WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-09T03:39:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dz}}
{{Etnička grupa
| ime = Makedonci (''Македонци'')
| slika =[[Datoteka:Makedonec od Kicevo - 1903.jpg|250px]]
| opis slike =
| populacija = '''2.000.000 – 2.500.000'''<ref name="nasevski">{{cite book
|title= Македонски Иселенички Алманах '95
|last= Nasevski
|first= Boško
|authorlink=
|coauthors= Angelova, Dora. Gerovska, Dragica|year= 1995.
|publisher= Матица на Иселениците на Македонија
|location= Skopje
|pages= 52 & 53 }}</ref>
| regije = {{ZD+X/M|MAK}} 1.297.981 <ref>[http://www.stat.gov.mk/english/glavna_eng.asp?br=18 Popis 2002.]</ref>
| regija1 = {{ZD+X/A|AUS}}
| pop1 = 83.978 (''200.000 – 250.000'')
| ref1 = <ref>[http://www.censusdata.abs.gov.au/ABSNavigation/prenav/PopularAreas?ReadForm&prenavtabname=Popular%20Locations&type=popular&&navmapdisplayed=true&javascript=true&textversion=false&collection=Census&period=2006&producttype=Census%20Tables&method=Place%20of%20Usual%20Residence&productlabel=Ancestry%20by%20Country%20of%20Birth%20of%20Parents&breadcrumb=POTL&topic=Ancestry& Australija (2006.)]</ref> <ref name="Ministarstvo RM">Министерство за надворешни работи на Република Македонија, Список за бројноста, лекторатите и уредно регистрирани македонски асоцијации во странство</ref>
| regija2 = {{ZD+X/N|NJE}}
| pop2 = 61.105
| ref2 = <ref>[http://www.destatis.de/basis/e/bevoe/bevoetab10.htm Njemačka (2004.)]</ref>
| regija3 = {{ZD+X/I|ITA}}
| pop3 = 74.162 (''100.000'')
| ref3 = <ref>[http://demo.istat.it/str2006/query.php?lingua=eng&Rip=S0&paese=A12&submit=Tavola Italija (2006.)]</ref> <ref name="Ministarstvo RM"/>
| regija4 = {{ZD+X/S|SAD}}
| pop4 = 51.733
| ref4 = <ref>[http://factfinder.census.gov/servlet/DTTable?_bm=y&-state=dt&-context=dt&-reg=DEC_2000_SF4_U_PCT001:001|547;&-ds_name=ACS_2006_EST_G00_&-TABLE_NAMEX=&-ci_type=A&-mt_name=ACS_2006_EST_G2000_B04003&-CONTEXT=dt&-tree_id=4001&-all_geo_types=N&-redoLog=true&-geo_id=01000US&-search_results=01000US&-format=&-_lang=en SAD (2006.)]</ref>
| regija5 = {{ZD+X/K|KAN}}
| pop5 = 37.705
| ref5 =
| regija6 = {{ZD+X/S|SRB}}
| pop6 = 25.847 (''85.000'')
| ref6 = <ref>[http://www.statserb.sr.gov.yu/zip/esn31.pdf Srbija (2002.)]</ref> <ref name="Ministarstvo RM"/>
| regija7 = {{ZD+X/Š|ŠVI}}
| pop7 = 6415
| ref7 = <ref>[http://www.google.com/search?hl=en&q=medienmitteilungen.Document.24786.html&btnG=Google+Search Švicarska (2000.)]</ref>
| regija8 = {{ZD+X/A|AUT}}
| pop8 = 5145
| ref8 = <ref>[ftp://www.statistik.at/pub/neuerscheinungen/vzaustriaweb.pdf Austrija (2001.)]</ref>
| regija9 = {{ZD+X/B|BUG}}
| pop9 = 5071 (''750.000'')
| ref9 = <ref>[http://www.nsi.bg/Census/Ethnos.htm Bugarska (2001.)]</ref> <ref name="Ministarstvo RM"/>
| regija10 = {{ZD+X/A|ALB}}
| pop10 = 4697 (''120.000'')
| ref10 = <ref>[http://www.fes.hr/E-books/pdf/Local%20Self%20Government/09.pdf Albanija (1989.)]</ref> <ref name="Ministarstvo RM"/>
| regija11 = {{ZD+X/H|HRV}}
| pop11 = 4270 (''11.000'')
| ref11 = <ref>[http://www.dzs.hr/Eng/Census/Popis/E01_02_02/E01_02_02.html Hrvatska (2001.)]</ref> <ref name="Ministarstvo RM"/>
| regija12 = {{ZD+X/S|SLO}}
| pop12 = 3972 (''7000'')
| ref12 = <ref>[http://www.stat.si/popis2002/si/rezultati/rezultati_red.asp?ter=SLO&st=7 Slovenija (2002.)]</ref> <ref name="Ministarstvo RM"/>
| regija13 = {{ZD+X/F|FRA}}
| pop13 = 2300
| ref13 = <ref>[http://www.diplomatie.gouv.fr/fr/pays-zones-geo_833/macedoine-arym_442/presentation-macedoine-arym_991/donnees-generales_12144.html Francuska (2003.)]</ref>
| regija14 = {{ZD+X/B|BIH}}
| pop14 = 2278
| ref14 = <ref>[http://www.uni-koeln.de/jur-fak/ostrecht/minderheitenschutz/Vortraege/BiH/BiH_Marko_Railic.pdf BiH (2005.)]</ref>
| regija15 = {{ZD+X/G|GRČ}}
| pop15 = 962 (''700.000'')
| ref15 = <ref>[http://www.migrantsingreece.org/transpartner/Tables.pdf Grčka (2001.)]</ref> <ref name="Ministarstvo RM"/>
| regija16 = {{ZD+X/R|RUM}}
| pop16 = 731
| ref16 = <ref>[http://www.recensamant.ro Rumunjska (2002.)]</ref>
| jezik = [[makedonski jezik]]
| vjera = [[Pravoslavlje]] (dominantna), [[Islam]] ([[Torbeši]]) i [[Protestantizam]]
| srodne =
}}
'''Makedonci''' su [[Južni Slaveni|južnoslavenski]] [[narod]] nastanjen u [[Sjeverna Makedonija|Sjevernoj Makedoniji]] i susjednim područjima [[Grčka|Grčke]], [[Bugarska|Bugarske]], [[Srbija|Srbije]] i [[Albanija|Albanije]]. Jezgra današnjih Makedonaca potječe od starih [[Slaveni|slavenskih]] plemena [[Rinhini|Rinhina]], na [[Halkidika|Halkidici]]; [[Sagudati|Sagudata]], zapadno od [[Solun]]a; [[Smoljani]], istočno od Vardara; [[Draguviti|Draguvita]], na srednjim i gornjim pritokama Vardara i ravnici [[Pelagonija|Pelagonije]]; [[Brziti]], sjeverozapadna Makedonija; [[Velegeziti|Velegezita]] (Belegezita), južna Makedonija i [[Tesalija]]; [[Strumljani|Strumljana]], istočno od rijeke Strume i [[Brsjaci|Brsjaka]], koji su se na ovom tlu nastanili u 7 stoljeću, a napose između 620. i 680. godine.

== Ime ==
Ime Makedonci svakako dolazi prema lokalitetu Makedonije, koje je prema [[Herodot]]u, došlo od [[Dorani|dorskog]] plemena Makednon (Makednon Ethnos). Ova riječ u obliku Makednos (μακεδνός) spominje [[Homer]] u svojoj [[Odiseja|Odiseji]] (Od. H106), i kasnije [[Herodot]] među ostalim dorskim plemenima. Riječ 'makednos' ima značenje, dug, visok i gorštak. Danas je prevladalo značenje 'gorštak'. Postoje i riječi ''Maketia'' i ''Maketai'', također grčke etimologije, kojima su se u stara vremena identificirali Makedonija i [[Makedonci (antički)|Makedonci]]. Značenje ove riječi odnosi se na stari predslavenski narod Makedonce, koji su pripadali proto-helenskim ili helenskim populacijama što će sudjelovati (preko 230 plemena) u stvaranju kasnijeg [[Grci|grčkog]] naroda. Prema mitu [[Makedon]] je bio sin [[Zeus]]ov, kaže [[Hesiod]]. Makedonija koja se isprva nazivala [[Ematija]], po Zeusovom i [[Elektra (kći Pleone)|Elektrinom]] sinu [[Emathion]]u, kasnije je po Makedonu dobila svoje makedonsko ime. Današnjim Makedoncima koji nose ovo staro ime, povijest počinje tek dolaskom slavenskih plemena.

== Povijest ==

=== Dolazak slavenskih plemena ===

Dolasku predaka današnjih Makedonaca prethodi više značajnih događaja u staroj Makedoniji. [[Aleksandar Veliki|Aleksandar III.]], sin Filipa i Olimpije raditi će na zaštiti granica svoje države. Godine [[335. pr. Kr.]] on polazi na [[Tribali|Tribale]], a od [[334. pr. Kr.|334.]]. do [[331. pr. Kr.]] osvaja i [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]]. Nakon njegove smrti, međutim, gramzivi će [[dijadosi]] u borbi za vlast dovesti do skore propasti grandioznog djela Aleksandra III. Velikog. [[Antigonidi]] će [[146. pr. Kr.]] doći pod vlast [[Rimsko Carstvo|Rima]], postat će njihova provincija. Doći će do podjele u kojoj će sjeverni dijelovi pripasti [[Dardanija|Dardaniji]] (ime prema [[Dardanci]]ma), dijecezi [[Dacija|Daciji]], dok će južni ući u sastav Makedonije Salutaris (Makedonija Druga), [[dijeceza]] Makedonije. Ova podjela događa se već u IV. stoljeću. Nastupa novo doba. Sa sjevera gdje je velika gužva koju stvaraju novopridošli narodi, prijeti opasnost. [[Ostrogoti]] ili Istočni Goti u V. st. pale i žare po [[Bizant]]u i ratuju s drugim narodima. Oni su prethodnica naroda jedne druge grane [[Indoeuropljani|Indoeuropljana]]. Jedno stoljeće kasnije doći će [[Slaveni]]: [[Brsjaci]], [[Velegeziti]], [[Rinhini]], [[Strumljani]], [[Sagudati]] i [[Draguviti]] počet će osnivati Sklavinije na području Makedonije. Nisu jako uspješni u ratovima, ali su se usprkos teškoj i krvavoj povijesti, pod imenom Makedonci, uspjeli sačuvati do danas.

=== Srednji vijek ===

Slaveni iz Makedonije su se po svom dolasku okrenuli napadima na [[Solun]] 670-ih godina. U isto vrijeme javili su se i [[Asparuh]]ovi [[Protobugari]]. Asparuh je bio mlađi sin [[Kubrat|Kubarta]] koji je prodro do [[Delta Dunava|delte Dunava]]. Godine 482. Bugari su još uvijek živjeli sjeveroistočno od Dunava, te su se pod Kubratom (584.) ujedinili sa Slavenima, a 632. ujedinila su se sva protobugarska plemena. Pojava [[Hazari|Hazara]] 650. istjerala je Bugare na zapad, to jest u smjeru Makedonije, a pod Asparuhom 680. prešli su Dunav, ulazeći u područje [[Rimsko Carstvo|Rimskoga Carstva]].

Kasnije su Protobugari prihvatili slavenski jezik, a 810. [[Krum]] je uništo [[Avari|Avare]]. Dok su se Protobugari naseljavali na rimskome području makedonski Slaveni su već bili tamo i osobito između 674. – 677., te su žestoko vojevali sa Solunjanima. Plaćali su porez Bizantu kako bi se nesmetano mogli baviti poljodjelskim poslovima, ali i očuvati plemenski život. Pojava Protobugara nije odgovarala Bizanticima jer su bili su ratoborni i imali pretenzije prema daljnjoj ekspanziji na zapad. Naime, nakon što je 810. potukao Avare, Krum se 811. okrenuo Bizantu i svladao [[Nikefor I.|Nikefora I.]], 813., a godinu dana prije smrti zauzeo [[Hadrianopolis]]. Naslijedio ga je [[Omurtag]]. [[Presijan I.]] (837. – 852.) zauzeo je veći dio Makedonije. Ulaskom u IX. stoljeće javilo se i [[kršćanstvo]], kod Protobugara ga je prihvatio car [[Boris]] 864., a [[Ćiril i Metod]] su ga širili među Slavenima u Bugarskoj. Godine 896. Borisov sin [[Simeon]] pobijedio je Bizantince i zauzeo Južnu Makedoniju. S Bizantincima je ratovao četiri puta i 922. ih je pobijedio i četvrti put. Simeon je umro 927. Polovicom X. stoljeća u Makedoniji se javio [[Bogumilstvo|bogumilski pokret]].

Makedonski Slaveni su od VII. do IX. stoljeća, tj. do prodora Bugara u Makedoniju, živjeli pod Bizantom. [[Samuilo (car)|Samuilo]] (976. – 1014.) je utemeljio prvu državu makedonskih Slavena – [[Prvo Bugarsko Carstvo|Bugarsko Carstvo]], koja se prostirala na sjeveru do [[Srijem]]a, na zapadu do [[Duklja|Duklje]] i [[Zahumlje|Zahumlja]], uključujući i [[Bosna (regija)|Bosnu]], [[Epir]] i [[Albanija|Albaniju]], na istoku do [[Crno more|Crnog mora]]. Proglasio se carem, a rimski papa [[Grgur V.]] ga je okrunio vladarom. Međutim, papino priznanje mu nije pomoglo u ratu s Bizantom. Poražen je 1014. od cara [[Bazil II.|Bazila II.]], nazvanog Koljačem Bugara, i ubrzo umro. Nakon što su Grci ubili Samuilovog nećaka [[Ivan Vladislav|Ivana Vladislava]] 1018., Bizant je uspio zauzeti cijelo područje tadašnje Bugarske, uključujući područje Sjeverne Makedonije, i držao ga do 1185. Bitan spomenik vladavine Ivana Vladislava je [[Bitoljski napis]] otkriven 1956., prilikom rušenja džamije. Napisan je na starobugarskom jeziku oko 1015. i obilježava izgradnju utvrde – "bugarskog raja" od cara Ivana Vladislava koji se opisao kao "Bugarin po rođenju". Bazil je podijelio bugarsku zemlju na dvije teme (vojne provincije) – Paristriju (između Dunava i planine Balkana) i Bugarsku (u središtu Balkanskog poluotoka, koja je uključivala i današnju Sjevernu Makedoniju), sa Skopjem kao glavnim gradom.<ref>Kostov, 2010., str. 51.</ref>

[[Datoteka:Ohrid archbishopric 1020 01.png|minijatura|lijevo|Ohridska Patrijaršija 1020.]]

U 11. stoljeću dogodila su se dva veća ustanka protiv bizantske vlasti. [[Petar Deljan]] proglasio se carem Bugara i zauzeo [[Niš]] i Skopje. Međutim, iduće godine Bizant je ugušio ustanak, a Petar Deljan je moguće pogubljen. Skupina bojara, bugarskih plemića, pod vodstvom [[Juraj Vojteh|Juraja Vojteha]] digla je ustanak 1072. i imenovala Dukljanina [[Konstantin Bodin|Konstantina Bodina]], sina [[Mihajlo Vojisavljević|Mihajla Vojisavljevića]] carem Bugara. Okrunili su ga u [[Prizren]]u, a potom u Skopju kao Petra III. krajem 1072. Međutim iste godine pobunjnici su poraženi u [[Kastorija|Kastoriji]]. U 12. stoljeću Bizant je bio u padu. Nakon [[Ustanak Asena i Petra|Ustanka]] [[Ivan Asen I. Bugarski|Asena]] i [[Petar IV. Bugarski|Petra]] 1185. stvoreno je [[Drugo Bugarsko Carstvo]]. U početku samo je istočna Makedonija bila dio Carstva, no tijekom vladavine[[Kalojan Bugarski|Kalojana]] (1197. – 1207.) i [[Ivan Asen II. Bugarski|Ivana Asena II.]] (1218. – 1241.), cijela Makedonija, izuzev Egejske, bila je dio Bugarskog Carstva.<ref>Kostov, 2010., str. 51–52.</ref>

Do kraja 13. stoljeća, Bugarsko Carstvo bilo je u padu. Susjedni Srbi iskoristili su priliku. Srpski kralj [[Stefan Uroš II. Milutin]] (1282. – 1321.) zauzeo je Skopje, a 1334., najveći srpski vladar [[Stefan Uroš IV. Dušan|Dušan Silni]] (1331. – 1346.) zauzeo je [[Strumica|Strumicu]], [[Ohrid]] i [[Radoviš]], a 1346. Skopje mu je postalo glavni grad. U Skopju je okrunjen carem Srba, Grka i Bugara. Nakon njegove smrti, Srpsko Carstvo raspalo se na nekoliko kneževina. Srpska vlast u [[Ser]]u, [[Edessa, Grčka|Edesi]] i Strumici zadržala se 10 godina, 13 u [[Melnik]]u, 21 u [[Prilep]]u, 25 u [[Veles]]u i [[Štip]]u, a 73 u Skopju, [[Debar|Debru]] i [[Tetovo|Tetovu]].<ref>Kostov, 2010., str. 52–53.</ref>

[[Datoteka:Marko - Mina.jpg|minijatura|Kraljević Marko]]

Nakon smrti Dušana, njegova žena [[Helena Bugarska]], sestra cara [[Ivan Aleksandar|Ivana Aleksandra]] (1331. – 1371.) vladala je južnom Makedonijom do 1359. sa sjedištem u Seru. Između 1360-ih i 1390-ih, područje Sjeverne Makedonije bilo je podijeljeno između više kraljevstava i kneževina. Srpski velikan [[Konstantin Dragaš]] (1355. – 1395.) vladao je velikim dijelom istočne Makedonije sa sjedištem u [[Ćustendil]]u prije osmanskog osvajanja. Kralj [[Vukašin Mrnjavčević|Vukašin]] (1365. – 1371.) i njegov sin [[Kraljević Marko|Marko]] (1371. – 1395.) vladali su središnjom Makedonijom sa sjedištem u [[Prilep]]u. Oba vladara postala su poznata u srpskoj i bugarskoj epskoj poeziji. Mnogi su srednjovjekovni povjesničari, uključujući Srbina [[Mihail Konstantinović|Mihaila Konstantinovića]] (1460.), Albanca [[Ivan Muzaki|Ivana Muzakija]] (1510.) i Židova [[Josip Ben Jošua|Josipa Ben Jošue]] (15. st.) spominjali Marka kao bugarskog vladara. Male bugarske i srpske kneževine u Makedoniji bile su tipične feudalne tvorevine i bespomoćne pred prodorom [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]].<ref>Kostov, 2010., str. 53.</ref> Osmanlije su konačno 1396. zauzele ostatke Bugarskog Carstva.<ref>Kostov, 2010., str. 52.</ref>

=== Osmansko razdoblje ===

Turci su iskoristili vakuum na Balkanu i inkorporirali zemlje Grka, Bugara i Srba u svoje [[Osmansko Carstvo]]. [[Bitlopa]], [[Prilep]], [[Ohrid]] i [[Kastorija]] pali su pod tursku vlast 1385. [[Kratovo]] je palo 1389., [[Skopje]] 1392., a [[Solun]] 1394. Tako je po smrti [[Konstantin Dragaš|Konstantina Dragaša]] i [[Kraljević Marko|Marka]], cijelo područje Sjeverne Makedonije bilo pod turskom vlašću do 1912., više od 500 godina. Posljedice osmanske vlasti bile su višestruke. Osmanlije su uspostavile potpuno drukčiji politički, upravni i vojni poredak. Osvojene kršćanske zemlje podijeljene su u [[sandžak]]e. Sva zemlja bila je vlasništvo sultana, koje je on dodjeljivao veleposjednicima – [[timar]]ima.<ref name=Kostov54>Kostov, 2010., str. 54.</ref>

Pojam narodnosti bio je stran u Osmanskom Carstvu. Umjesto toga važio je [[Milet|miletski sustav]] gdje je religija bila glavni faktor u identifikaciji pučanstva. Narodnost nije bila bitna ni za visoke osmanske dužnosnike. Prvi uvjet za stupanje u službu bilo je prevjeravanje na islam, a tek onda poznavanje [[Turski jezik|turskog jezika]] i pisma. Zahvaljujući ovakvoj politici, mnogi su slavenski muslimani služili kao [[veliki vezir]]i.<ref name=Kostov54/>

Kršćani i Židovi smatrani su "narodom knjige" i kao takvi poštovani zbog zajedničkih vjerskih korijena s islamom. Svi pravoslavni kršćani su, po spomenutom miletskom sustavu, spali pod rimski milet (tur. rum millet; rimski narod) pod duhovnim vodstvom grčkog patrijarha. Bugari i Grci, međutim, uspjeli su sačuvati autokefalnost svojih crkava do 18. stoljeća. Grčki patrijarh je u 18. stoljeću uvjerio sultana da mu prepusti obje slavenske crkve, pa je srpska [[Pećka Patrijaršija]] ukinuta 1766., a bugarska [[Ohridska Patrijaršija]] 1767.<ref>Kostov, 2010., str. 54–55.</ref>

Nakon poraza u [[Beč]]u 1683., Osmansko Carstvo počelo je stagnirati. U 19. stoljeću započeo je strmovit pad Carstva. Osmanska elita je shvatila da zaostaje za europskim susjedima, pa je sultan [[Mahmud II.]] (1808. – 1839.) uveo niz gospodarskih, političkih i vojnih reformi u razdoblju od 1826. – 1876., poznatih kao [[Tanzimat]] (reorganizacija). Tanzimat je predviđao pravnu jednakost svih podanika Carstva, bez obzira na religiju, a obećavao je i ekonomske, institucionalne i vjerske slobode za kršćane.<ref name=Kostov55>Kostov, 2010., str. 55.</ref>

=== Narodno buđenje ===

Uvođenje Tanzimata odvijalo se u vrijeme narodnog buđenja balkanskih naroda u kasnom 18. i ranom 19. stoljeću. Propadanje Osmanskog Carstva navelo je europske sile da razmotre o budućnosti osmanskih provincija i raspodjeli teritorija. Svi europski diplomati ovo su nazvali [[Istočno pitanje|Istočnim pitanjem]].<ref name=Kostov55/>

[[Kuzman Šapkarev]] (1834. – 1908.) iz [[Ohrid]]a, učitelj i autor brojnih bugarskih gramatika i udžbenika, napisao je 1888. u pismu Marinu Drinovu da su "izraz Makedonac nametnuli Grci prije jedva 10-15 godina, a da običan narod preferira nazivati se Bugarima". [[Kiril Pejčinović]] (1771. – 1845.) iz [[Tetovo|Tetova]], u svojoj knjizi ''Ogledalo'' (1816.), nazivao je Makedoniju Donjom [[Mezija|Mezijom]]. Pejčinović, kao i [[Grigor Parličev]] (1830. – 1893.) iz Ohrida i [[Neofit Rilski]] (1793. – 1881.) iz [[Bansko]]g, pisci prve bugarske gramatike, inzistirali su na uvođenju književnog [[Bugarski jezik|bugarskog jezika]] temeljenog na govoru iz 19. stoljeća, kojeg su nazivali "jednostavnim" i "zajedničkim bugarskim", protiveći se arhaičnom [[Crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskom]]. Njihovi istomišljenici otvorili su stotine bugarskih škola po Makedoniji.<ref>Kostov, 2010., str. 58.</ref>

[[Rajko Žinzifov]] (1839. – 1877.) iz [[Veles]]a, postao je bard bugarskog buđenja i jedan od entuzijastičnih pristaša ideje da tradicionalne bugarske zemlje obuhvaćaju [[Mezija|Meziju]], [[Tračka|Tračku]] i [[Makedonija (regija)|Makedoniju]] ([[Velika Bugarska]]). Sva izvješća [[Habsburška Monarhija|austrijskih]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskih]], [[Francuska|francuskih]], kao i drugih diplomata s uredima u Makedoniji, potvrdila su Žinzifova uvjerenja da je većinsko pučanstvo u Vardarskoj i Pirinskoj Makedoniji bugarsko, a u Egejskoj Makedoniji sa znatnim grčkim udjelom. Bugarski nacionalisti bili su ohrabreni ovakvim izvješćima i osjećanjima pučanstva. Sljedeći korak u nacionalnom buđenju vidjeli su u obnovi [[Bugarska pravoslavna Crkva|Bugarske pravoslavne Crkve]], jer je osmanska vlast u miletskom sustavu privilegije davala samo religijama, a ne narodima. Bugarska borba za neovisnu crkvu počela je 1850-ih s aktivnim učešćem makedonskih Bugara, a Bugarska Crkva konačno je postala neovisna 1874.<ref name=Kostov59>Kostov, 2010., str. 59.</ref>

Stanovnici Velesa, Skopja i Ohrida su 1860-ih stalno slali peticije sultanu u kojima su tražili bugarske pravoslavne vladike i svećenike koji bi zamijenili grčke. Skupina Bugara iz [[Kilkis]]a otišla je i dalje. Sedamdeset i devet građana i četiri svećenika Kilkisa su 1859. zatražili u pismu papi [[Pio IX.|Piu IX.]] da se pridruže [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]] pod uvjetom da zadrže pravoslavne obrede i da jezik bogoslužja bude bugarski.<ref name=Kostov59/>

==== Makedonstvo ====

[[Datoteka:Novakovic.jpg|minijatura|Stojan Novaković, začetnik ideje makedonske narodnosti]]

[[Kraljevina Srbija|Srpski]] veleposlanik u [[Istanbul]]u [[Stojan Novaković]] 14. prosinca 1888. u pismu srpskom ministru narodnog obrazovanja [[Vladan Đorđević|Vladanu Đorđeviću]] piše: "Pošto je bugarska ideja, kako svi znamo, duboko ukorijenjena u Makedoniji, ja mislim da je gotovo nemoguće otresti je potpuno samim suprotstavljanjem srpske ideje. Ova ideja, bojimo se, bila bi nesposobna kao protivnik, jasno i jednostavno, u gušenju bugarske ideje. Stoga će srpska ideja trebati saveznika koji bi mogao stajati u izravnoj suprotnosti bugarstvu, i u sebi bi sadržavati elemente koji bi privukli narod i njegova osjećanja i tako ih odvojio od bugarstva. Ovog saveznika ja vidim u makedonstvu, ili do određene mjere u našem njegovanju makedonskog dijalekta i makedonskog separatizma." Novaković je bio prvi koji je potaknuo ideju makedonske narodnosti.<ref>Kostov, 2010., str. 65.</ref>

Makedonski narodni identitet kasnije su počeli promicati lijevi intelektualci 1920-ih i 1930-ih pod okriljem [[Kominterna|Komintrne]]. Masovniju podršku u Vardarskoj Makedoniji, ovakva je identifikacija stekla kasnih 1940-ih u vrijeme [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNR Jugoslavije]]. Povjesničarka Elisabeth Barker zabilježila je 1950-ih da je "osjećaj bivanja Makedoncem i ništa drugo do Makedoncem osjećaj nedavnog širenja, te da ni danas nije duboko ukorijenjen".<ref>Kostov, 2010., str. 45.</ref>

=== Makedonci u samostalnoj državi ===
Makedonci i Sjeverna Makedonija danas su sa gotovo svih strana okruženi državama koje joj nisu sklone, i s gotovo neprijateljskom politikom prema njoj. Sjeverna Makedonija danas ima problema s albanskim separatistima koji se žele odvojiti i priključiti Albaniji. S južne strane [[Grčka]] je postavljala problem imena koje je nosila Makedonija, i njezino pravo na to sve do 17. lipnja 2018. kada je problem riješen makedonskim pristajanjem na preimenovanje u ''Sjeverna Makedonija''. S istoka problem makedonskoj doktrini stvaraju i Bugari koji Makedoncima osporavaju nacionalnu samosvojnost, smatrajući ih Bugarima, iako je Bugarska prva država u svijetu kaja je priznala samostalnost Sjevernoj Makedoniji.

== Etnografija ==

Izdvojeni po lokalnim zavičajnim skupinama, Makedonci žive prilično izolirano, s vlastitim tradicijskim običajima i navadama, no uglavnom su ruralno stanovništvo koje se bavi [[stočarstvo]]m (pretežito [[ovčarstvo]]m, ali i uzgojem goveda – krava i [[bivolica]]) i [[poljoprivreda|poljoprivredom]]. Budući da se Sjeverna Makedonija nalazi u svojevrsnom civilizacijskom rubnom prostoru između Istoka i Zapada i na raskrižju značajnih prometnica, Makedonci su tijekom stoljeća trpjeli i stanovite utjecaje drugih naroda, poput susjednih [[Albanci|Albanaca]] ili, pak, [[Turci|Turaka]] i [[Čerkezi|Čerkeza]] koji su ovdje svojedobno živjeli u većem broju, ostavljajući tragove u njihovoj kulturi kao što je, recimo, pojava islama u dijelu [[Mijaci|Mijaka]] ([[Torbeši]]) ili osebujno graditeljstvo (kamene kuće s velikim balkonima poznatima kao [[doksat]]i).

Tradicionalna makedonska kuća izgrađena je od solidnih zidova, od kamena ili nepečene gline (ćerpič), a najtipičnijim je primjerima zastupljena osobito u zapadnoj Sjevernoj Makedoniji ([[Kruševo]], [[Galičnik]]). Prozori su neveliki, prizemlje je masivno, izgrađeno od kamena, dok se na katu nadograđuje [[bondruk]] od drvene konstrukcije. Ljepotom i izvornošću stare makedonske arhitekture oduševljavao se veliki francuski arhitekt [[Charles Le Corbusier|Le Corbusier]].

U planinskim predjelima postoji i jednodijelna koliba ([[Kriva Palanka]], [[Kratovo]]). Najrasprostranjenija je [[čardaklija]] (kumanovski kraj), ali javlja se i u strumičkom kraju i ostalim dijelovima Sjeverne Makedonije. Čardak povezuje sve prostorije, a može biti otvorenoga ili zatvorenog tipa i svojim izgledom i skladnom voluminoznošću dominira na kući.

Graditeljstvom se u Sjevernoj Makedoniji osobito uspješno bave Mijaci čija se [[tajfa]] sastoji od majstora raznih profila na čelu s [[ustabašija|ustabašijom]].

=== Narodna umjetnost ===

Makedonka je vrijedna žena, ovčarstvo i uzgoj [[pamuk]]a, [[lan]]a i [[konoplja|konoplje]] omogućava joj da sama uspije odijevati sebe i članove svoje obitelji, te se razvila je tradicionalnu umjetnost tkanja odjeće, pomoću tradicionalnog alata i sa preko 70 vrsta bogato dekoriranih nošnji. Zemljopisna izoliranost potpomogla je da se ove nošnje razviju očuvaju u raznim krajevima Makedonije. Geometrijski i geometrizirani floralni uzorci, aplikacije i pleteni ornamenti, srma, i metalni ukrasi javljaju se na ženskoj narodnoj nošnji. U područjima gornjeg [[Vardar]]a i [[Debar|Debra]] etnografska su područja Mijaka i Brsjaka koji pripadaju zapadno-makedonskom etnografskom kraju. Među ovim ljudima prevladava odjeća od bijelog klašna i sa nakitom za glavu u kojem prevladava crvena boja. Istočno-makedonski etnografski kraj u dolini srednjeg [[Vardar]]a i kod [[Šopovi|Šopova]] je jednostavniji i bez masivnih juvelirskih ukrasa i uz upotrebu šarenila i srme.

=== Glazba i ples ===

Makedonci su bili pod utjecajima raznih etničkih zajednica koje su ostavile tragova u njihovoj duhovnoj i materijalnoj kulturi. Ples i glazba svakao su veoma značajni u njihovom životu. Da je ovo točno pokazuje i broj njihovih glazbala: [[dajre]], [[tapan]], [[zurle]], [[kaval]], [[tambura]], [[makedonska gajda|gajda]] i [[šupelka]] i [[duduk]].
Makedonska gajda sastoji se od meva (mješine), duvala (cijevi za duvanje), brčala ili bučala koji daje drugi glas i gajdarke sa sedam rupa. Gajdu je prije upotrebe potrebno naštimati. Svira se uz narodne pjesme i plesove.

Dajre se sastoje od drvenog okvira sa nategnutom kozjom kožom, one daju ritam i ženski su instrument.
[[Datoteka:Tapan.jpg|mini|lijevo|Tapan, bubanj sa rastegnutom kozjom ili ovčjom kožom, po kojemu se udara kukudom i praćkom.]]
Tradicionalni drveni bubanj poznat je kao [[tapan]], on se izrađuje od bukve, [[orah]]a ili [[kesten]]a. Kože tapana učvršćene su konopcima dijagonalno na okvir. Bubnjar (''tapandžija'') se koristi sa dvije vrsti udaraljki, to su ''kukuda'' učinjena od orahovine i ''praćka'' od [[vrba|vrbe]]. Tapan se obično koristi uz pratnju zurla.

[[Zurla]] je puhački instrument od orahovog ili šljivinog drveta, sastoji se od dva dijela, konične cijevi i ''slavec''a (kljuna) koji se utakne u gornji kraj. Njezino moguće porijeklo je romsko ili tursko.

[[Kaval]] je vrsta pastirske flaute sa kalibrom od 16 mm, ornamentirana cijelom dužinom, i učinjena od jednog komada drveta sa sedam rupa i ispred rupom za palac. Svira se u paru, prvi je ''kavaldžija'' ili ''vodač'' i drugi ''polagač''.

[[Šupelka]] je slična kavalu, ima šest rupa za prste a koristi se i za solističke interpretacije kao i u pratnji sa drugim instrumentima.

[[Duduk]] se u nekim krajevima Sjeverne Makedonije naziva kaval ili ''kavalče'' a izrađuje se od [[žutika|žutike]] ili [[javor]]a, pa i nekog drugog drveta, ton joj je čist i ugodan. Najpoznatij narodni makedonski ples je [[oro]], pleše se uz pratnju tapana i zurle.

=== Kuhinja ===

Kuhinja Makedonaca porijeklom je iz domaćih proizvoda. Plodna polja [[Pelagonija|Pelagonije]], [[Polog]]a, [[skopska dolina|Skopske doline]], [[Tikveš (Makedonija)|Tikveš]]a i [[Ovče Pole|Ovčeg Polja]] lokaliteti su pogodni za uzgoj raznih kultura i voća. Jabuka se uzgaja u području Prespe i Pologa. Makedonci su poznati po uzgoju kvalitetnog [[grah]]a '[[tetovac|tetovca]]' od kojega se priprema poznati specijalitet '[[gravče na tavče]]' ili 'tavče na gravče', ovo jelo priprema se na poseban način, u tavici, da bi se zatim u zemljanoj posudi zapeklo u rerni. Posebnu draž daje mu [[aleva paprika]]. Tu su još [[lubenica|lubenice]], [[rajčica]], [[feferoni]], [[grašak]], [[riža]] i [[grožđe]] u dolini Tikveš. Također je nadaleko poznato ovčepoljsko janje koje se izvozi u zapadnoeuropske i zemlje dalekog istoka.

=== Vjera ===
Većina Makedonaca je pravoslavne kršćanske vjeroispovjesti i raštrkani su po različitim crkvama.

U Republici Makedoniji postoji nekanonska [[Makedonska pravoslavna Crkva]] ([[Ohridska arhiepiskopija]]) čiju autokefalnost ne priznaju susjedne pravoslavne Crkve.

Makedonci koji žive u Bugarskoj podanici su [[Bugarska pravoslavna Crkva|Bugarske pravoslavne crkve]], a oni koji žive u Grčkoj [[Grčka pravoslavna Crkva|Grčke]], manjina u Srbiji – srpske. Brojni su [[Islam|Muslimani]], islamizirani [[Mijaci]], poznati kao [[Torbeši]].

==Neki poznati Makedonci==
<gallery>
Image:Georgi Pulevski.jpg|[[Gjorgjija Pulevski]]
|[[Krste Petkov Misirkov]]
Image:Kočo Racin Samobor.jpg|[[Kočo Racin]]

Image:Goceva-ESC2007-portrait.jpg|[[Karolina Gočeva]]
Image:Pandev Lazio allenamento.JPG|[[Goran Pandev]]
</gallery>

== Povezani članak ==
*[[Makedonci u Hrvatskoj]]

== Izvori ==

;Bilješke
{{izvori|2}}

;Literatura
* Kostov, Chris: Contested Ethnic Identity: The Case of Macedonian Immigrants in Toronto, 1900-1996. Peter Lang, 2010. {{ISBN|9783034301961}}

== Vanjske poveznice ==
* http://www.macedoniantruth.org/
*[http://www.culture.in.mk/story.asp?id=18&rub=55 Culture – Republic of Мacedonia]

{{Sjeverna Makedonija}}

[[Kategorija:Sjeverna Makedonija]]
[[Kategorija:Južni Slaveni]]
[[Kategorija:Etničke grupe Sjeverne Makedonije]]
[[Kategorija:Etničke grupe Grčke]]
[[Kategorija:Etničke grupe Bugarske]]
[[Kategorija:Etničke grupe Australije]]
[[Kategorija:Etničke grupe Srbije]]
[[Kategorija:Makedonci| ]]

←Starija inačica		Inačica od 29. svibanj 2025. u 10:49
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Makedonci'''-->~~{{dz}}		{{dz}}
	{{Infookvir etnička grupa		{{Infookvir etnička grupa
	\| ime = Makedonci <br> (''Македонци'')		\| ime = Makedonci <br> (''Македонци'')

←Starija inačica		Inačica od 16. prosinac 2021. u 12:48
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Makedonci'''-->{{dz}}		<!--'''Makedonci'''-->{{dz}}
	{{~~Etnička~~ grupa		{{Infookvir etnička grupa
	\| ime = Makedonci <br> (''Македонци'')		\| ime = Makedonci <br> (''Македонци'')
	\| slika =[[Datoteka:Makedonec od Kicevo - 1903.jpg\|250px]]		\| slika =[[Datoteka:Makedonec od Kicevo - 1903.jpg\|250px]]

Makedonci - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Etnička grupa +{{Infookvir etnička grupa)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 06:40
Redak 4:		Redak 4:
	\| slika =[[Datoteka:Makedonec od Kicevo - 1903.jpg\|250px]]		\| slika =[[Datoteka:Makedonec od Kicevo - 1903.jpg\|250px]]
	\| opis slike =		\| opis slike =
	\| populacija = '''2.000.000 – 2.500.000'''<ref name="nasevski">{{~~cite book~~		\| populacija = '''2.000.000 – 2.500.000'''<ref name="nasevski">{{Citiranje knjige
	\|title= Македонски Иселенички Алманах '95		\|title= Македонски Иселенички Алманах '95
	\|last= Nasevski		\|last= Nasevski