WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-30T08:26:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Luka Natali''' Ragusinus, ([[Dubrovnik]] - [[Nijemci (općina)|Nijemci]] 19. siječnja [[1720.]]), beogradski biskup, generalni vikar u Srijemu i [[vanjski vikar]] pečuške biskupije, apostolski vikar zemalja pod turskom okupacijom.

==Školska izobrazba==
Luka Natali započeo je svoju naobrazbu u kolegiju [[Ilirski kolegij u Loretu|Kongregacije za širenje vjere]] u [[Loreto|Loretu]]. U kolegij je došao 18. srpnja [[1672.]] iz Nijemaca. Prisegu članstva u kolegiju položio je 20. siječnja 1673. te započinje gimnazijsku formaciju. Studij filozofije započeo je 3. studenog 1675. a 1677. započinje studij teologije i morala. Završivši studij 24. srpnja 1680. napušta kolegiji i vrača se u domovinu.

==Službe i ređenja==
Tonzuru i četiri niža reda ([[ostijarijat]], lektorat, egzorcitat i akolitat) primio je u Loretu 22. rujna 1674. Subđakonsko, đakonsko i prezbitersko ređenje podijelio mu je na Božić 25. prosinca 1679. Lorenzo Cybo biskup Jesija.
Tajnik Kongregacije za širenje vjere mons. Olivieri 26. studenog 1708. potvrdio je da ga se posveti za biskupa. Papa Klement XI. dopustio je 7. prosinca 1708. da mu biskupsko posvećenje podjeli samo jedan biskup uz asistenciju dvoje crkvenih dostojanstvenika. Svojim breveom 24. siječnja 1709. papa [[Klement XI.]] potvrdio je njegovo imenovanje beogradskim biskupom. Luka Natali potvrđen je 26. siječnja 1709. apostolskim vikarom za sve biskupije pod turskom vlašću, koje nemaju vlastitog biskupa, a nalaze se između Save, Drave, Dunava i Tise te sve do Temišvara. Biskupsko posvećenje podijelio mu je đakovački biskup [[Đuro Patačić]] u Đakovu 1709. godine.

==Pastoralno djelovanje==
Luka Natali započinje svoj rad u [[Nijemci|Nijemcima]]. Tijekom 1683. na početku [[Veliki turski rat|Velikog turskog rata]] (1683.-1699.) piše iz Nijemaca u Rim da ga se zbog teških prilika u kojim živi premjesti u splitsku nadbiskupiju. Radi turske okupacije stanovništvo se Nijemaca preselilo o baranjsko mjesto [[Draž]]. Po povratku u Nijemce 1688. javlja se u [[Rim]] kao generalni vikar u Srijemu. U pismu Kongregaciji za širenje vjere od 4. kolovoza 1696. izvještava da su ga već dva puta na smrt osudili nabijanjem na kolac ispred crkve sv. [[Stjepan I. Sveti|Stjepana kralja]] u Nijemcima. Radi takvog ozračja Natali se sklonio u [[Pečuh]]. Vratiti će se u Nijemce 1701. godine. Prisustvovao je u svibnju 1706. biskupijskoj [[sinoda|sinodi]] u Đakovo|Đakovu koju je vodio biskup [[Đuro Patačić]]. Tijekom 1708. izabran je za Beogradska biskupija|beogradskog biskupa, a biskupsko posvećenje primio je od đakovačkog biskupa Đure Patačića 1709. Luka Natali imao je svoju [[Kurija|kuriju]] i zemljište u [[Vukovar|Vukovaru]], a svoju biskupsku službu vršio je na razne načine. 1714. godine odlazi iz Slavonije u [[Budim]] za pomoćnog biskupa, ostorogonskom nadbiskupu Kristijanu Augustu de Saxoniae te se vrača 1718. Dijelio je sakramente te blagoslivljao zvona u [[Mala Vašica|Maloj Vašici]], [[Lovas|Lovasu]], [[Svinjarevci|Svinjarevcima]], [[Županja|Županji]], [[Vinkovci|Vinkovcima]] i [[Ivankovo|Ivankovu]],a 1718. godine blagoslovio je crkvu u [[Darda|Dardi]]. Svojim generalnim vikarom imenovao je [[Andrija Natali|Andriju Natalia]], župnika u Nijemcima.

==Kraj života==
Luka Natali umro je 19. siječnja [[1720.]] o čemu je Kongregaciju za širenje vjere obavijestio njegov nećak Andrija Natali župnik u Nijemcima, svojim pismom iz Vukovar 25. siječnja 1720. Pokopan je u Nijemcima u crkvi sv. Stjepana kralja, a obrede je predvodio pečuški veliki [[prepozit]] [[Gabrijel Bakić de Lak]].

==Materijalna ostavština==
Dio njegove imovine (biskupsku [[mitra|mitru]] i [[Dalmatika|dalmatike]]) darovao je Andrija Natali pečuškoj katedrali, a zemljište i kuriju u [[Vukovar|Vukovaru]] darovao je Andrija Natali [[Franjevci|franjevcima]] za izgradnju crkve i samostana sv. Filipa i Jakova, ostala imovina darovana je župi u Nijemcima. Tijekom [[1810.]] državne vlasti su htjele oduzeti srebrni [[biskupski štap]] Luke Natalia koji se čuvao u Nijemcima ali ih je u tom preduhitrio tadašnji župnik [[Đuro Sertić]], koji je napravio od njega jedan srebrni [[Križ (kršćanstvo)|križ]] (pacifikal), kadionicu sa lađicom, tri posude za sveto ulje i dvije posude za bolesničko pomazanje. Tijekom rušenja crkve sv. Stjepana kralja [[1893.]] godine uništen je kameni epitaf biskupa Luke Natalija.

== Literatura ==
* Josip Brusztle, Povijest katoličkih župa, Osijek 1994.
* Ilija Martinović, Luka Natali – vikar srijemski i biskup beogradski, Vjesnik Đakovačko-srijemske biskupije, 2/1998

{{GLAVNIRASPORED:Natali, Luka}}
[[Kategorija:Hrvatski biskupi]]
[[Kategorija:Srijem]]

Luka Natali - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica