Suradnik10: /* Arhitektura */

2026-02-04T21:14:02Z

Arhitektura

←Starija inačica		Inačica od 4. veljača 2026. u 21:14
Redak 43:		Redak 43:
	Još jedno od djela manirističke arhitekture i uvod u barok je djelo svestranog genija [[Michelangelo\|Michelangela]], a to je rješenje ''trga [[Campidoglio]]''. Zapravo promatrajući njegova djela, već od ''[[Donni Tondo\|Donijeva medaljona]]'' ([[1503.]]) i ''[[Posljednji sud\|Posljednjeg suda]]'' u ''[[Sikstina\|Sikstinskoj kapeli]]'' (1520.-34.), otkrivamo umjetnikov veliki doprinos manirizmu.		Još jedno od djela manirističke arhitekture i uvod u barok je djelo svestranog genija [[Michelangelo\|Michelangela]], a to je rješenje ''trga [[Campidoglio]]''. Zapravo promatrajući njegova djela, već od ''[[Donni Tondo\|Donijeva medaljona]]'' ([[1503.]]) i ''[[Posljednji sud\|Posljednjeg suda]]'' u ''[[Sikstina\|Sikstinskoj kapeli]]'' (1520.-34.), otkrivamo umjetnikov veliki doprinos manirizmu.
	Campidoglio je trg u [[Rim]]u koji nije statičan, asketski geometričan, miran, statičan, dakle nije renesansni kao svi trgovi do tada. On se kao prvo nalazi na brežuljku (''Kaptol''), te se do njega dolazi preko tri različita uspona od kojih je jedan čak vijugav, okružuju ga tri zgrade bogato raščlanjenih volumena koje su postavljene u [[trapez]] (ne u [[kvadrat]]) i time poništava iluziju skraćenja, a centralno dvorište ispunjeno je nemirnom [[Elipsa\|eliptičnom]] shemom. Michelangelo je postigao dotada nepoznati efekt potpune promjene arhitekture ovisno od pogleda na nju i iz nje; želio je djelovati na posjetitelja kojemu ovaj trg izniče pred očima kako se on penje do njega – uključio je vrijeme u doživljaj arhitekture.		Campidoglio je trg u [[Rim]]u koji nije statičan, asketski geometričan, miran, statičan, dakle nije renesansni kao svi trgovi do tada. On se kao prvo nalazi na brežuljku (''Kaptol''), te se do njega dolazi preko tri različita uspona od kojih je jedan čak vijugav, okružuju ga tri zgrade bogato raščlanjenih volumena koje su postavljene u [[trapez]] (ne u [[kvadrat]]) i time poništava iluziju skraćenja, a centralno dvorište ispunjeno je nemirnom [[Elipsa\|eliptičnom]] shemom. Michelangelo je postigao dotada nepoznati efekt potpune promjene arhitekture ovisno od pogleda na nju i iz nje; želio je djelovati na posjetitelja kojemu ovaj trg izniče pred očima kako se on penje do njega – uključio je vrijeme u doživljaj arhitekture.

			Elemente manirizma u arhitekturi nalazimo u poljskom dvorcu [[Dvorac Tenczyn\|Tenczynu]].

	==Manirizam izvan Italije==		==Manirizam izvan Italije==

WikiSysop: no summary specified

2021-11-02T13:41:47Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 2. studeni 2021. u 13:41
Redak 59:		Redak 59:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{commonscat\|Manneristic paintings}}~~
	*{{eng icon}} [http://www.haberarts.com/mytime.htm#rebirth John Haber: Eseji o Visokoj renesansi i manirizmu]		*{{eng icon}} [http://www.haberarts.com/mytime.htm#rebirth John Haber: Eseji o Visokoj renesansi i manirizmu]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-25T05:48:45Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Tintosoup.jpg|mini|300px|<center>[[Jacopo Tintoretto]], ''[[Posljednja večera (Tintoretto)|Posljednja večera]]'', [[1592.]]-94., ulje na platnu, 3,66x5,69 m, [[San Giorgio Maggiore]], [[Venecija]].<center>]]
'''Manirizam''' je umjetnički pravac u [[Zapadna umjetnost|zapadnoj Europi]] iz druge polovice [[16. stoljeće|16. stoljeća]].

==Nastanak i osobine==

[[Datoteka:Vasari - Le vite, 1568 B, v. 1, ritratto p (16).jpg|mini|lijevo|<center>[[Giorgio Vasari]] s naslovnice njegove knjige ''[[Životi slavnih umjetnika]]'' iz [[1568.]] <small>Vasari je bio maniristički slikar i arhitekt, te s ovim djelom (Biografije renesansnih umjetnika) jedan od prvih [[Povijest umjetnosti|povjesničara umjetnosti]].</small><center>]]
[[Datoteka:Jacopo Pontormo 004.jpg|mini|200px|<center>[[Jacopo Pontormo]], ''[[Prenošenje Krista (Pontormo)|Polaganje Krista u grob]]'', [[1525.]]-28., ulje na platnu, 3,12x1,93 m, Crkva sv. Felicije, [[Firenca]].<center>]]
Otkriće novih putova prema Istoku, koji zaobilaze [[Mediteran]], otkriće [[Amerika|Amerike]], pojava engleskog sukna na tržištu, priliv američkog zlata uzrokovali su propadanje talijanskih gradova i uzdizanje zapadnoeuropskih (prije svega [[Španjolci]] i [[Portugalci]], potom [[Englezi]] i [[Francuzi]]), koji su iskoristili ekonomsku prednost svoga geografskog položaja za naglo bogaćenje. No, duhovna kriza u [[Italija|Italiji]] prisutna je i u čitavoj [[Europa|Europi]] kao rezultat dubokih društvenih promjena i nestanka jedinstvene, katoličke, feudalne Europe. Čak su i u svemiru otkrivena kretanja koja odstupaju od [[Nikola Kopernik|Kopernikove]] savršene [[Simetrija|simetrije]] kružnice ([[Tycho Brahe]] i [[Johannes Kepler]]), renesansna "divna simetrija" je izgubljena, otvara se i ruši.

Usklađenost, strogost i perfekcionizam [[Visoka renesansa|visoke renesanse]] dovode umjetnost do granica svojih mogućnosti, društvo ima osjećaj da je svakome napretku kraj, te se ne može zadovoljiti običnim ponavljanjem estetskih dostignuća koje su majstori renesanse utvrdili kao svojevrsna pravila umjetnosti. Kao odgovor na ovo "zatvoreno" stanje duhovne krize javlja se više pravaca koje jednim imenom zovemo ''manirizam'' (tal. ''maniera'' = način, "osobni" stil, manira). Manirizam, kao "protu-renesansa", je logično razdoblje druge polovice 16. st. i prijelaz iz kulminirajuće faze visoke renesanse prema [[barok]]u. Pokret se najprije pojavio u Italiji oko [[1520.]] kao svjesni "umjetni" stil temeljen na nekim oblicima [[Rafael]]ova i [[Michelangelo]]va stvaralaštva. Stil je uskoro postao međunarodni, jer su mnogi događaji, kao [[kuga]] [[1522.]] i španjolska [[pljačka Rima]] [[1527.]], omeli njegov razvoj i premjestili umjetnike i pokret u inozemstvo, gdje se nadalje razvijao.

Manirizam je stil krajnje istančanosti, naglašavajući sklad, raznolikost i majstorstvo nauštrb sadržaja, jasnoće i jedinstva. Visoko-renesansno traganje za originalnošću je preraslo u krajnju individualnost umjetnika od kojih je svaki stvarao u svojoj maniri puštajući svojoj mašti na volju. Prostor više ne prikazuju kao zatvoren i stabilan, već elastičan, tekući i nepregledan; [[proporcije]] i efekti proizvoljni, a teme i sadržaji mnogostruk; nekad se uspostavlja i više gledišta u prostoru čime se dobiva efekt postojanja više [[perspektiva]]. Takova djela posjeduju uglađenu otmjenost, a ponekad i bizarne zamisli.

==Slikarstvo==

[[Datoteka:Girolamo Francesco Maria Mazzola - Madonna with the Long Neck.jpg|mini|lijevo|<center>[[Parmigianino]], ''[[Dugovrata Madonna]]'', [[1534.]]-40, ulje na dasci, 216 x 132 cm, [[Uffizi]], [[Firenca]]. <br /> Djelo ostalo nedovršeno nakon autorove smrti.<center>]]
[[Datoteka:Resurreccion_Prado.jpg|mini|<center>[[El Greco]], ''[[Uskrsnuće Kristovo]]'', [[1597.]] – [[1610.]], ulje na platnu, 2,75x1,27 m, [[Prado]], [[Madrid]].<center>]]
U slikarstvu i kiparstvu se udaljava od skladnih, renesansnih proporcija, one se izdužuju, a svjetlo i sjena su uznemireniji, ponekad neprirodni, kao i boje koje više nisu lokalne (kao u prirodi), nego postaju slobodne (proizvoljne). Prve naznake nemira vide se u djelima [[Rosso Fiorentino|Rossa Fiorentina]] i [[Jacopo Pontormo|Jacopa Pontorma]].

[[Parmigianino]] (1503.-1540.) slika otmjene, prozračne likove neobično vretenastih proporcija kao što je ''[[Dugovrata Madonna]]''. Najbolji prikaz manirističkog pogleda na svijet je njegov ''[[Autoportret u konveksnom ogledalu]]''. Disproporcionalno uvećana ruka u prvom planu je realna, ali u suprotnosti s renesansnim shvaćanjem o nepromjenjivosti ljepote.

Vrijedno je spomenuti da je manirističko doba vrijeme kada po prvi put žene ostvaruju umjetničku slavu. Jedna od prvih je bila [[kipar]]ica iz [[Bologna|Bologne]] [[Madonna Properzia de' Rossi]] (oko 1490.-1530.), a najslavnija je bila slikarica [[Sofonisba Anguissola]] (1532.-1625.) koja je bila službena slikarica španjolskog kralja [[Filip II., španjolski kralj|Filipa II.]]

[[Venecija]]nski [[slikar]] [[Jacopo Robusti Tintoretto]] (1518-1594) je jedan od najdramatičnijih umjetnika u europskoj umjetnosti. Njegove slike velikih kompozicija s bljeskovima svjetlosti i boja su prepune manirističke uznemirenosti i deformiranja oblika; čudesna sinteza realnog i irealnog. (Npr. ''[[Posljednja večera]]'').

[[Domenikos Theotocopoulos]] ili jednostavno [[El Greco]] (Grk) (1541.-1614.) je posljednji veliki maniristički slikar. Najpoznatije mu je djelo ''[[Pogreb grofa Orgaze]]'' ([[Toledo]]). To je slika u kojoj deformirani likovi u igri boja i vijugavih izduženih formi streme uvis potencirajući svoj mistični zanos. El Greco postiže jak efekt prožimanja volumena i prostora, a likovi su mu izrazito vijugavi, izduženi, te lomljeni jakim bojama, svjetlošću i sjenama, u želji da izgledaju veličanstveni (Npr. ''[[Uskrsnuće Kristovo]]'').

Tehnički savršen slikar osebujnog i originalnog manirističkog stila koji je djelovao pretežno u Pragu bio je [[Giuseppe Arcimboldo]].

==Kiparstvo==

[[Datoteka:Rape of the Sabine Women.jpg|mini|<center>[[Giambologna]], ''[[Otmica Sabinjanki]]'', [[1581.]] – [[1583.]], mramor, ''Piazza Signorola'', [[Firenca]].<center>]]
Maniristički kipari nisu se svojim ostvarenjima uspjeli približiti dostignućima slikara. Najzanimljivije skulpture toga razdoblja odlikuju se otmjenošću i nastale su izvan Italije. Najpoznatiji predstavnik tog stila je [[Benvenuto Cellini]] koji je isticao svoju domišljatost i vještinu na svojim nepokretnim, ali otmjenim i izduženim likovima glatke puti. Cellini je najviše radio na dvoru francuskog kralja [[Franjo I.|Franje I.]] u Fointanebleau koji je postao svojevrsnom renesansnom školom za mlade europske umjetnike.

Takav je bio i Francuz [[Jean de Boulogne]] (poznatiji kao [[Giovanni Bologna]] ili jednostavno [[Giambologna]]), najvažniji kipar u Firenci poslije Michelangela. Njegova mramorna grupa ''[[Otmica Sabinjanki]]'' u nadnaravnoj veličini i danas zauzima počasno mjesto u [[Palazzo Vecchio]]. Giambologna je želio u monumentalnoj skulpturi spojiti tri potpuno različita lika ujedinjena pokretom i gledljiva sa svih strana.

==Arhitektura==

[[Datoteka:Villa Rotonda front.jpg|mini|250px|lijevo|<center>[[Andrea Palladio]], ''[[Vila Rotonda]]'' u [[Vicenza|Vicenzi]], [[1550.]] – [[1606.]] Jedan od četiri ista pročelja.<center>]]
U arhitekturi, najistaknutiji predstavnik manirizma je svakako [[Andrea Palladio]] (1508.-1580.). Njegova [[Vila Rotonda]], aristokratski ljetnikovac u blizini [[Vicenza|Vicenze]], je najbolji primjer manirističke arhitekture. On se sastoji od četvrtastog bloka s kupolom i četiri jednaka trijema sa svake strane koji izgledaju poput pročelja antičkog hrama. Građevina više nije statična s glavnim pročeljem i leđima, njena su sva četiri pročelja jednako vrijedna. Strogog, simetričnog, centralnog tlocrta s četiri prostrane terase kao da tjera stanara da se kreće prema vani, prema prirodi. Tako je Palladio unio određenu dinamičnost u arhitekturu. To su najjasnije odlike manirizma – nemir i neodređenost.
[[Datoteka:CampidoglioEng.jpg|mini|250px|<center>[[Michelangelo]], ''Trg [[Campidoglio]]'' (Kaptol) u [[Rim]]u. [[Bakropis]] Étienne Dupéraca.<center>]]
Još jedno od djela manirističke arhitekture i uvod u barok je djelo svestranog genija [[Michelangelo|Michelangela]], a to je rješenje ''trga [[Campidoglio]]''. Zapravo promatrajući njegova djela, već od ''[[Donni Tondo|Donijeva medaljona]]'' ([[1503.]]) i ''[[Posljednji sud|Posljednjeg suda]]'' u ''[[Sikstina|Sikstinskoj kapeli]]'' (1520.-34.), otkrivamo umjetnikov veliki doprinos manirizmu.
Campidoglio je trg u [[Rim]]u koji nije statičan, asketski geometričan, miran, statičan, dakle nije renesansni kao svi trgovi do tada. On se kao prvo nalazi na brežuljku (''Kaptol''), te se do njega dolazi preko tri različita uspona od kojih je jedan čak vijugav, okružuju ga tri zgrade bogato raščlanjenih volumena koje su postavljene u [[trapez]] (ne u [[kvadrat]]) i time poništava iluziju skraćenja, a centralno dvorište ispunjeno je nemirnom [[Elipsa|eliptičnom]] shemom. Michelangelo je postigao dotada nepoznati efekt potpune promjene arhitekture ovisno od pogleda na nju i iz nje; želio je djelovati na posjetitelja kojemu ovaj trg izniče pred očima kako se on penje do njega – uključio je vrijeme u doživljaj arhitekture.

==Manirizam izvan Italije==

Manirizam izvan Italije ne izrasta izravno iz renesanse, nego iz mješavine [[Gotika|kasne gotičke]] umjetnosti i [[Renesansa|talijanskih renesansnih utjecaja]].

[[Hieronymus Bosch]] je slikao velike kompozicije s nebrojeno mnogo fantastičnih likova u nadrealnom [[pejzaž]]u. Njegovo najintenzivnije djelo je ''[[Pakao]]'' iz triptiha ''[[Vrt naslade]]'', gdje se [[Groteska|groteskni]] likovi u neprestanoj [[Metamorfoza|metamorfozi]] uobličuju i sjedinjuju svjetlošću i bojom s pejzažom.

==Poveznice==

* [[Popis manirističkih umjetnika]]
* [[Renesansa]]
* [[Visoka renesansa]]
* [[Reformacija]]
* [[Protureformacija]]

==Vanjske poveznice==
{{commonscat|Manneristic paintings}}
*{{eng icon}} [http://www.haberarts.com/mytime.htm#rebirth John Haber: Eseji o Visokoj renesansi i manirizmu]

{{Zapadnaumjetnost}}

[[Kategorija:Manirizam| ]]
[[Kategorija:Umjetnički pravci]]
[[Kategorija:Umjetnička razdoblja]]

Manirizam - Povijest promjena

Suradnik10: /* Arhitektura */

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica