Massimo D'Alema - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-30T08:35:31Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 08:35
Redak 55:		Redak 55:
	Dok je D'Alema bio premijer, Italija je sudjelovala u NATO bombardiranjima Socijalističke Republike Jugoslavije [[1999.]] Napad je podržan od strane [[Silvio Berlusconi\|Silvija Berlusconija]] i desnog centra oporbe, ali je D'Alema snažno rekao da ga osporava.		Dok je D'Alema bio premijer, Italija je sudjelovala u NATO bombardiranjima Socijalističke Republike Jugoslavije [[1999.]] Napad je podržan od strane [[Silvio Berlusconi\|Silvija Berlusconija]] i desnog centra oporbe, ali je D'Alema snažno rekao da ga osporava.

	Bio je direktor časopisa ''L'Unità'', bivši [[novinar]] talijanske Komunističke partije, koja ima novine od nastajanja ''Demokrata ljevice''. D'Alema je bio član [[Europski parlament\|Europskog parlamenta]] za južnu Italiju s ''Demokratima ljevice''. Sjedio je na odboru Europskog parlamenta o ribarstvu i na njegovom Odboru za vanjske poslove, dok je čekao izbore za talijanski Zastupnički dom. Nakon što je Romano Prodi pobijedio na izborima u travnju [[2006.]], u početku je odlučio postati kandidatom za presdjednika Italije. Napravio je korak unazad potvrdivši službenog kandidata koalicije lijevog centra Giorgia Napolitana. [[~~File~~:Massimo D'Alema - Prato 1.jpg\|thumb\|left\|D'Alema na susretu članova Demokratske partije.]]		Bio je direktor časopisa ''L'Unità'', bivši [[novinar]] talijanske Komunističke partije, koja ima novine od nastajanja ''Demokrata ljevice''. D'Alema je bio član [[Europski parlament\|Europskog parlamenta]] za južnu Italiju s ''Demokratima ljevice''. Sjedio je na odboru Europskog parlamenta o ribarstvu i na njegovom Odboru za vanjske poslove, dok je čekao izbore za talijanski Zastupnički dom. Nakon što je Romano Prodi pobijedio na izborima u travnju [[2006.]], u početku je odlučio postati kandidatom za presdjednika Italije. Napravio je korak unazad potvrdivši službenog kandidata koalicije lijevog centra Giorgia Napolitana. [[Datoteka:Massimo D'Alema - Prato 1.jpg\|thumb\|left\|D'Alema na susretu članova Demokratske partije.]]

	Odmah nakon izbora u travnju [[2006.]], predložen je za predsjednika Zastupničkog doma. Komunistička partija se međutim snažno zauzela za Fausta Bertinottia kao budućeg predsjednika Zastupničkog doma. Nakon par dana oštre rasprave D'Alema se odmaknuo kako bi spriječio prijelom između političkih stranaka. Njegov čin su pozdravili svi njegovi saveznici. Istog mjeseca, bio je imenovan za potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova u novoj vladi Romana Prodia. U tim poslovima služio je do [[2008.]], kada je Prodijeva vlada pala pod pobjedom Berlusconijeve desničarske koalicije koja je pobijedila na izborima u travnju [[2008.]] Na tim izborima D'Alema je ponovno izabran u Zastupnički dom, ali ovaj put od strane ''Demokratske partije''.		Odmah nakon izbora u travnju [[2006.]], predložen je za predsjednika Zastupničkog doma. Komunistička partija se međutim snažno zauzela za Fausta Bertinottia kao budućeg predsjednika Zastupničkog doma. Nakon par dana oštre rasprave D'Alema se odmaknuo kako bi spriječio prijelom između političkih stranaka. Njegov čin su pozdravili svi njegovi saveznici. Istog mjeseca, bio je imenovan za potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova u novoj vladi Romana Prodia. U tim poslovima služio je do [[2008.]], kada je Prodijeva vlada pala pod pobjedom Berlusconijeve desničarske koalicije koja je pobijedila na izborima u travnju [[2008.]] Na tim izborima D'Alema je ponovno izabran u Zastupnički dom, ali ovaj put od strane ''Demokratske partije''.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

2021-12-06T03:52:18Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

←Starija inačica		Inačica od 6. prosinac 2021. u 03:52
Redak 64:		Redak 64:
	== Izraelsko-libanonski sukob 2006. ==		== Izraelsko-libanonski sukob 2006. ==
	[[Image:D'Alema et Rice.jpg\|thumb\|Massimo D'Alema s [[Condoleezza Rice\|Condoleezzom Rice]]]]		[[Image:D'Alema et Rice.jpg\|thumb\|Massimo D'Alema s [[Condoleezza Rice\|Condoleezzom Rice]]]]
	Kao ministar vanjskih poslova Italije u vladi [[Romano Prodi\|Romana Prodia]] Massimo D'Alema zalagao se za diplomatsko rješenje krize. Vodio je pregovore s [[izrael]]skim ministrom vanjskih poslova [[Tzipi Livni]]om, te je predložena od strane Izraela Multinacionalna mirovna misija [[UNIFIL]]. Iako je ta misija bila opasnost za talijanske postrojbe u [[Libanon]]u, što je [[desni centar]] nazvao ''kamikaza potez'' mirovna misija našla se u sendviču između Izraela i dobro naoružanih Hezbollaha.<ref name=Haaretz-08-22>{{~~cite news~~\|url=http://www.haaretz.com/hasen/spages/753518.html\|title=Italija šalje 3.000 vojnika u Libanon kao najveći zalog u rješavanju spora\|publisher=[[Haaretz]]\|date=22. kolovoza 2006\|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref> D'Alema je obećao spremnost Italije za provođenje rezolucije Ujedinjenih naroda o Libanonu i pozvao ostale zemlje članice Europske unije da učine isto, jer stabilnost [[Bliski istok\|Bliskog istoka]] trebala biti glavna briga za Europljane.<ref name=NewYorkTimes-08-24>{{~~cite news~~\|title=Francuska obećala još vojnika u Libanonu\|date=24. kolovoza 2006\|publisher=New York Times\|url=http://www.nytimes.com/2006/08/24/world/middleeast/24cnd-force.html?hp&ex=1156478400&en=46313588d9065f6f&ei=5094&partner=homepage\|first=Craig S.\|last=Smith\|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref>		Kao ministar vanjskih poslova Italije u vladi [[Romano Prodi\|Romana Prodia]] Massimo D'Alema zalagao se za diplomatsko rješenje krize. Vodio je pregovore s [[izrael]]skim ministrom vanjskih poslova [[Tzipi Livni]]om, te je predložena od strane Izraela Multinacionalna mirovna misija [[UNIFIL]]. Iako je ta misija bila opasnost za talijanske postrojbe u [[Libanon]]u, što je [[desni centar]] nazvao ''kamikaza potez'' mirovna misija našla se u sendviču između Izraela i dobro naoružanih Hezbollaha.<ref name=Haaretz-08-22>{{Citiranje novina\|url=http://www.haaretz.com/hasen/spages/753518.html\|title=Italija šalje 3.000 vojnika u Libanon kao najveći zalog u rješavanju spora\|publisher=[[Haaretz]]\|date=22. kolovoza 2006\|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref> D'Alema je obećao spremnost Italije za provođenje rezolucije Ujedinjenih naroda o Libanonu i pozvao ostale zemlje članice Europske unije da učine isto, jer stabilnost [[Bliski istok\|Bliskog istoka]] trebala biti glavna briga za Europljane.<ref name=NewYorkTimes-08-24>{{Citiranje novina\|title=Francuska obećala još vojnika u Libanonu\|date=24. kolovoza 2006\|publisher=New York Times\|url=http://www.nytimes.com/2006/08/24/world/middleeast/24cnd-force.html?hp&ex=1156478400&en=46313588d9065f6f&ei=5094&partner=homepage\|first=Craig S.\|last=Smith\|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref>

	== Obrazovanje ==		== Obrazovanje ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

2021-12-01T08:42:50Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 08:42
Redak 47:		Redak 47:
	\|nasljednik6 = Pozicija ukinuta		\|nasljednik6 = Pozicija ukinuta
	}}		}}
	'''Massimo D'Alema''' [dalɛ'ma] ([[Rim]], [[20. travnja]] [[1949.]])<ref name=Camera>{{~~Citiraj web~~\|url=http://www.camera.it/cartellecomuni/leg16/include/contenitore_dati.asp?tipopagina=&deputato=d29400&source=%2Fdeputatism%2F240%2Fdocumentoxml%2Easp&position=Deputati\La%20Scheda%20Personale&Pagina=Deputati/Composizione/SchedeDeputati/SchedeDeputati.asp%3Fdeputato=d29400&Nominativo=D'ALEMA%20Massimo \|title=Page on D'Alema at Chamber of Deputies website \|publisher=Camera.it \|date= \|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref>, talijanski političar. Nacionalni je tajnik ''Federacije talijanske komunističke mladeži'' od [[1975.]] [[1987.]] postaje zastupnikom, a [[1988.]] – [[1990.]] direktorom lista ''L'Unità''. Od [[1994.]] je glavni [[tajnik]] postkomunističke ''Stranke demokratske ljevice'' (PDS), a od listopada [[1998.]] do travnja [[2000.]] i 53. talijanski [[premijer]].		'''Massimo D'Alema''' [dalɛ'ma] ([[Rim]], [[20. travnja]] [[1949.]])<ref name=Camera>{{Citiranje weba\|url=http://www.camera.it/cartellecomuni/leg16/include/contenitore_dati.asp?tipopagina=&deputato=d29400&source=%2Fdeputatism%2F240%2Fdocumentoxml%2Easp&position=Deputati\La%20Scheda%20Personale&Pagina=Deputati/Composizione/SchedeDeputati/SchedeDeputati.asp%3Fdeputato=d29400&Nominativo=D'ALEMA%20Massimo \|title=Page on D'Alema at Chamber of Deputies website \|publisher=Camera.it \|date= \|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref>, talijanski političar. Nacionalni je tajnik ''Federacije talijanske komunističke mladeži'' od [[1975.]] [[1987.]] postaje zastupnikom, a [[1988.]] – [[1990.]] direktorom lista ''L'Unità''. Od [[1994.]] je glavni [[tajnik]] postkomunističke ''Stranke demokratske ljevice'' (PDS), a od listopada [[1998.]] do travnja [[2000.]] i 53. talijanski [[premijer]].
	Kasnije je bio zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova od [[2006.]] do [[2008.]] Ponekad ga mediji nazivaju ''vođa Maximo'', zbog njegova imena, ali i zbog svoje dominantne pozicije u lijevoj koaliciji tijekom Druge Republike.<ref>[http://www.avantionline.it/2014/07/ue-un-posto-per-il-leader-maximo-dalema/ Ue, un posto per il leader maxi o D'Alema]</ref>		Kasnije je bio zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova od [[2006.]] do [[2008.]] Ponekad ga mediji nazivaju ''vođa Maximo'', zbog njegova imena, ali i zbog svoje dominantne pozicije u lijevoj koaliciji tijekom Druge Republike.<ref>[http://www.avantionline.it/2014/07/ue-un-posto-per-il-leader-maximo-dalema/ Ue, un posto per il leader maxi o D'Alema]</ref>

Redak 60:		Redak 60:

	== Na europskoj sceni ==		== Na europskoj sceni ==
	D'Alema je kratko bio zastupnik u [[Europski parlament\|Europskom parlamentu]] od 2004. do 2006. Od 2003. bio je član znanstvenog odbora [[Michel Rocard]] i [[Dominique Strauss-Kahn]] i udruženja "Gauche en Europe ". On je i dalje figura na europskoj sceni, potpisavši pismo [[George Soros]]a (''Kao zabrinuti Europljani''), te je pozvao na snažnije europske integracije <ref>{{~~Citiraj web~~\|author=12.listopad 2011. 2:11 h \|url=http://www.ft.com/intl/cms/s/0/7d85abd2-f353-11e0-b11b-00144feab49a.html#axzz1gJxuDu9D \|title=Pozivanje čelnika Eurozone na ujedinjenje, [[12. listopada]] [[2011.]] \|publisher=Ft.com \|date= 12.listopad 2011. \|accessdate=16.veljače 2015.}}</ref>		D'Alema je kratko bio zastupnik u [[Europski parlament\|Europskom parlamentu]] od 2004. do 2006. Od 2003. bio je član znanstvenog odbora [[Michel Rocard]] i [[Dominique Strauss-Kahn]] i udruženja "Gauche en Europe ". On je i dalje figura na europskoj sceni, potpisavši pismo [[George Soros]]a (''Kao zabrinuti Europljani''), te je pozvao na snažnije europske integracije <ref>{{Citiranje weba\|author=12.listopad 2011. 2:11 h \|url=http://www.ft.com/intl/cms/s/0/7d85abd2-f353-11e0-b11b-00144feab49a.html#axzz1gJxuDu9D \|title=Pozivanje čelnika Eurozone na ujedinjenje, [[12. listopada]] [[2011.]] \|publisher=Ft.com \|date= 12.listopad 2011. \|accessdate=16.veljače 2015.}}</ref>

	== Izraelsko-libanonski sukob 2006. ==		== Izraelsko-libanonski sukob 2006. ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

2021-12-01T00:34:15Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2021. u 00:34
Redak 47:		Redak 47:
	\|nasljednik6 = Pozicija ukinuta		\|nasljednik6 = Pozicija ukinuta
	}}		}}
	'''Massimo D'Alema''' [dalɛ'ma] ([[Rim]], [[20. travnja]] [[1949.]])<ref name=Camera>{{~~cite~~ web\|url=http://www.camera.it/cartellecomuni/leg16/include/contenitore_dati.asp?tipopagina=&deputato=d29400&source=%2Fdeputatism%2F240%2Fdocumentoxml%2Easp&position=Deputati\La%20Scheda%20Personale&Pagina=Deputati/Composizione/SchedeDeputati/SchedeDeputati.asp%3Fdeputato=d29400&Nominativo=D'ALEMA%20Massimo \|title=Page on D'Alema at Chamber of Deputies website \|publisher=Camera.it \|date= \|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref>, talijanski političar. Nacionalni je tajnik ''Federacije talijanske komunističke mladeži'' od [[1975.]] [[1987.]] postaje zastupnikom, a [[1988.]] – [[1990.]] direktorom lista ''L'Unità''. Od [[1994.]] je glavni [[tajnik]] postkomunističke ''Stranke demokratske ljevice'' (PDS), a od listopada [[1998.]] do travnja [[2000.]] i 53. talijanski [[premijer]].		'''Massimo D'Alema''' [dalɛ'ma] ([[Rim]], [[20. travnja]] [[1949.]])<ref name=Camera>{{Citiraj web\|url=http://www.camera.it/cartellecomuni/leg16/include/contenitore_dati.asp?tipopagina=&deputato=d29400&source=%2Fdeputatism%2F240%2Fdocumentoxml%2Easp&position=Deputati\La%20Scheda%20Personale&Pagina=Deputati/Composizione/SchedeDeputati/SchedeDeputati.asp%3Fdeputato=d29400&Nominativo=D'ALEMA%20Massimo \|title=Page on D'Alema at Chamber of Deputies website \|publisher=Camera.it \|date= \|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref>, talijanski političar. Nacionalni je tajnik ''Federacije talijanske komunističke mladeži'' od [[1975.]] [[1987.]] postaje zastupnikom, a [[1988.]] – [[1990.]] direktorom lista ''L'Unità''. Od [[1994.]] je glavni [[tajnik]] postkomunističke ''Stranke demokratske ljevice'' (PDS), a od listopada [[1998.]] do travnja [[2000.]] i 53. talijanski [[premijer]].
	Kasnije je bio zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova od [[2006.]] do [[2008.]] Ponekad ga mediji nazivaju ''vođa Maximo'', zbog njegova imena, ali i zbog svoje dominantne pozicije u lijevoj koaliciji tijekom Druge Republike.<ref>[http://www.avantionline.it/2014/07/ue-un-posto-per-il-leader-maximo-dalema/ Ue, un posto per il leader maxi o D'Alema]</ref>		Kasnije je bio zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova od [[2006.]] do [[2008.]] Ponekad ga mediji nazivaju ''vođa Maximo'', zbog njegova imena, ali i zbog svoje dominantne pozicije u lijevoj koaliciji tijekom Druge Republike.<ref>[http://www.avantionline.it/2014/07/ue-un-posto-per-il-leader-maximo-dalema/ Ue, un posto per il leader maxi o D'Alema]</ref>

Redak 60:		Redak 60:

	== Na europskoj sceni ==		== Na europskoj sceni ==
	D'Alema je kratko bio zastupnik u [[Europski parlament\|Europskom parlamentu]] od 2004. do 2006. Od 2003. bio je član znanstvenog odbora [[Michel Rocard]] i [[Dominique Strauss-Kahn]] i udruženja "Gauche en Europe ". On je i dalje figura na europskoj sceni, potpisavši pismo [[George Soros]]a (''Kao zabrinuti Europljani''), te je pozvao na snažnije europske integracije <ref>{{~~cite~~ web\|author=12.listopad 2011. 2:11 h \|url=http://www.ft.com/intl/cms/s/0/7d85abd2-f353-11e0-b11b-00144feab49a.html#axzz1gJxuDu9D \|title=Pozivanje čelnika Eurozone na ujedinjenje, [[12. listopada]] [[2011.]] \|publisher=Ft.com \|date= 12.listopad 2011. \|accessdate=16.veljače 2015.}}</ref>		D'Alema je kratko bio zastupnik u [[Europski parlament\|Europskom parlamentu]] od 2004. do 2006. Od 2003. bio je član znanstvenog odbora [[Michel Rocard]] i [[Dominique Strauss-Kahn]] i udruženja "Gauche en Europe ". On je i dalje figura na europskoj sceni, potpisavši pismo [[George Soros]]a (''Kao zabrinuti Europljani''), te je pozvao na snažnije europske integracije <ref>{{Citiraj web\|author=12.listopad 2011. 2:11 h \|url=http://www.ft.com/intl/cms/s/0/7d85abd2-f353-11e0-b11b-00144feab49a.html#axzz1gJxuDu9D \|title=Pozivanje čelnika Eurozone na ujedinjenje, [[12. listopada]] [[2011.]] \|publisher=Ft.com \|date= 12.listopad 2011. \|accessdate=16.veljače 2015.}}</ref>

	== Izraelsko-libanonski sukob 2006. ==		== Izraelsko-libanonski sukob 2006. ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-14T05:46:50Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime = Massimo D'Alema
|slika = Massimo D'Alema ONU.jpg
|veličina =
|opis slike = Massimo D'Alema
|malaslika =
|opis male slike =
|datum rođenja = 20. travnja 1949.
|mjesto rođenja = [[Rim]]
|datum smrti =
|mjesto smrti =
|supruga = Linda Giuva
|djeca = Giulia
Francesco
|religija = [[ateist]]
|položaj = 53. premijer Italije
|predsjednik1 = Oscar Luigi Scalfaro
Carlo Azeglio Ciampi
|mandat_start = 21. listopada 1998.
|mandat_kraj = 25. travnja 2000.
|prethodnik = [[Romano Prodi]]
|nasljednik = [[Giuliano Amato]]
|čin2 = Zamjenik premijera Italije
|mandat_start2 = 17. svibnja 2006.
|mandat_kraj2 = 8. svibnja 2008.
|prethodnik2 = Giulio Tremonti
|nasljednik2 = Angelino Alfano
|čin3 = Ministar vanjskih poslova
|mandat_start3 = 17. svibnja 2006.
|mandat_kraj3 = 8. svibnja 2008.
|prethodnik3 = Gianfranco Fini
|nasljednik3 = Franco Frattini
|čin4 = Predsjednik demokrata ljevice
|mandat_start4 = 6. studenog 1998.
|mandat_kraj4 = 14. listopada 2007.
|prethodnik4 = Giglia Tedesco Tatò
|nasljednik4 = Pozicija ukinuta
|čin5 = Tajnik demokrata ljevice
|mandat_start5 = 12. veljače 1998.
|mandat_kraj5 = 6. studeni 1998.
|rethodnik5 = Pozicija uspostavljena
|nasljednik5 = Walter Veltroni
|čin6 = Tajnik Demokratske stranke ljevice
|mandat_početak6 = 1. srpnja 1994.
|mandat_kraj6 = 12. veljače 1998.
|prethodnik6 = Achille Occhetto
|nasljednik6 = Pozicija ukinuta
}}
'''Massimo D'Alema''' [dalɛ'ma] ([[Rim]], [[20. travnja]] [[1949.]])<ref name=Camera>{{cite web|url=http://www.camera.it/cartellecomuni/leg16/include/contenitore_dati.asp?tipopagina=&deputato=d29400&source=%2Fdeputatism%2F240%2Fdocumentoxml%2Easp&position=Deputati\La%20Scheda%20Personale&Pagina=Deputati/Composizione/SchedeDeputati/SchedeDeputati.asp%3Fdeputato=d29400&Nominativo=D'ALEMA%20Massimo |title=Page on D'Alema at Chamber of Deputies website |publisher=Camera.it |date= |accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref>, talijanski političar. Nacionalni je tajnik ''Federacije talijanske komunističke mladeži'' od [[1975.]] [[1987.]] postaje zastupnikom, a [[1988.]] – [[1990.]] direktorom lista ''L'Unità''. Od [[1994.]] je glavni [[tajnik]] postkomunističke ''Stranke demokratske ljevice'' (PDS), a od listopada [[1998.]] do travnja [[2000.]] i 53. talijanski [[premijer]].
Kasnije je bio zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova od [[2006.]] do [[2008.]] Ponekad ga mediji nazivaju ''vođa Maximo'', zbog njegova imena, ali i zbog svoje dominantne pozicije u lijevoj koaliciji tijekom Druge Republike.<ref>[http://www.avantionline.it/2014/07/ue-un-posto-per-il-leader-maximo-dalema/ Ue, un posto per il leader maxi o D'Alema]</ref>

== Životopis ==
Massimo D'Alema je rođen u [[Rim]]u [[20. travnja]] [[1949.]], kao sin Giuseppe D'Alema, [[komunizam|komunističkog]] političara. U [[brak]]u je s Lindom Guiva, [[profesor]] je na Sveučilištu u [[Siena|Sieni]], a ima dvoje djece, Giuliu i Francesca. Kasnije je postao istaknuti [[član]] talijanske Komunističke partije (PCI), u sklopu koje je [[1991.]] godine dao povoda ''Stranki demokratske ljevice'' (PDS), a 1998. i ''Demokratima lijevice'' (DS). [[1998.]] godine, naslijedivši Romana Prodia postaje [[premijer]], kao vođa stranke ''Maslina'' u koaliciji lijevog centra. On je prvi bivši [[komunist]] koji je postao premijer neke zemlje članice [[NATO]] pakta i prvi premijer [[Italija|Italije]] rođen nakon što je [[Italija]] postala [[republika]] [[1946.]] godine.

Dok je D'Alema bio premijer, Italija je sudjelovala u NATO bombardiranjima Socijalističke Republike Jugoslavije [[1999.]] Napad je podržan od strane [[Silvio Berlusconi|Silvija Berlusconija]] i desnog centra oporbe, ali je D'Alema snažno rekao da ga osporava.

Bio je direktor časopisa ''L'Unità'', bivši [[novinar]] talijanske Komunističke partije, koja ima novine od nastajanja ''Demokrata ljevice''. D'Alema je bio član [[Europski parlament|Europskog parlamenta]] za južnu Italiju s ''Demokratima ljevice''. Sjedio je na odboru Europskog parlamenta o ribarstvu i na njegovom Odboru za vanjske poslove, dok je čekao izbore za talijanski Zastupnički dom. Nakon što je Romano Prodi pobijedio na izborima u travnju [[2006.]], u početku je odlučio postati kandidatom za presdjednika Italije. Napravio je korak unazad potvrdivši službenog kandidata koalicije lijevog centra Giorgia Napolitana. [[File:Massimo D'Alema - Prato 1.jpg|thumb|left|D'Alema na susretu članova Demokratske partije.]]

Odmah nakon izbora u travnju [[2006.]], predložen je za predsjednika Zastupničkog doma. Komunistička partija se međutim snažno zauzela za Fausta Bertinottia kao budućeg predsjednika Zastupničkog doma. Nakon par dana oštre rasprave D'Alema se odmaknuo kako bi spriječio prijelom između političkih stranaka. Njegov čin su pozdravili svi njegovi saveznici. Istog mjeseca, bio je imenovan za potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova u novoj vladi Romana Prodia. U tim poslovima služio je do [[2008.]], kada je Prodijeva vlada pala pod pobjedom Berlusconijeve desničarske koalicije koja je pobijedila na izborima u travnju [[2008.]] Na tim izborima D'Alema je ponovno izabran u Zastupnički dom, ali ovaj put od strane ''Demokratske partije''.

== Na europskoj sceni ==
D'Alema je kratko bio zastupnik u [[Europski parlament|Europskom parlamentu]] od 2004. do 2006. Od 2003. bio je član znanstvenog odbora [[Michel Rocard]] i [[Dominique Strauss-Kahn]] i udruženja "Gauche en Europe ". On je i dalje figura na europskoj sceni, potpisavši pismo [[George Soros]]a (''Kao zabrinuti Europljani''), te je pozvao na snažnije europske integracije <ref>{{cite web|author=12.listopad 2011. 2:11 h |url=http://www.ft.com/intl/cms/s/0/7d85abd2-f353-11e0-b11b-00144feab49a.html#axzz1gJxuDu9D |title=Pozivanje čelnika Eurozone na ujedinjenje, [[12. listopada]] [[2011.]] |publisher=Ft.com |date= 12.listopad 2011. |accessdate=16.veljače 2015.}}</ref>

== Izraelsko-libanonski sukob 2006. ==
[[Image:D'Alema et Rice.jpg|thumb|Massimo D'Alema s [[Condoleezza Rice|Condoleezzom Rice]]]]
Kao ministar vanjskih poslova Italije u vladi [[Romano Prodi|Romana Prodia]] Massimo D'Alema zalagao se za diplomatsko rješenje krize. Vodio je pregovore s [[izrael]]skim ministrom vanjskih poslova [[Tzipi Livni]]om, te je predložena od strane Izraela Multinacionalna mirovna misija [[UNIFIL]]. Iako je ta misija bila opasnost za talijanske postrojbe u [[Libanon]]u, što je [[desni centar]] nazvao ''kamikaza potez'' mirovna misija našla se u sendviču između Izraela i dobro naoružanih Hezbollaha.<ref name=Haaretz-08-22>{{cite news|url=http://www.haaretz.com/hasen/spages/753518.html|title=Italija šalje 3.000 vojnika u Libanon kao najveći zalog u rješavanju spora|publisher=[[Haaretz]]|date=22. kolovoza 2006|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref> D'Alema je obećao spremnost Italije za provođenje rezolucije Ujedinjenih naroda o Libanonu i pozvao ostale zemlje članice Europske unije da učine isto, jer stabilnost [[Bliski istok|Bliskog istoka]] trebala biti glavna briga za Europljane.<ref name=NewYorkTimes-08-24>{{cite news|title=Francuska obećala još vojnika u Libanonu|date=24. kolovoza 2006|publisher=New York Times|url=http://www.nytimes.com/2006/08/24/world/middleeast/24cnd-force.html?hp&ex=1156478400&en=46313588d9065f6f&ei=5094&partner=homepage|first=Craig S.|last=Smith|accessdate=17. ožujka 2015.}}</ref>

== Obrazovanje ==
* [[1967.]] D'Alema završava [[srednja škola|srednju školu]] dobivši certifikat za izvrsno znanje o [[antika|antici]] i [[povijest]]i [[stari vijek|staroga vjeka]].
* Nije završio studij [[psihologija|psihologije]] na [[sveučilište|sveučilištu]] u [[Pisa|Pisi]].
* Od [[1982.]] je profesionalni [[novinar]].

== Karijera ==
=== Partija ===
* 1975.-1980. Nacionalni tajnik FGC-a
* 1981.-1986. Regionalni tajnik talijanske Komunističke partije
* 1986.-1989. Urednik dnevnog lista '' [[L'Unità]] ''
* 1986.-1992. Član talijanske Komunističke partije (PCI/PDS) i dio Nacionalnog tajništva
* 1992.-1994. Predsjednik Demokratske stranke ljevice (PDS)i član [[parlament]]a
* 1994.-1999. Lider demokrata ljevice (PDS-DS)
* Od 1996. Potpredsjednik [[Socijalistička internacionala|Socijalističke internacionale]]

=== Institucije ===
* 1970.-1976. Gradski vijećnik Pise
* 1985.-1987. Regionalni savjetnik [[Apulija|Apulije]]
* 1987.-2004. Predsjednik parlamentarne skupine
* 1987.-2013. Član [[Zastupnički dom Italije|Zastupničkog doma Italije]]
* 1996.-1998. Predsjednik odbora za [[ustav]]ne reforme
* 1998-2000: [[Premijer]] Italije
* 2006-2008: [[Ministar vanjskih poslova]]

=== Nagrade ===
* Vrhovne nagrade [[Čile]]a, [[Južna Koreja|Južne Koreje]] i [[Palestina|Palestine]].
* Policajac [[Legija časti|Legije časti]] [[Francuska|Francuske Republike]].

=== Knjige ===
Massimo D'Alema objavio je osam [[knjiga]]:
* '' Dialogo Su Berlinguer '' with Paul Ginsborg,Giunti ,1994., {{ISBN|88-09-20545-6}};
* '' Un Paese normale. La sinistra e il futuro dell'Italia '' ("Normalna zemlja. Lijevo krilo i budućnost Italije."), Mondadori, 1995., {{ISBN|88-04-40847-2}};
* '' Progettare il futuro '' ("Oblikovanje budućnosti"), Bompiani, 1996, {{ISBN|88-452-2883-5}};
* '' La sinistra nell'Italia Che Cambia '' ("Lijevo krilo u promjenjivoj Italiji"), Feltrinelli, 1997., {{ISBN|88-07-47013-6}}
* '' La Grande occasione. L'Italia verso le riforme '' ("Velika prilika Italija prema reformama. "), Mondadori, 1997., {{ISBN|88-04-42161-4}};
* '' Parole Vista '' ("Riječi na vidiku"), sa Enricom Ghezziom, Bompiani, 1998., {{ISBN|88-452-3777-X}};
* '' Kosovo. Gli Italiani e la guerra '' ("[[Kosovo]]: Talijani i rat. "),s Federico Rampiniem, Mondadori, 1999., {{ISBN|88-04-47302-9}};
* '' Oltre la paura '' ("Beyond strah"), Mondadori, 2002., {{ISBN|88-04-51206-7}}.

== Privatni život ==
Massimo D'Alema oženjen je sa Lindom Giuvom. U [[brak]]u imaju dvoje djece - Giuliu i Francesca. Iako je [[ateist]] uvijek se rado susretao s [[papa|papom]].<ref>[http://articles.latimes.com/keyword/massimo-d-alema/ Papa primio talijanskog premijera]</ref><ref>[http://www.nytimes.com/1999/01/09/world/in-rare-visit-to-vatican-ex-marxist-pays-a-call.html/ Susret pape i D'Aleme]</ref>

== Literatura ==
* [[Hrvatska enciklopedija]], Broj 3 (Da-Fo), str. 5.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2001.g. {{ISBN|953-6036-33-9}}

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:D'Alema, Massimo}}
[[Kategorija:Predsjednici Talijanske vlade]]