WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-09T15:44:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Michel Mayor
| slika = Michel Mayor, 2012 (cropped).jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[12. siječnja]] [[1942.]]
| mjesto_rođenja = [[Lausanne]], [[Vaud]], [[Švicarska]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Švicarci|Švicarac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]], [[astrofizika]]
| radna_institucija = [[Ženevsko sveučilište|Sveučilištu u Ženevi]] Ženevska [[zvjezdarnica]]
| alma_mater = Sveučilištu u [[Lausanne]]u [[Ženevsko sveučilište|Sveučilištu u Ženevi]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti = [[Didier Queloz]]
| poznat_po = Otkriće prvoga [[Ekstrasolarni planeti|ekstrasolarnoga planeta]] [[51 Pegasi b]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (2019.)
| religija =
| fusnote =
}}

'''Michel Mayor''' ili '''Michel Gustave Édouard Mayor''' ([[Lausanne]], 12. siječnja 1942.), švicarski [[astrofizika|astrofizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1966.) na Sveučilištu u [[Lausanne]]u, [[doktor]]irao (1971.) na [[Ženevsko sveučilište|Sveučilištu u Ženevi]]. Radio je u Ženevskoj [[zvjezdarnica|zvjezdarnici]] (od 1971. do 1984.; a ravnatelj je bio od 1998. do 2004.) i bio je [[profesor]] na Sveučilištu u Ženevi (od 1984. do 2007.). Razvio [[spektrometar]] za iznimno precizna [[mjerenje|mjerenja]] [[Radijalna brzina|radijalne brzine]] [[zvijezda]], koji je omogućio mjerenje [[orbita]]lnih [[period]]a [[Dvojna zvijezda|dvojnih zvijezda]] i otkriće [[Ekstrasolarni planeti|ekstrasolarnih planeta]]. Bavio se istraživanjem ekstrasolarnih planeta i svojstava dvojnih zvijezda. Član je [[Američka akademija umjetnosti i znanosti|Američke akademije umjetnosti i znanosti]] (od 2010.) i [[Nacionalna akademija znanosti|Nacionalne akademije znanosti SAD-a]] (od 2010.). Za doprinos razumijevanju evolucije [[svemir]]a, položaja [[Zemlja|Zemlje]] u svemiru i za otkriće prvoga ekstrasolarnoga planeta u orbiti oko zvijezde nalik [[Sunce|Suncu]] [[51 Pegasi b]], dobio je s [[Didier Queloz|D. Quelozom]] [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] (2019.). Iste je godine nagrađen i [[James Peebles|J. Peebles]]. Po njem je nazvan [[asteroid]] ili [[planetoid]] ([[125076 Michelmayor]]). <ref> '''Mayor, Michel''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70802] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019., pristupljeno 18. 5. 2020. </ref>

== Ekstrasolarni planeti ==
{{Glavni|Kozmologija}}
[[datoteka:Artist impression of the exoplanet 51 Pegasi b.jpg|mini|lijevo|250px|Umjetničko viđenje prvog otkrivenog egzoplaneta [[51 Pegasi b]].]]
'''Ekstrasolarni planeti''' ili '''egzoplaneti''' su [[planet]]i izvan [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]]. Gotovo svi do danas otkriveni [[planet]]i imaju mase jednake ili veće [[masa]]ma plinovitih divova u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] (na primjer [[Jupiter]]). Takve planete je lakše otkriti jer zbog svoje [[masa|mase]], odnosno [[gravitacija|gravitacijskog]] privlačenja, ostvaruju mjerljive učinke na kretanje matičnih [[zvijezda]]. Iako se pretpostavlja da bi ti planeti mogli biti slični plinovitim divovima Sunčevog sustava, još nema konačnog odgovora. Neki od takvih planeta, otkriveni u posljednje vrijeme, imaju vrlo [[elipsa|eliptične]] orbite koje ih dovode ekstremno blizu matičnoj zvijezdi. Zbog toga je na njih mnogo veći utjecaj [[sunčev vjetar|Sunčevog vjetra]] i [[zračenje|zračenja]], nego na plinovite divove u Sunčevom sustavu, čime postaje upitno jesu li istog tipa. Prvi otkriveni egzoplanet je [[51 Pegasi b]]. Razvojem promatračkih [[tehnika]] i [[Astronomski instrumenti|instrumenata]], povećava se i broj otkrivenih planeta. Do danas je potvrđeno postojanje 4073 ekstrasolarnih planeta, a broj neprestano raste.

Dosad zabilježeni ekstrasolarni planeti u prosjeku su [[masa|masom]] i [[volumen]]om veći od planeta Sunčeva sustava, što je vjerojatno posljedica težeg otkrivanja manjih planeta. Najveći zabilježeni ekstrasolarni planeti tridesetak su puta veći od Jupitera i na granici su da postanu smeđi patuljci. Najmanji zabilježeni planeti nekoliko su puta veći od [[Mjesec]]a. Otkriveni su planeti koji se gibaju oko zvijezda po iznimno izduljenim putanjama, najveći poznati numerički [[ekscentricitet]] (0,97) ima planet HD 20782 b. Neki ekstrasolarni planeti kruže oko dvojnih zvijezda, poznato je nekoliko planeta koji kruže oko trostrukih zvijezda na primjer pet planeta u planetskom sustavu 11,2 milijarde godina stare zvijezde Kepler 444 i jedan planet, Kepler 64 b, u sustavu s četiri zvijezde. Znanstvenike su najviše iznenadili veliki planeti u neposrednoj blizini matičnih zvijezda, s [[period]]ima od samo nekoliko sati ili nekoliko dana i masama dvadesetak puta većima od Jupiterove, na primjer GP Com b i KELT1 b. Nekim su ekstrasolarnim planetima snimljene atmosfere i prepoznate molekule u [[atmosfera]]ma, na primjer CH4 ([[metan]]), CO ([[ugljikov monoksid]]), CO2 ([[ugljikov dioksid]]), H2 ([[vodik]]), H2O ([[voda]]), HCN (vodikov [[cijanid]]), TiO, VO i [[atom]]i [[vodik]]a, [[kisik]]a, [[ugljik]]a, [[natrij]]a, [[kalij]]a. Neki su planeti vrlo neobičnoga kemijskoga i fizičkog sastava na primjer 55 Cancri e je [[dijamant]], Gliese 436 b ima [[Rep kometa|kometski rep]], a na HD 189733 b pada staklena kiša i puše [[vjetar]] brzinom 2 000 m/s.

== Izvori ==
{{Izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Mayor, Michel}}
[[Kategorija: Švicarski fizičari]]
[[Kategorija:Švicarski znanstvenici]]
[[Kategorija:Astronomi]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]

Michel Mayor - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica