Mauvein - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

2026-03-05T03:42:57Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 5. ožujak 2026. u 03:42
Redak 34:		Redak 34:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commons\|Category:Mauveine}}~~

	[[Kategorija:Boje]]		[[Kategorija:Boje]]
	[[Kategorija:Organski spojevi]]		[[Kategorija:Organski spojevi]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T17:11:48Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 17:11
Redak 7:		Redak 7:
	[[datoteka:Charles Rees (in mauveine-dyed bowtie).jpg\|mini\|desno\|300px\|Profesor Charles Rees, odjeven u leptir mašnu obojenu s mauveinom.]]		[[datoteka:Charles Rees (in mauveine-dyed bowtie).jpg\|mini\|desno\|300px\|Profesor Charles Rees, odjeven u leptir mašnu obojenu s mauveinom.]]

	'''Mauvein''', također poznat kao '''anilinska ljubičasta''', bilo je jedno od prvih sintetičkih [[bojilo\|bojila]] ([[anilinske boje]]). <ref>{{~~Cite book~~\|title=The Secret Lives of Colour\|last=St. Clair\|first=Kassia\|publisher=John Murray\|year=2016\|isbn=9781473630819\|location=London\|pages=21\|oclc=936144129}}</ref> Slučajno ga je otkrio [[William Henry Perkin\|W. H. Perkin]] 1856. dok je pokušavao stvoriti [[lijek]] za [[malarija\|malariju]]. Također je među prvim kemijskim [[boja]]ma koje su [[Masovna proizvodnja\|masovno proizvedene]]. <ref>{{Citiranje weba\|url=https://blog.scienceandindustrymuseum.org.uk/worlds-first-synthetic-dye/\|title=William Henry Perkin and the world's first synthetic dye\|last=Hicks\|first=Jan\|date=2017-08-25\|website=Science and Industry Museum blog\|language=en-GB\|access-date=2019-10-07}}</ref><ref>{{cite news\|title=The color purple: How an accidental discovery changed fashion forever\|url=https://edition.cnn.com/style/article/perkin-mauve-purple/index.html\|agency=CNN\|date=12 March 2018}}</ref> Mauveine je smjesa četiri srodna [[Aromatski spojevi\|aromatska spoja]] koja se razlikuju po broju i smještaju [[metil]]nih skupina. Njegova [[Sinteza (kemija)\|organska sinteza]] uključuje otapanje [[anilin]]a, p-toluidina i o-toluidina u [[sumporna kiselina\|sumpornoj kiselini]] i [[voda\|vodi]] u omjeru otprilike 1: 1: 2, zatim dodavanje [[kalij]]evog dikromata. <ref>''A Microscale Synthesis of Mauve'' Scaccia, Rhonda L.; Coughlin, David; Ball, David W. J. Chem. Educ. 1998. 75 769 [http://www.jce.divched.org/Journal/Issues/1998/Jun/abs769_2.html Abstract]</ref>		'''Mauvein''', također poznat kao '''anilinska ljubičasta''', bilo je jedno od prvih sintetičkih [[bojilo\|bojila]] ([[anilinske boje]]). <ref>{{Citiranje knjige\|title=The Secret Lives of Colour\|last=St. Clair\|first=Kassia\|publisher=John Murray\|year=2016\|isbn=9781473630819\|location=London\|pages=21\|oclc=936144129}}</ref> Slučajno ga je otkrio [[William Henry Perkin\|W. H. Perkin]] 1856. dok je pokušavao stvoriti [[lijek]] za [[malarija\|malariju]]. Također je među prvim kemijskim [[boja]]ma koje su [[Masovna proizvodnja\|masovno proizvedene]]. <ref>{{Citiranje weba\|url=https://blog.scienceandindustrymuseum.org.uk/worlds-first-synthetic-dye/\|title=William Henry Perkin and the world's first synthetic dye\|last=Hicks\|first=Jan\|date=2017-08-25\|website=Science and Industry Museum blog\|language=en-GB\|access-date=2019-10-07}}</ref><ref>{{cite news\|title=The color purple: How an accidental discovery changed fashion forever\|url=https://edition.cnn.com/style/article/perkin-mauve-purple/index.html\|agency=CNN\|date=12 March 2018}}</ref> Mauveine je smjesa četiri srodna [[Aromatski spojevi\|aromatska spoja]] koja se razlikuju po broju i smještaju [[metil]]nih skupina. Njegova [[Sinteza (kemija)\|organska sinteza]] uključuje otapanje [[anilin]]a, p-toluidina i o-toluidina u [[sumporna kiselina\|sumpornoj kiselini]] i [[voda\|vodi]] u omjeru otprilike 1: 1: 2, zatim dodavanje [[kalij]]evog dikromata. <ref>''A Microscale Synthesis of Mauve'' Scaccia, Rhonda L.; Coughlin, David; Ball, David W. J. Chem. Educ. 1998. 75 769 [http://www.jce.divched.org/Journal/Issues/1998/Jun/abs769_2.html Abstract]</ref>

	== Povijest ==		== Povijest ==
	1856. [[William Henry Perkin\|W. H. Perkin]], tada 18-godišnjak, dobio je izazov od svog profesora Augusta Wilhelma von Hofmanna da sintetizira [[kinin]]. U jednom je pokušaju Perkin [[oksidacija\|oksidirao]] anilin koristeći kalijev dikromat, čije su nečistoće [[toluidini\|toluidina]] reagirale s [[anilin]]om i dale crnu krutinu, što je pretpostavilo "neuspjelu" organsku sintezu. Čisteći tikvicu [[alkoholi\|alkoholom]], Perkin je primijetio ljubičaste dijelove otopine.		1856. [[William Henry Perkin\|W. H. Perkin]], tada 18-godišnjak, dobio je izazov od svog profesora Augusta Wilhelma von Hofmanna da sintetizira [[kinin]]. U jednom je pokušaju Perkin [[oksidacija\|oksidirao]] anilin koristeći kalijev dikromat, čije su nečistoće [[toluidini\|toluidina]] reagirale s [[anilin]]om i dale crnu krutinu, što je pretpostavilo "neuspjelu" organsku sintezu. Čisteći tikvicu [[alkoholi\|alkoholom]], Perkin je primijetio ljubičaste dijelove otopine.

	Pogodan kao [[bojilo]] za [[svila\|svilu]] i [[tekstil]], [[patent]]irao ga je Perkin, koji je sljedeće godine otvorio masovnu proizvodnju bojila u Greenfordu na obali kanala Grand Union u Middlesexu. <ref>Google Earth location: [http://www.ch.ic.ac.uk/motm/perkin/mauveine.kml Download]</ref> Izvorno se zvao anilinska ljubičasta. 1859. u Engleskoj je dobio ime ''mauve'' preko francuskog naziva cvijeta [[sljez]]a, a kemičari su ga kasnije nazvali mauvein. <ref name="matthew2004">{{~~Cite book~~\|url=https://archive.org/details/isbn_0198613857\|url-access=registration\|quote=perkins tyrian.purple.\|title=Oxford Dictionary of National Biography: In Association with the British Academy \|last1=Matthew \|first1=H.C.G. \|first2=Brian \|last2=Howard Harrison\|publisher=Oxford University Press\|year=2004 \|isbn=0-19-861393-8}}</ref> Između 1859. i 1861. mauvein je ušao u modu na tržištu. Do 1870. potražnja je pala zbog novijih sintetičkih bojila. Početkom 20. stoljeća američko Nacionalno udruženje slastičara dopuštalo je mauveine kao [[Prehrambeni aditivi\|bojilo za hranu]] s različitim imenima: rosolan, anilinska ljubičasta, Perkinova ljubičasta, indisin, fenamin, purpurin i lidin. <ref> {{~~Cite book~~\| last = Leffmann \| first = Henry \|author2=William Beam \| title = Select Methods in Food Analysis \| publisher = P. Blakiston's Son & Co. \| location = Philadelphia \| year = 1901 \| url = https://archive.org/details/selectmethodsin01beamgoog\| page = [https://archive.org/details/selectmethodsin01beamgoog/page/n80 77] \| quote = perkins tyrian.purple.}} </ref> Kasnije je utvrđeno da radnici u industriji anilinskih boja imaju povećan rizik od [[Rak mokraćnog mjehura\|raka mokraćnog mjehura]]. <ref>{{cite journal \|last=Cartwright \|first=R.A. \|journal=Environmental Health Perspectives \|year=1983\|volume=49\|pages=13–19 \|pmc=1569142\|pmid=6339220\|title=Historical and modern epidemiological studies on populations exposed to N-substituted aryl compounds\|doi=10.1289/ehp.834913}}</ref><ref>John E Lesch, ''The First Miracle Drugs: How the Sulfa Drugs Transformed Medicine'' (New York: Oxford University Press, 2007), [https://books.google.com/books?id=dFgZRlRy5ScC&pg=PA202 pp 202–3]</ref><ref>D J Th Wagener, ''The History of Oncology'' (Houten: Springer, 2009), [https://books.google.com/books?id=53fmwacXu44C&pg=PA150 pp 150–1].</ref>		Pogodan kao [[bojilo]] za [[svila\|svilu]] i [[tekstil]], [[patent]]irao ga je Perkin, koji je sljedeće godine otvorio masovnu proizvodnju bojila u Greenfordu na obali kanala Grand Union u Middlesexu. <ref>Google Earth location: [http://www.ch.ic.ac.uk/motm/perkin/mauveine.kml Download]</ref> Izvorno se zvao anilinska ljubičasta. 1859. u Engleskoj je dobio ime ''mauve'' preko francuskog naziva cvijeta [[sljez]]a, a kemičari su ga kasnije nazvali mauvein. <ref name="matthew2004">{{Citiranje knjige\|url=https://archive.org/details/isbn_0198613857\|url-access=registration\|quote=perkins tyrian.purple.\|title=Oxford Dictionary of National Biography: In Association with the British Academy \|last1=Matthew \|first1=H.C.G. \|first2=Brian \|last2=Howard Harrison\|publisher=Oxford University Press\|year=2004 \|isbn=0-19-861393-8}}</ref> Između 1859. i 1861. mauvein je ušao u modu na tržištu. Do 1870. potražnja je pala zbog novijih sintetičkih bojila. Početkom 20. stoljeća američko Nacionalno udruženje slastičara dopuštalo je mauveine kao [[Prehrambeni aditivi\|bojilo za hranu]] s različitim imenima: rosolan, anilinska ljubičasta, Perkinova ljubičasta, indisin, fenamin, purpurin i lidin. <ref> {{Citiranje knjige\| last = Leffmann \| first = Henry \|author2=William Beam \| title = Select Methods in Food Analysis \| publisher = P. Blakiston's Son & Co. \| location = Philadelphia \| year = 1901 \| url = https://archive.org/details/selectmethodsin01beamgoog\| page = [https://archive.org/details/selectmethodsin01beamgoog/page/n80 77] \| quote = perkins tyrian.purple.}} </ref> Kasnije je utvrđeno da radnici u industriji anilinskih boja imaju povećan rizik od [[Rak mokraćnog mjehura\|raka mokraćnog mjehura]]. <ref>{{cite journal \|last=Cartwright \|first=R.A. \|journal=Environmental Health Perspectives \|year=1983\|volume=49\|pages=13–19 \|pmc=1569142\|pmid=6339220\|title=Historical and modern epidemiological studies on populations exposed to N-substituted aryl compounds\|doi=10.1289/ehp.834913}}</ref><ref>John E Lesch, ''The First Miracle Drugs: How the Sulfa Drugs Transformed Medicine'' (New York: Oxford University Press, 2007), [https://books.google.com/books?id=dFgZRlRy5ScC&pg=PA202 pp 202–3]</ref><ref>D J Th Wagener, ''The History of Oncology'' (Houten: Springer, 2009), [https://books.google.com/books?id=53fmwacXu44C&pg=PA150 pp 150–1].</ref>

	== Azinska bojila ==		== Azinska bojila ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

2022-01-02T07:51:33Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 07:51
Redak 7:		Redak 7:
	[[datoteka:Charles Rees (in mauveine-dyed bowtie).jpg\|mini\|desno\|300px\|Profesor Charles Rees, odjeven u leptir mašnu obojenu s mauveinom.]]		[[datoteka:Charles Rees (in mauveine-dyed bowtie).jpg\|mini\|desno\|300px\|Profesor Charles Rees, odjeven u leptir mašnu obojenu s mauveinom.]]

	'''Mauvein''', također poznat kao '''anilinska ljubičasta''', bilo je jedno od prvih sintetičkih [[bojilo\|bojila]] ([[anilinske boje]]). <ref>{{Cite book\|title=The Secret Lives of Colour\|last=St. Clair\|first=Kassia\|publisher=John Murray\|year=2016\|isbn=9781473630819\|location=London\|pages=21\|oclc=936144129}}</ref> Slučajno ga je otkrio [[William Henry Perkin\|W. H. Perkin]] 1856. dok je pokušavao stvoriti [[lijek]] za [[malarija\|malariju]]. Također je među prvim kemijskim [[boja]]ma koje su [[Masovna proizvodnja\|masovno proizvedene]]. <ref>{{~~Cite web~~\|url=https://blog.scienceandindustrymuseum.org.uk/worlds-first-synthetic-dye/\|title=William Henry Perkin and the world's first synthetic dye\|last=Hicks\|first=Jan\|date=2017-08-25\|website=Science and Industry Museum blog\|language=en-GB\|access-date=2019-10-07}}</ref><ref>{{cite news\|title=The color purple: How an accidental discovery changed fashion forever\|url=https://edition.cnn.com/style/article/perkin-mauve-purple/index.html\|agency=CNN\|date=12 March 2018}}</ref> Mauveine je smjesa četiri srodna [[Aromatski spojevi\|aromatska spoja]] koja se razlikuju po broju i smještaju [[metil]]nih skupina. Njegova [[Sinteza (kemija)\|organska sinteza]] uključuje otapanje [[anilin]]a, p-toluidina i o-toluidina u [[sumporna kiselina\|sumpornoj kiselini]] i [[voda\|vodi]] u omjeru otprilike 1: 1: 2, zatim dodavanje [[kalij]]evog dikromata. <ref>''A Microscale Synthesis of Mauve'' Scaccia, Rhonda L.; Coughlin, David; Ball, David W. J. Chem. Educ. 1998. 75 769 [http://www.jce.divched.org/Journal/Issues/1998/Jun/abs769_2.html Abstract]</ref>		'''Mauvein''', također poznat kao '''anilinska ljubičasta''', bilo je jedno od prvih sintetičkih [[bojilo\|bojila]] ([[anilinske boje]]). <ref>{{Cite book\|title=The Secret Lives of Colour\|last=St. Clair\|first=Kassia\|publisher=John Murray\|year=2016\|isbn=9781473630819\|location=London\|pages=21\|oclc=936144129}}</ref> Slučajno ga je otkrio [[William Henry Perkin\|W. H. Perkin]] 1856. dok je pokušavao stvoriti [[lijek]] za [[malarija\|malariju]]. Također je među prvim kemijskim [[boja]]ma koje su [[Masovna proizvodnja\|masovno proizvedene]]. <ref>{{Citiranje weba\|url=https://blog.scienceandindustrymuseum.org.uk/worlds-first-synthetic-dye/\|title=William Henry Perkin and the world's first synthetic dye\|last=Hicks\|first=Jan\|date=2017-08-25\|website=Science and Industry Museum blog\|language=en-GB\|access-date=2019-10-07}}</ref><ref>{{cite news\|title=The color purple: How an accidental discovery changed fashion forever\|url=https://edition.cnn.com/style/article/perkin-mauve-purple/index.html\|agency=CNN\|date=12 March 2018}}</ref> Mauveine je smjesa četiri srodna [[Aromatski spojevi\|aromatska spoja]] koja se razlikuju po broju i smještaju [[metil]]nih skupina. Njegova [[Sinteza (kemija)\|organska sinteza]] uključuje otapanje [[anilin]]a, p-toluidina i o-toluidina u [[sumporna kiselina\|sumpornoj kiselini]] i [[voda\|vodi]] u omjeru otprilike 1: 1: 2, zatim dodavanje [[kalij]]evog dikromata. <ref>''A Microscale Synthesis of Mauve'' Scaccia, Rhonda L.; Coughlin, David; Ball, David W. J. Chem. Educ. 1998. 75 769 [http://www.jce.divched.org/Journal/Issues/1998/Jun/abs769_2.html Abstract]</ref>

	== Povijest ==		== Povijest ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-11T08:53:18Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Historische Farbstoffsammlung DSC00350.JPG|mini|desno|300px|Jedna od prvih [[anilinske boje|anilinskih boja]] bio je [[Ljubičasta|ljubičasti]] mauvein.]]

[[datoteka:Mauv2.jpg|mini|desno|300px|Pismo Perkinova sina s uzorkom obojene svile s mauveinom.]]

[[datoteka:Mauvein Fuchsin und Methylviolett ERSTE brauchbare Teerfarbstoffe P1080427.JPG|mini|desno|300px|Zbirka prvih upotrebljivih [[anilinske boje|anilinskih boja]] (Tehničko [[sveučilište]] u [[Dresden]]u).]]

[[datoteka:Charles Rees (in mauveine-dyed bowtie).jpg|mini|desno|300px|Profesor Charles Rees, odjeven u leptir mašnu obojenu s mauveinom.]]

'''Mauvein''', također poznat kao '''anilinska ljubičasta''', bilo je jedno od prvih sintetičkih [[bojilo|bojila]] ([[anilinske boje]]). <ref>{{Cite book|title=The Secret Lives of Colour|last=St. Clair|first=Kassia|publisher=John Murray|year=2016|isbn=9781473630819|location=London|pages=21|oclc=936144129}}</ref> Slučajno ga je otkrio [[William Henry Perkin|W. H. Perkin]] 1856. dok je pokušavao stvoriti [[lijek]] za [[malarija|malariju]]. Također je među prvim kemijskim [[boja]]ma koje su [[Masovna proizvodnja|masovno proizvedene]]. <ref>{{Cite web|url=https://blog.scienceandindustrymuseum.org.uk/worlds-first-synthetic-dye/|title=William Henry Perkin and the world's first synthetic dye|last=Hicks|first=Jan|date=2017-08-25|website=Science and Industry Museum blog|language=en-GB|access-date=2019-10-07}}</ref><ref>{{cite news|title=The color purple: How an accidental discovery changed fashion forever|url=https://edition.cnn.com/style/article/perkin-mauve-purple/index.html|agency=CNN|date=12 March 2018}}</ref> Mauveine je smjesa četiri srodna [[Aromatski spojevi|aromatska spoja]] koja se razlikuju po broju i smještaju [[metil]]nih skupina. Njegova [[Sinteza (kemija)|organska sinteza]] uključuje otapanje [[anilin]]a, p-toluidina i o-toluidina u [[sumporna kiselina|sumpornoj kiselini]] i [[voda|vodi]] u omjeru otprilike 1: 1: 2, zatim dodavanje [[kalij]]evog dikromata. <ref>''A Microscale Synthesis of Mauve'' Scaccia, Rhonda L.; Coughlin, David; Ball, David W. J. Chem. Educ. 1998. 75 769 [http://www.jce.divched.org/Journal/Issues/1998/Jun/abs769_2.html Abstract]</ref>

== Povijest ==
1856. [[William Henry Perkin|W. H. Perkin]], tada 18-godišnjak, dobio je izazov od svog profesora Augusta Wilhelma von Hofmanna da sintetizira [[kinin]]. U jednom je pokušaju Perkin [[oksidacija|oksidirao]] anilin koristeći kalijev dikromat, čije su nečistoće [[toluidini|toluidina]] reagirale s [[anilin]]om i dale crnu krutinu, što je pretpostavilo "neuspjelu" organsku sintezu. Čisteći tikvicu [[alkoholi|alkoholom]], Perkin je primijetio ljubičaste dijelove otopine.

Pogodan kao [[bojilo]] za [[svila|svilu]] i [[tekstil]], [[patent]]irao ga je Perkin, koji je sljedeće godine otvorio masovnu proizvodnju bojila u Greenfordu na obali kanala Grand Union u Middlesexu. <ref>Google Earth location: [http://www.ch.ic.ac.uk/motm/perkin/mauveine.kml Download]</ref> Izvorno se zvao anilinska ljubičasta. 1859. u Engleskoj je dobio ime ''mauve'' preko francuskog naziva cvijeta [[sljez]]a, a kemičari su ga kasnije nazvali mauvein. <ref name="matthew2004">{{Cite book|url=https://archive.org/details/isbn_0198613857|url-access=registration|quote=perkins tyrian.purple.|title=Oxford Dictionary of National Biography: In Association with the British Academy |last1=Matthew |first1=H.C.G. |first2=Brian |last2=Howard Harrison|publisher=Oxford University Press|year=2004 |isbn=0-19-861393-8}}</ref> Između 1859. i 1861. mauvein je ušao u modu na tržištu. Do 1870. potražnja je pala zbog novijih sintetičkih bojila. Početkom 20. stoljeća američko Nacionalno udruženje slastičara dopuštalo je mauveine kao [[Prehrambeni aditivi|bojilo za hranu]] s različitim imenima: rosolan, anilinska ljubičasta, Perkinova ljubičasta, indisin, fenamin, purpurin i lidin. <ref> {{Cite book| last = Leffmann | first = Henry |author2=William Beam | title = Select Methods in Food Analysis | publisher = P. Blakiston's Son & Co. | location = Philadelphia | year = 1901 | url = https://archive.org/details/selectmethodsin01beamgoog| page = [https://archive.org/details/selectmethodsin01beamgoog/page/n80 77] | quote = perkins tyrian.purple.}} </ref> Kasnije je utvrđeno da radnici u industriji anilinskih boja imaju povećan rizik od [[Rak mokraćnog mjehura|raka mokraćnog mjehura]]. <ref>{{cite journal |last=Cartwright |first=R.A. |journal=Environmental Health Perspectives |year=1983|volume=49|pages=13–19 |pmc=1569142|pmid=6339220|title=Historical and modern epidemiological studies on populations exposed to N-substituted aryl compounds|doi=10.1289/ehp.834913}}</ref><ref>John E Lesch, ''The First Miracle Drugs: How the Sulfa Drugs Transformed Medicine'' (New York: Oxford University Press, 2007), [https://books.google.com/books?id=dFgZRlRy5ScC&pg=PA202 pp 202–3]</ref><ref>D J Th Wagener, ''The History of Oncology'' (Houten: Springer, 2009), [https://books.google.com/books?id=53fmwacXu44C&pg=PA150 pp 150–1].</ref>

== Azinska bojila ==
{{glavni|Bojilo}}

'''Azinska bojila''' imaju [[pirazin]]ski prsten koji [[kondenzacija|kondenziran]] s aromatskim jezgrama daje [[kromofor]], fenazin. Supstitucijom amino-grupa i hidroksi-grupa u aromatske jezgre u p-položaju prema N-atomu u prstenu dobivaju se bojila. Prvo sintetičko bojilo koje se proizvodilo za komercijalne potrebe spada u ovu grupu. To je mauvein, što ga je pripremio 1856. [[William Henry Perkin|W. H. Perkin]] [[oksidacija|oksidacijom]] sirovog [[anilin]]a (koji je sadržavao smjesu [[izomer]]nih toluidina) [[natrij]]evim dikromatom u hladnoj razrijeđenoj [[sumporna kiselina|sumpornoj kiselini]]. Danas se više ne upotrebljava.

Bezbojni ili slabo obojeni azinski spojevi s [[kiseline|kiselinama]] tvore snažno obojene [[soli]]. Azinska su bojila bazna bojila koja [[protein]]ska vlakna bojaju direktno a [[pamuk]] tek nakon močenja [[tanin]]om. Daju obojenja crvena, modra i ljubičasta. Iz ove je grupe tehnički važan safranin T, [[Indeks boje|C.I.]] 50240, koji se priprema djelovanjem natrijeva nitrita na orto-toluidin-hidroklorid, redukcijom nastalog aminoazotoluena [[željezo|željeznom]] piljevinom i oksidacijom natrijevim bikromatom uz dodatak anilina, sve u jednom slijedu bez izolacije intermedijara. Spomenuti treba iz ove grupe i ''Wollechtblau BL'', C.I. 50315, koji se dobiva kondenzacijom l,3-dianilino-naftalin-8-sulfonske kiseline s 4-aminodifenilamin-2-sulfonskom kiselinom i naknadnom oksidacijom; upotrebljavaju se i neka druga slično građena bojila.

U ovu grupu spadaju također nigrozini i indulini. To su ljubičasta do modrocrna bojila koja nastaju kondenzacijom nitrobenzena ili aminoazobenzena s anilinom i anilinklorhidratom. Upotrebljavaju se za bojenje [[papir]]a, [[Koža (materijal)|kože]], [[plastika|plastičnih masa]], zatim u proizvodnji hektografskih masa, laštila za kožu i grafičkih [[boja]]. Takav je produkt na primjer ''Indulinbase NF'', C.I. 50400; priprema se kratkim grijanjem p-aminoazobenzena sa smjesom anilina i hidroklorida anilina. Iz anilina i hidroklorida anilina uz nitrobenzen priprema se grijanjem na 180 - 200 °C u prisutnosti [[Bakar (element)|bakarnih]] soli; ''Nigrosinbase N'', C.I. 50415, bojilo netopljivo u vodi, a topljivo u [[ulja|uljima]], [[masti]]ma i mnogim otapalima. Iz ovog se bojila nakon sulfuriranja i prevođenja sulfonskih grupa u natrijeve soli priprema u vodi topljivi ''Nigrosin GF'' (''Indulin WL''), C.I. 50420.

U ovu grupu bojila spada i postojano anilinsko crnilo, C.I. 50440, koje nastaje oksidacijom anilina na vlaknu u prisutnosti bakarnih ili [[vanadij]]evih soli kao [[katalizator]]a. Kao sredstvo za oksidaciju upotrebljava se najčešće [[kalij]]ev dikromat ili kalijev klorat. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Anilinske boje ==
{{Glavni|Anilinske boje}}

'''Anilinske boje''' ili '''katranske boje''', u užem smislu, je naziv za [[bojilo|bojila]] proizvedena od [[anilin]]a, inače uobičajeni naziv za sva [[Organska kemija|organska]] [[sintetika|sintetska]] bojila. Prve anilinske boje bile su [[ljubičasta|ljubičasti]] mauvein (W. H. Perkin, 1856.) i [[crvena|crveni]] [[fuksin]] (1858.). To su istodobno bila i prva organska sintetska bojila, pa su i ostala takva bojila nazvana anilinskima, iako su im polazne tvari sasvim drugi spojevi: [[derivat]]i [[katran]]a [[Kameni ugljen|kamenog ugljena]] ([[antrakinon]], [[naftalen]] i tako dalje). Sintetska bojila pojavljuju se nakon sinteze mauveina iz anilina. Njihova se tržišna (komercijalna) primjena temeljila na proizvodnji velikih količina anilina iz katrana kamenog ugljena kao sirovine (otuda naziv katranske, odnosno anilinske boje).

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{Commons|Category:Mauveine}}

[[Kategorija:Boje]]
[[Kategorija:Organski spojevi]]