WikiSysop: file->datoteka

2022-04-30T07:55:25Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 07:55
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Manastir Pakra'''-->[[~~File~~:43500, Donji Borki, Croatia - panoramio (2).jpg\|150px\|mini\|desno\|Manastir Pakra]]		<!--'''Manastir Pakra'''-->[[Datoteka:43500, Donji Borki, Croatia - panoramio (2).jpg\|150px\|mini\|desno\|Manastir Pakra]]
	'''Manastir Pakra''' je [[manastir]] Eparhije slavonske [[Srpska pravoslavna crkva\|Srpske pravoslavne crkve]], smešten u središnjoj [[Slavonija\|Slavoniji]]. U povijesnim izvorima manastir se još naziva i Nova Pustinja. Manastir je trenutno u lošem stanju i bez monaštva.<ref>[http://www.sirac.hr/posts/post/288/manastir-pakra Manastir Pakra], Oćina Sirač.</ref>		'''Manastir Pakra''' je [[manastir]] Eparhije slavonske [[Srpska pravoslavna crkva\|Srpske pravoslavne crkve]], smešten u središnjoj [[Slavonija\|Slavoniji]]. U povijesnim izvorima manastir se još naziva i Nova Pustinja. Manastir je trenutno u lošem stanju i bez monaštva.<ref>[http://www.sirac.hr/posts/post/288/manastir-pakra Manastir Pakra], Oćina Sirač.</ref>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T06:03:40Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 06:03
Redak 59:		Redak 59:
	* Edo Anušić [http://www.h-r-z.hr/images/portal/Portal_br_2-12.pdf ''Ikonostasi manastira Pakre''] Stručni rad, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda, 2/2011 UDK 7.025.3/.4:246/247(497.5)		* Edo Anušić [http://www.h-r-z.hr/images/portal/Portal_br_2-12.pdf ''Ikonostasi manastira Pakre''] Stručni rad, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda, 2/2011 UDK 7.025.3/.4:246/247(497.5)
	== Vanjske veze ==		== Vanjske veze ==
	~~{{Commonscat\|Pakra Monastery}}~~

	{{GLAVNIRASPORED:Pakra, manastir}}		{{GLAVNIRASPORED:Pakra, manastir}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-24T14:50:43Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[File:43500, Donji Borki, Croatia - panoramio (2).jpg|150px|mini|desno|Manastir Pakra]]
'''Manastir Pakra''' je [[manastir]] Eparhije slavonske [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]], smešten u središnjoj [[Slavonija|Slavoniji]]. U povijesnim izvorima manastir se još naziva i Nova Pustinja. Manastir je trenutno u lošem stanju i bez monaštva.<ref>[http://www.sirac.hr/posts/post/288/manastir-pakra Manastir Pakra], Oćina Sirač.</ref>

== Položaj ==
Manastir Pakra nalazi se sedam kilometara uzvodno od [[Sirač]]a prema Purnici, na 12 km od [[Daruvar]]a, u kanjonu rijeke Pakre po kojoj je i dobio ime. Okružen je prelijepom prirodom, koja pripada brdsko-planinskom dijelu (planine [[Papuk]]), nazvanom Zabrđe.

== Povijest ==
Planinske krajeve Slavonije srpsko stanovništvo naselilo je u 15. stoljeću, sklanjajući se pred [[Osmanlije|Osmanlijama]]. Doseljavanje je posebno bilo značajno u 16. stoljeću, poslije pada Slavonije pod Osmanlije. Slavonija je tada bila prilično pusta, pošto se dotadašnje rimokatoličko stanovništvo iselilo pred Osmanlijama u [[Gradišće]] (preci današnjih [[Gradišćanski Hrvati|Gradišćanskih Hrvata]]).<ref>V. Krasić, ''Manastir Pakra'', Stražilovo 1886, 61</ref>

Najstarije svjedočanstvo o njegovom postojanju je iz 1556. godine. Zapustjeli manstir za vrijeme osmanlijske vlasti u Slavoniji obnovio je 1697. mitropolit moravski Grigorije sa svojim monasima iz [[Manastir Mileševa|Mileševe]], koju su na ovaj prostor došli za vrijeme Velike seobe Srba u 17. stoljeću.

U povijesti manastira zabilježen je odlazak Teodora Mileševca 1717. godine u Rusiju radi milostinje, gdje dobiva dosta darova, najviše knjiga i crkvenih dragocjenosti u vrijednosti od oko 100 rubalja.

Vrijedno monaštvo je uvećalo manastirsku ekonomiju, tako da je polovicom 19. stoljeća posjed manastira bio veći od 100 jutara, pa je počelo i obnovu zapustelog manastira svete Ane.

Između 1759. i 1763. godine podignuta je kapela svetog Nikole na samostanskom groblju.

Manastir je teško stradao 24. svibnja 1780. godine u strašnom nevremenu, koje je odnijelo krovove s crkve i svih zgrada. Zbog nedostatka sredstava obnova je urađena tek 1785. godine.

U [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] manastirska i parohijska crkva su ostale bez zvona. Temeljna obnova manastira, urađena je 1923. godine a na manastirskoj ekonomiji u Bijeloj sagrađena je nova kuća.

[[Drugi svjetski rat]] je donio potpunu propast manastiru, koji je doživio sličnu sudbinu kao i [[Srbi]] u [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatska]]. Kaluđeri su protjerani u [[Srbija|Srbiju]]. Dio manastirskih starina je uništen, dio je sakrio iguman Jefrem, a dio je prenijet u [[Zagreb]].
[[Datoteka:Embroidery from Mileševo.IMG 1964.jpg|250px|mini|Mileševska plaštanica ]]
Goodine 1943. godine [[ustaše]] su zapalile kelije, a crkva je uništena. Stvari koje je iguman zakopao pronašli su [[partizani]]. Od njih su do danas opstali samo neki manji dijelovi, uključujući i Mileševsku plaštanicu.<ref>dr Franc Curk, ''Mileševska plaštanica'', Niš i Bizant 4., str. 465-478</ref>

Poslije rata crkva je osposoljena za bogoslužje, a od kelija je obnovljeno toliko koliko je bilo najpotrebnije monahinjama koje su živjele tu i obnavljale manastir.

U posljednjem [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] manastir je ponovo opustio. Nakon prestanka ratnih operacija, 1997. godine, zbog izuzetno lošeg stanja, preuzete su ikone Svetog Jovana, Susreta Marije i Elizabete te Krista s vladičanskog trona, koje su potom pohranjene u depo HRZ-a u Ludbregu. Dok su preostali dijelovi ikonostasa grobljanske kapele pohranjeni su
unutar crkve. Veći dijelovi prislonjeni su uz klupe, a ostatak je raširen po prostoru crkve. Ruševine te male kapele danas su obrasle visokim raslinjem, pa je put do njezine unutrašnjosti, naročito za ljetnih mjeseci, potpuno nepristupačan.

U svibnju 2007. godine provedena je dezinsekcija prostora crkve, a u svibnju i lipnju sanirala se narušena statika građevine postavljanjem stega na više pozicija u temelju crkve te u
razini obodnog vijenca sjevernog i južnog zida. Tijekom otvaranja temelja obavljena je i drenaža crkve. Međutim i do danas nije bilo veće obnove.<ref>[http://www.skdprosvjeta.com/page.php?id=28 ''Pakra''] Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005.</ref>

Danas je manastir Pakra prazan i gotovo zapušten. O njemu se brine paroh daruvarske pravoslavne crkve.

== Opis manastirskog kompleksa ==
U manastirskom kompleksu (porti), na sredini dvorišta, s polukružnim svetištem i zvonikom uz glavno pročelje, sagrađena je crkva Vavedenja Presvete Bogorodice, a odmah do nje i konak – dugačka uska građevina s tri krila i dvije etaže.

Osim crkve i konaka, na jednom blagom uzvišenju sagrađena je 1761. grobljanska kapela Sv. Nikole – jednobrodna građevina s polucilindričnim svodom, polukružnim svetištem, pjevnicama i kriptom gdje su pokapani monasi.
=== Crkva Vavedenja Presvete Bogorodice ===
Crkva Vavedenja Presvete Bogorodice koja je dovršena 1765. je barokna jednobrodna građevina, sagrađena od klesanog kamena s manjom količinom sadre i cigle.<ref>Dušan Kašić, ''Srpski manastiri u Hrvatskoj i Slavoniji'', Beograd, 1996., 198, 199.</ref>

Na zapadni zid građevi dozidan je znevonik 1769. godine, tako da je osnova s apsidom i zvonikom dobila oblik križa.

Crkva je u svojoj dugoj povijesti nekoliko puta teško stradala. Godine 1780. i 1887., je u oba slučaja u nevremenu potpuno uništen limeni krov crkve, što je za posljedicu imalo stvaranje nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta i njihovo razarajuće djelovanje na drveni inventar crkve, posebno na ikonostas same crkve.<ref>Edo Anušić, Ana Dumbović, ''Manastir Pakra'', Ikonostas crkve Vavedenja Presvete Bogorodice – Elaborat o zatečenom stanju i provedenim istraživanjima na drvenom inventaru crkve uz prijedlog konzervatorsko-restauratorskih radova, arhiv HRZ-a, 12.</ref>

Unutarnjim dijelom crkve Vavedenja Presvete Bogorodice dominira veliki ikonostas, podignut 1779. godine. On odvajaj glavni brod od svetišta. Visok je oko 10 metara, ima 72 ikone, raspoređene u pet redova s dodanim pjevnicama i tronovima s obje strane.

U najnižem redu ikonostasa su prizori iz Starog zavjeta, zatim šest prijestolnih ikona s carskim dverima. U sljedećem redu niže se dvanaest Kristovih i Bogorodičinih praznika s
tajnom večerom u sredini. Slijedi ikona Deisis usred dvanaest apostolskih ikona. Iznad toga je velika ikona Sv. Trojice usred proročkih ikona, a na vrhu u sredini stoji Raspeće, te sa strane Bogorodica i sv. Jovan.

Dvije bogato ukrašene trokutaste skupine kartuša od po šest ikona, koje prikazuju Kristove muke, zatvaraju s obje strane vrh ikonostasa i dopiru do samog svoda crkve.

Ikone su oslikane u tehnici tempere na dosta tankom sloju tutkalno-kredne osnove, a pripisuju se novosadskom umjetniku Vasiliju Ostojiću.<ref> ANĐELA HORVAT, RADMILA MATEJČIĆ, KRUNO PRIJATELJ, ''Barok u Hrvatskoj'', Zagreb, 1982., 176.</ref>

== Izvori ==
{{reflist}}
== Literatura ==
* Edo Anušić [http://www.h-r-z.hr/images/portal/Portal_br_2-12.pdf ''Ikonostasi manastira Pakre''] Stručni rad, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda, 2/2011 UDK 7.025.3/.4:246/247(497.5)
== Vanjske veze ==
{{Commonscat|Pakra Monastery}}

{{GLAVNIRASPORED:Pakra, manastir}}

[[Kategorija:Manastiri u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Daruvar]]
[[Kategorija:Pećka patrijarhija|Pakra]]

Manastir Pakra - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica