Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

2025-05-23T01:58:56Z

Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

←Starija inačica		Inačica od 23. svibanj 2025. u 01:58
Redak 14:		Redak 14:
	Mihail Suslov - dokumentarni film		Mihail Suslov - dokumentarni film

	{{Osobe ~~hladnoga~~ rata}}		{{Osobe Hladnoga rata}}
	{{GLAVNIRASPORED:Suslov, Mihail}}		{{GLAVNIRASPORED:Suslov, Mihail}}
	[[Kategorija:Ruski komunisti]]		[[Kategorija:Ruski komunisti]]
	[[Kategorija:Sovjetski političari]]		[[Kategorija:Sovjetski političari]]
	[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]		[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-16T02:23:18Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Mihail_Suslov.jpg|mini|'''Mihail Suslov''' ideolog KP SSSR]]
'''Mihail Andrejevič Suslov''' ([[21. studenog]] [[1902.]] - [[25. siječnja]] [[1982.]]) je bio [[SSSR|sovjetski]] političar, ideolog komunističke partije i vladar iz sjene [[SSSR]]-a između [[1955.]] i [[1982.]] godine.

== Karijera ==

Brza administrativna karijera Mihaila Suslova počinje gotovo odmah po ulasku u punoljetnost [[1921.]] godine kada se učlanjuje u komunističku partiju. Ubrzo potom Suslov upisuje ekonomski fakultet koji će uspješno završiti [[1924.]] godine. Tada je ovoj mladoj "pravilno" educiranoj osobi ponuđeno mjesto predavača na fakultetu u [[Moskva|Moskvi]], što on objeručke prihvaća. Uspješno svladavši ovaj "partijski" zadatak [[1931.]] godine je postavljen u inspekciju za provođenje [[Staljin]]ovih čistki na području [[Ural (gorje)|Ural]]a i [[Ukrajina|Ukrajine]]. Po završetku toga posla premješten je na poziciju prvog sekretara komunističke partije [[Stavropolj]]a. Njegov tamošnji rad pun entuzijazma i nalaženje kontrarevolucionara primjećuje i sam Staljin, koji ga preko reda [[1941.]] godine postavlja u [[Centralni komitet]] KP SSSR-a. Kako je Suslov svoju karijeru proslavio uhićenjima i protjerivanjima "proturevolucionarnih" elemenata tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] dobiva zadatak protjerivanja Čečena i drugih nelojalnih naroda s [[Kavkaz]]a. U trenutcima kada je [[Crvena armija]] [[1943.]] godine krenula u protuofenzivu oslobađajući velika područja svoje domovine, svima je u Moskvi postalo jasno da će njihov veliki ''čistač'' dobiti novi posao. To će [[1944.]] godine postati područje Litve čiji narod je htio slobodu, a ne ponovno nasilno pripajanje [[SSSR]]-u. Tijekom tamošnjih čistki Suslov šalje cijela sela u [[Sibir]]. Navodno je na jednom sastanku CK KP Litve izjavio kako će [[Litva]] ubuduće biti bez Litvanaca. Svi ti uspješno obavljeni poslovi bivaju nagrađeni [[1947.]] godine kada teško obolijeva [[Andrej Ždanov]], Staljinov očekivani nasljednik i ideolog partije. Dobar dio ove njegove posljednje dužnosti Staljin odlučuje podariti Suslovu kada ga postavlja za šefa državne propagande i agitacije. Ubrzo po tome nakratko će postati glavni urednik lista [[Pravda]], ali i gotovo vječiti član [[Politbiro]]a.

== Vladar iz sjene ==

Da li je [[Staljin]] razmišljao o proglašenju Suslova svojim nasljednikom pošto mu je ''de facto'' dao mjesto partijskog ideologa, danas više ne možemo znati. Jedino je sigurno da ga je smrt vođe [[SSSR]]-a [[1953.]] godine ostavila na političkoj čistini bez zaštitnika. U prvim trenutcima Suslov se nije znao snaći pa nije niti pružio podršku vladi [[Georgij Maksimilijanovič Maljenkov|Maljenkova]] niti joj se protivio. To ga je koštalo mjesta u [[Politbiro]]u koje će povratiti [[1955.]] godine podrškom [[Nikita Hruščov|Hruščovu]] i njegovom preuzimanju vlasti. Tada on i formalno dobiva doživotnu funkciju šefa komunističke ideologije Sovjetskog Saveza. Kada se Maljenkov pokušao vratiti na vlast [[1957.]] godine glasovanjem u [[Politbiro]]u, Suslov je podržao upotrebu [[Georgij Žukov|Žukov]]a i prijetnje vojskom kako bi se izbjeglo drugo negativno glasovanje o povjerenju i obvezna smjena Hruščova. Ta podrška prvim godinama vladavine Hruščova se vremenom pretvara u razočaranje i razmišljanje o Hruščovljevoj izdaji revolucije, što svima postaje očito [[1964.]] godine kada Suslov organizira preuzimanje vlasti kako bi novi šef države postao [[Leonid Brežnjev]]. Ova će zavjera ostvariti uspjeh [[14. listopada]] [[1964.]] godine kada se Hruščovu izglasava nepovjerenje. Tim događajem svim stranim državnicima postaje jasno kako stvarnu vlast [[SSSR]]-a u stvarnosti drži Suslov. Svi strani posjetitelji koji u preostalih 17 godina dolaze radi obavljanja važnih državnih poslova posjećuju Brežnjeva, ali obavezno i Suslova ako se ne žele vratiti kući neobavljena posla. Tijekom svih ovih godina on postaje sponzor budućeg vođe SSSR-a [[Juri Andropov|Jurija Andropova]] koji zajedno s njim podržava novu zvijezdu tamnoga sjaja [[Mihail Gorbačov|Mihaila Gorbačova]]. Smrću Mihaila Suslova [[25. siječnja]] [[1982.]] godine otvara se velika sezona državnih sprovoda u [[Moskva|Moskvi]] tijekom koje će u roku od 40 mjeseci umrijeti 3 vođe [[SSSR]]-a. Suslov je pokopan uz svojeg voljenog [[Staljin]]a, a njegova je smrt obilježena trodnevnom državnom žalošću.

== Izvor ==

Mihail Suslov - dokumentarni film

{{Osobe hladnoga rata}}
{{GLAVNIRASPORED:Suslov, Mihail}}
[[Kategorija:Ruski komunisti]]
[[Kategorija:Sovjetski političari]]
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]

Mihail Suslov - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica