Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

2025-04-07T23:03:29Z

Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

←Starija inačica		Inačica od 7. travanj 2025. u 23:03
Redak 79:		Redak 79:


	{{~~Predložak:~~Djela Aleksandra Sergejeviča Puškina}}		{{Djela Aleksandra Sergejeviča Puškina}}

	[[Kategorija:Književnost 19. stoljeća]]		[[Kategorija:Književnost 19. stoljeća]]
	[[Kategorija:Djela Aleksandra Puškina]]		[[Kategorija:Djela Aleksandra Puškina]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T08:35:12Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir knjiga
| naziv = Mećava
| naziv_izvornika = Метель
| prijevod =
| slika = [[Datoteka:Le_Tourbillon_de_Neige.png|200px]]
| opis_slike = Ilustracija za francusko izdanje iz 1843.
| autor = [[Aleksandar Sergejevič Puškin]]
| ilustrator =
| dizajn korica =
| država = [[Rusko Carstvo]]
| jezik = [[ruski]]
| serijal =
| žanr =
| vrsta_djela = [[pripovijest]]
| izdavač =
| datum_izdanja = [[1831.]]
| vrijeme_i_mjesto_nastanka = [[1830.]]<br/>[[Veliko Boldino]]
| vrsta_korica =
| broj_stranica =
| pripovjedač =
| gledište =
| vrijeme_radnje =
| mjesto_radnje =
| glavni_lik =
| teme =
| isbn =
| prethodna =
| sljedeća =
}}

'''Mećava''' - [[pripovijest]] [[Aleksandar Sergejevič Puškin|A.S. Puškina]] iz ciklusa ''[[Belkinove pripovijesti]]'', napisana [[1830.]] i izdana [[1831.]] Pripovijest je napisana zadnja u ciklusu: dovršena je [[20. listopada]] [[1830.]]

Kao i pripovijest ''[[Gospođica-seljanka (pripovijest)|Gospođica-seljanka]]'', Belkinu je priču "ispričala" djevojka K.I.T.

Dijelovi pripovijesti se poklapaju s baladom [[Vasilij Žukovski|V. Žukovskog]] ''Svetlana'', počevši od epigrafa, općeg mističnog raspoloženja i završavajući raspletom-izlaganjem<ref name="prosv">A.S. Puškin, [http://www.prosv.ru/ebooks/lib/19_Pushkin_Povesti/12.html Kommentarii], Povesti pokojnogo Ivana Petroviča Belkina, Prosveščenije, preuzeto 7. rujna 2013.</ref>.

==Siže==
{{Otkrivanje radnje}}

Radnja započinje krajem [[1811.]], a glavni junaci su Marija Gavrilovna, armijski potporučnik Vladimir Nikolajevič i husarski pukovnik Burmin, za kojeg se Marija zabunom udala.

Marija je bila kći imućnog zemljoposjednika Gavrila Gavriloviča, te su je smatrali bogatom udavačom. Bila je zaljubljena u siromašnog armijskog potporučnika Vladimira Nikolajeviča kojeg su njeni roditelji smatrali neprimjerenim izborom. No, dvoje mladih se jako voljelo pa je mladić došao na pomisao da se tajno vjenčaju i neko vrijeme kriju, a zatim ''"bace pred noge roditeljima, koje će dakako napokon dirnuti junačka dosljednost i nesreća ljubavnika, pa će im svakako reći: Djeco! Dođite u naš zagrljaj."''

Marija se dugo kolebala, ali napokon je pristala: dogovorili su se da ona na dan bijega neće večerati, nego otići u svoju sobu s isprikom da ju boli glava. Zajedno će se sa svojom sluškinjom iskrasti u vrt na stražnja vrata gdje će ih čekati saonice i odvesti iz njihova sela Nenaradova u selo Žadrino, u tamošnju crkvu, gdje će ih čekati Vladimir.

Na dan bijega digla se velika mećava; djevojka je spremila svoje stvari i napisala dva oproštajna pisma, za svoju prijateljicu i roditelje, i odvezla se kočijom prema planu.

Za to vrijeme je Vladimir obavljao pripreme za vjenčanje: nagovorio je svećenika, našao dva svjedoka, poslao svog kočijaša Terešku po Mariju. Sam je krenuo u Žadrino malim saonicama s jednim konjem. No, zbog mećave se putem izgubio, zalutao u nepoznato selo i dok je došao s vodičem u Žadrino bilo je već jutro, a crkva zatvorena.

Marija se za to vrijeme bila vratila kući, uništila pisma, a uvečer ju je uhvatila jaka groznica zbog koje je provela u krevetu dva tjedna. Često je buncala pa su njezini roditelji shvatili da pati za Vladimirom i odlučili blagosloviti njihov brak. No, Vladimir je na njihov poziv odgovorio ''"poluludim pismom"'' u kojem im je javio da ''"njegova noga nikada neće prekoračiti njihova praga, i molio je da zaborave nesretnika kojemu je smrt jedina nada."'' Nakon nekoliko dana su saznali da je otišao u vojsku. Bilo je to [[1812.]], na početku [[Napoleonova invazija na Rusiju|Napoleonove invazije na Rusiju]]. Kćeri to nisu spominjali, a ona je kasnije sama pronašla njegovo ime na popisu odlikovanih i teško ranjenih.

Nakon toga je obitelj sustigla nova nevolja - umro je Marijin otac Gavrilo, a ona i majka su napustile Nenaradovo i započele novi život na *** imanju. Marija je imala puno prosaca, no tugovala je za Vladimirom, kojeg više nije bilo - umro je u Moskvi uoči [[Bitka kod Borodina|dolaska Francuza]].

U međuvremenu je rat završio i vojnici su se počeli vraćati kućama. Na susjedno imanje se vratio Burmin, dvadesetšestogodišnji husarski pukovnik, a Marija mu je posvećivala više pažnje nego ostalim mladićima. Svi su zapazili da su zaljubljeni, pričali su o svadbi kao o gotovoj stvari, a njezina se majka radovala dostojnom zaručniku. Uskoro je Marija odlučila ispričati Burminu svoju tajnu. No, na dan romantičnog priznanja i on je njoj priznao da ima ''"strašnu tajnu"'' - da je oženjen.

Ispripovijedao je da je početkom [[1812.]] žurio u Vilno, gdje se nalazio njegov puk. Zbog mećave se nakratko zaustavio, no nije imao više strpljenja čekati pa je krenuo dalje i našao se u nepoznatom selu, kod otvorene crkve. Pozvali su ga unutra i odveli do neke djevojke. Prišao mu je stari svećenik i upitao ga da li može početi. Rastreseno je odgovorio da može. Djevojku su pridržavala tri muškarca i sobarica, a svećenik se žurio. Vjenčali su ih, a na kraju ga je djevojka pogledala i uzviknula da to nije pravi zaručnik. Izašao je iz crkve i pobjegao na saonicama. Priznao je Mariji da se više ne sjeća sela u kojem je bio, da je sluga koji je bio s njim poginuo u ratu i da se ne nada da će otkriti identitet djevojke. Nakon toga ga je Marija zapitala: ''"Dakle, vi ste to bili! I vi me ne prepoznajete?"''. Burmin je problijedio i pao joj pred noge.

==Ekranizacije i glazbene adaptacije==
Prema djelu je [[1965.]] sovjetski redatelj [[Vladimir Basov]] snimio [[Mećava (1965.)|istoimeni film]]<ref>IMDB, [http://www.imdb.com/title/tt0058346/ Mećava], preuzeto 7. rujna 2013.</ref>

[[Glazbeni zapis filma]] je napisao [[Georgij Sviridov]], koji ga je kasnije prilagodio za istoimenu glazbenu suitu. Sviridovljeve "glazbene ilustracije priče Aleksandra Puškina" su uglavnom nepoznate u Americi, ali vrlo popularne u [[Ruska Federacija|Rusiji]] <ref>Mihejeva, L., [http://www.belcanto.ru/sviridov_snowstorm.html Sviridov. Mećava], Belcanto, preuzeto 7. rujna 2013.</ref>. Suita ima devet stavaka:
# Trojka
# Valcer
# Proljeće i jesen
# Romanca
# Pastorala
# Vojni marš
# Vjenčanje
# Odjeci valcera
# Zimski put

==Bilješke==
{{Izvori}}

==Vanjske poveznice==
* RVB, Puškin, A.S., [http://rvb.ru/pushkin/01text/06prose/01prose/0859.htm Mećava] (na ruskom)
* Puškinski dom: [http://lib.pushkinskijdom.ru/Default.aspx?tabid=8733 Pripovijesti pokojnog Ivana Petroviča Belkina] (izdanje iz 1831.)
* Laboratorij fantastike, Puškin, A.S., [http://fantlab.ru/work145372 Mećava] (izdanja od 1831. do 2013.)

{{Predložak:Djela Aleksandra Sergejeviča Puškina}}

[[Kategorija:Književnost 19. stoljeća]]
[[Kategorija:Djela Aleksandra Puškina]]

Mećava (pripovijest) - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica