unizg.hr|language=|publisher=|accessdate=2021-01-05}}</ref> Ti njezini poznati meko oblikovani reljefi djece za Veliku čitaonicu koji su vještinom i slobodom izvedbe zainteresirali i slavnog [[Auguste Rodin|Augustea Rodina]], čiji je atelijer posjetila za boravka na stipendiji u Parizu (1912./13).<ref name=":2" />

Mila Wod zauzima izuzetno mjesto u povijesti hrvatskog kiparstva iako joj je to mjesto u dominantno "muškoj" povijesti umjetnosti ostalo pomalo zanijekano. Ne samo što pripada prvoj generaciji kipara školovanih na zagrebačkoj Akademiji već je jedna od prvih žena kiparica koje su Akademiju završile. Osim toga, prva je žena autorica jednog javnog spomenika u nas – spomenika [[Stjepan Radić|Stjepanu Radiću]] 1929. godine.<ref name=":3" />

U Karlovcu je 1934. osnovala Katoličku umjetničku radionicu radi opremanja sakralnih objekata domaćim umjetninama umjesto skupim stranim. Od 1938. do umirovljenja 1950. radi u školi u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. Za vrijeme [[NDH]] vodila je odjel za umjetnost Katoličke akcije i imala [[atelijer]] u Nadbiskupskom dvoru na [[Kaptol zagrebački|Kaptolu]]. Radila je umjetnine po narudžbi Alojzija Stepinca; nakon 1945. godine, kada je u [[Koncentracijski logor Jasenovac|koncentracijskom logoru Jasenovac]] ubijen njezin mlađi sin Jurica, sakralni radovi bili su jedini koje je izrađivala.<ref name=":0" /><ref name=":1" /> U atelijeru je radila do svoga zadnjeg dana u listopadu 1968.

U gotovo šezdeset godina stvaranja stvorila je vrlo raznolik opus različitih tehnika od sitne [[Keramika|keramike]], djela primijenjene umjetnosti do monumentalne plastike jednako dobro svladavši svaki zadatak. U motivima dominira ljudski lik bilo da je riječ o portretu ili simboličnim kompozicijama. Umjetnička formacija na zagrebačkoj Akademiji temeljno ju određuje, no ona tomu pridodaje svoju osobnost i ženski senzibilitet, a naglašenu empatiju prema ljudskoj patnji i stradanju vješto uspijeva pretočiti u formu. U modelaciji i tretmanu površine osjećaju se odjeci Rodina, [[Medardo Rosso|Medarda Rossa]] te [[Alexandre Charpentier|A. L. Charpentiera]] kojeg je izuzetno cijenila.<ref name=":3" />

Svojim je djelima pristupala pobožno i religiozno. Za svoje radove nije prihvaćala nagrade, a od mirovine je velik dio davala potrebitma. Osim sakralnih umjetnina radila je prizore iz seljačkoga (Prosjak, Seljak na tržnici, Prodavačica cvijeća i dr.) i osobnoga života (Portret sina Jurice, Jaslice za moju djecu, Glava Posavke i dr.). Osim hrvatskog, govorila je njemački, francuski, engleski, češki i mađarski. Proučavala je narodne nošnje, pisala eseje, osvrte i pjesme. Godine 1917. objavila je zbirku od 27 pjesama na njemačkom jeziku, ''Lieder''. O prvoj školovanoj hrvatskoj kiparici pisali su [[Ivo Andrić]], [[Artur Schneider]], Vladimir Lunaček, [[Ljubo Babić]], [[Boris Vrga]] i drugi.<ref>{{Citiranje weba|url=https://pdfslide.tips/documents/casopis-cassius-br-2.html|title=Časopis "Cassius" br. 2|author=|date=|work=|language=|publisher=|accessdate=2021-01-05}}</ref>

Njezino prezime rabi se u inačicama Vod i Wod, a kopiranjem pogreške iz 1930-ih pronalazi je se i kao Wood i Vood.<ref name=":2" /> Ona sama je koristila Vod, što je pretežna uporaba u signaturama na njezinim radovima i u privatnoj korespondenciji, i Wod.

{{-}}
== Izvori ==
{{izvori}}
{{Matica hrvatska}}

== Vanjske poveznice ==

{{ WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Mila Wod
|commonscathr = Mila Wod
|wikizvor =
|wikizvor_autor =
|wječnik =
|wikiknjige =
|wikicitat =
}}

{{GLAVNIRASPORED:Wod, Mila}}
[[Kategorija:Hrvatski kipari]]
[[Kategorija:Životopisi, Petrinja]]

Mila Wod - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)WProjekti(.*)↵\|commons(.*)\=(.*)↵\|commonshr(.*)\=(.*)↵\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|commonscathr(.*)\=(.*)↵\|wikizvor(.*)\=(.*)↵\|wikizvor_autor(.*)\=(.*)↵\|wječnik(.*)\=(.*)↵\|wikiknjige(.*)\=(.*)↵\|wikicitat(.*)\=(.*)↵}}' u ''

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)WProjekti(.)↵\|commons(.)\=(.)↵\|commonshr(.)\=(.)↵\|commonscat(.)\=(.)↵\|commonscathr(.)\=(.)↵\|wikizvor(.)\=(.)↵\|wikizvor_autor(.)\=(.)↵\|wječnik(.)\=(.)↵\|wikiknjige(.)\=(.)↵\|wikicitat(.)\=(.*)↵}}' u ''