https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Marie_BonaparteMarie Bonaparte - Povijest promjena2026-07-18T14:41:35ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Marie_Bonaparte&diff=17678&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-07-28T02:52:17Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Marie Bonaparte'''-->[[Datoteka:Imagette Marie.jpg|mini|desno|Marie Bonaparte]]<br />
'''Marie Bonaparte''' ([[2. srpnja]] [[1882.]] - [[21. srpnja]] [[1962.]]), francuska [[psihoanaliza|psihoanalitičarka]].<br />
<br />
Učenica [[Sigmund Freud|Sigmunda Freuda]]. Praunuka [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovog brata]]. Njen otac je bio [[princ]] [[Roland Bonaparte]]. Godine 1907. udala se za princa Georga od Grčke, čime je stekla naslov grčke princeze. S njim je imala dvoje djece. U znanstvenom radu koristila je djevojačko prezime.<br />
<br />
Radila je kao psihoanalitičarka do svoje smrti 1962. Financirala je Freudov bijeg iz Austrije nakon što je ona bila pripojena nacističkoj Njemačkoj 1938. Otkupila je i sačuvala Freudova pisma Wilhelmu Feissu, usprkos Freudovoj želji da ona budu uništena. Godine [[1915.]] osnovala je '''Francuski institut za psihoanalizu''' (''Société Psychanalytique de Paris'', SSP) in [[1915.]]<br />
<br />
O njezinom životu snimljen je 2004. francuski film ''Princesse Marie'', [[redatelj]]: Benoît Jacquot, sa [[Catherine Deneuve]] u glavnoj ulozi. Emitiran na [[Hrvatska televizija|Hrvatskoj televiziji]] u dva dijela u veljači i ožujku 2006.<br />
<br />
== O ženskoj seksualnosti ==<br />
<br />
U polemici oko ženske [[seksualnost]]i, nasuprot tezama [[Karen Horney]], Marie Bonaparte u knjizi ''Ženska seksualnost'' brani Freudovo stajalište o ženama kao prikraćenim bićima, u čijem psihološkom razvoju bitnu ulogu igra zavist na [[penis]]u (Hornay je nasuprot tome tvrdila da muškarci ženama zavide na maternici). Po Freudu, djevojčica u svojem ranom psihoseksualnom razvoju prolazi kroz iste faze kao i dječak; u njoj djeluju iste libidne sile, koje po sebi imaju "muški", aktivni karakter. Zbog svoje biološke prikraćenosti, međutim, ona mora libdine težnje usmjeriti ka pasivnim ciljevima. Zrela ženska seksualnost podrazumijeva potpuno odbacivanje želje da se bude muško, tj. želje da se ima penis.<br />
<br />
Na fiziološkom planu, ako žena postiže [[orgazam]] samo stimulacijom [[klitoris]]a, to pokazuje njenu nezrelost. Zreli ženski orgazam, kako tvrdi Freud, je isključivo [[vagina]]lni: u procesu sazrijevanja, djevojčica koja je doživljavala zadovoljstvo masturbacijom klitorisa mora, da bi postala ženom, potpuno prenijeti seksualnu osjetljivost na vaginu.<br />
<br />
To je shvaćanje u to vrijeme bilo općeprihvaćeno kod liječnika i psihologa, uključivo i one koji su u potpunosti odbacivali Freudovo učenje. Žena, koja doživljava samo klitorisni orgazam, smatrana je [[frigidnost|frigidnom]]. Bonaparte je započela sa psihoanalizom kod Freuda zbog svoje frigidnosti, koju je prethodno pokušala izliječiti tada popularnom "korektivnom operacijom" kojom se klitoris premješta bliže vagini.<br />
<br />
Bonaparte dokazuje da ženski odnos prema seksu nužno uključuje mazohističke fantazije i mazohistički odnos prema spolnom odnosu: prodiranje [[penis]]a u [[vagina|vaginu]] psihološki znači "dobivati batine penisom", a žena u tome uživa, doživljavajući orgazam. To je jedini način seksualnog užitka zrele žene, dok je fiksacija na klitoris znak nezrelosti. To je mišljenje branila iako je i iz vlastitog iskustva, kao i iz rada sa sa pacijenticama, znala da kod velikog broja žena klitoris uporno odbija napustiti svoj senzorni primat nad vaginom.<br />
<br />
Istraživanje [[Alfred Kinsey|Alfreda Kinseya]] o seksualnom ponašanju žena ([[1953.]]) pokazalo je da mnoge žene imaju ovaj "problem". Nakon rada [[William H. Masters|W. Mastersa]] i [[Virginia Johnson|W. Johnson]] iz [[1966.]] teza o nezrelosti klitorisnog orgazma odbačena je. (Tordjman, str. 69) Moderna [[seksologija]] pretežno smatra obje vrste orgazma jednakovrijednim. Neke feministkinje u potpunosti su odbacivale vaginalni orgazam kao mit ([[Anna Koedt]], [[1968.]]).<br />
<br />
== Literatura ==<br />
<br />
*[[Jean-Pierre Bourgeron]]: ''Marie Bonaparte et la psychanalyse, a travers ses lettres a René Laforgue et les images de son temps'' éd. Slatkine, Geneve, 1993 {{fra oznaka}}<br />
*[[Élisabeth Roudinesco]]: ''La bataille de cent ans, histoire de la psychanalyse'' tome 1, éd. Ramsay, Paris, 1982 {{fra oznaka}}<br />
*Bertin, Celia, ''Marie Bonaparte: A Life'', Yale University Press, New Haven, 1982. {{ISBN|0151572526}} {{eng oznaka}}<br />
*Loewenstein, Rudolf, ''Drives, Affects and Behavior: Essays in Honor of Marie Bonaparte'', 1952 {{eng oznaka}}<br />
*Filipović, Ljiljana: ''Što muškarac hoće?'', "Kruh i ruže", br. 14, 2001, str. 2-7 (Uvod u tematski blok "Žene i psihoanaliza") {{hrv oznaka}}<br />
*Freud, Sigmund: ''O ženskoj seksualnosti'', u: "Kruh i ruže", br. 14, str. 11-18. (Über die weibliche Seksualität, 1931) {{hrv oznaka}}<br />
*Friedman, David M.: ''Glava za sebe. Kulturna povijest penisa'', Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2005. (''A Mind of Its Own. A Cultural History of the Penis'', 2001.), str. 197-198. {{hrv oznaka}}<br />
<br />
== Vanjske poveznice ==<br />
<br />
[http://www.spp.asso.fr/Main/HistoirePsy/Histoire/Items/4.htm Société Psychanalytique de Paris | Marie Bonaparte]<br />
<br />
{{GLAVNIRASPORED:Bonaparte, Marie}}<br />
[[Kategorija:Francuski znanstvenici]]<br />
[[Kategorija:Psihijatri]]<br />
[[Kategorija:Psiholozi]]<br />
[[Kategorija:Bonaparte]]</div>WikiSysop