WikiSysop: bnz

2022-03-19T07:25:34Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 19. ožujak 2022. u 07:25
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Mikša Pelegrinović'''-->'''~~Mikša Pelegrinović''' ([[Hvar]], [[1500.]] - [[Zadar]], [[26. prosinca]] [[1562.]]) bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] plemić i pjesnik.		Mikša Pelegrinović''' ([[Hvar]], [[1500.]] - [[Zadar]], [[26. prosinca]] [[1562.]]) bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] plemić i pjesnik.

	== Životopis ==		== Životopis ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-29T04:55:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Mikša Pelegrinović''' ([[Hvar]], [[1500.]] - [[Zadar]], [[26. prosinca]] [[1562.]]) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] plemić i pjesnik.

== Životopis ==

Rođen je oko [[1500.]] godine na [[Hvar]]u u vlastelinskoj obitelji podrijetlom iz [[Barletta|Barlette]], sin Marijana i Nikolice. U rodnom mjestu završio je [[humanizam|humanističku]] školu, a u [[Padova|Padovi]] studirao je [[pravo]].

Godine [[1530.]] kao siromašni plemić prihvatio je dužnost hvarskog defenzora. Godine [[1530.]] postaje [[korčula]]nski notar, a krajem [[1538.]] vraća se na Hvar. Dana [[5. veljače]] [[1548.]] Izabran je za kancelara [[kriminal]]a u [[Zadar|Zadru]]. U [[Venecija|Veneciju]] je putovao dvaput - godine [[1556.]] i [[1557.]], vjerojatno kako bi tiskao ''Jeđupku'' ili neka druga svoja djela. Tada je upoznao Liviju Martinušević, kojom se oženio [[1558.]] godine i s kojom je imao kći Juliju i sina Julija.

Živio je u Zadru sve do svoje smrti. Dana [[24. prosinca]] [[1562.]] godine pozvao je notara da mu izdiktira oporuku te je umro dva dana poslije, [[26. prosinca]].

== Stvaralaštvo ==

Pelegrinovićev književni rad danas je slabo poznat. Sigurno je [[1527.]] sastavio zbornik pokladnih pjesama ''Jeđupka'', a sačuvana je i [[poslanica]] [[Dubrovnik|dubrovačkom]] pjesniku [[Sabo Bobaljević|Sabu Bobaljeviću]] iz [[1556.]] godine u [[osmerac (stih)|osmeračkim]] [[katren]]ima, s komičnom tematikom o liječenju starosti (''Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro''). Međutim, iz dopisivanja drugih pisaca suvremenika ([[Nikola Nalješković|Nikole Nalješkovića]], [[Mavro Vetranović|Mavra Vetranovića]], [[Petar Hektorović|Petra Hektorovića]] i dr.) znamo da ih je svakako napisao mnogo više.

Godine [[1525.]] [[povijest|povjesničar]] [[Vinko Pribojević]] spomenuo ga je u svom govoru o porijeklu [[Slaveni|Slavena]] govoreći o poznatim pjesnicima. [[Petar Hektorović]] [[1528.]] posvetio mu je prijevod [[Ovidije]]va djela ''Od lika ljubenoga'' (''De remedio amoris'') te govori o njegovoj ''„slatkoj i naredno složenoj Ijubci“''.

== Jeđupka ==

=== Forma ===

Jeđupka je napisana između [[1525.]] i [[1527.]] godine. To je [[poklade|pokladna]] pjesma koja se nastavlja na tradiciju talijanske [[cingareska|cingareske]]. Pisana je simetričnim [[osmerac (stih)|osmercima]] [[čakavsko narječje|čakavskog]] tipa. Prva, kraća inačica imala je uvod i 6 [[maskerata]], a pisana je po zakoninma [[renesansa|renesansne]] simetrije, s uvodom od 60 [[stih]]ova, a svaka je maskerata imala po 40 stihova, dakle, ukupno 300 stihova.

Zbirka je doživjela veliki uspjeh, uvelike je bila čitana i prikazivana. Da bi spriječio promjene i kvarenje, Pelegrinović je [[1556.]] objavio djelo, sada izmijenjeno i prošireno, zajedno s posvetom u kojoj smatra da je djelo savršeno. Sadrži uvod i 20 "srića". U ovom izdanju međutim nema 6. pjesme koju je vjerojatno znatno proširio te je ona zaživjela kao zasebna pjesma odvojena od [[poklada|pokladnog]] okvira. Dvije su cingareske izgubljene te je tako sačuvano osamnaest. Sve su pjesme jednakog oblika, sastoje se od 10 osmeračkih katrena s obgrljenom [[rima|rimom]], a nakon toga dolazi još jedan katren koji predstavlja ''uzdar'', zahvalnost za dobiveni dar.

''Ijubka'' je [[ikavski govor|ikavski]] oblik [[riječ]]i ''Jeđupka'' nastale iz [[talijanski jezik|talijanske]] inačice za [[imenica|imenicu]] koja označava [[Egipat|Egipćanku]]. Označava [[Romi|Romkinju]], prema vjerovanju da Romi potječu iz Egipta (usp. [[engleski jezik|engl.]] ''Gypsy'' istog značenja).

=== Utjecaji ===

Jeđupka je zbornik [[cingareska|cingareski]] nastao vjerojatno pod utjecajem [[sibila (proročica)|sibila]], proročica koje su proricale sudbinu pojedinim osobama, stoga je Pelegrinović načinio zbornik proročanstava za različite [[žena|žene]], a svakoj je pjesmi dao naziv ''srića'', po uzoru na vašarske sreće (venture). Takav je oblik zbornika [[maskerata|maskeratne]] poezije oponašan i u kasnijoj [[Italija|talijanskoj]] poeziji.

=== Tematika ===

U pokladnom zborniku nalaze se pjesme koje izgovara Romkinja pojedinim ženama koje traže savjet, a pjesma završava tzv. ''uzdarom'', pošto osoba kojoj se proriče daruje [[novac]] gatalici.

U svim ''srićama'' mnogo je lokalnih vjerovanja i [[mit]]ova te [[folklor]]nog naslijeđa, a često je [[renesansa|renesansno]] raspoloženje: poziv na [[ljubav]], opomena zbog prolaznosti mladosti, katkad i melankolično raspoloženje, uz prisutnost i [[karneval]]ske [[groteska|groteske]]. Poseban je utjecaj [[usmena književnost|usmene poezije]], s tonom narodnih [[bajka|bajki]] i [[basna|basni]]. Problematizira se ljubavni život žena kojima se gata: neudanima se daju savjeti za osvajanje željene osobe, a udanima se govori o odnosima sa suprugom, proriču rođenja djece i obogaćivanja.

== Problem autorstva ==

Godine [[1599.]] u [[Venecija|Veneciji]] izdana je knjiga u kojoj se nalaze barem četiri, a možda i šest Pelegrinovićevih cingareski, financirana novcem [[Dubrovnik|dubrovačkog]] plemića Tome Budislavića, a objavljena pod [[ime]]nom [[Andrija Čubranović|Andrije Čubranovića]], tobožnjeg rođaka Budislavićeve majke.

[[Milivoj Petković]] pretpostavio je da je Andrija Čubranović zapravo Andrija Zlatar, hipotetski autor nekolicine [[ljubav]]nih pjesama iz [[Ranjinin zbornik|Ranjinina zbornika]], te je preuzeo svih šest ''srića'' od Pelegrinovića, a posljednju je proširio vlastitim [[stih]]ovima. [[Antun Kolendić]] dokazuje da je Pelegrinović autor svih stihova Čubranovićeve zbirke te da sam Čubranović nikad nije postojao, a danas je u književnoj historiografiji to uvriježeno mišljenje.

== Djela (izdanja) ==

* ''Pjesme Nikole Nalješkovića, Andrije Čubranovića, Miše Pelegrinovića i Saba Mišetića Bobaljevića i Jegjupka neznana pjesnika'' (životopise napisali Luka Zore i Franjo Rački; tekst za tisak priredio Sebastijan Žepić), JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. VIII., Zagreb, 1876.
* ''Mikša Pelegrinović: "Jejupka"'', Mogućnosti, XX., 1973., 781–808.
* ''Počinje Jejupka gospodina Miše Pelegrinovića vlastelina hvarskoga'', Mogućnosti, XXI., 1974., 684–710.

== Literatura ==

* Dukić, Davor: ''Lirika u 16. stoljeću II.: Ostali žanrovi'', Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2007./2008.
* Kolendić, Antun: ''"Jeđupka" i njen autor'', Republika, XVIII., 1962., 79. - 92., 155. - 162., 253. - 260.
* Kolendić, Antun: ''Mikša Pelegrinović i njegova "Jejupka"'', Mogućnosti, XX., 1973., 771. - 780.
* ''Leksikon hrvatskih pisaca'', natuknica: A. Čubranović; Zagreb 2000., str. 150. - 151.

{{renesansni književnici}}
{{Hrvatska književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Pelegrinović, Mikša}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Renesansni književnici]]

Mikša Pelegrinović - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica