WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T05:49:14Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 05:49
Redak 42:		Redak 42:
	Nakon njegove smrti izbio je građanski rat između njegovih sinova zbog nasljedstva. Rat je završen Verdunskim sporazumom godine [[843]]. kojim je država podijeljena tako da je najmlađi '''[[Karlo II., kralj Francuske\|Karlo II.]]''' dobio današnju [[Francuska\|Francusku]], '''[[Lotar, car Svetog Rimskog Carstva\|Lotar]]''' kao najstariji [[Italija\|Italiju]] i carsku krunu, a [[Ludvig Njemački\|Ludvig]] ono što će postati [[Njemačka]].		Nakon njegove smrti izbio je građanski rat između njegovih sinova zbog nasljedstva. Rat je završen Verdunskim sporazumom godine [[843]]. kojim je država podijeljena tako da je najmlađi '''[[Karlo II., kralj Francuske\|Karlo II.]]''' dobio današnju [[Francuska\|Francusku]], '''[[Lotar, car Svetog Rimskog Carstva\|Lotar]]''' kao najstariji [[Italija\|Italiju]] i carsku krunu, a [[Ludvig Njemački\|Ludvig]] ono što će postati [[Njemačka]].

	~~{{Commonscat\|Louis the Pious}}~~
	[[Kategorija:Vladari]]		[[Kategorija:Vladari]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T07:03:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Spajanje|Ljudevit I. Pobožni}}
'''Luj Pobožni''' ili Ludovik I. Pobožni ([[778]]. - [[20. lipnja]] [[840]].), [[Franačka|franački]] car i kralj od [[814]]. - [[840]]. godine, kralj Akvitanije [[781]]. - [[814]].

== Kralj Akvitanije ==
[[Datoteka:Charlemagne et Louis le Pieux.jpg|thumb|300px|thumb|Karl Veliki i Luj Pobožni]]
Već kada je imao samo 3 godine njegov otac '''[[Karlo Veliki]]''' ga proglašava kraljem [[Akvitanija|Akvitanije]] koja je u to doba franački granični teritorij prema arapskoj državi na [[Pirenejski poluotok|Iberijskom poluotoku]]. Prvo aktivno sudjelovanje Luja u tamošnjim događajima događa se nakon pada [[Barcelona|Barcelone]] [[797]]. godine nakon čega on počinje vršiti vojne pripreme za povratak ovoga grada. U dvogodišnjoj ekspediciji on uspijeva povratiti Barcelonu [[801]]. godine nakon čega se u Akvitaniju vraća mir kratkotrajno prekidan samo zahtjevima '''[[Karlo Veliki|Karla Velikog]]''' za povremenim vojnim ekspedicijama u [[Italija|Italiju]] protiv Beneventa i [[Bizant]]a. Kako je bio samo treći legalni sin nikada se nije očekivalo njegovo nasljeđivanje carske krune ali nakon smrti njegove braće Pipina [[810]]. godine i Karla sljedeće godine, Ludovik je postao prijestolonasljednik.

== Car ==
Protivno franačkim običajima premda je bio jedini preživjeli sin Karla Velikog nije došlo do podjele države nego on u trenutku očeve smrti [[28. siječnja] [[814]]. godine naslijeđuje cjelokupnu državu s izuzetkom Italije gdje je ovisni kralj Bernard sin Pipina talijanskog.

U trenutku kad je naslijedio svog oca, Luj je imao 36 godina. Bio je obrazovaniji od Karla, ali nije imao ni njegove energije ni jasnoće pogleda, ni snage predviđanja i samostalnosti, pa je često donosio prenagljene ili proturječne odluke ili je djelovao pod utjecajem snažnih ličnosti, naročito žena i svećenstva.

Čini se da su za posljednjih godina Karlova vladanja preotele maha brojne zloupotrabe vlasti što su ih imali državni službenici. Stoga je Luj odmah po stupanju na prijestolje izvršio brojne personalne promjene političkog aparata, na dvoru i u pokrajinama. Čak je i svoje sestre koje su živjele raskalašenim životom prisilio da stupe u samostan. Posebni izaslanici ''missi dominici'' koji su periodički obilazili državni teritorij i u doba Karla Velikog dobili su zadatak da ispravljaju nepravde i zlouporabe. Za svoga kancelara Luj je postavio Helisahara koji je tu dužnost već obavljao u njegovom prijašnjem kraljevstvu Akvitanije.

== Religioznost ==
Svoju želju da provede moralizaciju uprave i društva u svojoj državi Luj je nastojao ostvariti uz pomoć Crkve. Svoga najprisnijeg savjetnika opata Benedikta Anijanskog doveo je u jedan samostan u blizini [[Aachen]]a i omogućio mu da postane najutjecajnija osoba u franačkoj državi. Finalni događaj koji oduvijek religioznog Luja gura gotovo u ludost je njegovo izdajničko pogubljenje Bernarda, kralja Italije. Od trenutka njegove smrti ovaj car osjeća duboko kajanje koje se ubrzo pretvara u fanatičnost kada mu umire žena. Tu smrt on uzima kao Božju kaznu za počinjeni grijeh i od tada Lujov način vladanja zemljom dobiva gotovo samostanski karakter. Brojna darivanja Crkvi obogatila su crkvene redove i svećenstvo. U isto vrijeme svećenstvu je nametnuta stroža disciplina. Ali za razliku od Karla Velikog koji je bio revni širitelj [[Kršćanstvo|kršćanstva]] i zaštitnik Crkve, ali koji je koji je Crkvu pa i samoga [[Papa|papu]] držao u strogoj pokornosti, Lujeva vladavina zapada u ovisnost o svećenstvu. Papa [[Paskal I.]] dobio je od Luja ne samo potvrdu svih dotadašnjih prava rimske Crkve, nego i potpuno izuzeće [[Rim]]a ispod jurisdikcije carske vlasti, čime je bilo onemogućeno svako sudjelovanje cara pri izboru i potvrđivanju pape.

Usprkos tim uspjesima u vlastitoj emancipaciji, papinstvo ipak nije željelo oslabiti carsku vlast jer je trebalo odanog i snažnog zaštitnika. Da se to i javno pokaže, godine [[817]]. je na inicijativu svećenstva donesen poseban ukaz ''Ordinatio imperii''kojim je iz Lujevog naslova izbačen naslov "kralj Franaka i Langobarda", a zadržan samo carski naslov Imperator Augustus.

== Lotar ==
Neograničen utjecaj Crkve izazvao je duboko nezadovoljstvo među pristalicama postupaka Karla Velikog koji je bio zaštitnik Crkve, ali nije kao Luj postao ovisan o njoj. Ta je skupina isposlovala da najstariji carev sin [[Lotar, car Svetog Rimskog Carstva|Lotar]] bude poslan u Italiju da sredi ondje stanje. Lotar je u Italiji izvršio mnoge personalne promjene i ojačao organe franačke upravne vlasti. Ali najvažnije je bilo ponovno obnavljanje carske vlasti nad Rimom. Godine [[824]]. Lotar je objavio tzv. Constitutio Romana, po kojoj je papa doduše imao pravo imenovati ljude na položaje u svojoj državi, ali je zato morao dobiti carevo odobrenje. I sam novoizabrani papa morao je preko stalnoga careva predstavnika u Rimu prilikom nastupanja na dužnost položiti caru zakletvu vjernosti. Time je papinstvo opet palo u ovisnost o carskoj vlasti.

Lotarov uspjeh oduševio je pristalice jake carske vlasti pa su nagovorili Luja da još za života uzdigne Lotara na carsko dostojanstvo i učini ga svojim suvladarom godine [[825]].

== Ratovi ==
Jedan od najvećih vojnih pothvata u doba Ludovikove vladavine bio je gušenje pobune kneza Posavske Hrvatske [[Ljudevit Posavski|Ljudevita]] koju je on godine [[818]]. podigao zbog nasilja [[Franci|Franaka]]. Pobuna je ugušena tek [[822]]. Gotovo istovremeno s ovim ratom narodi koji žive na granicama franačkog carstva primjećuju da to više nije država '''[[Karlo Veliki|Karla Velikog]]''' nego neusporedivo oslabljena politička tvorevina. Narodi i države koje se s tom situacijom više ili manje uspješno okorištuju su kneževina Benevento, [[Danci]], Bretonci i [[Lužički Srbi]].

== Rasulo ==
U međuvremenu u državi je sazrijevala teška kriza oko podjele teritorija i vlasti u državi među Lujevim sinovima kako je to bio franački običaj. Još [[823]]. Luju se iz drugog braka rodio sin [[Karlo II., kralj Francuske|Karlo]]. Pod pritiskom njegove majke Luj je [[829]]. iz Lotareva teritorija izdvojio Alemaniju, Elzas, Reciju i dio [[Burgundija|Burgundije]] i namijenio ih kao baštinu Karlu. Protiv te odluke stariji su Lujevi sinovi [830]]. izvršili vojni udar kojim su prisilili oca da poništi odluku iz 829. Otad je stvarnu vlast imao Lotar, a Ludovik je živio gotovo kao zarobljenik, okružen redovnicima koji su imali zadatak da ga nagovore da abdicira i stupi u samostan.

Ali dotad složni Lujevi stariji sinovi sukobili su se zbog Lotarova prvenstva, pa su Pipin Akvitanski i Ludvig Njemački omogučili ocu da se vrati na vlast. odmah zatim godine [[831]]. Ludovik je treći put podijelio državu. Pipinov i Ludvigov dio povećani su, Karlu su ostavljena područja koja mu je otac dao 829., a Lotar je dobio samo Italiju.

Ostvareni savez brzo se međutim razbio jer su si braća nastojala međusobno oteti teritorije. Omrznuvši Karla, Pipin i Ludvig prešli su na Lotarovu stranu. Uz pomoć pape Luj je [[833]]. svrgnut te je izvršena četvrta podjela države kojom je Karlo ostao bez ičega, a Lotaru je priznat carski naslov.

No vrlo loše Lotarovo postupanje prema ocu izazvalo je nezadovoljstvo Ludviga Njemačkog čija je vojska potisnula Lotara u Italiji i [[835]]. vratila Luja na vlast. Tada je država i peti put podijeljena.

Znatno povećanje Karlovih teritorija izazvalo je sporove s Ludvigom Njemačkim što je [[838]]. dovelo do šeste podjele države, a nakon smrti Pipina Akvitanskog iste godine i do sedme.

Pred svoju smrt Luj je došao do uvjerenja da će samo Lotar moći braniti interese njegova najdražeg sina Karla. Stoga je [[839]]. država podijeljena između Lotara i Karla, dok je Ludvig Njemački zaobiđen. On se zato pobunio protiv oca, ali je Luj Pobožni usred novih nemira [[20. lipnja]] [[840]]. umro.

== Podjela države ==
Nakon njegove smrti izbio je građanski rat između njegovih sinova zbog nasljedstva. Rat je završen Verdunskim sporazumom godine [[843]]. kojim je država podijeljena tako da je najmlađi '''[[Karlo II., kralj Francuske|Karlo II.]]''' dobio današnju [[Francuska|Francusku]], '''[[Lotar, car Svetog Rimskog Carstva|Lotar]]''' kao najstariji [[Italija|Italiju]] i carsku krunu, a [[Ludvig Njemački|Ludvig]] ono što će postati [[Njemačka]].

{{Commonscat|Louis the Pious}}
[[Kategorija:Vladari]]

Luj Pobožni - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica