WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-01T23:03:43Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka: Pravopis_Londonac.jpg|mini|200px|Hrvatski pravopis iz [[1971.]]]]
'''''Londonac''''' je popularni naziv za Hrvatski pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša objavljen [[1971.]] godine, koji je politički zabranjen, ali u fototipskom izdanju pojavljuje se u [[London]]u.

== Povijest ==
Suvremena [[Pravopis hrvatskoga jezika|pravopisna praksa]], koja se primjenjuje i poučava u [[Osnovna škola|osnovnim]] i [[Srednja škola|srednjim školama]] u [[Hrvatska|Republici Hrvatskoj]], utemeljena je na pravilima Hrvatskoga pravopisa Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša iz [[1996.]] godine. Riječ je o 4. izdanju toga priručnika, koji je pod istim naslovom tiskan 1971. godine. Do njegova objavljivanja prijelomne 1971. godine vrijedila su pravopisna pravila tzv. "novosadskog" »Pravopisa hrvatskosrpskoga književnog jezika s pravopisnim rječnikom« iz [[1960.]] godine. U Predgovoru Hrvatskomu pravopisu, od [[10. rujna]] [[1971.]],<ref>Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, ''Hrvatski pravopis'', Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., {{ISBN|86-03-00121-9}}, str. VI., za podatak o broju primjeraka vidi: {{NSK-zapis|id=000164273}}</ref> autori tumače kako dotadašnji pravopis "... nije mogao zadovoljiti ni svojim pravopisnim odredbama, ... a još manje svojim rječnikom". Stoga je, da bi se otklonio nesklad između pravopisne norme i pravopisne i jezične prakse, [[Matica hrvatska]] među članovima svoje Jezične komisije izabrala Pravopisnu komisiju. U njoj su bili [[Stjepan Babić]], [[Dalibor Brozović]], [[Željko Bujas]], [[Božidar Finka]], [[Ivo Frangeš]], [[Ljudevit Jonke]], [[Radoslav Katičić]], [[Tomislav Ladan]], [[Milan Moguš]], [[Slavko Pavešić]] i [[Josip Silić]].

Potom su Babić, Finka i Moguš izabrani za autore i povjerena im je izrada načela (općih i pojedinačnih) novoga pravopisa. Načela su zatim poslana Društvu književnika Hrvatske, Institutu za jezik [[JAZU]], Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta]] u Zagrebu, Komisiji za udžbenike Zavoda za osnovno obrazovanje [[Socijalistička Republika Hrvatska|SRH]] i Komisiji za udžbenike Zavoda za stručno obrazovanje SRH. Sve su ustanove prihvatile načela, a autori su izradili rukopis. U predgovoru se posebno istaknulo »prema tome, Hrvatski pravopis nije djelo pojedinaca nego su autori samo izvršili određenu društvenu narudžbu.«

Osnovom za izradu rukopisa poslužilo je deveto izdanje Boranićeva Pravopisa hrvatskoga ili srpskoga jezika iz [[1947.]] godine. Zaključno, autori pišu: "''Nadamo se da je ovim pravopisom postavljena čvrsta osnovica hrvatske pravopisne norme, koja se u bitnome više neće mijenjati, što će svima nama kojima je [[Hrvatski jezik|hrvatski materinski jezik]] ili ga prihvaćamo kao svoj književni jezik omogućiti da odsad imamo ustaljen pravopis''".

Premda je tekst tiskan u rujnu 1971. godine, zbog političkih je razloga cjelokupna naklada od 40 000<ref>Jakša Kušan, ''Bitka za Novu Hrvatsku'', IP »Otokar Keršovani«, Rijeka, 2000., {{ISBN|953-153-063-7}}, str. 94. {{Citat|Nikakva zabrana i staljinističko paljenje 40.000 primjeraka "Hrvatskog pravopisa" ne može spriječiti primjenu njegovih pravila, koja su uostalom i izrasla iz živih odnosa u suvremenom hrvatskom jeziku.|Kušan, 2000. (izvorno 1972.), 94.}}</ref><ref>Stevo Ostojić, ''Javni dnevnik : zagrebački kulturni i društveni horizonti : 1952–1983'', 2. dopunjeno izd., ČGP Delo, OOUR »Globus«, Izdavačka djelatnost, Zagreb; Prosveta, OOUR »Izdavačka delatnost«, Beograd, 1984., str. 269.
{{Citat|Petog oktobra Izvršni komitet CK SKH konstatira da »Hrvatski pravopis«, već odštampan u 40.000 primjeraka, zbog svoje netolerantnosti ne može izdržati osnovne političke kriterije.|str. 269.}}</ref> primjeraka završila u tvornici [[papir]]a, a samo je 600 primjeraka uvezano – bez Predgovora, Uvoda, Kratica i Kazala – te označeno sintagmom "samo za internu upotrebu". U cijelosti Hrvatski pravopis je tiskan tek u kolovozu [[1990.]] godine, premda je u Londonu [[Nova Hrvatska (razdvojba)|Nova Hrvatska]] izdala taj pravopis [[1972.]] i [[1984.]] godine, no sa svojom Uvodnom riječi. Otuda potječe i njegov popularni naziv ''Londonac''. Pretisak je [[1990.]] imao nakladu od 10.000 primjeraka.<ref>Napomena: Prema knjižničnomu katalogu [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu]]. Vidi: {{NSK-zapis|id=000164273}}</ref>

== Povezani članci ==
* [[Hrvatski školski pravopis]]

== Izvori ==
* [http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-londonac.html Institut za hrvatski jezik i jezkoslovlje; Babić-Finka-Moguš, Hrvatski pravopis (Londonac)]
{{Izvori}}

{{Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje}}

{{POKAŽINASLOV:''Londonac''}}

[[Kategorija:Hrvatski pravopisi]]
[[Kategorija:Pravopis]]

Londonac - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica