WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-22T00:54:02Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Landing gear schematic.svg|mini|desno|250px|Mehanizam glavnog [[Podvozje zrakoplova|podvozja zrakoplova]].]]

[[datoteka:Kinematics of Machinery - Figure 21.jpg|mini|desno|250px|Jedan od najjednostavnijih mehanizama je zglobni četverokut.<ref> http://en.wikisource.org/wiki/The_Kinematics_of_Machinery Kinematics of Machinery, 1876. </ref>]]

[[datoteka:NAMA Machine d'Anticythère 1.jpg|mini|desno|250px|[[Mehanizam iz Antikitere]] (glavni dio).]]

[[datoteka:Antikythera mechanism.svg|mini|desno|250px|Crtež koji pokazuje način rada [[Mehanizam iz Antikitere|mehanizma iz Antikitere]].]]

[[datoteka:Watts linkage.gif|mini|desno|250px|Prikaz jednog od [[James Watt|Wattovih]] mehanizama.]]

[[datoteka:Sun and planet gears.gif|mini|desno|250px|Prikaz [[James Watt|Wattovog]] planetarnog prijenosnika.]]

[[datoteka:Rack and pinion animation.gif|mini|desno|250px|[[Mehanizam sa zupčastom letvom]].]]

'''Mehanizam''' ([[Engleski jezik|engl]]. ''mechanism'', prema [[Grčki jezik|grč]]. μηχανή: stroj) je [[mehanika|mehanička]] [[naprava]] ili njezin dio koji se sastoji od pokretnih dijelova, međusobno tako povezanih da se pokretanjem jednoga uzrokuje [[gibanje]] ostalih; služi za prijenos i pretvorbu jedne vrste gibanja u drugu vrstu gibanja. U mehanici, mehanizmi se proučavaju kao sustavi međusobno povezanih pokretnih tijela – članova mehanizama, od kojih je jedan nepomičan, a prijenos gibanja, odnosno [[sila|silâ]] ili [[Moment sile|momenata]] odvija se s pogonskoga člana na izvršni (radni) član. Članovi su međusobno povezani vezama kojima se ujedno omogućuje određeno relativno gibanje jednoga člana u odnosu na drugi; dva međusobno povezana člana nazivaju se [[kinematika|kinematičkim]] parom. [[Kinematički par]]ovi razlikuju se već prema vrsti veze, odnosno prema tomu koliko im ona dopušta stupnjeva slobode gibanja (nevezano, to jest slobodno tijelo u prostoru ima ukupno 6 stupnjeva slobode gibanja: tri komponente [[translacija|translacije]] i tri [[rotacija|rotacije]]). Najmanji broj stupnjeva slobode imaju rotacijski, translacijski i [[vijak|vijčani]] kinematički parovi (jedan), a najveći ih broj (pet) ima kinematički par što ga čine dva člana u slobodnom dodiru u prostoru. <ref> '''mehanizam''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39896], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Podjela mehanizama ==
Mehanizmi se prema namjeni i [[konstrukcija|konstrukcijskim]] svojstvima dijele na: zglobno-polužne mehanizme, krivuljne mehanizme, mehanizme za prijenos rotacijskoga gibanja i mehanizme sa savitljivim ili tekućim članovima.

=== Zglobno-polužni mehanizmi ===
'''Zglobno-polužni mehanizmi''' imaju za članove [[poluga|poluge]], međusobno povezane zglobovima. Jedan je od najjednostavnijih takvih mehanizama zglobni četverokut, koji se sastoji od četiriju članova međusobno povezanih rotacijskim zglobovima. Promjenom [[duljina]] pojedinih članova i zamjenom nepomičnoga člana (inverzijom) mogu se kod toga jednostavnog mehanizma ostvariti različita gibanja pogonskog i radnog člana.

=== Krivuljni mehanizmi ===
'''Krivuljni mehanizmi''' nalaze vrlo široku primjenu kod različitih [[tehnologija|tehnoloških procesa]]. Prijenos gibanja ostvaruje se dodirom pogonskog i radnoga člana, a odabirom oblika pogonskoga člana (grebena) mogu se ostvariti gotovo sve vrste gibanja koje se pojavljuju u [[tehnika|tehničkoj]] primjeni.

=== Mehanizmi za prijenos rotacijskoga gibanja ===
'''Mehanizmi za prijenos rotacijskoga gibanja''' vrlo često imaju za članove [[zupčanik]]e, [[Remenski prijenos|remenice]], [[Tarni prijenos|tarenice]]. Kod običnih zupčaničkih mehanizama zupčanici rotiraju oko nepomičnih [[os]]i, dok kod planetarnih mehanizama planetarni zupčanici rotiraju oko osi koja također rotira oko druge osi te tako izvode takozvano [[epicikloida|epicikličko]] gibanje. Primjenom planetarnih prijenosnika mogu se ostvariti vrlo veliki [[Prijenosni omjer|prijenosni omjeri]] uz pomoć malog broja zupčanika. Epiciklički prijenosnici s više stupnjeva prijenosa nazivaju se [[diferencijal]]ima.

== Povijest ==
Jednostavni mehanizmi potječu još iz [[Stari vijek|staroga vijeka]], kada su izumljene prve [[poluga|poluge]], [[kolotur]]i i [[zupčanik|zupčanici]]. Poznati matematičari i fizičari iz 3. stoljeća pr. Kr. konstruirali su i analizirali takve jednostavne naprave, pa je tako, na primjer, [[Arhimed]] bio autor prvih rasprava o poluzi i koloturu, a još se i danas primjenjuju njegove konstrukcije koloturnika i vijčane cijevi za crpljenje vode ([[Arhimedov vijak]]). Tijekom vremena razvijani su i usavršavani različiti mehanizmi, a njihov je razvoj doživio uzlet početkom industrijalizacije u 19. stoljeća, kada su se počeli i sustavno znanstveno obrađivati u sklopu teorije mehanizama, zasebne discipline mehanike.

=== Mehanizam iz Antikitere ===
{{glavni|Mehanizam iz Antikitere}}

'''Mehanizam iz Antikitere''' je složen [[mehanika|mehanički]] uređaj sa [[zupčanik|zupčanicima]] i brojčanicima, a služio je za predviđanje položaja [[planet]]a, [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a. Pretpostavlja se da potječe od 150. do 100. pr. Kr. Smatra se prvim [[Analogno računalo|analognim računalom]]. Pronađen je od 1900. do 1901., iz jedne [[Antički Rim|starorimske]] [[brod]]ske olupine pokraj [[Grčka|grčkog]] [[otok]]a [[Antikitera|Antikitere]], po čemu je i dobio ime. Dio teksta na [[strojevi|stroju]] ima preko 1000 znakova. Mehanizam iz Antikitere se čuva se u [[Atena (grad)|atenskom]] Nacionalnom arheološkom muzeju. Mehanizam ima više od 30 [[Bronca|brončanih]] prstena i brojčanika, a prekriven je [[Astronomija|astronomskim]] zapisima. Njegova jedinstvenost je i dovela do toga da ne može napustiti [[muzej]]. Zato je u privatno financiranom projektu tjelesni skener od osam [[tona]] morao biti sklopljen na licu mjesta. Skener je pomoću trodimenzionalne [[Računalna tomografija|tomografije]] otkrio golom oku nevidljivi tekst. <ref> [http://www.antikviteti.net/antikviteti-net/?p=632] "Mehanizam iz Antikitere", www.antikviteti.net, 2011.</ref>

== Teorija mehanizama ==
'''Teorija mehanizama''' razvijala se s razvojem [[industrija|industrije]], a posebno [[strojarstvo|strojarstva]]. Zbog toga se o osnovama znanosti o mehanizmima može govoriti tek u 18. stoljeću, kad počinju sustavna istraživanja na području [[kinematika|kinematike]] ravninskog i prostornog gibanja tijela, a posebno na području kinematike prinudnog gibanja. Najvažniji radovi tog doba jesu radovi švicarskih matematičara [[Johann Bernoulli|J. Bernoullija]] i [[Leonhard Euler|L. Eulera]]. Bernoullija je postavio teorem o trenutnom polu ravninskog gibanja sila i prostorno gibanje tijela. U to vrijeme radovi [[Thomas Newcomen|T. Newcomena]] i [[James Watt|J. Watta]] su omogućili gradnju prvog [[parni stroj|parnog stroja]]. Watt je konstruirao i svoj poznati paralelogram (balansir), a ostvaren je i niz drugih mehanizama za tehničku primjenu.

Najviše dostignuća na kojima se temelji znanost o mehanizmima utvrđeno je tokom 19. stoljeća. Teorija mehanizama, pod nazivom ''Mehanika primijenjena na strojeve'', pojavila se i kao poseban nastavni predmet, pa ju je još 1838. poznati francuski matematičar [[Jean-Victor Poncelet|J. Poncelet]] predavao na [[Sorbonne|Sorboni]], a zatim i na Politehničkoj školi u [[Pariz]]u. Poncelet je autor radova o konstrukciji spregnutih profila koji se dodiruju po [[Evolventa|evolventnim]] i [[cikloida|cikloidnim]] [[krivulja]]ma. Takvim radovima, koji su postali osnova teorije [[zupčanik|ozubljenja]], bavili su se u to vrijeme i ostali prestavnici francuske škole teorije mehanizama. Među njima su: [[André-Marie Ampère|A. Ampère]], koji je neko vrijeme predavao mehaniku na Politehničkoj školi u Parizu, [[Félix Savary|F. Savary]] koji se bavio teorijom zakrivljenosti spregnutih profila i odgovarajućih poloida i [[putanja]] i [[Étienne Bobillier|E. Bobillier]], koji je pored ostaloga, dao grafičko rješenje za određivanje središta [[zakrivljenost]]i spregnutih profila.

Najpoznatija imena njemačke škole 19. stoljeća su: [[Franz Reuleaux|F. Reuleaux]], [[Ludwig Burmester|L. Burmester]] i [[Martin Fürchtegott Grübler|M. Grübler]]. Reuleaux je svojim radovima obradio tehničku primjenu kinematike prinudnog gibanja, a bavio se i strukturom mehanizama, posebno analizom kinematičkih parova. Burmester je tvorac geometrijske metode sinteze mehanizama, a razradio je i geometrijske metode za analizu mehanizama. Grübler se bavio strukturom i analizom pokretljivosti mehanizama; njegov kriterij za pokretljivost nekih jednostavnih vrsta mehanizama primjenjuje se i danas.

U 19. stoljeću najznačajniji prestavnik engleske škole bio je [[Robert Willis|R. Willis]]. Poznato je njegovo djelo ''Principles of Mechanisms'' (1841.), a važni su mu radovi o odnosu među [[kutna brzina|kutnim brzinama]] pojedinih dijelova mehanizma, posebno za planetarne i diferencijalne zupčaste mehanizme. Iz tog doba poznata su još imena [[Thomas Young|T. Younga]], [[Henry Moseley|H. Moseleya]], [[William John Macquorn Rankine|W. J. M. Rankinea]] i drugih.

Osnivač ruske škole i tvorac analitičke metode sinteze mehanizama je ruski akademik [[Pafnutij Ljvovič Čebišov|P. L. Čebišev]]. Poznati su njegovi radovi na području strukture mehanizama, posebno strukturna jednadžba za određivanje pokretljivosti ravnih mehanizama. Posebno su važni njegovi radovi na analitičkoj sintezi zglobno polužnih mehanizama i njegova numerička metoda najboljeg približenja zadanoj funkciji pomoću takozvanih Čebiševljevih polinoma. Čebiševljeve radove na analitičkoj sintezi mehanizama znatno su proširili Z. Š. Bloh i N. I. Levitskij, a radove na strukturnoj analizi i sintezi P. I. Somov i L. V. Assur. Od novijih ruskih znanstvenika najpoznatije mjesto zauzima I. I. Artobolevski. Njegovi radovi obuhvaćaju sva područja teorije mehanizama.

Nagli razvoj tehnologije u 20. stoljeću, posebno razvoj mehanizacije i automatizacije, omogućio je i potaknuo snažan razvoj teorije mehanizama, tako da je ona postala zasebno znanstveno područje. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Mehanizmi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* ''[http://tehnika.lzmk.hr/teorija-mehanizama/ teorija mehanizama]''. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine

[[Kategorija:Klasična mehanika]]
[[Kategorija:Strojevi]]

Mehanizam - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica