WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-31T07:19:50Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Jubilarni članak|186.000.}}
{{Infookvir književnik
| Ime = Marija Kumičić
| boja = #B0C4DE
| slika = Marija_Kumičić.jpg
| veličina = 220px
| opis slike = Marija Kumičić
| puno ime = Marija Kumičić
| pseudonim = ''E.'', ''E-a'', ''E-a Kumičić'', ''Marija Jurjevna'', ''Enjuška'', ''Enjuškina'', ''Marija Fortuna''
| rođenje = [[11. prosinca]] [[1863.]], [[Varaždin]], [[Hrvatska]]
| smrt = [[22. veljače]] [[1945.]], [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
| zanimanje = književnica
| nacionalnost = [[Hrvati]]ca
| period pisanja = [[1896.]] – [[1940.]]
| vrsta = [[pjesme]], [[proza]], [[roman]], [[dramatizacija]]
| teme =
| period =
| supruga =
| suprug = [[Eugen Kumičić]]
| djeca = 2: [[Tomo Kumičić|Tomo]] i [[Gjuro Kumičić|Gjuro (Jurica)]]
| djela = ''Nova zagrebačka kuharica: praktični naputak za kuhanje, pečenje i ukuhavanje: podpuna sbirka najboljih propisa za domaćice i kuharice po Katarini Prato, Saint-Hylaire i drugima i s obzirom na narodna jela sa 170 slika'', ''Pjesme: spjevala Marija Kumičić (Enjuškinja)'', ''Put k pravoj sreći: iz ljubavi za hrvatsku seljačku mladež'', ''Književno cvijeće'', ''Pjesmom kroz život: (daleka sjećanja): zbirka pjesama''
| nagrade =
| potpis =
| web =
| fusnote =
}}

'''Marija Kumičić''' ([[Varaždin]], [[11. prosinca]] [[1863.]] - [[Zagreb]], [[22. veljače]] [[1945.]]),<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11368 Kumičić, Marija], Katica Čorkalo-Jemrić (2013.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref><ref name="Kronologija pravaštva">[http://www.academia.edu/4777082/Kronologija_prava%C5%A1tva ''Kronologija pravaštva. Povodom 150. obljetnice Stranke prava i 115. obljetnice smrti Ante Starčevića''], (priredio [[Mladen Kaldana]]), Zagreb, 2011./2012., str. 17., academia.edu, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> bila je [[hrvatska]] [[Književnost|književnica]], [[prevoditelj]]ica, [[novinar]]ka, [[Publicistika|publicistica]], [[Društvo|društvena]] i [[Kultura|kulturna]] [[Djelatnost|djelatnica]] te [[dobrotvor]]ka. Bila je jednom od prvih hrvatskih žena novinarki.

== Životopis ==
Marija Kumičić rodila se je u Varaždinu 1863. godine u obitelji Gjure i Ane (rođ. Horvat) Maršića. Gjuro Maršić bio je ugledni varaždinski posjednik i građanin kojega se je smatralo tada vođom pristaša [[Stranka prava|Stranke prava]] u Varaždinu i njegova kuća bila je jednom od stjecišta prvaka Stranke prava iz Varaždina i okolice te i iz Zagreba.<ref name="Jasna Turkalj">[[Jasna Turkalj]], ''Pravaški pokret: 1878. - 1887.'', Biblioteka Hrvatska povjesnica. Monografije i studije III/45, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2009., {{ISBN|978-953-6324-78-1}}, str. 332.</ref> U svojim sjećanjima na djetinjstvo Marija Kumičić zapisala je o Varaždinu [[1880-ih]], kako je tada bio ''"nepredobiva hrvatska tvrđava"''.<ref>[[Stjepan Matković]], ''Čista stranka prava 1895.-1903.'', Biblioteka Hrvatska povjesnica. Monografije i studije III/13, Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet, Zagreb, 2001., {{ISBN|953-6491-57-5}}, str. 291.</ref> Djetinjstvo je provela u rodnome Varaždinu. Višu djevojačku školu završila je u Varaždinu [[1878.]] godine,<ref name="hbl"/> u [[samostan]]u kod [[Uršulinke|uršulinki]].<ref name="Lucija Benyovsky-60">[[Lucija Benyovsky|Benyovsky, Lucija]]. ''Marija Kumičić (1863.-1945.)'', // ''Informatica museologica'', sv. 32, br. 1 - 2, (2001.), str. 60. - 64. {{Hrčak|id= 207355}}, str. 60., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> Bila je supruga hrvatskoga književnika i političara [[Eugen Kumičić|Eugena Kumičića]] kojega je upoznala [[1882.]] godine, prigodom proslave 20. obljetnice pjevačkoga društva ''Kolo'', u [[Maksimir]]u.<ref name="Jasna Turkalj"/> Vjenčali su se [[29. rujna]] [[1882.]] godine,<ref>Cvjetana Miletić, [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=69&C=13 ''Brseč Kumičićeva prva zibel''], ''[[Sušačka revija]]'', [http://www.klub-susacana.hr/revija/novibroj.asp?Num=69 broj 69], Rijeka, 2011., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> u Varaždinu. Eugen i Marija Kumičić imali su dva sina, [[Tomo Kumičić|Tomu]] ([[1885.]] – [[1940.]]) i [[Gjuro Kumičić|Gjuru (Juricu)]] ([[1887.]] – [[1975.]]).<ref name="Lucija Benyovsky-60"/> Uz supruga Eugena počela se baviti politikom i sudjelovala je tadašnjem političkom životu. Bila je članicom Stranke prava i "gorljivi" pristaša [[Ante Starčević]]a. Nakon što joj je umro suprug Eugen, [[1904.]] godine, nastavila je s političkom djelatnošću no posvetila se je više karitativnomu i socijalnomu radu te brizi o njegovoj književnoj ostavštini, polemizirajući s kritičarima. Braneći suprugovo djelo ''Kraljica Lepa: ili propast kraljeva hrvatske krvi'' bila je vrstna i žestoka polemičarka.<ref name="Kronologija pravaštva"/> Ostala je u uskoj vezi s [[Josip Frank|Josipom Frankom]] i pomagala mu a kada je došlo do raskola u [[Čista stranka prava|Čistoj stranci prava]], [[1908.]] godine, podržala je njegovu stranu.<ref name="Stjepan Matković-310">Stjepan Matković, ''Čista stranka prava 1895.-1903.'', Biblioteka Hrvatska povjesnica. Monografije i studije III/13, Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet, Zagreb, 2001., {{ISBN|953-6491-57-5}}, str. 310.</ref>{{fusg|1}}

Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskoga rata]] zbrinjavala je ratnu siročad po [[Bosna|Bosni]] i [[Dalmacija|Dalmaciji]] gradeći skloništa za njih.<ref name="ika.hr">[https://ika.hkm.hr/novosti/knjizevnica-i-dobrotvorka-marija-kumicic/ ''Književnica i dobrotvorka Marija Kumičić. Predavanje dr. Szabo na "Književnoj večeri četvrtkom"''], ika.hr, 5. ožujka 2015., pristupljeno 2018.</ref><ref name="znameniti">''[[Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925]]'', Odbor za izdavanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925.", ur. [[Emilij Laszowski]], Zagreb, 1925., str. 154.</ref>

=== Društvena djelatnost ===
U svojoj društvenoj djelatnosti Marija Kumičić zalagala se je za društveno organiziranje žena i njihovu što veću uključenost u javni život te poglavito prosvjetno i socijalno uzdizanje žena pritom slijedivši ''"političku liniju [[Frankovci|frankovačke]]{{fusg|2}} struje koja je uvijek naglašavala važnost odanosti hrvatskoj naciji"''.<ref name="Stjepan Matković-310"/> Njezinom zaslugom osnovan je gospojinski zbor Hrvatskoga tipografskoga društva Sloga.<ref name="Stjepan Matković-310"/> Marija Kumičić bila je predsjednicom društva ''Tomislav'' i počasnom članicom hrvatskoga pjevačkoga društva ''Hrvoj'', članicom hrvatskoga društva ''Napredak'', članicom Hrvatskoga pjevačkoga društva ''Zvonimir'' i aktivnom članicom ženskog društva ''Katarina Zrinjska''. Marija Kumičić bila je inicijatoricom osnivanja i Društva hrvatskih književnica.<ref name="Lucija Benyovsky-61">Benyovsky, Lucija. ''Marija Kumičić (1863.-1945.)'', // ''Informatica museologica'', sv. 32, br. 1 - 2, (2001.), str. 60. - 64. {{Hrčak|id= 207355}}, str. 61., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>

==== Društvo ''Hrvatska žena'' ====
[[Datoteka:Marija_Kumičić_oko_1940.jpg|mini|desno|170px|Marija Kumičić, oko 1940. godine.]]

Marija Kumičić osnovala je [[1921.]] godine narodno i prosvjetno društvo ''[[Hrvatska žena]]''.<ref name="Lucija Benyovsky-61"/><ref name="ognjiste.hr">[https://www.ognjiste.hr/proizvod/marija-kumicic/ Marija Kumičić], ognjiste.hr, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> Društvo ''Hrvatska žena'' osnovano je [[21. svibnja]] 1921. godine, a prva predsjednica društva (1921.-1926.) bila je Zora pl. Trnski (kći književnika [[Ivan Trnski|Ivana pl. Trnskoga]]), potpredsjednice bile su Ivka barunica Ožegović i Marija Kumičić, tajnica Slava Fürst a blagajnica Olga Barić.<ref name="Lucija Benyovsky-62">Benyovsky, Lucija. ''Marija Kumičić (1863.-1945.)'', // ''Informatica museologica'', sv. 32, br. 1 - 2, (2001.), str. 60. - 64. {{Hrčak|id= 207355}}, str. 62., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> Nakon toga podružnice ''Hrvatske žene'' otvarane su u [[Petrinja|Petrinji]] ([[srpanj]], 1921.), [[Osijek]]u (srpanj, 1921.), [[Požega|Požegi]] (1921.), [[Karlovac|Karlovcu]] ([[rujan]] 1921.), [[Jastrebarsko]]m (1922.), [[Sisak|Sisku]], [[Daruvar]]u, [[Slavonski Brod|Brodu na Savi]], [[Gospić]]u, [[Ogulin]]u, [[Vukovar]]u i drugim hrvatskim gradovima.<ref name="Lucija Benyovsky-62"/><ref name="cuvalo.net">Fra Jozo Grbeš, [http://www.cuvalo.net/?p=88 ''Povijest društva “Hrvatska žena grana broj 1” – A History of “Croatian Woman Branch # 1”''], cuvalo.net, 25. veljače 2009., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> Društvo je izdavalo i časopis za ženski svijet ''Naša žena'' (1935.-1938.) koji je uređivala članica društva dr. [[Zdenka Smrekar]].<ref name="Lucija Benyovsky-63">Benyovsky, Lucija. ''Marija Kumičić (1863.-1945.)'', // ''Informatica museologica'', sv. 32, br. 1 - 2, (2001.), str. 60. - 64. {{Hrčak|id= 207355}}, str. 63., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> U [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] među hrvatskim življem također osnivane su podružnice društva ''Hrvatska žena'' ([[Tuzla]], [[Derventa]], [[Doboj]] i inima) a [[Jagoda Truhelka]] osnovala je ''Hrvatsku ženu'' [[1922.]] godine u [[Sarajevo|Sarajevu]].<ref name="Lucija Benyovsky-62"/> Nekoliko godina nakon toga, [[27. siječnja]] [[1929.]] godine, utemeljeno je prvo društvo ''Hrvatska žena'' u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]], Društvo "Hrvatska žena, Grana br. 1 – Chicago".<ref name="Lucija Benyovsky-62"/><ref name="cuvalo.net"/>

Zauzimanjem Marije Kumičić postavljen je [[kip]] [[svećenik]]a [[Frane Bulić]]a na Marulićevom trgu u Zagrebu, [[1935.]] godine.<ref name="ika.hr"/> Društvo ''Hrvatska žena'' podiglo je i spomenike te postavilo spomen ploče zaslužnim hrvatskim velikanima kao što su: spomenik [[Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.|Prosinačkim žrtvama]] ([[30. listopada]] [[1932.]] godine na [[Mirogoj]]u)<ref>[http://www.viktimologija.com.hr/index.php/priopcenja/586-mdrustvo-hrvatska-zena-grad-zagreb Društvo hrvatska žena - Grad Zagreb]:{{citat2|Na spomeniku se nalazi natpis: ''U cvijetu mladosti nevino prolivenoj krvi, ovaj spomenik materinskom ljubavi postavi, 30. listopada 1932. „Društvo hrvatska žena“''.}}, viktimologija.com.hr, 5. prosinca 2014., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>, spomenik [[Dragutin Domjanić|Dragutinu Domjaniću]] ([[23. svibnja]] [[1936.]] godine na [[Tuškanac|Tuškancu]])<ref>Benyovsky, Lucija. ''Marija Kumičić (1863.-1945.)'', // ''Informatica museologica'', sv. 32, br. 1 - 2, (2001.), str. 60. - 64. {{Hrčak|id= 207355}}, str. 64.:{{citat2|sl. 15. (...) Društvo ''Hrvatska žena'' odlučilo je 1934. podignuti spomenik hrvatskom kajkavskom pjesniku Dragutinu pl. Domjaniću (1875.-1933.). (...) Spomenik D. Domjaniću svečano je postavljen na Tuškancu 23. V. 1936.}}, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>, spomenik Eugenu Kumičiću ([[17. listopada]] [[1937.]] godine ispred zgrade srednjih škola na tadašnjem Wilsonovom, danas Rooseveltovom trgu), a svojim prilozima pomoglo je u podizanju spomenika [[kralj]]u [[Kralj Tomislav|Tomislavu]]{{fusg|3}}, [[Antun Mihanović|Antunu Mihanoviću]], [[Stjepan Radić|Stjepanu Radiću]] i inima.<ref name="Lucija Benyovsky-62"/>

Tijekom svoje djelatnosti Marija Kumičić bila je praćena od [[Kraljevina Jugoslavija|starojugoslavenske]] policije a pisma su joj bila zaustavljana i zadržavana.<ref>[https://www.vecernji.hr/kultura/policija-knjizevnice-prati-jos-od-1918-803256 ''Policija književnice prati još od 1918.''], vecernji.hr, 11. veljače 2005., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>

Društvo ''Hrvatska žena'' u svim gradovima je zbog svoga izrazitoga domoljublja bilo kažnjavano i zabranjivano a konačni slom i završetak rada bio je u vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]].<ref name="cuvalo.net"/> Po Zakonskoj odredbi o imovini raspuštenih i preustrojenih društava (''[[Narodne novine|N.N.]]'', [[5. svibnja]] [[1943.]] godine) društvu ''Hrvatska žena'' bile su oduzete prostorije u Zagrebu, u Patačićkinoj ulici br. 1a, i nakon toga Odbor matice društva odlučio se je na likvidaciju (ukinuće društva).<ref name="Lucija Benyovsky-63"/>{{fusg|4}}

=== Starčevićev dom, NDH i smrt ===
[[Datoteka:0977_R_Zagreb_W.jpg|mini|lijevo|220px|[[Starčevićev dom]] [[1913.]] godine]]
[[Datoteka:Eugen_Kumicic_1007.JPG|mini|desno|170px|Obiteljska grobnica Kumičićevih na [[Mirogoj]]u]]

Marija Kumičić njegovala je Oca Domovine [[Ante Starčević|Antu Starčevića]] tijekom razdoblja njegove bolesti i sve do njegove smrti [[28. veljače]] [[1896.]] godine. Zajedno sa suprugom Eugenom bdjela je uz bolesničku postelju ''Staroga'' i zabilježila je kako su izgledali njegovi posljednji dani.<ref>Stjepan Matković, ''Izabrani portreti pravaša: prilozi hrvatskoj političkoj povijesti'', Biblioteka Hrvatska povjesnica. Monografije i studije III/49, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011., {{ISBN|978-953-6324-82-8}}, str. 43.</ref> Nakon smrti Ante Starčevića [[Starčevićev dom]] bio je ustrojen kao [[dioničko društvo]] a kada se je pojavio problem upravljanja zgradom Marija Kumičić preuzela je to na sebe te je od [[1905.]] godine bila dugogodišnjom upraviteljicom Starčevićeva doma.<ref>Matković, Stjepan. ''Starčevićev dom u vihoru rata: pravaške uspomene iz doba Nezavisne Države Hrvatske'', // ''[[Časopis za suvremenu povijest]]'', sv. 43, br. 3, (2011.), str. 827. - 861. {{Hrčak|id= 114006}}, str. 828. - 829., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>

U Starčevićevom domu, u stanu na drugome katu, jedno vrijeme nakon povratka sa studija u [[Beč]]u i [[Pariz]]u od [[1922.]] godine do smrti [[1928.]] godine, zajedno s roditeljima živio je [[Blaženik|blaženi]] [[Ivan Merz]].<ref>Vedran Danko, [https://web.archive.org/web/20170913082208/http://licegrada.hr/2017/07/17/starcevicev-dom-danas-glavna-zagrebacka-knjiznica/ Starčevićev dom, danas glavna zagrebačka knjižnica], licegrada.hr, 17. srpnja 2017., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 13. rujna 2017.), pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.biskupija-banjaluka.org/?page_id=1009 Ivan Merz], biskupija-banjaluka.org, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> Marija Kumičić napisala je ([[1942.]] godine) svjedočanstvo o njegovome svetačkome životu i to je svjedočanstvo poslužilo u postupku proglašenja Ivana Merza blaženim.<ref name="ika.hr"/>

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske odlukom ''"(...) državnog vrha pokrenuto je ukidanje Starčevićeva doma d.d. uz poglavnikovo obrazloženje da su u njemu prevladali oni koji su u prikupljanju dionica “vidjeli unosan posao vlastitog obogaćivanja”, što nije odgovaralo “duhu novog poretka”"''.<ref name="Matković, Stjepan-837">Matković, Stjepan. ''Starčevićev dom u vihoru rata: pravaške uspomene iz doba Nezavisne Države Hrvatske'', // ''Časopis za suvremenu povijest'', sv. 43, br. 3, (2011.), str. 827. - 861. {{Hrčak|id= 114006}}, str. 837., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> Postavljeni su povjerenici zbog provedbe preuzimanja Doma i njegova stavljanja na raspolaganje [[Ustaše|Ustaškom pokretu]]. Bili su to ustaški stožernik [[Mirko Jerec]] i Poglavnikov povjerenik [[Leonardo Grivičić]] koji su [[30. travnja]] [[1941.]] godine posjetili Mariju Kumičić, pokazujući joj rješenje s potpisom [[Lovro Sušić|Lovre Sušića]], ministra narodnoga gospodarstva.<ref name="Matković, Stjepan-837"/> Nakon posjeta i razgovora s [[poglavnik]]om [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]] koji je potvrdio odluku o njezinu iseljenju iz Doma ona je to doživjela kao prisilni izgon. Marija Kumičić preselila se je početkom lipnja iste godine, zajedno sa sinom Gjurom, u stan na [[Trg kralja Tomislava (Zagreb)|Trgu kralja Tomislava]] koji je bio u vlasništvu [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] i za njega plaćala je najam.<ref name="Matković, Stjepan-837"/> Nakon toga povukla se je iz javnoga rada [[30. travnja]], na ''“[[Zrinsko-frankopanska urota|dan mučeničke smrti]] [[Petar Zrinski|Petra Zrinskog]] i [[Fran Krsto Frankopan|Frana Krste Frankopana]]”'', uz objašnjenje da je u '' “visokim godinama”'' objavivši tu svoju odluku u tisku.<ref name="Matković, Stjepan-840">Matković, Stjepan. ''Starčevićev dom u vihoru rata: pravaške uspomene iz doba Nezavisne Države Hrvatske'', // ''Časopis za suvremenu povijest'', sv. 43, br. 3, (2011.), str. 827. - 861. {{Hrčak|id= 114006}}, str. 840., pristupljeno 2018.</ref> No, ipak, povremeno se je javljala svojim prilozima u novinama a držala je i predavanja otvorena za javnost.<ref name="Matković, Stjepan-840"/>

Umrla je u Zagrebu 1945. godine. Pokopana je u obiteljskoj grobnici na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>Josip Novak, [https://issuu.com/varazdinskitjednik/docs/011/28 ''Naša vrsna kuharica osnovala Hrvatsku ženu''], ''[[Varaždinski tjednik]]'', broj 11, 18. listopada, 2012., str. 28., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>

== Književno stvaralaštvo ==
[[Datoteka:Pjesmom_kroz_život_(daleka_sjećanja).jpg|mini|desno|170px|Knjiga ''Pjesmom kroz život: (daleka sjećanja): zbirka pjesama''.]]

Još tijekom školovanja počela se baviti pjesništvom pokrenuvši sa svojim školskim kolegicama "literarni klub".<ref name="Lucija Benyovsky-60"/> Kasnije objavljivala je i pod [[pseudonim]]ima: ''E.'', ''E-a'', ''E-a Kumičić'', ''Marija Jurjevna'', ''Enjuška'', ''Enjuškina'' i ''Marija Fortuna''.<ref name="hbl"/><ref name="Lucija Benyovsky-60"/> Surađivala je u časopisima i listovima kao što su: ''Iskra'', ''Katolička Dalmacija'', ''Hrvatska'', ''Hrvatsko pravo'', ''Hrvatska Kruna'', ''Novi viek'', ''Prosvjeta'' i inima.<ref name="Lucija Benyovsky-60-61">Benyovsky, Lucija. ''Marija Kumičić (1863.-1945.)'', // ''Informatica museologica'', sv. 32, br. 1 - 2, (2001.), str. 60. - 64. {{Hrčak|id= 207355}}, str. 60. - 61., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>

{{citat2|Njezine pjesme, spomenarskoga stila i autobiografskih značajka, uglavnom na tragu sentimentalne preporodne lirike i patetičnoga zanosa, skupljene u zbirkama ''Pjesme'' (1903), ''Zadnje ruže'' (1913) i ''Pjesmom kroz život'' (1940), posvećene su domovini i zavičaju, znamenitim Hrvatima, ljepotama prirode, moralnim vrjednotama te uspomeni na supruga. (...) u proznim djelima poučava hrvatsku mladež, promiče ljubav prema domovini, djelatan i ćudoredan život (''Put k pravoj sreći'', 1909) te osobne odgojne i domoljubno-političke ideale (''Valovi čuvstava'', 1911; prvotno u ''Domaćem ognjištu'', 1910–11).}}<ref name="hbl"/>

Uređivala je književni prilog "Zora" u [[časopis]]u ''Hrvatski modni list''.<ref name="ika.hr"/> Po romanu svojega supruga Eugena Kumičića ''Kraljica Lepa: ili propast kraljeva hrvatske krvi'' napisala je zajedno s [[Milan Ogrizović|Milanom Ogrizovićem]] [[1905.]] godine [[Dramatizacija|dramatizaciju]] ''Propast kraljeva hrvatske krvi: historijska drama u pet činova''.<ref name="dizbi.hazu.hr">[http://dizbi.hazu.hr/object/17550 Propast kraljeva hrvatske krvi : historijska drama u pet činova], DiZbi.HAZU, Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> [[Praizvedba]] predstave bila je [[16. veljače]] [[1905.]] godine u [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|zagrebačkome HNK]].<ref name="dizbi.hazu.hr"/>

Prevodila je s [[Njemački jezik|njemačkoga]] i [[Francuski jezik|francuskoga jezika]].<ref name="ognjiste.hr"/> Objavljivala je prijevode francuske literature u ''Domu i svijetu''.<ref name="Lucija Benyovsky-61"/>

Njezina knjiga ''Nova zagrebačka kuharica'' bila je velika uspješnica i tiskana je u više izdanja u nakladničkoj kući [[Stjepan Kugli|Kugli]], te poslije i ponovljenih izdanja i prijetisaka.

== Djela ==
* ''Nova zagrebačka kuharica: praktični naputak za kuhanje, pečenje i ukuhavanje: podpuna sbirka najboljih propisa za domaćice i kuharice po Katarini Prato, Saint-Hylaire i drugima i s obzirom na narodna jela / sastavila Marija Kumičić'', Knjižara Kugli i Deutsch u Zagrebu, 1888. (2. izpravljeno i pomnoženo izd., 1891.; 3. izpravljeno i pomnoženo izd.; 4. izpravljeno i pomnoženo izd.; izdanja Golden marketing-Tehnička knjiga, 1995., 2005.<ref>[http://www.gmtk.hr/web/index.asp?str=521232 Marija Kumičić. Zagrebačka kuharica: praktični naputak za kuhanje, pečenje i ukuhavanje], Golden marketing-Tehnička knjiga, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>)
* ''Za spomenar: mudre izreke iz naše književnosti / pribrala Marija Kumičić'', Tisak i naklada knjižare L. Hartmana (Kugli i Deutsch), Zagreb, 1896.
* ''Pjesme: spjevala Marija Kumičić (Enjuškinja)'', Komisijonalna naklada L. Hartmana (Stjep. Kugli), Zagreb, 1903.<ref>N.N., [http://www.infobiro.ba/article/635762 Književnost], ''[[Nada (časopis)|Nada]]'', 15. ožujka 1903., pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>
* ''Žensko pitanje'', Hrvatska pučka knjižica, svezak 1, Hrvatska Čitaonica u Zagrebu (Starčevićev dom), Zagreb, 1903.
* ''Put k pravoj sreći: iz ljubavi za hrvatsku seljačku mladež'', St. Kugli, Zagreb, 1909.
* ''Valovi čuvstava: pripovijest / napisala Marija Kumičić (Enjuškina)'', Tiskom Pučke tiskare (E. Demetrović i drug), Zagreb, 1911.
* ''Zadnje ruže / spjevala Marija Kumičić'', Komisijonalna naklada J. Sokol, Zagreb, 1913.
* ''Govor u spomen stogodišnjice rodjenja dra. Ante Starčevića 23. V. 1923.: na svečanom sielu društva "Hrvatska žena" izrekla Marija Kumičić'', Nakladom Društva Hrvatska žena, Zagreb, 1923.
* ''Književno cvijeće'', Društvo Hrvatska žena, Zagreb, 1929.
* ''Don Frane Bulić: prigodom otkrića spomenika 28. VII. [ i. e. 15. IX] 1935.'', Društvo Hrvatska žena, Zagreb, 1935.
* ''Pjesmom kroz život: (daleka sjećanja): zbirka pjesama'', Matica društva Hrvatska žena, [Zagreb], 1940.
* ''Komemorativni govor u spomen 45. obljetnice smrti Oca Domovine dra Ante Starčevića / održala Marija Kumičić na svečanoj matineji Društva "Hrvatska žena"'', Naklada "Hrvatske žene", Zagreb, 1941.

=== Posmrtno ===
* ''Valovi čuvstava'', Knjižnica Trnovačka Ruža, knjiga dvadeseta, Ognjište nakladna zadruga, Zagreb, 2012.
* ''Zlatotvorno selo: istinita pučka pripovijetka'', Hrvatska domoljubna knjižnica, knjiga šesta, Ognjište nakladna zadruga, Zagreb, 2013.<ref>[http://bibliografija.nsk.hr/cip/CIP2013_12_v1/glavni_niz.html#000865115 Kumičić, Marija Zlatotvorno selo : istinita pučka pripovijetka / Marija Kumičić. - Zagreb : Ognjište, 2013. - 220 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Hrvatska domoljubna knjižnica ; knj. 6) {{ISBN|9789537750817}}], bibliografija.nsk.hr, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref> (prijevod i prilagodba djela ''Das Goldmacherdorf'' [[Heinrich Zschokke|Heinricha Zschokkea]])

== Vidi još ==
* [[Društvo "Hrvatska žena" - Baranja Beli Manastir]]

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}Obitelji Frank i Kumičić bile su vrlo bliske te im se i obiteljske grobnice na Mirogoju nalaze jedna do druge.<ref>Stjepan Matković, ''Izabrani portreti pravaša: prilozi hrvatskoj političkoj povijesti'', Biblioteka Hrvatska povjesnica. Monografije i studije III/49, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011., {{ISBN|978-953-6324-82-8}}, [[fusnota]] 43 na str. 56.</ref>
#{{fusd|2}}''"Većina suvremenika, publicista i povjesničara nazivala je članove [[Čista stranka prava|ČSP-a]] ''frankovcima''. (...) Zbog povijesne točnosti valja istaknuti da su se sami članovi stranke otpočetka nazivali starčevićancima, a frankovački naziv smatrali su podvalom svojih političkih protivnika."''<ref>Stjepan Matković, ''Čista stranka prava 1895.-1903.'', Biblioteka Hrvatska povjesnica. Monografije i studije III/13, Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet, Zagreb, 2001., {{ISBN|953-6491-57-5}}, str. 11.</ref>
#{{fusd|3}}''"sl. 10 (...) Spomenik kralju Tomislavu radio je kipar [[Robert Frangeš Mihanović|Robert Frangeš-Mihanović]] od 1926. do 1935. Spomenik je postavljen u Zagrebu 1947. Društvo ''Hrvatska žena'' angažiralo se u prikupljanju materijalnih sredstava za gradnju spomenika. (...)."''<ref name="Lucija Benyovsky-62"/>
#{{fusd|4}}Društvo "Hrvatska žena, Grana br. 1 – Chicago" nastavilo je djelovati. ''"U ljeto 1990. godine u Hrvatsku putuju predsjednica Zlata Ivezic, tajnica Milica Trutin i rizničarka Nevenka Jurković. I nakon pune 43. godine u središnjem hrvatskom gradu, Zagrebu, osnivaju inicijativni Odbor Hrvatske žene u Domovini. Ovo su prva nastojanja i koraci povratka na izvore. U jesen iste godine "Hrvatska žena" po prvi put održava Modnu Reviju koja postaje tradicionalna jesenska manifestacija Društva. Ovom revijom Društvo prikuplja znatna materijalna sredstva koja onda odmah upućuje u domovinu. Mjesec listopad 1990. posebice je važan u povijesti Društva "Hrvatska žena grana broj 1”, Chicago. Naime tada, 25. listopada 1990. predsjednica Društva, gospođa Zlata Ivezić odlazi na osnivačku skupštinu Hrvatske žene u Zagrebu i nosi im znakoviti povijesni dar neizbrisive povezanosti: - izvorni barjak "Hrvatske žene" - grb "Hrvatske žene" - 2,000 dolara pomoći za početak rada"''.<ref>[http://hrvatskazenabr1.org/history_hr.htm Hrvatska žena, grana br. 1: Povijest], str. 3., hrvatskazenabr1.org, pristupljeno 11. ožujka 2018.</ref>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://digitalnezbirke.kgz.hr/?object=info&id=18864 ''Za spomenar: mudre izreke iz naše književnosti / pribrala Marija Kumičić''], elektroničko izdanje izvornika objavljenoga 1896. godine, Digitalne zbirke Knjižnica grada Zagreba, digitalnezbirke.kgz.hr
* [https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=linked&c2o=39178 Marija Kumičić], na portalu Digitalne zbirke [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|NSK]], 5 knjiga i 1 rukopis, digitalna.nsk.hr

{{GLAVNIRASPORED:Kumičić, Marija}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Gastronomija u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Životopisi, Varaždin]]

Marija Kumičić - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 12:19
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Marija Kumičić'''-->~~{{Jubilarni članak\|186.000.}}~~		<!--'''Marija Kumičić'''-->
	{{Infookvir književnik		{{Infookvir književnik
	\| Ime = Marija Kumičić		\| Ime = Marija Kumičić