WikiSysop: bnz

2022-03-19T10:54:15Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 19. ožujak 2022. u 10:54
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Münchenski krug'''-->'''~~Münchenski		Münchenski
	'''krug''' naziv je za četvoricu slikara koji su između [[1905.]] i [[1910.]] pohađali		'''krug''' naziv je za četvoricu slikara koji su između [[1905.]] i [[1910.]] pohađali
	Akademiju u [[München\|Münchenu]] i djelovali više ili manje povezano jer su svu		Akademiju u [[München\|Münchenu]] i djelovali više ili manje povezano jer su svu

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T08:56:10Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Münchenski
'''krug''' naziv je za četvoricu slikara koji su između [[1905.]] i [[1910.]] pohađali
Akademiju u [[München|Münchenu]] i djelovali više ili manje povezano jer su svu
četvoricu slikara isprva vodile slične ideje i ugledali su se na iste uzore,
iako istovremeno djelovanje sve četvorice obuhvaća kratak period od samo dva
mjeseca. Riječ je o slikarima [[Josip Račić|Josipu Račiću]], [[Miroslav Kraljević|Miroslavu Kraljeviću]], [[Vladimir Becić|Vladimiru
Beciću]] i [[Oskar Herman|Oskaru Hermanu]]. Čvrsta poveznica između ta četiri slikara barem je
jedan semestar koji su svi proveli u klasi Huga von Habermanna, te su zajedno
gledali i upijali utjecaje kako starih majstora, tako i prvaka modernog
slikarstva Maneta. Time su otvorili put za razvoj moderne umjetnosti u
[[Hrvatska|Hrvatskoj]]: Kraljević za Prašku četvoricu, Becić za Grupu trojice i [[Grupa Zemlja|Grupu Zemlja]]. Kraljević i Račić značajni su i zbog upotrebe specifične manetovske
crne boje koja je osim na ekspresioniste, utjecala i na [[Josip Vaništa|Josipa Vaništu]],
predvodnika grupe [[Grupa Gorgona|Gorgona]] koja je u 60-ima djelovala u Zagrebu.

== ''Die kroatische Schule'' ==
Rođenje
moderne struje u hrvatskoj umjetnosti domaća likovna kritika već neko vrijeme
vidi u zajedničkom djelovanju četvorice mladih slikara koji su se između [[1905.]]
i [[1910.]] školovali na münchenskoj ''Köninglische''
Bayerische Akademie der Bildenden Künste. Prelog ističe kako su oni kao
„predstavnici tzv. ''europske linije''
suprotstavljeni ''nacionalnoj liniji''
[[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]] i grupe ''Medulić''“. <ref name="Prelog"> Prelog, P., Slikarstvo Minhenskog kruga i ekspresionizam, diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, 1997., str. 2, 27</ref>
Za njihov krug i stil koji je, u tadašnjem domaćem (pa čak i u münchenskom) kontekstu
bio nov i neobičan, danas se uvriježio naziv ''Münhenski krug. ''

Taj
se naziv nije koristio na početku stoljeća. Od trenutka kada je zamijećen rad
ove četvorice autora, koji su kao studenti klase profesora Huga von Habermanna
izlagali zajedno svoja djela, drugi studenti i profesori složili su se da je
riječ o novoj, hrvatskoj školi slikanja, tzv. ''Die kroatische Schule''. Ipak, Petar Prelog upozorava da bi taj naziv
„trebalo vezati isključivo za Akademiju“. Iz tog razloga, kako bi obuhvatili
šire područje njihovog likovnog stvaralaštva, od sredine 50-ih godina koristi
se termin ''Münchenski krug. ''

O pristupu pedagoškom radu Huga von
Habermanna postoje mnoge priče. Zna se da je bio Pilotyjev učenik te da je
aktivno sudjelovao u umjetničkoj grupi ''Die
Scholle “na pozicijama između secesije, akademizma i realizma“'',''<ref name="Tonković"> Tonković, Z., Vladimir Becić, Društvo povjesničara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb, 1988., str. 6, 7, 8, 9, 14, 75, 126</ref>
kao i da je „bio predsjednik münchenske Secesije“. <ref name="Prelog Petar"> Prelog, P., Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko slikarstvo, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2008., str. 66, 68</ref>
Svojim studentima htio je silom nametnuti taj jugendstilski, secesijski
pristup, no istovremeno Prelog tvrdi da je Habermannov pristup „bio među
liberalnijima na akademiji“. <ref name="Prelog Petar"/>
O tome govori i podatak da je Račić, kao najbuntovniji član klase, vrlo često
raspravljao s njime. Vladimir Becić o tome je pisao u svojim memoarima: „Mi smo
kao mladi ljudi bili vrlo kritični i poletni. Već smo se bili prilično snašli u
razvitku moderne umjetnosti. Znali smo za velikog slikara Leibla, koji je živio
u blizini Münchena. Znali smo i predobro za velike francuske impresioniste,
pogotovo Maneta...“ <ref name="Tonković"/>

== Josip Račić ==
Prelog
nam u jednom od svojih brojnih tekstova o ''Münchenskom
krugu<nowiki>''</nowiki>'' ''otkriva da su u München na Akademiju prvi došli Račić i Herman [[1904.|1904''.'']]'',''<ref name="Prelog Petar"/>
koji su prvo izučavali crtanje u privatnoj školi Antona Ažbea, a kasnije su
upisali Akademiju u klasi profesora Johanna Caspara von Hertericha koji je
vodio ''Crtačku školu. ''Godine 1905.
prof. von Herterich umire pa je klasu preuzeo profesor Hugo von Habermann koji
je sljedeće godine klasu pretvorio u slikarsku. U Habermannovoj klasi najbolji
đak bio je slikar Josip Račić. <ref name="Zidić"> Zidić, I., Josip Račić, Večernji edicija, Zagreb, 2009., str. 14</ref>
Račić je već u Zagrebu izučio litografski
zanat pa je upisavši privatnu Ažbeovu školu već imao iskustvo s grafikom. No
presudno za njegov opus bilo je otkriće ugljena. Ažbe je odmah primijetio da se
Račić posebno dobro snalazi u toj tehnici. „Osjetio je da su on – Račić – i taj
ugljen jedno: dvije crnine. Osjetio je nadalje, da je crnina ugljena upravo
idealno sredstvo, kojim može izraziti svu crninu svoje duše malog litografskog
naučnika, koji je išao iz crnog blata svog sela u crninu tiskare.“<ref name="Peić"> Peić, M., Josip Račić, Spektar, Zagreb, 1985., str. 9, 14, 17</ref>
Kada je kasnije upisao Akademiju i postao dijelom slikarske klase profesora von
Habermanna, zadržao je svoju usađenu ljubav prema crnoj koju je dodatno zavolio
zbog svoje sklonosti Manetu i španjolskim majstorima („...Račić je našao
slikare koji slikaju živom crninom i srebrnim sivilom. To su bili Velasquez,
Goya i Manet.“).<ref name="Peić"/> Budući
da se redovito sukobljavao s Habermannom, pri jednoj od rasprava izrekao je
Habermann svoju poznatu rečenicu: „So hat
Manet nicht gemalt wie Sie es wünchen!''“.''<ref name="Peić"/>
Račić se trudio gotovo više od svih svojih kolega, no vrlo je brzo shvatio da
na Akademiji više neće mnogo naučiti te je uskoro odlučio napustiti München i
zaputiti se u Pariz. Veselila ga je činjenica da će napokon vidjeti grad svog
najvećeg slikarskog uzora, Maneta.

U
Pariz je Račić stigao u veljači, a svoj je život skončao već u lipnju. Njegova
je smrt još uvijek misterija, s obzirom na to da je ustrijeljen u svojoj
skromnoj pariškoj sobi. U Parizu je nastalo jedno od njegovih najvećih djela, ''Pont des Artes ''koji je naslikao u maniri
velikog Goye. Iz münchenskog perioda ipak treba spomenuti i nekoliko jednako
značajnih radova, prije svega ''Autoportret
'' i ''Majka i dijete.'' ''Njih kao i sve ostale radove karakterizira
naglašena upotreba crne boje, a zna se da je Račić pri slikanju platna ''Majka i dijete ''čak koristio i asfalt
kako bi dobio fine tamne tonove.

== Miroslav Kraljević ==
Iako
je živio samo nekoliko godina više od Račića, Miroslav Kraljević iza sebe je
ostavio zavidan opus, a još važnija je njegova nematerijalna ostavština u
obliku utjecaja koje je prenio na mlađu generaciju slikara u Hrvatskoj, te tako
indirektno začeo hrvatski ekspresionizam.

Bio je iz dobrostojeće slavonske obitelji,
plemenita porijekla i, za razliku od Račića, nije morao brinuti za svoju
egzistenciju. Odustao je od studija prava kako bi upisao Akademiju i posljednji
je stupio u klasu Huga von Habermanna, tek 1907. godine. U Münchenu je kopirao
djela starih majstora iz ''Stare
pinakoteke'', ponajprije djela španjolskih slikara, te Jacoba Jordaensa i van
Dycka. Španjolski slikari doveli su ga do Edouarda Maneta koji je ostao
njegovim najvećim uzorom do kraja života.

Kraljevićeva
najveća djela nisu nažalost nastala za vrijeme studija, nego pri povratku u Hrvatsku
i na njegovu jednogodišnjem boravku u Parizu koji je bio obilježen brzim
životom i sve lošijim fizičkim stanjem zbog brzog napredovanja naslijeđene
tuberkuloze. Danas ga prije svega pamtimo po nizu autoportreta, koji jasno
pokazuju njegova psihička stanja i, kako kaže Horvat Pintarić, „stvarani su iz
unutrašnje matrice, samo što se ona svaki put otkriva u drukčijem aspektu,
onoliko različitom koliko je slikareva svijest o skoroj smrti bila jača“.<ref name="Horvat-Pintarić"> Horvat-Pintarić, V., Miroslav Kraljević, Globus, Zagreb, 1985., str. 18</ref>
Od pariškog opusa treba spomenuti manetovsku ''Olympiju, ''brojne'' ''lautrecovske
crteže ili ilustracije u duhu Aubrey Beardsleya koje je radio za časopis
Panurge.

== Vladimir Becić ==
Vladimir
Becić od malih nogu bio je zaokupljen slikanjem. Znamo da je paralelno sa
studijem prava pohađao i „privatni Crnčić-Čikošev slikarski tečaj na Obrtnoj
školi“.<ref name="Tonković"/>
Na jubilarnoj izložbi Društva umjetnosti 1905. izlagao je i mladi Becić, a
njegov je rad komentirao i Iso Kršnjavi: „Becić Vladimir je vrlo darovit učenik
naših umjetnika, koji su mu radnje – umjesto u odjel za učenike – umetnuli među
slike umjetnika. Vidjet ćemo, hoće li Becić opravdati to povjerenje“.<ref name="Tonković"/>
Iste godine otišao je Becić put Münchena i upisao prvo privatnu slikarsku školu
Heinricha Knirra, a već u sljedećem semestru i Akademiju. Prva osoba koju je
upoznao bio je Josip Račić. Zajedno s Račićem radije se priklonio slikarskoj
poetici Wilhelma Leibla i nezaobilaznog Maneta, a secesijski izričaj koji im je
pokušavao nametnuti Habermann nije ih posebno interesirao. Uz Maneta divili su
se i velikim španjolskim majstorima, što je i logično s obzirom na to da, kako
kaže Tonković, „realizam minhenizirane linije Courbet-Manet odgovarao je
inherentnim sklonostima i nazprima naših slikara, Račiću i Beciću posebno. Bilo
je to opredjeljenje uvjetovano njihovim porijeklom i pozadinom, njihovim
temeljnim formiranjem i konzervativnom sredinom koje su nosili u sebi“.<ref name="Tonković"/>

Uskoro je na Akademiju stigao i Kraljević,
pa je krug bio potpun. Zna se da su si naši slikari međudobno pozirali, čemu
svjedoći i Becićev portret Kraljevića. Inače, Becić u münchenskim danima slika
uglavnom figurativno, a sačuvano je nekoliko akvarela. Najveće je Becićevo
djelo iz tog perioda (i jedan od njegov najvećih doprinosa našoj umjetnosti) ''Ženski
akt pred ogledalom iz 1908. kojeg karakterizira „velaskezovska invencija''“.''<ref name="Tonković"/>
Osim toga, naslikao je i nekolicinu autoportreta te za našu povijest umjetnosti
vrlo važnu ''Mrtvu prirodu'' iz 1909.

Prvom samostalnom izložbom [[1910.]] godine u
Salonu Ulrich u Zagrebu može se zaokružiti njegova münhenska faza. On je, kao i
Račić, privučen Parizom te tamo nastavlja svoje stvaralaštvo. Do smrti [[1954.]]
sudjelovao je u mnogim umjetničkim kretanjima, primjerice 1910-ih izlagao je s ''Medulićima,'' nakon rata potaknuo je nastanak
„prve umjetničke kolonije u našoj Kraljevini“<ref name="Tonković"/>
u Blažuju kraj Sarajeva, a od 1930. do 1935. bio je članom ''Grupe trojice.'' Stilski je varirao od impresionizma do klasicizma, a
sadržajno je od minhenskih dana do smrti evoluirao utoliko što se postupno sve
više približavao tom „idiomu hrvatskog slikarstva četvrtog desetljeća koje se
vezuje uz pojavu ''Grupe trojice''“.<ref name="Tonković"/>

== Oskar Herman ==
Oskar Herman slikar je kojeg mnogi domaći
kritičari izostavljaju kada pišu o ''Münchenskom
krugu''. No on je nedvojbeno djelovao u Münchenu usporedno s Račićem'',''
Kraljevićem i Becićem te su barem na početku dijelili iste uzore i ideje. I on
je u München došao otprilike u isto vrijeme kad i Račić kojeg je susreo u
Ažbeovoj školi. On je ujedno i prvi koji je od četvorice iz ''Münchenskog kruga ''upisao Akademiju. Na
njega su snažno utjecale ideje J. Maier-Graefea, autora knjige ''Der Fall Böcklin und die Lehre von der Einheit''
koji mu je otvorio put prema utjecajima Maneta, Tintoretta, Velasqueza i Greca.
U to vrijeme radio je Maier-Graefe na revalorizaciji opusa H. v. Maréesa čiji
je utjecaj Herman objeručke prihvatio. Dogodilo se tako da je 1909.
Maier-Graefe došao u posjed nekih Hermanovih radova, te je izrazio želju da ga
upozna. Upravo zahvaljujući tom poznanstvu Herman je promijenio svoj stil i
udaljio se od prepoznatljivog stila svojih hrvatskih kolega. To nimalo ne čudi
ako znamo da je 1909. Račić već bio mrtav, a Herman je promijenio nekoliko
klasa na Akademiji, prijateljevajući više s Kramsztykom nego s Kraljevićem i
Becićem. Stil koji je dijelom preuzeo od Maréesa ostavio je traga na čitav
njegov životni opus, koji će se još dugo razvijati s obzirom na duljinu njegova
stvaralaštva. O tome dovoljno govori i činjenica da je prvu retrospektivnu
izložbu doživio već 1934., a umro je tek 40 godina kasnije.

U njegovu stvaralaštvu od početka je
evidentan utjecaj Delacroixa, a kasnije „se veže na Maréesovo slikarstvo, na
njegovu simbolističku i sadržajnu komponentu“.<ref name="Prelog"/>
Iz münchenskih dana treba spomenuti sliku ''Djevojčica.
Već se na njoj vidi u kojoj se mjeri Herman razlikuje od svojih kolega.
Tako nas Kelemen upozorava na „hermanovsku ekspresivnu slikovitost: otvorena i
vrlo složena paleta žari sa platna i govori o psihologiji govorom boja, a
tragovi deformacija i nemirna epiderma, već nas ovdje upozorava na visoku
temperaturu njegova čuvstva...“<ref name="Gamulin,Kelemen"> Gamulin, G., Kelemen, B., Herman, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1978., str. 283</ref>
Od kasnijih radova najpoznatije je djelo ''Nagovaranje,
''a''li to djelo više ni na koji način ne možemo povezati sa prepoznatljivim
stilom ''Münchenskog kruga''.

== Galerija djela ==

<center><gallery>
Datoteka:Miroslav_Kraljević,_Veliki_ženski_akt_(Olympia),_1912..jpg|Miroslav Kraljević, ''Veliki ženski akt (Olympia)'', 1912.
Datoteka:Oskar_Herman,_Djevojčica,_1907..jpg‎|Oskar Herman, ''Djevojčica'', 1907.

</gallery></center>

== Izvori ==

{{izvori}}

== Literatura ==

# Gamulin, Grgo, Kelemen, Boris: Herman, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1978.
# Horvat Pintarić, Vera: Miroslav Kraljević, Globus, Zagreb, 1985.
# Peić, Matko: Josip Račić, Spektar, Zagreb, 1985.
# Kraševac, Irena, Petar Prelog, Ljiljana Kolešnik: Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko slikarstvo, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2008.
# Prelog, Petar: Slikarstvo Minhenskog kruga i ekspresionizam, diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, 1997.
# Tonković, Zdenko: Vladimir Becić, Društvo povjesničara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb, 1988.
# Zidić, Igor: Josip Račić, Večernji edicija, Zagreb, 2009.

[[Kategorija:Slikarstvo]]
[[Kategorija:Hrvatska likovna umjetnost]]

Münchenski krug - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica