Marijan Gajšak - Povijest promjena

Suradnik10: /* Izbor iz djela */

2026-03-16T18:29:52Z

Izbor iz djela

@@ Redak 44: / Redak 44: @@
 U hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća umjetnost Marijana Gajšaka, umjetnika klasične stilistike, ima vidno mjesto. Po osnovnoj volaciji kipar, potvrđivao se i slikarstvom, poglavito vitrajnim kompozicijama. U umjetnosti sakralne tematike svojim je umjetničkim talentom, svome svećeničkom pozivu i predanju dao je neponovljivu dimenziju ljepote i duhovnosti.
 == Samostalne izložbe ==
 * 1980. ''Izložba skulptura'' u sjemeništu ''Augustin Bea'' u Zagrebu

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-30T08:18:43Z

file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T01:55:24Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis|ime=Marijan Gajšak |slika=GAJSAK.png|veličina=|opis slike=|rodno_ime=|pseudonim=|rođenje=[[18. kolovoza]] [[1944.]] [[Klanjec]], [[Hrvatska]]|smrt=[[6. veljače]] [[1993.]] [[Zagreb]], [[Hrvatska]] (48. god.)|uzrok_smrti=|posljednje_počivalište=|prebivalište=|nacionalnost=Hrvat|etnicitet=|državljantvo=|poznat_po=|obrazovanje=[[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove]] [[Papinski orijentalni institut]] [[Russicum|Papinski ruski kolegij sv. Terezije od Djeteta Isusa]] Accademia di Belle Arti di [[Rim|Roma]] École nationale supérieure des beaux-arts de [[Pariz|Paris]]|poslodavac=|zanimanje=katolički svećenik [[Družba Isusova|isusovac]] [[Hrvatska pokrajina Družbe Isusove|Hrvatske pokrajine Družbe Isusove]] [[kipar]] [[slikar]] profesor|godine_rada=|plaća=|bogatstvo=|titula=|mandat=|prethodnik=|nasljednik=|stranka=|odbori=|vjera=|visina=|težina=|supruga=|suprug=|partner=|djeca=|roditelji=|rođaci=|web=|potpis=|djela=''Raspeti Krist'', [[Gornji Andrijevci]] ''Kip Srca Isusova'', bronca, Fratrovac, [[Zagreb]] ''oltar, brončani reljefi, vitraji'' kapela, Fratrovac, [[Zagreb]] ''Navještenje Marijino'', vitraji, [[Drenova]], [[Rijeka]] ''Vitraji katedrale'', [[Mostar]] ''Bogorodice s djetetom'', Fratrovac, [[Zagreb]]|napomena=}}

'''Marijan Gajšak''' ([[Klanjec]], [[14. kolovoza]] [[1944.]] – [[Zagreb]], [[6. veljače]] [[1993.]]), hrvatski [[Katolička crkva|katolički]] [[svećenik]], [[Družba Isusova|isusovac]], akademski kipar, slikar, ekumenist.

== Životopis ==
Rođen je u [[Dol Klanječki|Dolu Klanječkom]] ([[Hrvatsko zagorje]]). Osmogodišnju je školu polazio u [[Klanjec|Klanjcu]] od 1951. do 1959., gdje je primijećena njegova nadarenost za likovno izražavanje. Stupio je u sjemenište godine 1959. a srednjoškolsko obrazovanje stekao je u [[Nadbiskupska klasična gimnazija|Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika]] u [[Zagreb|Zagrebu]] (1959.-1965.).

U [[Družba Isusova|Družbu Isusovu]] stupio je 1961. u Zagrebu te je nakon dvogodišnjega [[Novicijat|novicijata]], 1963. nastavio gimnaziju i maturirao 1965. godine. Tada je kao nadareni slikar na svili izradio dva zastora za svetohranište na Fratrovcu: ''Dijete Isus'' i ''Jaganjac Božji''.

Od 1966. do 1968. studirao je filozofiju na [[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove|Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove]]. Nakon filozofije dvije je godine radio na uređenju kapele za isusovačko sjemenište na Fratrovcu u Zagrebu. U tom razdoblju kao samouki umjetnik oblikovao je monumentalni brončani kip ''Srca Isusova'', brončane oltarne reljefe ''janjeta'' i ''evanđelista'', ''procesioni križ'' s korpusom te 4 velika vitraja.

Studij teologije od 1970. također pohađa na [[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove|FTI-u]] u Zagrebu. Za svećenika je zaređen godine 1973. u Zagrebu te potom poslan na pastoralnu službu u [[Osijek]].

Od 1974. studirao je na [[Papinski orijentalni institut|Papinskom orijentalnom institutu]] u [[Rim]]u, a u susjednom [[Russicum|Papinskom ruskom kolegiju]] primio je liturgijsku formaciju bizantskoga obreda slavenske tradicije.[[File:FRATROVAC OLTAR KAPELE FRATROVAC.jpeg|thumb|Unutrašnjost kapele sjemeništa “Augustin Bea” na Fratrovcu u Zagrebu s djelima o. Marijana Gajšaka: Kip ''Srce Isusovo'', oltar s reljefom ''Jaganjac Božji'', ambon s reljefom ''Simbola četiri evanđelista'', i ''procesioni križ'']]
Studij kiparstva (1975.-1978.) pohađa na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu u klasi talijanskog kipara Pericla Fazzini. U Pariz odlazi 1978. g na specijalni studij kiparstva na Eccole nationale supériore des Beaux-arts u klasi prof. Mihaela Carpentier.
[[File:Foto Marijan Gajšak uz predloške za vitreje za mostarsku katedralu.jpg|thumb|Marijan Gajšak uz predloške za vitreje za mostarsku katedralu]]

[[File:CONSUMATUM EST RAD.jpg|thumb|Marijan Gajšak u svom ateljeu. Rad na ''Consumatum est'']]
U Zagrebu na [[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove|Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (FTI)]] od 1980. pa do smrti 1993. predaje Estetiku i umjetnost u funkciji sakralnog. Osim što je od 1980. marljivo radio na umjetničkim projektima u svom ateljeu na Fratrovcu u Zagrebu o. Marijan Gajšak je revno i predano obavljao svoju službu svećenika i duhovnika.
Bio je član [[Hrvatsko društvo likovnih umjetnika|Hrvatskog društva likovnih umjetnika]] (HDLU) i član Časnoga suda HDLU.

== Profil ==
=== Zaljubljenost u kršćanski Istok ===
Za kršćanski Istok ga je već u [[Novicijat|novicijatu]] 1962. g. oduševio o. Mihael Lacko, prof. na [[Papinski orijentalni institut|Papinskom orijentalnom institutu]] u Rimu, Slovak koji je studirao filozofiju u Zagrebu na FTI-u i često dolazio u Hrvatsku.
Gajšak je bio oduševljeni ljubitelj kršćanskog istoka pa je 1976. ishodio dopuštenje kao biritualac služi liturgiju i na bizantsko-slavenskom obredu. Bio je pobožni liturg, istančani propovjednik, ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi. Zapadnjak po rođenju, Istočnjak po sklonostima, kroz sjaj i raskoš liturgije Istoka cijelog je života otkrivao ljepotu kršćanskih istina zaodjevenih u poetično ruho Crkvenih otaca. I kako sam piše: Iz tih izvora ključali su i energetski impulsi u likovno-kreativnom propinjanju i prodoru u riznicu svijeta ljepote.
Svojim lirskim tenorom do kraja života je ostao vjeran Muškome zboru grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.
[[File:SOKOL ZA SOKOLA.png|thumb|Marijan Gajšak radi na ''Sokolu'' za [[Maksimir]] (nedovršeno djelo)]]
=== Isusovac: svećenik i umjetnik ===
Marijan Gajšak, akademski kipar i slikar, rođen je u jednom od najljepših kutaka [[Hrvatsko Zagorje|Hrvatskog zagorja]], u malešnom gradiću [[Klanjec|Klanjcu]] koji se dići sinovima poput slikara [[Oton Iveković|Otona Ivekovića]], kipara [[Antun Augustinčić|Antuna Augustinčića]], oca [[Lijepa naša domovino|hrvatske himne]] [[Antun Mihanović|Antuna Mihanovića]], jezikoslovca [[Ivan Broz|Ivana Broza]] i mnogim drugim velikanima duha i kulture. Cijeli mu je relativno kratak život protekao – kako je volio reći – u otkrivanju tragova ljepote prosute svijetom. Autor je mnogih kipova, reljefa, bista, vitrajnih kompozicija i slika postavljenih po crkvama i crkvenim ustanovama.

Njegovo stvaralačko uspinjanje započelo je velikom narudžbom likovnog rješenja kapele u isusovačkom sjemeništu na Fratrovcu u Zagrebu i monumentalnim brončanim kipom Krista što gorućim srcem ljubavi želi zapaliti cijeli svijet. Od tada će bronca i vitraji postati njgove omiljene tehnike umjetničkog stvaranja. To su simboli iskonske čežnje za trajanjem u vremenu ali i krhkosti ljudskog života. Vitraji i bronca fratrovačke kapele zauvijek su označili karakter njihova tvorca: razbuktala čežnja za stvaralačkom slobodom i zadani zakoni liturgije. Do kraja života pater Marijan ostat će razapet između svećenika liturga i rođenog umjetnika u grozničavoj napetosti traženja sinteze. U njegovu poimanju svijeta svoja je umjetnička djela izvodio kao oblik molitve, onog najtananijega unutrašnjeg bića koje u tišini promišlja susret pojedinca sa Svevišnjim. To je za njega bila svrha umjetničkog stvaralaštva.

Za njega je umjetnost bila posudba uma, srca i ruku, napose ruku, apsolutnoj ljepoti i čudesnom sinergizmu božansko-ljudskog stvaranja bojom i volumenom. Tražeći savršenstvo snažnom čežnjom da barem dijelom dotakne stvoreno od Stvoritelja ostat će trajno nezadovoljan postignutim. U tom smislu će u posljednjoj fazi svog prerano ugaslog života biti najsretniji u neobaveznoj igri kredom, tušom i pastelom na krhkom materijalu papira. Nakon tragično razbijenih divovskih vitraja s evanđelistima u srpskim bombama razrušenoj mostarskoj katedrali, čini se kao da mu je najveći dio opusa ostao u skicama. U relativno kratkom životu nije mogao stvoriti veliki opus ali je ostao jedinstven i neponovljiv u suzvježđu hrvatskih likovnih umjetnika.

Kao vrstan majstor crteža, kolorist i vitrajist istakao se u uređivanju sakralnih prostora. Iz vremena od 1980. pa sve do smrti nastaju njegi vitraji Navještenja Bogorodici za kapelu sestara Srca Isusova u Rijeci na [[Drenova|Drenovi]], vitraji gigantskih razmjera za novu [[Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru|katedralu]] u [[Mostar|Mostaru]] (nažalost oštećeni u ratu 1991-1995.) i vitraji u crkvi na [[Otok Gospe od Milosti|Otoku Gospe od milosti]] u [[Boka Kotorska|Boki Kotorskoj]]. Nacrti za vitraje kapele na Jordanovcu koji nažalost zbog umjetnikove bolesti nisu realizirani.

U tom razdoblju nastalo je i monumentalno brončano raspelo za župnu crkvu u [[Gornji Andrijevci|Gornjim Andrijevcima]] ''Consumatum est'', inspirirano kršćankim ikonama. Radi se o izvanrednom umjetničkom djelu čije su replike izlivene u bronci postavljene na križevima na nekoliko lokacija (Klanjec, Vrbnik, Jordanovac…). Manje brončano raspelo Marijana Gajšaka krasi i kapelu sestara franjevki u Barutanskom jarku u Zagrebu. Tu su i izvrsne brončane biste dobročinitelja Fidela Gätza, kardinala Augustina Bea, [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]] i bl. [[Ivan Merz|Ivana Merza]]. Valja spomenuti reljef anđela na praznom grobu, reljef svećenika, elegantni kip Bogorodice Fiat voluntas tua i sv. Josipa radnika. Tu je izvanredna skulptura Zamišljena djevojka i Molitva.

Radi i medaljone u bronci uz 100. obljetnicu ''Glasnika Srca Isusova i Marijina'', [[Izidor Poljak|Izidora Poljaka]], sv [[Ignacije Lojolski|Ignacija Lojole]] i [[Stjepan Glavač|Stjepana Glavača]].

Od stvorenog opusa već je spomenut nevjerojatni uzlet zabilježen kapelicom Srca Isusova na Fratrovcu u Zagrebu dok među najljepša djela treba ubrojiti vitraje ''Navještenja Bogorodici'' na [[Drenova|Drenovi u Rijeci]]. Osobno o. Marijan Gajšak najviše se ponosio slikom Bogorodice s djetetom Isusom ''Sućuti puna'' pod utjecajem ikonografije kršćanskog Istoka nastale jedne noći osamdesetih godina u njegovom ateljeu na Fratrovcu. Nju je držao u na štafelaju do svoje smrti i gotovo svakodnevno dodirivao pokojim potezom. Iza njega ostala je hrpa skica i pokušaja te nedovršeni ''Sokol u uzletu za Gomilu'' u Maksimiru.

U ''Raspetom Kristu'' za župnu crkvu u [[Gornji Andrijevci|Andrijevcima]] kao da se utjelovila sva duhovna i tjelesna drama patra Marijana, umjetnika i svećenika, pred zagonetkom smrti i dramatičnim pitanjem Onom koji upravlja životima ljudi te je u svojoj promisli odlučio u 49. godini prekinuti njegov stvaralački uzletjeli život i uvesti ga u pozemljarima nedokučiv misterij vječnosti.

U hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća umjetnost Marijana Gajšaka, umjetnika klasične stilistike, ima vidno mjesto. Po osnovnoj volaciji kipar, potvrđivao se i slikarstvom, poglavito vitrajnim kompozicijama. U umjetnosti sakralne tematike svojim je umjetničkim talentom, svome svećeničkom pozivu i predanju dao je neponovljivu dimenziju ljepote i duhovnosti.
== Izbor iz djela ==
<gallery>
Pantokrator.tif|''Krist Pantokrator - Svevladar'', tempera, platno i aplicirani papir, 125x80 cm, 1971
Bogorodica sućuti puna.JPG|''Bogorodica sućuti puna'', platno i aplicirani papir. 125x80 cm
Anđeo na grobu.tif|''Anđeo u praznom grobu'', Kombinirana tehnika na papiru
Uskrsnuće Gajsak.jpg|''Uskrsnuće'', pastel, 99x36cm, 1991
Raspeće.jpg|''Raspeće'', kreda, kombinirana tehnika na papiru, 64 x 30 cm
Sašao nad pakao.JPG|''Sašao nad pakao'', kreda, kombinirana tehnika na papiru
Sv._Ignacije_de_Loyola.jpg|''[[Ignacije Lojolski|Sv. Ignacije de Loyola]]'', kombinirana tehnika, papir, 62x40cm, 1991
Pjesma stvorenja.png|''Pjesma stvorenja'', pastel, 60x40 cm
Bezgrešna.jpeg|Bezgrešna, kreda, kombinirana tehnika na papiru
Srce Isusovo.jpeg|''Srce Isusovo'', kombiniran tehnika na papiru
Majčina zaštita BDM.JPG|''Majčina zaštita BDM'', vitraj, 282 x 288 cm, Zagreb, atrij Sjemeništa “Augustin Bea’’
Drenova1.jpg|Vitraj, Drenova kod Rijeke
Drenova2.jpeg|Vitraj, Drenova kod Rijeke
Otok_Gospe_od_Milosti1.tif|Vitraj, Otok Gospe od Milosti, Boka Kotorska
Otok_Gospe_od_Milosti2.tif|Vitraj, Otok Gospe od Milosti, Boka Kotorska
Otok_Gospe_od_Milosti3.tiff|Vitraj, Otok Gospe od Milosti, Boka Kotorska
Vitraj, mostarska katedrala1.jpg|Vitraj, mostarska katedrala
Vitraj, mostarska katedrala2.jpg|Vitraj, mostarska katedrala
Vitraj, mostarska katedrala3.jpg|Vitraj, mostarska katedrala
Fratrovac2.jpg|Vitraj, Zagreb, kapela Sjemeništa “Augustin Bea’’
Srce Isusovo, bronca, 1969., vis. 2,98 m, širina 2,50 m Zagreb, kapela Sjemeništa “Augustin Bea’’.jpeg|''Srce Isusovo'', bronca, 1969., vis. 2,98 m, širina 2,50 m Zagreb, kapela Sjemeništa “Augustin Bea’’
Srce Isusovo, detalj.tif|''Srce Isusovo'', detalj
Sv. Josip Radnik.jpeg|''Sv. Josip Radnik'', 1971., bronca, 60x18 cm
Molitva.JPG|''Molitva'', bronca
Vjetar, glina.jpg|''Vjetar'', glina, Rim, 1977
Virginitas,.jpeg|''Virginitas'', 1991., bronca, 62,5 cm
Djevojka.jpeg|''Djevojka''
Studija za Evu.jpeg|''Studija za Evu'', patinirani gips, 60x30 cm
Predanje, gips patiniran, 67 x 40 cm.tif|''Predanje'', gips patiniran, 67x40 cm
Spomenik2.JPG|''Spomenik''
Anđeo na grobu, bronca.jpg|''Anđeo u praznom grobu'', patinirani gips, 26,5x38cm, 1991
Anđeo na grobu (detalj), bronca.jpg|''Anđeo u praznom grobu'' (detalj)
Simboli četvorice Evanđelista.jpg|''Simboli četvorice Evanđelista'', 1969., bronca, 40x89 cm, Zagreb, kapela Sjemeništa “Augustin Bea’’
Jaganjac Božji.tif|''Jaganjac Božji'', bronca, 1969., bronca, 70 x 77 cm, Zagreb, kapela Sjemeništa “Augustin Bea’’
Svetohraniste.tif|Svetohranište, bronca, 1969., bronca, Zagreb, kapela Sjemeništa “Augustin Bea’’
Medaljon.JPG|''Medaljon povodom 100 godina Glasnika srca Isusovog i Marijinog'', bronca, 20x18 cm, 1988
Ivan Merz.JPG|''[[Ivan Merz|Ivan Merz]]'', bronca, 51x35 cm
Svecenik.jpg|''Svećenik'', gips, 28x21 cm
IGNACIJE MEDALJON.jpg|''Sv. Ignacije de Loyola'', medaljon, gips
P. Stjepan Glavač, hrvatski akrtograf, bronca, ø 21 cm.jpg|''[[Stjepan Glavač|P. Stjepan Glavač]]'', hrvatski akrtograf, medaljon bronca, Ø 21 cm
FRATROVAC OLTARNI KRIŽ.jpeg|''Raspelo'', 1969., bronca, 33 x 55 cm, Zagreb, kapela Sjemeništa “Augustin Bea’’
Raspelo, detalj.jpg|''Raspelo'', detalj
Marijan Gajšak - Raspeti Krist, 1988..jpg|mini|300px|''Raspeti Krist''
RASPETI DETALJ GLAVE.tif|''Raspeti Krist'', detalj
CONSUMATUM EST.jpg|''Consumatum est''
P. Augustin card. Bea, S. I. 1969., patinirani gips, 50 x 55 cm, Rim, atrij Biblijskog instituta.tif|''P. Augustin card. Bea, S. I.'' 1969., patinirani gips, 50 x 55 cm, Rim, atrij Biblijskog instituta
RUĐER BOŠKOVIĆ.JPG|''[[Ruđer Bošković|Ruđer Bošković]]''
Gosp.Getz, bronca, 36 x 25 cm.tif|Gosp.Getz, bronca, 36 x 25 cm
ARRUPE 1.jpg|''[[Pedro Arrupe|Arrupe]]'', bronca
Djevojačka glava.png|Djevojačka glava (Imaginacija), 1976., gips, vis. 40 cm
</gallery>
== Samostalne izložbe ==
* 1980. ''Izložba skulptura'' u sjemeništu ''Augustin Bea'' u Zagrebu
* 1988. ''Izložba skulptura i crteža'', Studio galerije ''Karas''
* 1991. ''Susret vidljivog i nevidljivog'', salon ''Galerije Antuna Augustinčića'', Klanjec
* 1992. ''Skice za vitraj'', Galeria ''Gabriel'', Zagreb
* 1993. ''Miljem glazbe i likotvora, Fortezza, ''Muzejsko-galerijski centar'', Zagreb
* 2014. Retrospektiva: ''Povratak u Klanječki Dol'', u Izložbenoj dvorani ''Kulturnog centra Klanjec''

== Literatura ==
* Ivan Šestak (ur.) (2009). ''Umjetnost Marijana Gajšaka (1944-1993): Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa Teorija i praksa sakralne umjetnosti Marijana Gajšaka (1944-1993) održanoga 14. lipnja 2007. na Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.'' Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove.
* Vladimir Horvat, Mirela Lenković, Stanko Špoljarić i Tonči Trstenjak (2010). ''Marijan Gajšak: Sakralna umjetnost.'' Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove.
* Goran Ivanišević (2013). ''Marijan Gajšak: Prilozi za životopis.'' Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://marijangajsak.tumblr.com/ Marijan Gajšak - Galerija djela]
* [http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=162991 Izložba radova isusovca Marijana Gajšaka u Klanjcu], [[IKA]], 12. rujna 2014., IKA N - 162991/9

{{GLAVNIRASPORED:Gajšak, Marijan}}
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Hrvatski kipari]]
[[Kategorija:Hrvatski likovni umjetnici]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski isusovci]]

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 08:18
Redak 12:		Redak 12:
	Studij teologije od 1970. također pohađa na [[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove\|FTI-u]] u Zagrebu. Za svećenika je zaređen godine 1973. u Zagrebu te potom poslan na pastoralnu službu u [[Osijek]].		Studij teologije od 1970. također pohađa na [[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove\|FTI-u]] u Zagrebu. Za svećenika je zaređen godine 1973. u Zagrebu te potom poslan na pastoralnu službu u [[Osijek]].

	Od 1974. studirao je na [[Papinski orijentalni institut\|Papinskom orijentalnom institutu]] u [[Rim]]u, a u susjednom [[Russicum\|Papinskom ruskom kolegiju]] primio je liturgijsku formaciju bizantskoga obreda slavenske tradicije.[[~~File~~:FRATROVAC OLTAR KAPELE FRATROVAC.jpeg\|thumb\|Unutrašnjost kapele sjemeništa “Augustin Bea” na Fratrovcu u Zagrebu s djelima o. Marijana Gajšaka: Kip ''Srce Isusovo'', oltar s reljefom ''Jaganjac Božji'', ambon s reljefom ''Simbola četiri evanđelista'', i ''procesioni križ'']]		Od 1974. studirao je na [[Papinski orijentalni institut\|Papinskom orijentalnom institutu]] u [[Rim]]u, a u susjednom [[Russicum\|Papinskom ruskom kolegiju]] primio je liturgijsku formaciju bizantskoga obreda slavenske tradicije.[[Datoteka:FRATROVAC OLTAR KAPELE FRATROVAC.jpeg\|thumb\|Unutrašnjost kapele sjemeništa “Augustin Bea” na Fratrovcu u Zagrebu s djelima o. Marijana Gajšaka: Kip ''Srce Isusovo'', oltar s reljefom ''Jaganjac Božji'', ambon s reljefom ''Simbola četiri evanđelista'', i ''procesioni križ'']]
	Studij kiparstva (1975.-1978.) pohađa na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu u klasi talijanskog kipara Pericla Fazzini. U Pariz odlazi 1978. g na specijalni studij kiparstva na Eccole nationale supériore des Beaux-arts u klasi prof. Mihaela Carpentier.		Studij kiparstva (1975.-1978.) pohađa na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu u klasi talijanskog kipara Pericla Fazzini. U Pariz odlazi 1978. g na specijalni studij kiparstva na Eccole nationale supériore des Beaux-arts u klasi prof. Mihaela Carpentier.
	[[~~File~~:Foto Marijan Gajšak uz predloške za vitreje za mostarsku katedralu.jpg\|thumb\|Marijan Gajšak uz predloške za vitreje za mostarsku katedralu]]		[[Datoteka:Foto Marijan Gajšak uz predloške za vitreje za mostarsku katedralu.jpg\|thumb\|Marijan Gajšak uz predloške za vitreje za mostarsku katedralu]]

	[[~~File~~:CONSUMATUM EST RAD.jpg\|thumb\|Marijan Gajšak u svom ateljeu. Rad na ''Consumatum est'']]		[[Datoteka:CONSUMATUM EST RAD.jpg\|thumb\|Marijan Gajšak u svom ateljeu. Rad na ''Consumatum est'']]
	U Zagrebu na [[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove\|Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (FTI)]] od 1980. pa do smrti 1993. predaje Estetiku i umjetnost u funkciji sakralnog. Osim što je od 1980. marljivo radio na umjetničkim projektima u svom ateljeu na Fratrovcu u Zagrebu o. Marijan Gajšak je revno i predano obavljao svoju službu svećenika i duhovnika.		U Zagrebu na [[Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove\|Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (FTI)]] od 1980. pa do smrti 1993. predaje Estetiku i umjetnost u funkciji sakralnog. Osim što je od 1980. marljivo radio na umjetničkim projektima u svom ateljeu na Fratrovcu u Zagrebu o. Marijan Gajšak je revno i predano obavljao svoju službu svećenika i duhovnika.
	Bio je član [[Hrvatsko društvo likovnih umjetnika\|Hrvatskog društva likovnih umjetnika]] (HDLU) i član Časnoga suda HDLU.		Bio je član [[Hrvatsko društvo likovnih umjetnika\|Hrvatskog društva likovnih umjetnika]] (HDLU) i član Časnoga suda HDLU.
Redak 25:		Redak 25:
	Gajšak je bio oduševljeni ljubitelj kršćanskog istoka pa je 1976. ishodio dopuštenje kao biritualac služi liturgiju i na bizantsko-slavenskom obredu. Bio je pobožni liturg, istančani propovjednik, ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi. Zapadnjak po rođenju, Istočnjak po sklonostima, kroz sjaj i raskoš liturgije Istoka cijelog je života otkrivao ljepotu kršćanskih istina zaodjevenih u poetično ruho Crkvenih otaca. I kako sam piše: Iz tih izvora ključali su i energetski impulsi u likovno-kreativnom propinjanju i prodoru u riznicu svijeta ljepote.		Gajšak je bio oduševljeni ljubitelj kršćanskog istoka pa je 1976. ishodio dopuštenje kao biritualac služi liturgiju i na bizantsko-slavenskom obredu. Bio je pobožni liturg, istančani propovjednik, ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi. Zapadnjak po rođenju, Istočnjak po sklonostima, kroz sjaj i raskoš liturgije Istoka cijelog je života otkrivao ljepotu kršćanskih istina zaodjevenih u poetično ruho Crkvenih otaca. I kako sam piše: Iz tih izvora ključali su i energetski impulsi u likovno-kreativnom propinjanju i prodoru u riznicu svijeta ljepote.
	Svojim lirskim tenorom do kraja života je ostao vjeran Muškome zboru grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.		Svojim lirskim tenorom do kraja života je ostao vjeran Muškome zboru grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.
	[[~~File~~:SOKOL ZA SOKOLA.png\|thumb\|Marijan Gajšak radi na ''Sokolu'' za [[Maksimir]] (nedovršeno djelo)]]		[[Datoteka:SOKOL ZA SOKOLA.png\|thumb\|Marijan Gajšak radi na ''Sokolu'' za [[Maksimir]] (nedovršeno djelo)]]
	=== Isusovac: svećenik i umjetnik ===		=== Isusovac: svećenik i umjetnik ===
	Marijan Gajšak, akademski kipar i slikar, rođen je u jednom od najljepših kutaka [[Hrvatsko Zagorje\|Hrvatskog zagorja]], u malešnom gradiću [[Klanjec\|Klanjcu]] koji se dići sinovima poput slikara [[Oton Iveković\|Otona Ivekovića]], kipara [[Antun Augustinčić\|Antuna Augustinčića]], oca [[Lijepa naša domovino\|hrvatske himne]] [[Antun Mihanović\|Antuna Mihanovića]], jezikoslovca [[Ivan Broz\|Ivana Broza]] i mnogim drugim velikanima duha i kulture. Cijeli mu je relativno kratak život protekao – kako je volio reći – u otkrivanju tragova ljepote prosute svijetom. Autor je mnogih kipova, reljefa, bista, vitrajnih kompozicija i slika postavljenih po crkvama i crkvenim ustanovama.		Marijan Gajšak, akademski kipar i slikar, rođen je u jednom od najljepših kutaka [[Hrvatsko Zagorje\|Hrvatskog zagorja]], u malešnom gradiću [[Klanjec\|Klanjcu]] koji se dići sinovima poput slikara [[Oton Iveković\|Otona Ivekovića]], kipara [[Antun Augustinčić\|Antuna Augustinčića]], oca [[Lijepa naša domovino\|hrvatske himne]] [[Antun Mihanović\|Antuna Mihanovića]], jezikoslovca [[Ivan Broz\|Ivana Broza]] i mnogim drugim velikanima duha i kulture. Cijeli mu je relativno kratak život protekao – kako je volio reći – u otkrivanju tragova ljepote prosute svijetom. Autor je mnogih kipova, reljefa, bista, vitrajnih kompozicija i slika postavljenih po crkvama i crkvenim ustanovama.