WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-05-29T10:48:14Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 29. svibanj 2025. u 10:48
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Magnetizam'''-->~~{{Elektromagnetizam}}		{{Elektromagnetizam}}

	[[datoteka:Model Si Nan of Han Dynasty.jpg\|desno\|mini\|300px\|Model prvobitnog [[kompas]]a (''sinan'') iz [[dinastija Han\|dinastije Han]] (206 pr.Kr. – 220.) za koji se pretpostavlja da je napravljen od prirodnog [[magnet]]a.]]		[[datoteka:Model Si Nan of Han Dynasty.jpg\|desno\|mini\|300px\|Model prvobitnog [[kompas]]a (''sinan'') iz [[dinastija Han\|dinastije Han]] (206 pr.Kr. – 220.) za koji se pretpostavlja da je napravljen od prirodnog [[magnet]]a.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-27T16:25:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Elektromagnetizam}}

[[datoteka:Model Si Nan of Han Dynasty.jpg|desno|mini|300px|Model prvobitnog [[kompas]]a (''sinan'') iz [[dinastija Han|dinastije Han]] (206 pr.Kr. – 220.) za koji se pretpostavlja da je napravljen od prirodnog [[magnet]]a.]]

[[datoteka:Magnet0873.png|desno|mini|300px|[[Magnetsko polje|Magnetske silnice]] mogu se [[pokus]]om zapaziti ako se iznad [[magnet]]a postavi [[staklo|staklena]] ploča i na nju pospe [[željezo|željezna]] pilovina te se ploča lagano potrese. Slova N i S predstavljaju položaje sjevernog i južnog pola.]]

[[datoteka:Magpins1.JPG|mini|300px|desno|Djelovanje [[magnet]]a.]]

[[datoteka:Permeability by Zureks.svg|mini|desno|300px|Pojednostavljeni usporedni pregled [[Magnetska permeabilnost|magnetske permeabilnosti]]: [[Feromagnetizam|feromagnetika]] (μf), paramagnetika(μp), [[vakuum]]a (μ0) i dijamagnetika (μd).]]

[[datoteka:Diamagnetic graphite levitation.jpg|mini|desno|300px|[[Dijamagnetizam|Dijamagnetička]] svojstva zlata: lebdenje ili [[levitacija]] pirolitičkog [[ugljik]]a.]]

[[datoteka:Magnet 4.jpg|mini|desno|300px|[[Magnet]] koji lebdi iznad [[supravodljivost|supravodiča]] zbog [[Meissnerov učinak|Meissnerovog učinka]].]]

[[datoteka:MagnetEZ.jpg|mini|desno|300px|[[Alnico]] [[feromagnetizam|feromagnet]] u obliku potkove.]]

[[datoteka:Simple electromagnet2.gif|mini|desno|300px|Jednostavan [[elektromagnet]] se sastoji od zavojnice izoliranog [[električni vodič|električnog vodiča]] koji je namotan ono [[željezo|željezne]] jezgre. Jakost magnetskog polja ''H'' je sukladna s jačinom električne struje ''i''.]]

[[datoteka:Barite-Hematite-k243a.jpg|mini|desno|300px|[[Hematit]] je [[Antiferomagnetizam|antiferomagnet]].]]

[[datoteka:geomagnetisme.svg|mini|desno|300px|[[Zemljino magnetsko polje]].]]

'''Magnetizam''' (prema [[magnet]]u koje dolazi od [[Latinski jezik|lat]]. ''magnes'', [[genitiv]] ''magnetis'' < [[Starogrčki jezik|grč]]. ''Μαγνῆτıς λίϑος'': kamen iz Magnezije) je skup pojava povezanih s [[magnetsko polje|magnetskim poljem]] i s ponašanjem tvari u magnetskom polju. Magnetska svojstva tvari potječu od [[Magnetski moment|magnetskih momenta]] [[atom]]a i njihovih međudjelovanja koja mogu stvoriti kolektivno magnetsko uređenje. Magnetizam atoma posljedica je magnetizma [[elektron]]a i [[atomska jezgra|atomske jezgre]] i njihovih međudjelovanja. Razlikuje se orbitalni magnetski moment, zbog gibanja elektrona oko atomske jezgre, i [[spin]]ski magnetski moment, kao vlastito [[Kvantna mehanika|kvantnomehaničko]] svojstvo elektrona i jezgre. S obzirom na ponašanje u magnetskom polju, sve se tvari odlikuju svojom [[Magnetska permeabilnost|magnetskom permeabilnošću]]. Tako se mogu razlikovati dijamagnetične, paramagnetične, feromagnetične, ferimagnetične i antiferomagnetične tvari. <ref> '''magnetizam''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=38035] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Povijest ==
Po [[Legenda|predaji]], do naziva magnet došlo je tako što je svojstva magneta zapazio pastir Magnus na [[Grčka|grčkom]] otoku [[Kreta|Kreti]]. Po toj predaji, on je na [[Sandale|sandalama]] imao [[željezo|željezne]] [[Čavao|čavle]] te je, dok je išao preko kamenja, primijetio da mu to kamenje privlači sandale. Dakako, to kamenje je bila [[Mineralne sirovine|rudača]] [[magnetit]]. [[Tales|Tales Milećanin]], a poslije i drugi grčki [[filozof|filozofi]], pisao je o neobičnom ponašanju željezne rudače koja privlači željezne predmete. Naime, oblikovana željezna rudača - magnetit, crna [[Mineralne sirovine|ruda]] metalnog sjaja, ima sposobnost privlačenja [[željezo|željeza]]. Ruda magnetit kopala se u [[Mala Azija|maloazijskom]] mjestu Magnezijum, po kojem je neobična pojava svojstvena oblikovanim komadima magnetita dobila naziv magnetizam. Dakle, za tijela koja imaju svojstvo privlačenja željeznih predmeta kaže se da su magnetična i nazivaju se [[magnet|magneti]].

=== Magnetizam u drevnoj Kini ===
{{Glavni|Tehnologija drevne Kine}}

Za razliku od papira, magnetski [[kompas]] je bio [[naprava]] bez koje je kineska civilizacija mogla živjeti isto kao i s njom, ali ovaj slučaj upravo pokazuje ono malo veza između [[znanost]]i i [[tehnologija|tehnologije]] u drevnoj Kini. Tajnovita svojstva ''magnetnog kamena'' (prirodni [[magnetizam]] minerala [[magnetit]]a) bila su poznata do 300. pr. Kr. i isprva su korištena kao sredstvo [[Proricanje|proricanja]]. Do 100. pr. Kr. je postalo poznato da se magnetna igla usmjerava duž pravca sjever-jug i to je svojstvo korišteno u geomantiji ili umijeću [[feng shui]], pravilnom postavljanju kuća, hramova, grobnica, cesta i drugih [[građevina]]. Kasnije se pojavila razrađena naturalistička teorija koja je objašnjavala gibanje magnetne igle kao odziv na strujanje energije kroz i oko Zemlje, što je primjer koji pokazuje da tehnologija ponekad potiče pretpostavke o prirodi, a ne samo obratno, kako se danas uobičajeno misli.

U Kini su kasnije magneti proizvođeni na različite načine: trljanjem željeza magnetitom ili magnetiziranim [[željezo]]m, [[kovanje]]m zagrijane željezne trake postavljene u smjeru sjever-jug, te naglim uranjanjem zagrijane željezne šipke, postavljene u smjeru sjever-jug, u vodu. Prvi pouzdani prikaz primitivnog, ali uporabivog kompasa ili ''sinana'', nalazi se u knjizi iz 83., dok ostali izvori sežu možda i do 4. st. pr. Kr. Komad magnetita bi se izdubio u oblik zaimače ([[Grabilica|grabilice]] za uzimanje i prenošenje juha), koja bi se postavila na kamenu ploču ravne, uglačane površine, a drška bi se potom usmjerila prema jugu. Izvori navode da je osim u geomantiji korišten i za orijentaciju tijekom putovanja.

=== Magnetizam u srednjem vijeku ===
U [[13. stoljeće|13. stoljeću]] utvrđeno je da i željezo postaje magnetično ako se preko njega prelazi drugim magnetom. Tako nastaju umjetni magneti. Magneti mogu biti različitih oblika. Najčešće su u obliku igle, štapića i potkove. [[Petrus Peregrinus]] prvi je u Europi (1269.) detaljnije opisao [[navigacija|navigaciju]] s pomoću magnetne igle. [[William Gilbert]] (1600.) otkrio je [[Zemljino magnetsko polje|magnetizam Zemlje]], a [[Charles-Augustin de Coulomb]] postavio je 1785. zakon o privlačenju i odbijanju magnetnih polova. Do početka 19. stoljeća smatralo se da električne i magnetske pojave nisu povezane. Epohalno je otkriće [[Danska|danskog]] [[fizičar]]a [[Hans Christian Ørsted|Hansa Christiana Ørsteda]], koji je (1820.) utvrdio da [[električna struja]] djeluje na magnetnu iglu. Pet godina poslije [[André-Marie Ampère]] otkrio je zakon o silama među vodičima kojima teče električna struja. Tada je konstruiran i prvi [[elektromagnet]]. Oko 1830. [[Michael Faraday]], [[Joseph Henry]] i [[Heinrich Lenz]] otkrili su [[Elektromagnetska indukcija|elektromagnetsku indukciju]] i njezine zakonitosti, a [[James Clerk Maxwell]] je 1873. sjedinio Ørstedove i Faradayeve spoznaje u zaokruženu cjelinu [[Elektromagnetizam|električnih i magnetskih pojava]].

== Svojstva ==
Osim [[magnetit|prirodnih magneta]], postoje i [[umjetni magnet]]i, koji se dijele na [[Stalni magnet|stalne magnete]] i [[elektromagnet]]e. Stalni magneti izrađuju se od posebnih željeznih [[legura]] (tzv. tvrdih feromagnetskih materijala) i trajno zadržavaju magnetska svojstva. Uz stalne magnete postoje i elektromagneti (zavojnice s jezgrom od mekog željeza), koji su magneti samo dok kroz njihovu zavojnicu teče [[električna struja]].

Ako se magnet u obliku tankog štapa objesi tako da se može slobodno vrtjeti u horizontalnoj ravnini, magnetski štap će se okrenuti tako da jednim krajem pokazuje približno prema [[sjever]]u. Taj kraj se naziva sjevernim polom magnetskog štapa i označava se slovom N ([[Engleski jezik|eng]]. ''north''). Drugi je kraj okrenut prema [[jug]]u pa se označava slovom S (eng. ''south''). Približi li se sjeverni pol jednog [[magnet]]a sjevernom polu slobodno obješene magnetne igle, oni će se međusobno udaljavati. Slično se događa i za južne polove. Naprotiv, sjeverni pol magneta privlači južni pol magnetske igle i obrnuto. Posljedica međudjelovanja magneta je [[magnetska sila]] koja može biti odbojna i privlačna. U blizini polova magneta magnetske sile su najjače. Peregrinusovim pokusom se može zaključiti da se magnet sastoji od velikog broja malih, elementarnih magneta koji tvore nizove, a na krajevima imaju slobodne polove N i S.

=== Dijamagnetizam ===
{{Glavni|Dijamagnetizam}}

'''Dijamagnetizam''' je svojstvo mnogih [[Kemijski element|kemijskih elemenata]] (npr. [[zlato|zlata]], [[srebro|srebra]], [[cink]]a, [[silicij]]a, [[fosfor]]a, [[vodik]]a, [[Plemeniti plinovi|plemenitih plinova]]) i većine [[Organska kemija|organskih spojeva]], koje obilježava slaba [[magnetska permeabilnost]]. To su dijamagnetici, njihova je relativna magnetska permeabilnost manja od 1 i gotovo ne ovisi o [[temperatura|temperaturi]]. Kod tih se tvari vanjsko [[magnetsko polje]] neutralizira poljem koje stvara kružno gibanje [[elektron]]a, takozvana '''Larmorova precesija''' ([[Joseph Larmor]]), pa je zbog toga gustoća [[Magnetski tok|magnetskoga toka]] zapravo manja od gustoće toka u vanjskome magnetskome polju. '''Anomalni dijamagnetici''', na primjer [[grafit]] i [[bizmut]], imaju većinu svojstava dijamagnetičnih tvari, ali im je magnetska permeabilnost 10 do 100 puta veća od permeabilnosti ostalih dijamagnetika i na niskim temperaturama ovisi o temperaturi. Kod svih dijamagnetičnih tvari [[magnetsko polje]] prolazi gotovo nedeformirano (strogo uzevši samo za magnetsku permeabilnost 1), pa se te tvari u makroskopskim uvjetima očituju kao "nemagnetične" (ne privlači ih magnet). Dijamagnetska svojstva pokazuju i tvari kod kojih se javlja [[supravodljivost]].

=== Paramagnetizam ===
{{Glavni|Paramagnetizam}}

'''Paramagnetizam''' je svojstvo mnogih tvari, kemijskih elemenata (na primjer [[aluminij]]a i [[kisik]]a) i kemijskih spojeva, koje obilježava relativna [[magnetska permeabilnost]] nešto veća od 1. To je u prirodi najčešći oblik magnetizma. Paramagnetične tvari u magnetskom polju dobivaju slab dodatni [[Električni induktivitet|inducirani]] magnetizam istoga smjera kao i polje, koji nastaje djelomičnim usmjeravanjem atomskih [[Magnetski moment|magnetskih momenata]] i veći je na nižoj temperaturi. U paramagnetskom stanju magnetski momenti [[atom]]a slabo međusobno djeluju i nisu kolektivno uređeni. I te tvari ne pokazuju makroskopsku "magnetičnost", ali se, na primjer, kuglica od aluminija pri padu kroz jako polje potkovasta magneta usporava. Kod njih se zbog toplinskoga gibanja atoma ili [[ion]]a stalno mijenjaju smjerovi rezultantnih magnetskih momenata tako da je ukupni magnetski moment jednak nuli iako su im rezultantni magnetski momenti različiti od nule.

=== Feromagnetizam ===
{{Glavni|Feromagnetizam}}

'''Feromagnetizam''' je svojstvo karakteristično za [[željezo]], [[nikal]], [[kobalt]] i [[gadolinij]], za njihove međusobne [[slitine]] i neke spojeve s drugim elementima, a samo za malen broj tvari u kojima se ta četiri elementa ne pojavljuju. Feromagnetične tvari imaju izrazitu relativnu magnetsku permeabilnost, znatno veću od 1 (od 1000 do 10 000). Feromagnetizam nastaje kao posljedica jakih međudjelovanja (interakcija) magnetskih momenata atoma, zbog čega nastaje kolektivno magnetsko uređenje, takozvana '''spontana magnetizacija''', koja se s porastom temperature smanjuje. Zbog toga feromagnetične tvari pokazuju jaku "magnetičnost", u vanjskome magnetskome polju postaju inducirani magneti koje zatim to polje privlači. To inducirano polje mogu zadržati neko vrijeme, pa i stalno.

Osobito je važna [[Curiejeva temperatura|Curiejeva točka]], tj. granična temperatura iznad koje te tvari gube feromagnetična svojstva i postaju paramagnetici (za [[željezo]] 758 [[celzij|°C]], [[nikal]] 360 °C, [[kobalt]] 1075 °C, [[gadolinij]] 16 °C). [[Hlađenje]]m na temperaturu nižu od Curiejeve ponovno nastaje feromagnetsko stanje. Feromagnetične tvari imaju više ili manje izražen takozvani remanentni magnetizam ili '''zaostali magnetizam''': ako ih se dovede u [[magnetsko polje]] i zatim djelovanje polja ukloni, njihova magnetizacija ne iščezne potpuno ([[histereza]]). Tako se od tvari s velikim remanentnim magnetizmom dobivaju jaki stalni ili permanentni magneti. Posebnu skupinu feromagnetičnih materijala čine tvari poznate pod nazivom [[Ferit (magnet)|ferit]].

'''Antiferomagnetici''' (npr. [[Manganov(II) oksid|manganov oksid]], manganov sulfid, željezni sulfid) su tvari kojima magnetska permeabilnost na kritičnoj temperaturi (slično Curievoj točki) prolazi kroz maksimum. Te su tvari po ostalim magnetskim svojstvima vrlo slične feromagneticima, odnosno iznad takozvane antiferomagnetske Curiejeve točke paramagneticima.

=== Ferimagnetizam ===
{{Glavni|Ferimagnetizam}}

'''Ferimagnetizam''' je pojava kod koje se [[magnetski moment]]i susjednih [[atom]]a ili [[ion]]a u ograničenim područjima [[kristal]]a (domena), koja su feromagnetska, međusobno poništavaju, slično nizu permanentnih magneta nasuprotnih orijentacija. Takve tvari, ponajviše [[Ferit (magnet)|feriti]], odlikuju se velikom [[Električni otpor|električnom otpornošću]] koja je uzrokovana prelascima elektrona na granicama domena, a na temperaturama višima od Curiejeve, kao i feromagnetične, prelaze u paramagnetične tvari.

=== Metamagnetizam ===
{{Glavni|Metamagnetizam}}

'''Metamagnetici''' pokazuju jaku [[Anizotropija|anizotropiju]] magnetskih svojstava; u smjeru su jedne [[kristal]]ne osi paramagnetici, a u smjeru druge feromagnetici. Takvih je tvari vrlo malo, na primjer [[kobalt]], [[željezo]] i [[kalcijev klorid]].

=== Elektromagnetizam ===
{{Glavni|Elektromagnetizam}}

'''Elektromagnetizam''' je pojava [[magnetsko polje|magnetskoga polja]] izazvana promjenama [[električno polje|električnoga polja]], odnosno tokom [[električna struja|električne struje]]. Tu je pojavu prvi uočio [[Michael Faraday]], a teoretski razjasnio [[James Clerk Maxwell]]. Električno i magnetsko polje usko su povezani i svaka promjena jednog od polja izaziva promjenu drugoga, pa se shvaćaju kao jedinstveno [[elektromagnetsko polje]] (elektrodinamika). Ta su dva polja u svakoj točki prostora međusobno okomita. Prema [[Biot-Savartov zakon|Biot-Savartovu zakonu]] svi djelići (duljine ''ds'') nekog [[električni vodič|električnog vodiča]] kojim teče [[električna struja]] (''i'') stvaraju u točki na udaljenosti (''r'') [[magnetsko polje]] jakosti (''H''), koje je određeno jednakošću:

:<math> \mathbf{H} = \frac{i}{c}\int \frac{d\mathbf{s} \times \mathbf{\hat r}}{|\mathbf{r}|^3}</math>

gdje je ''c'' brzina prostiranja magnetskoga polja, to jest [[brzina svjetlosti]]. S pomoću te jednakosti može se izračunati jakost magnetskoga polja u svakoj točki prostora bilo kako oblikovanoga vodiča struje (elektrodinamičko djelovanje).

=== Antiferomagnetizam ===
{{Glavni|Antiferomagnetizam}}

'''Antiferomagnetizam''' je način [[magnet]]skoga uređenja [[krutine|krute tvari]], pri čemu su [[magnetski moment]]i susjednih [[atom]]a usmjereni antiparalelno jedan drugomu tako da je ukupna [[magnetizacija]] u odsutnosti vanjskoga magnetskoga polja jednaka nuli. Postoji u većini [[Anorganska kemija|anorganskih spojeva]] [[Prijelazni metali|prijelaznih metala]] i [[Rijetke zemlje|rijetkih zemalja]]. Također je uočen kod nekih [[metal]]a ([[krom]], [[mangan]] i drugi) i [[slitina]]. [[Grijanje]]m se takvo antiparalelno uređenje narušava, da bi potpuno nestalo iznad određene temperature, nazvane [[Néelova temperatura]] ''TN'', po [[Louis Eugene Félix Néel|L.E.F. Néelu]] koji je 1936. predložio prvo objašnjenje antiferomagnetizma. Néelova temperatura je značajka pojedinog materijala (za MnF2 je ''TN'' = 67,4 [[kelvin|K]]; za NiO je ''TN'' = 520 K; za Cr2O3 je ''TN'' = 310 K). Antiferomagneti pokazuju malu pozitivnu magnetsku susceptibilnost koja dostiže maksimum na ''TN''. Iznad temperature prijelaza antiferomagneti postaju [[Paramagnetizam|paramagneti]].

== Zemljin magnetizam ==
{{Glavni|Zemljino magnetsko polje}}

I [[Zemlja]] predstavlja golemi [[magnet]]. U njezinom magnetskom polju svaki slobodno pokretljivi magnet orijentira se tako da mu je jedna strana okrenuta približno prema sjeveru, a druga prema jugu. Kad se [[magnet]]na igla objesi tako da se može vrtjeti u vodoravnoj ravnini, orijentirat će se približno u smjeru sjever - jug. Kraj magnetne igle koji pokazuje prema sjeveru naziva se sjevernim polom N, dok je drugi južni pol S. To svojstvo magnetne igle se primjenjuje u [[kompas|kompasu]] za određivanje strana svijeta.

Međutim, polovi magneta i geografski polovi Zemlje se ne poklapaju u potpunosti, to jest smjer magnetske igle se ne podudara u potpunosti s pravcem sjever - jug. Odstupanje od tog pravca se naziva [[magnetska deklinacija]]. [[Kut]] deklinacije između Zemljine osi i magnetske osi označavamo sa ''δ'' ([[Grčko pismo|grčki]] [[delta]]) i iznosi 15° (15 [[Stupanj (kut)|stupnjeva]]). [[Deklinacija (astronomija)|Deklinacija]] se sada može [[definicija|definirati]] kao kut između geografskog i magnetskog [[meridijan]]a. Ipak, odstupanje od točnog smjera sjever - jug se za mnoge praktične svrhe može zanemariti. Za utvrđivanje smjera sjevera koristi se lagani magnet koji čini kompas ili busolu.

== Ampèreova teorija magnetizma ==
{{Glavni|André-Marie Ampère}}

Na osnovi [[magnet]]skog djelovanja [[električna struja|električne struje]], Ampère je postavio [[hipoteza|hipotezu]] da svako [[magnetsko polje]] ima svoj uzrok u električnoj struji. Dijeleći [[magnet]] na sitne djeliće, svaki djelić čini za sebe potpuni magnet. Prema tome se može uzeti da je svaka molekula magnet s polovima na suprotnim krajevima. Magnetizam [[molekule]] tumači se time što oko molekule teče molekularna električna struja. Pod utjecajem magnetskog polja, kada se tijelo magnetizira, sve njegove molekularne struje zauzimaju isti smjer, te se time ispoljava magnetizam tijela. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/ Web courseware Povijest fizike]

[[Kategorija:Elektromagnetizam]]
[[Kategorija:Geofizika]]

Magnetizam - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica