Ljudski rad - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-04-30T04:32:15Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 04:32
Redak 30:		Redak 30:

	===Crkveno gledište===		===Crkveno gledište===
	[[~~File~~:PapaleoXIII.jpg\|thumb\|right\|200px\|Papa [[Leon XIII.]] [[1880.]] godine.]]		[[Datoteka:PapaleoXIII.jpg\|thumb\|right\|200px\|Papa [[Leon XIII.]] [[1880.]] godine.]]

	Tijekom [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] istovremeno s početcima masovne industrijske proizvodnje [[Rimokatolička Crkva]] se prvi put dohvatila tematike ljudskog rada, između ostalog i kao reakciju na pojavu [[marksizam\|marksizma]]. U svojoj enciklici ''[[Rerum Novarum]]'' [[papa]] [[Leon XIII.]] je [[1891.]] godine dao podršku [[sindikat]]ima i postojanju privatnog vlasništva, dok je s druge strane osudio [[marksizam]] i divlji [[kapitalizam]]. Papino mišljenje je bilo da država mora promicati socijalnu pravdu kako bi osigurala sklad u društvu. Društveni sklad bi se po ''Rerum Novarumu'' postigao ugovorom o pravima i dužnostima i radnika i kapitalista, a glasio bi ovako:		Tijekom [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] istovremeno s početcima masovne industrijske proizvodnje [[Rimokatolička Crkva]] se prvi put dohvatila tematike ljudskog rada, između ostalog i kao reakciju na pojavu [[marksizam\|marksizma]]. U svojoj enciklici ''[[Rerum Novarum]]'' [[papa]] [[Leon XIII.]] je [[1891.]] godine dao podršku [[sindikat]]ima i postojanju privatnog vlasništva, dok je s druge strane osudio [[marksizam]] i divlji [[kapitalizam]]. Papino mišljenje je bilo da država mora promicati socijalnu pravdu kako bi osigurala sklad u društvu. Društveni sklad bi se po ''Rerum Novarumu'' postigao ugovorom o pravima i dužnostima i radnika i kapitalista, a glasio bi ovako:
Redak 102:		Redak 102:
	\|date = 10. veljače. 2000.		\|date = 10. veljače. 2000.
	\|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>		\|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>
	[[~~File~~:Official Portrait of President Reagan 1981.jpg\|200px\|mini\|[[Ronald Reagan]] čijom vladavinom započinje [[neoliberalizam\|neoliberalističko]] razdoblje smanjenja prava radnika koje i danas traje.]]		[[Datoteka:Official Portrait of President Reagan 1981.jpg\|200px\|mini\|[[Ronald Reagan]] čijom vladavinom započinje [[neoliberalizam\|neoliberalističko]] razdoblje smanjenja prava radnika koje i danas traje.]]

	Na idejnom planu rad je na obje konfrotirane strane bio shvaćen kao najvažnija čovjekova osobina, [[Hannah Arendt]] i [[Max Scheler]] razvili su teoriju o [[Homo faber\|Homo faberu]] (čovjeku stvaratelju) kojem je razvoj alata omogućio da kontrolira svoju okolinu, ali i da razvije svoj razum. S druge strane neomarksisti su na osnovi teze o praksi iz ''11. teze o Feuerbachu'' izveli jedan novi filozofski pravac, [[Praxis filozofija\|Praxis]].		Na idejnom planu rad je na obje konfrotirane strane bio shvaćen kao najvažnija čovjekova osobina, [[Hannah Arendt]] i [[Max Scheler]] razvili su teoriju o [[Homo faber\|Homo faberu]] (čovjeku stvaratelju) kojem je razvoj alata omogućio da kontrolira svoju okolinu, ali i da razvije svoj razum. S druge strane neomarksisti su na osnovi teze o praksi iz ''11. teze o Feuerbachu'' izveli jedan novi filozofski pravac, [[Praxis filozofija\|Praxis]].
Redak 124:		Redak 124:

	===Prisilni rad===		===Prisilni rad===
	[[~~File~~:Modern chain gang.jpg\|mini\|200px\|Zatvorenici na "prisilnom radu" u [[SAD]]-u.]]		[[Datoteka:Modern chain gang.jpg\|mini\|200px\|Zatvorenici na "prisilnom radu" u [[SAD]]-u.]]

	Osim ranije spomenutih vrsta rada, nakon ukidanja [[Robovlasništvo\|robovlasničkog]] sustava po cijelom je svijetu došlo do pojave prisilnog rada, za kojeg se može reći da ga je zamijenio pa je stoga po definiciji prisilni rad oblik ljudskog rada kojeg osobe vrše protivno svojoj volji pod prijetnjom kazne. Oblici tih kazni kojima se ljude prisiljava na rad protivno njihovoj volji se kreću od prijetnji oduzimanja [[imovina\|imovine]], preko prijetnji [[zatvor]]a pa sve do prijetnji ubojstvom i nasiljem protiv članova [[obitelj]]i.		Osim ranije spomenutih vrsta rada, nakon ukidanja [[Robovlasništvo\|robovlasničkog]] sustava po cijelom je svijetu došlo do pojave prisilnog rada, za kojeg se može reći da ga je zamijenio pa je stoga po definiciji prisilni rad oblik ljudskog rada kojeg osobe vrše protivno svojoj volji pod prijetnjom kazne. Oblici tih kazni kojima se ljude prisiljava na rad protivno njihovoj volji se kreću od prijetnji oduzimanja [[imovina\|imovine]], preko prijetnji [[zatvor]]a pa sve do prijetnji ubojstvom i nasiljem protiv članova [[obitelj]]i.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T05:41:03Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 05:41
Redak 150:		Redak 150:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commonscat\|Work}}~~
	* {{engl}} [http://www.ilo.org/global/lang--en/index.htm International Labour Organization (ILO)]		* {{engl}} [http://www.ilo.org/global/lang--en/index.htm International Labour Organization (ILO)]

	[[Kategorija:Društvo]]		[[Kategorija:Društvo]]
	[[Kategorija:Ljudska prava]]		[[Kategorija:Ljudska prava]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-20T09:49:07Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T00:51:16Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Lewis Hine Power house mechanic working on steam pump.jpg|260px|mini|Radnik popravlja parni stroj (fotografija iz [[1920.]])]]
[[Ljudski rad]] je svrsishodna i svjesno organizirana djelatnost ljudi, radi postizanja nekog korisnog učinka, kojim se može zadovoljiti određena vrsta osobnih ili zajedničkih potreba.

Rad u apstraktnom smislu predstavlja utrošak ljudske radne snage: intelektualnog napora, [[mišić]]nog napora, psihološkog stresa i vremena da bi se postigao neki cilj i kao takav predstavljao je sredstvo razmjene (robu) od najranijih dana čovječanstva.

== Odnos prema radu u povijesti čovječanstva ==

=== Od antike do industrijske revolucije ===

[[Datoteka:Plotinos.jpg|mini|200px|[[Plotin]] je odigrao odlučujuću ulogu o prenošenju antičkih ideja o radu u [[kršćanstvo]].]]
Za ljude kao vrstu postoji [[latinski jezik|latinski]] izraz [[čovjek|homo sapiens]] (misleći čovjek), jer se dugo mislilo da je intelektualna sposobnost odvojila ljudsku vrstu od ostalih [[Primati|primata]], no već je [[Antika|antički]] mislilac [[Apije Klaudije Ceko]] došao do zaključka da je ''čovjek stvoritelj svoje sudbine'' ([[latinski jezik|latinski]]: ''Faber est suae quisque fortunae'') dakle do presudne uloge rada, kao faktora kojima je ljudima omogućio da postanu misleća bića. Dilema je svakako lažna, rad je omogućio ljudima da razviju i svoj spoznajni aparat, da osmisle i razviju alate i tako još više podvrgnu svijet oko sebe svojim interesima. Kako se povećavao broj ljudi i njihova koncentracija u prvim većim zajednicama, mijenjao se i odnos prema radu, od prvih obiteljskih [[paleolitik|paleolitskih]] zajednica, u kojima je rad bio isto što i svakodnevni život - skupljanje hrane i [[lov]], ali stvar slobodnog izbora (u kojem se ipak na neki tadašnji viši način shvaćalo da je sloboda nužnost) i da treba raditi, skupljati hranu radi preživljavanja, do pojave prisilnog rada s prvim [[ropstvo|robovima]] u [[neolitik]]u kod izvođenja većih radova za potrebe prvih gradova i država ([[piramide]], [[hram]]ovi, brane, kanali). Takav odnos prema radu, u kojem su se najteži fizički poslovi prepuštali robovima, a rad (osobito teški fizički rad) shvaćao kao nužno zlo, stvorio je i filozofsku misao koju je najjasnije izrazio [[Platon]]. Ta filozofska misao naglašava dihotomiju idealanog idejnog (misaonog) i njegovog lošeg odraza u realnom fizičkom nesavršenom svijetu. Ova je misao preko [[Plotin]]a i [[Neoplatonizam|neoplatonističkih]] [[filozof]]a postala sastavni dio [[kršćanstvo|kršćanstva]], a došla je do izražaja u podjeli rada i učenju [[slobodne vještine|sedam slobodnih vještina]] (''septem artes liberales'') i potpunom odvajanju dviju komponenti rada: uma i fizisa/snage. Zanatlije su preko svojih [[ceh]]ova ili [[bratovština]] (u to su bili uključeni; i [[slikar]]i, [[kipar]]i, [[arhitekt]]i, [[Građevinarstvo|graditelji]], [[liječnik|liječnici]]) uspjeli ishoditi neka prava od lokalnih [[Feudalizam|feudalaca]] i vijeća slobodnih gradova, ali više u okviru svog društvenog položaja kao slobodnih građana, nego u odnosu na rad. On je ostao u okviru [[trgovačko pravo|trgovačkog prava]], odnosno ugovornih odnosa kupac - prodavač. Rad (osobito onaj teški fizički) je i dalje ostao predmet prisile koju su morali obavljati podčinjeni po nalogu svojih
gospodara, bilo kao [[kmetstvo|kmetovi]] i sluge ili kao [[ropstvo|robovi]], koji su zabranjeni tek početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]].

=== Od industrijske do oktobarske revolucije===
[[Datoteka:G.W.F. Hegel (by Sichling, after Sebbers).jpg|mini|200px|[[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegel]] autor dijela "Fenomenologija duha".]]

Razvojem tehničkih sredstava i smanjenjem potrebe da sve obavljaju ljudi, posebno nakon [[Industrijska revolucija|industrijske revolucije]], rad je postajao sve manje stvar prisile, a sve više stvar (prividno) slobodnog izbora, odnosno ugovora između poslodavca (koji nudi rad) i radnika (izvršitelja) koji će to obaviti za neku naknadu, dakle predmet [[trgovačko pravo|trgovačkog prava]]. Otada rad dobiva i sve više pravnih akata i normi i razvija se kao posebna grana prava - [[radno pravo]], koje regulira načine kako će se obavljati i tko je za što odgovoran u procesu rada. Istovremeno rad postaje sve više privilegija, dakle nagrada, a ne kao dotad kazna. Prve zakonske akte o radu (''Factory Act'') izglasala je [[Britanija]] od [[1802.]] do [[1895.]]. Oni u pravnom smislu i nisu bili zakoni o radu u današnjem smislu, već podzakonski akti za neke grane industrije (njima se u početku ograničavao rad djece na 10, odnosno 12 sati, a kasnije i rudara na 12 sati, uz kasnije mjere na ograničavanje radnog tjedna na 60 sati). [[Otto von Bismarck|Bismarckova]] [[Njemačko Carstvo|Njemačka]] donijela prve zakonske akte [[1878.]] putem kojih su za državne službenike uvedena i neka prava koja su bila zametak kasnijeg [[Socijalno osiguranje|socijalnog osiguranja]]. To je učinjeno i stoga da ograniči utjecaj [[Socijalizam|socijalističkih]] ideja [[Socijaldemokratska partija Njemačke|Socijaldemokratske partije Njemačke]]. Od početka [[19. stoljeće|19. stoljeća]] počeli su se osnivati i prvi [[sindikat]]i, koji su zahtijevali uvođenje reda i zakona u proces rada, kako bi štitili prava radnika.

Istovremeno rad se počeo shvaćati kao bit ljudskog postojanja, i presudan čimbenik koji određuje sudbinu pojedinca i čitavih ljudskih zajednica, i njegova temeljna priroda razrađena je kao [[Filozofija|filozofska kategorija]]. Prvi koji se dotakao te teme bio je njemački [[filozof]] [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel]], u svom djelu ''Fenomenologija duha'' ([[1806.]]) u eseju o ''gospodaru i sluzi''. Hegel je došao do zaključka da sluga iako u prividno lošijem položaju zato što radi za svog gospodara, postaje stvarni gospodar njihovog međuodnosa, jer posreduje okolinu za njega, i da na kraju gospodar postaje ovisan o svom sluzi. <ref name=hegel> {{cite web
|url=http://hrcak.srce.hr/file/95380
|title = ''Odnos subjekt–objekt u njemačkom idealizmu''
|publisher = Nova prisutnost
|date = 2010.
|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>
Na osnovama ideja razvijenih iz tog eseja rođen je [[marksizam]], u kome je rad stavljen na pijedestal kao najvažnija ljudska sposobnost i napravljen je filozofski kopernikanski obrat, u slavnoj '''11. tezi o Feuerbachu''' (''Filozofi su svijet samo različito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni'')<ref name=feur> {{cite web
|url=http://www.marxists.org/srpshrva/archive/marks/1845/misc/teze-fojerbah.htm
|title = ''Karl Marks: Teze o Fojerbahu''
|publisher = Karl Marks internet arhiva
|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>, čiji je pravi smisao da se nešto može stvoriti samo iz rada, a ne iz kontemplacije. Ljudski se rod, dakle, ne bi pomakao iz paleolitika da se oslanjao samo na svoj intelektualni aparat da nije bilo rada i aktivnog odnosa prema okolini.

===Crkveno gledište===
[[File:PapaleoXIII.jpg|thumb|right|200px|Papa [[Leon XIII.]] [[1880.]] godine.]]

Tijekom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] istovremeno s početcima masovne industrijske proizvodnje [[Rimokatolička Crkva]] se prvi put dohvatila tematike ljudskog rada, između ostalog i kao reakciju na pojavu [[marksizam|marksizma]]. U svojoj enciklici ''[[Rerum Novarum]]'' [[papa]] [[Leon XIII.]] je [[1891.]] godine dao podršku [[sindikat]]ima i postojanju privatnog vlasništva, dok je s druge strane osudio [[marksizam]] i divlji [[kapitalizam]]. Papino mišljenje je bilo da država mora promicati socijalnu pravdu kako bi osigurala sklad u društvu. Društveni sklad bi se po ''Rerum Novarumu'' postigao ugovorom o pravima i dužnostima i radnika i kapitalista, a glasio bi ovako:

* radnik se obvezuje da će u potpunosti i iskreno obavljati svoje dužnosti,
* radnik se obvezuje da neće vršiti vandalizam ili osobne napade,
* radnik se obvezuje da će se općenito suzdržati od nereda i nasilja.

S druge strane kapitalist, poslodavac se obavezuje da će:

* isplatiti poštenu naknadu,
* osigurati slobodno vrijeme za obiteljske i religijske obveze,
* dati posao prilagođen sposobnosti i godinama radnika,
* poštivati prava radnika, a ne postupati prema njima kao prema robovima.

Kada se govori o poštenoj naknadi ona je u enciklici opisana kao plaća koja je dovoljno visoka da se osigura život radnika, njegove obitelji, te da postoji određeni suvišak potreban za postupno poboljšanje životnih uvjeta. Kada se govori o poslu naglašeno je da nije niti pošteno niti ljudski iscrpljivati radnika pretjeranim radom koji zaglupljuje duh i iscrpljuje tijelo.

Tijekom sljedećih više od stotinu godina [[Rimokatolička Crkva]] će izdati još tri različite enciklike koje se bave ljudskim radom, ali one će biti samo nadogradnja na ovu početnu koju će [[Ivan XXIII.]] dodatno pohvaliti [[1961.]], nazvavši ju ''magnom cartom'' socijalne i gospodarske izgradnje.

=== Od oktobarske revolucije do danas===
[[file:ILO Geneva.JPG|mini|250px|Sjedište [[Međunarodna organizacija rada|Međunarodne organizacije rada]] u Ženevi.]]

U svakom slučaju odnos prema radu i radništvu se značajno promijenio od početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]], posebno od [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] i pojave prve [[Socijalizam|socijalističke]] zemlje na svijetu [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a. SSSR je doista prešao s riječi na djela i ograničio radni dan radnika na 8 sati, i prvi uveo instituciju plaćenog [[godišnji odmor|godišnjeg odmora]] za radnike.
Kao odgovor na sovjetski izazov, [[1919.]] godine, devet zapadnih zemalja osnovalo je [[Međunarodna organizacija rada|Međunarodnu organizaciju rada]] (''International Labour Organization'') kao dio [[Versajski ugovor|Versajskog ugovora]], to su bile: [[Belgija]], [[Kuba]], [[Čehoslovačka]], [[Francuska]], [[Italija]], [[Japan]], [[Poljska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. <ref name=ilo> {{cite web
|url=http://www.ilo.org/global/about-the-ilo/history/lang--en/index.htm
|title = ''Origins and history''
|publisher = International Labour Organization
|language = engleski
|accessdate = 02. srpnja 2013.
}}</ref>
Sovjetski je primjer prva oponašala [[francuska]] vlada ''Narodnog fronta'' [[Socijalizam|socijalista]] [[Léon Blum|Léona Bluma]] [[1936.]] koja je prva uvela zakon o plaćenom godišnjem odmoru za radnike (dva tjedna), i skratila radni tjedan na 40 sati. <ref name=blum> {{cite web
|url=http://www.encyclopedia.com/topic/Leon_Blum.aspx
|title = ''Léon Blum''
|publisher = Encyclopedia of World Biography
|language = engleski
|date = 2004.
|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>
U [[Anglosaksonci|anglosaksonskim]] zemljama, radnička su prava ostala uvijek u okviru ugovora, a ne zakona, kao rezultat pregovaranja između sindikata i poslodavaca. [[Australija|Australski]] grafički radnici prvi su se izborili za plaćeni godišnji odmor od jednog tjedna [[1936.]] <ref name=austra/>, a [[1941.]] i metalski radnici (jedan tjedan) koji je od [[1945.]] povećan na dva tjedna. <ref name=austra/>Od [[1963.]] usvojen je standard od najmanje tri tjedna dopusta za sve australske radnike. <ref name=austra> {{cite web
|url=http://www.8hourday.org.au/pdf/888_fact_03_work_rest_play.pdf
|title = Eight hours work…
|publisher = The Eight Hour Day 150th Anniversary Committee
|language = engleski
|format = PDF
|date = 2010.
|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>
Plaćeni godišnji odmori u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] prvo su se počeli dodjeljivati članovima uprave od sredine [[19. stoljeće|19. stoljeća]]<ref name=us/>, zatim su se proširili i na uredske službenike, predradnike i kvalificirane radnike. <ref name=us/>, tako da je [[1920.]] tim institutom bilo obuhvaćeno oko 5 % radnika, a na vrhuncu tog vala [[1930.]] 10 %. <ref name=us/> Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], od [[1950-ih]] godina nadalje, zbog povećane produktivnosti za potrebe poratnog doba porasla su radnička prava i institut od najmanje dva tjedna plaćenog godišnjeg odmora postao je gotovo uobičajeno radničko pravo. Čak i na vrhuncu tog vala [[1960-ih]] u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]], plaćeni godišnji odmor nikada nije bio predmet zakona, već rezultat granskih kolektivnih ugovora između poslodavaca i [[sindikat]]a.<ref name=us/> Tako je ostalo do danas, kad se ta prava radikalno
smanjuju ulaskom poslodavaca u financijske teškoće.
U zemljama [[Zapadna Europa|zapadne Europe]], svakog desetljeća od [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] rasla su prava radnika, kao rezultat [[hladni rat|hladnog rata]] i idejno - ekonomsko - socijalnog nadmetanja sa [[Socijalizam|socijalističkim]] zemljama, tako da su pri kraju [[1980-ih]] radnici u [[Finska|Finskoj]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Luksemburg]]u, [[Španjolska|Španjolskoj]] i [[Švedska|Švedskoj]] imali najmanje 5 tjedana plaćenog godišnjeg odmora. <ref name=us> {{cite web
|url=http://www.chicagofed.org/digital_assets/publications/economic_perspectives/2003/3qeppart2.pdf
|title = ''Economic Perspectives''
|publisher = Federal Reserve Bank of Chicago
|language = engleski
|format = PDF
|date = 2003.
|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>
[[Međunarodna organizacija rada]] je [[1946.]] postala prva specijalizirana agencija [[Ujedinjeni narodi|UN]] -a<ref name=ilo/>, tada je usvojena i ''Opća deklaracija o ljudskim pravima'', koja u svojoj preambuli ima čak dva člana posvećena radu:

* ''član 23.''

** Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu za vrijeme nezaposlenosti.
** Svatko bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad.
** Svatko tko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu plaću koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život dostojan čovjeka i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.
** Svatko ima pravo osnivati i sindikate ili im pristupati radi zaštite svojih interesa.

* ''član 24.''

** Svatko ima pravo na odmor i dokolicu, uključujući razumno ograničenje radnih sati i povremene plaćene neradne dane.<ref name=un> {{cite web
|url=http://www.un.org/en/documents/udhr/
|title = The Universal Declaration of Human Rights PREAMBLE
|publisher = United Nations
|date = 10. veljače. 2000.
|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>
[[File:Official Portrait of President Reagan 1981.jpg|200px|mini|[[Ronald Reagan]] čijom vladavinom započinje [[neoliberalizam|neoliberalističko]] razdoblje smanjenja prava radnika koje i danas traje.]]

Na idejnom planu rad je na obje konfrotirane strane bio shvaćen kao najvažnija čovjekova osobina, [[Hannah Arendt]] i [[Max Scheler]] razvili su teoriju o [[Homo faber|Homo faberu]] (čovjeku stvaratelju) kojem je razvoj alata omogućio da kontrolira svoju okolinu, ali i da razvije svoj razum. S druge strane neomarksisti su na osnovi teze o praksi iz ''11. teze o Feuerbachu'' izveli jedan novi filozofski pravac, [[Praxis filozofija|Praxis]].

[[1980-ih]] godina su dolaskom [[Ronald Reagan|Ronalda Reagana]] na vlast u [[Sjedinjene Američke Države|Americi]] postale popularne teze [[Nobelova nagrada za ekonomiju|nobelovca]] [[Milton Friedman|Miltona Friedmana]] o potrebi oslobođenja rada i kapitala od prenabujalog državnog birokratskog aparata (izvan tržišne utakmice) u tzv. [[socijalna država|državama blagostanja]] ([[engleski|eng.]]: ''Welfare states''). Prema mišljenju neoliberista, sustav [[Socijalna zaštita|socijalne zaštite]] izrastao za [[Hladni rat|hladnog rata]] postao je kočnica društvenog razvoja zbog previsokih poreza. Reaganova politika je dovela do liberalizacije uvjeta rada, odnosno smanjenja dotadašnjih radničkih prava, u početku u [[Sjedinjene Američke Države|Americi]], a nakon političkih događaja pred kraj [[1980-ih]] i [[pad komunizma|kolapsa socijalističkih zemalja europskog istoka]] po čitavoj [[Europa|Europi]] i svijetu.

Mnogi teoretičari tvrde da je praktična primjena tih ideja, [[privatizacija]] poduzeća i smanjenje regulacije, dovela do paradoksalnih rezultata, pri čemu se navodi povećani broj ljudi u birokratskom aparatu (koji više nije nominalno bio u državnim rukama, već u formalno privatiziranim poduzećima), kao i povećanje unutarnjeg duga. U početku se činilo da američka privreda dobiva potreban zamah i uzlet, i ponovo povećava izvoz, ali to je također bio privid jer se povećanje domaće potražnje uglavnom dogodilo zbog enormog povećanja vojnog budžeta na račun unutarnjeg zaduženja i prodaje državnih obveznica. Isti se američki paradoks zbio i u svim zemljama koje su slijedile ovu gospodarsku politiku: uglavnom je bankrotirao realni sektor, a birokracija koja je ionako bila prevelika po svim bivšim socijalističkim zemljama se udvostručila ili čak utrostručila. Tvrdi se da su poduzeća i države koje su živjele od prodaje svojih proizvoda na tržištu završila u bankrotu, a opstale su jedino prezadužene države (uz paradržavna poduzeća miljenike) i njihov enormni aparat.

Od kraja [[1980-ih]] nadalje radno zakonodavstvo se neprestance mijenjalo u smjeru smanjivanja radničkih prava, ali su se broj nezaposlenih i unutarnji dugovi stalno povećavali, što je posebno došlo do izražaja izbijanjem tzv. [[Globalna recesija|globalne recesije]] krajem [[2000-ih]]. Obično se pod tim mjerama podrazumijeva produženje radnog vijeka, dok s druge strane raste pritisak zbog sve veće nezaposlenosti, pogotovo među mlađim naraštajima.

== Oblici rada ==

* Čisti '''fizički rad''' je samo jedna od podfunkcija proizvodnog procesa, do kojeg je dovela društvena podjela rada. Fizički rad danas gotovo više i ne postoji u razvijenim zemljama, u kojima se i za najjednostavnije poslove ipak zahtjeva određeno znanje za uporabu alata i strojeva koji taj rad obavljaju.
* '''Grupni rad''' je pojam za djelovanje većeg broja ljudi u isto vrijeme i na istom mjestu i na istom proizvodnom zadatku.
* '''Individualni rad''' je rad čovjeka pojedinca, ili kao jedna od dionica nekog proizvodnog procesa.
* '''Kvalificirani rad''' je pojam za rad za koji je potrebno specifično školovanje i obuka. Kvalificirani radnici su puno produktivniji od nekvalificiranih radnika (u istoj jedinici vremena), te su u načelu bolje plaćeni.
* '''Prekovremeni rad''' je rad nakon uobičajenog radnog vremena, koje je u europskim zemljama između 8 i 9 sati dnevno.
* '''Privredno-proizvodni rad''' je rad u realnom sektoru (industriji, poljoprivredi, šumarstvu, prometu, trgovini, ugostiteljstvu i zanatstvu) kao proces koji se odvija između čovjeka i prirode.

Rad i njegove nuspojave su predmet [[medicina rada|medicine rada]], posebne grane [[medicina|medicine]] koja se bavi [[fiziologija rada|fiziologijom rada]]. Svaki oblik rada povezan je s određenim utroškom energije. Kod teškog fizičkog rada čovjek troši oko 3500 - 5000 [[kalorija]] dnevno, a kod manjeg unosa kalorija, dolazi do iscrpljenosti, gubitka tjelesne težine i možebitne bolesti. Radna sposobnost je prosječno najveća između 3. i 5. desetljeća života.

===Prisilni rad===
[[File:Modern chain gang.jpg|mini|200px|Zatvorenici na "prisilnom radu" u [[SAD]]-u.]]

Osim ranije spomenutih vrsta rada, nakon ukidanja [[Robovlasništvo|robovlasničkog]] sustava po cijelom je svijetu došlo do pojave prisilnog rada, za kojeg se može reći da ga je zamijenio pa je stoga po definiciji prisilni rad oblik ljudskog rada kojeg osobe vrše protivno svojoj volji pod prijetnjom kazne. Oblici tih kazni kojima se ljude prisiljava na rad protivno njihovoj volji se kreću od prijetnji oduzimanja [[imovina|imovine]], preko prijetnji [[zatvor]]a pa sve do prijetnji ubojstvom i nasiljem protiv članova [[obitelj]]i.

Najrašireniji oblik prisilnog rada u prvoj polovici [[20. stoljeće|20. stoljeća]] (i ranije) bili su radni logori koje su države organizirale tako da osuđeni kriminalci kroz prisilni rad otplaćuju svoj dug društvu. Najraniji oblik takve vrste prisilnog rada bilo je britansko slanje osuđenih kriminalaca u [[Australija|Australiju]] koji su gradnjom tamošnje [[kolonija|kolonije]] isplatili svoje zločine prema britanskom društvu. Ukupno 165 000 kažnjenika biti će poslano u Australiju između [[1788.]] i [[1868.]] godine, a vrhunac ovog britanskog sustava kažnjavanja biti će dosegnut [[1875.]] godine kada 75 % kažnjenika biva prisiljeno na rad. U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] dolazi do pada postotka zatvorenika koji u zapadnoj Europi i [[SAD]]-u rade pod prisilom, jer se smatra kako rad više nije "protivan volji zatvorenika" nego se koristi kao nagrada, odnosno zatvorenici koji u njemu sudjeluju mogu očekivati sniženje zatvorske kazne kao i manju novčanu nagradu.

Do novog drastičnog porasta državnog prisilnog rada dolazi [[1920-ih]] i [[1930-ih]] kada se prisilni rad zatvorenika masovno koristi u radnim logorima u [[komunizam|komunističkim]] državama ([[SSSR]]-u i potom [[Kina|Kini]]), a u manjoj mjeri počinje i rad u zatvorskim radionicama u zapadnim [[kapitalizam|kapitalističkim]] državama u zamjenu za minimalnu novčanu nagradu ili smanjenje zatvorske kazne.

[[Image:Camp ArbeitMachtFrei.JPG|thumb|right|200px|''[[Arbeit Macht Frei]]'' ([[hrvatski]]: Rad oslobađa) natpis na ulazu u [[koncentracijski logor]] Zahsenhauzen]]

Posebni, jedinstveni oblik prisilnog rada pojavio se tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] kada su ga [[Japan]] i [[Njemačka]] masovno koristile u svojim logorima. Procjenjuje se da je u njemu sudjelovalo 50 milijuna ljudi iz porobljenih država (samo za Japan procjena se kreće između 15 i 20 milijuna) s vrlo visokom stopom smrtnosti, s obzirom da je postupanje prema zarobljenicima bilo takvo da u zarobljenici umirali od pretjeranog napora i iscrpljenosti. Sa završetkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] njemački su vojnici svojim prisilnim radom otplaćivali dug Njemačke državama pobjednicama. U zapadnoj Europi korišteni su i za čišćenje minskih polja sa smrtnošću (ili teškim ranjavanjem) od 2000 ljudi mjesečno samo na području [[Francuska|Francuske]]. S druge strane, u razdoblju od 15 godina (1945. - 1960.) oko 200 000 [[Nijemci|Nijemaca]] umrlo je tijekom prisilnog rada u [[SSSR]]-u (od bolesti, starosti, iscrpljenosti ili u likvidacijama).

Uz zakonski prisilni rad postoji i ilegalni prisilni rad. Sudionici te vrste prisilnog rada su osobe koje ga obavljaju pod prijetnjom ili pritiskom [[kriminal]]nih grupa. U [[Europa|europskoj]] javnosti najpoznatija vrsta ovog rada je protuzakonita prisilna [[prostitucija]], ali u svijetu su poznati i drugi oblici ilegalnog prisilnog rada kao što je rad u polju veleposjednika dok se ne isplati neki stvarni ili imaginarni [[dug]], što u [[Indija|Indiji]] zna trajati generacijama. Da bi se žrtve prisililo na rad, koristi se fizička sila ili prijetnja ubojstvom članova [[obitelj]]i.

==Teorije o radu==

[[Srednji vijek|Srednjovjekovna]] dihotomija o većoj vrijednosti [[Intelektualac|intelektualnog rada]] koja svoju podlogu ima u teoriji o [[slobodne vještine|sedam slobodnih vještina]] i većoj vrijednosti [[Metafizika|metafizike]] preživjela je do današnjih dana, kao idejna podloga parazitiranja velikog broja raznih društvenih skupina. Ona s jedne strane ima podlogu u većoj kvalificiranosti svojih aktera, zbog sve duljeg i skupljeg školovanja za intelektualna zanimanja, i većoj društvenoj odgovornosti koja takva radna mjesta imaju na ljestvici društvenih vrijednosti. Ono što je paradoksalno u suvremenom ([[Kapitalizam|kapitalističkom]]) svijetu tržišne privrede je da intelektualne elite većinom rade u državnim i paradržavnim institucijama i državnim poduzećima ([[vojska|vojsci]], [[policija|policiji]], [[zdravstvo|zdravstvu]], [[školstvo|školstvu]], vjerskim organizacijama i [[Crkva|Crkvi]]) koja egzistiraju od poreznih prihoda, i nisu u tržišnoj utakmici. Oni svojim visokim troškovima rada uzrokuju veliko povećanje [[porez]]a i slom lokalnih ekonomija, tako da na izvjestan način predstavljaju obnovu [[Feudalizam|feudalizma]] i donacionog prava.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vidi još ==
*[[Radnička klasa]]
*[[Ljudska prava]]

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Work}}
* {{engl}} [http://www.ilo.org/global/lang--en/index.htm International Labour Organization (ILO)]

[[Kategorija:Društvo]]
[[Kategorija:Ljudska prava]]

←Starija inačica		Inačica od 20. studeni 2021. u 09:49
Redak 17:		Redak 17:
	Razvojem tehničkih sredstava i smanjenjem potrebe da sve obavljaju ljudi, posebno nakon [[Industrijska revolucija\|industrijske revolucije]], rad je postajao sve manje stvar prisile, a sve više stvar (prividno) slobodnog izbora, odnosno ugovora između poslodavca (koji nudi rad) i radnika (izvršitelja) koji će to obaviti za neku naknadu, dakle predmet [[trgovačko pravo\|trgovačkog prava]]. Otada rad dobiva i sve više pravnih akata i normi i razvija se kao posebna grana prava - [[radno pravo]], koje regulira načine kako će se obavljati i tko je za što odgovoran u procesu rada. Istovremeno rad postaje sve više privilegija, dakle nagrada, a ne kao dotad kazna. Prve zakonske akte o radu (''Factory Act'') izglasala je [[Britanija]] od [[1802.]] do [[1895.]]. Oni u pravnom smislu i nisu bili zakoni o radu u današnjem smislu, već podzakonski akti za neke grane industrije (njima se u početku ograničavao rad djece na 10, odnosno 12 sati, a kasnije i rudara na 12 sati, uz kasnije mjere na ograničavanje radnog tjedna na 60 sati). [[Otto von Bismarck\|Bismarckova]] [[Njemačko Carstvo\|Njemačka]] donijela prve zakonske akte [[1878.]] putem kojih su za državne službenike uvedena i neka prava koja su bila zametak kasnijeg [[Socijalno osiguranje\|socijalnog osiguranja]]. To je učinjeno i stoga da ograniči utjecaj [[Socijalizam\|socijalističkih]] ideja [[Socijaldemokratska partija Njemačke\|Socijaldemokratske partije Njemačke]]. Od početka [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] počeli su se osnivati i prvi [[sindikat]]i, koji su zahtijevali uvođenje reda i zakona u proces rada, kako bi štitili prava radnika.		Razvojem tehničkih sredstava i smanjenjem potrebe da sve obavljaju ljudi, posebno nakon [[Industrijska revolucija\|industrijske revolucije]], rad je postajao sve manje stvar prisile, a sve više stvar (prividno) slobodnog izbora, odnosno ugovora između poslodavca (koji nudi rad) i radnika (izvršitelja) koji će to obaviti za neku naknadu, dakle predmet [[trgovačko pravo\|trgovačkog prava]]. Otada rad dobiva i sve više pravnih akata i normi i razvija se kao posebna grana prava - [[radno pravo]], koje regulira načine kako će se obavljati i tko je za što odgovoran u procesu rada. Istovremeno rad postaje sve više privilegija, dakle nagrada, a ne kao dotad kazna. Prve zakonske akte o radu (''Factory Act'') izglasala je [[Britanija]] od [[1802.]] do [[1895.]]. Oni u pravnom smislu i nisu bili zakoni o radu u današnjem smislu, već podzakonski akti za neke grane industrije (njima se u početku ograničavao rad djece na 10, odnosno 12 sati, a kasnije i rudara na 12 sati, uz kasnije mjere na ograničavanje radnog tjedna na 60 sati). [[Otto von Bismarck\|Bismarckova]] [[Njemačko Carstvo\|Njemačka]] donijela prve zakonske akte [[1878.]] putem kojih su za državne službenike uvedena i neka prava koja su bila zametak kasnijeg [[Socijalno osiguranje\|socijalnog osiguranja]]. To je učinjeno i stoga da ograniči utjecaj [[Socijalizam\|socijalističkih]] ideja [[Socijaldemokratska partija Njemačke\|Socijaldemokratske partije Njemačke]]. Od početka [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] počeli su se osnivati i prvi [[sindikat]]i, koji su zahtijevali uvođenje reda i zakona u proces rada, kako bi štitili prava radnika.

	Istovremeno rad se počeo shvaćati kao bit ljudskog postojanja, i presudan čimbenik koji određuje sudbinu pojedinca i čitavih ljudskih zajednica, i njegova temeljna priroda razrađena je kao [[Filozofija\|filozofska kategorija]]. Prvi koji se dotakao te teme bio je njemački [[filozof]] [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel]], u svom djelu ''Fenomenologija duha'' ([[1806.]]) u eseju o ''gospodaru i sluzi''. Hegel je došao do zaključka da sluga iako u prividno lošijem položaju zato što radi za svog gospodara, postaje stvarni gospodar njihovog međuodnosa, jer posreduje okolinu za njega, i da na kraju gospodar postaje ovisan o svom sluzi. <ref name=hegel> {{~~cite web~~		Istovremeno rad se počeo shvaćati kao bit ljudskog postojanja, i presudan čimbenik koji određuje sudbinu pojedinca i čitavih ljudskih zajednica, i njegova temeljna priroda razrađena je kao [[Filozofija\|filozofska kategorija]]. Prvi koji se dotakao te teme bio je njemački [[filozof]] [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel]], u svom djelu ''Fenomenologija duha'' ([[1806.]]) u eseju o ''gospodaru i sluzi''. Hegel je došao do zaključka da sluga iako u prividno lošijem položaju zato što radi za svog gospodara, postaje stvarni gospodar njihovog međuodnosa, jer posreduje okolinu za njega, i da na kraju gospodar postaje ovisan o svom sluzi. <ref name=hegel> {{Citiranje weba
	\|url=http://hrcak.srce.hr/file/95380		\|url=http://hrcak.srce.hr/file/95380
	\|title = ''Odnos subjekt–objekt u njemačkom idealizmu''		\|title = ''Odnos subjekt–objekt u njemačkom idealizmu''
Redak 23:		Redak 23:
	\|date = 2010.		\|date = 2010.
	\|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>		\|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>
	Na osnovama ideja razvijenih iz tog eseja rođen je [[marksizam]], u kome je rad stavljen na pijedestal kao najvažnija ljudska sposobnost i napravljen je filozofski kopernikanski obrat, u slavnoj '''11. tezi o Feuerbachu''' (''Filozofi su svijet samo različito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni'')<ref name=feur> {{~~cite web~~		Na osnovama ideja razvijenih iz tog eseja rođen je [[marksizam]], u kome je rad stavljen na pijedestal kao najvažnija ljudska sposobnost i napravljen je filozofski kopernikanski obrat, u slavnoj '''11. tezi o Feuerbachu''' (''Filozofi su svijet samo različito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni'')<ref name=feur> {{Citiranje weba
	\|url=http://www.marxists.org/srpshrva/archive/marks/1845/misc/teze-fojerbah.htm		\|url=http://www.marxists.org/srpshrva/archive/marks/1845/misc/teze-fojerbah.htm
	\|title = ''Karl Marks: Teze o Fojerbahu''		\|title = ''Karl Marks: Teze o Fojerbahu''
Redak 53:		Redak 53:

	U svakom slučaju odnos prema radu i radništvu se značajno promijenio od početka [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], posebno od [[Oktobarska revolucija\|Oktobarske revolucije]] i pojave prve [[Socijalizam\|socijalističke]] zemlje na svijetu [[Sovjetski Savez\|SSSR]]-a. SSSR je doista prešao s riječi na djela i ograničio radni dan radnika na 8 sati, i prvi uveo instituciju plaćenog [[godišnji odmor\|godišnjeg odmora]] za radnike.		U svakom slučaju odnos prema radu i radništvu se značajno promijenio od početka [[20. stoljeće\|20. stoljeća]], posebno od [[Oktobarska revolucija\|Oktobarske revolucije]] i pojave prve [[Socijalizam\|socijalističke]] zemlje na svijetu [[Sovjetski Savez\|SSSR]]-a. SSSR je doista prešao s riječi na djela i ograničio radni dan radnika na 8 sati, i prvi uveo instituciju plaćenog [[godišnji odmor\|godišnjeg odmora]] za radnike.
	Kao odgovor na sovjetski izazov, [[1919.]] godine, devet zapadnih zemalja osnovalo je [[Međunarodna organizacija rada\|Međunarodnu organizaciju rada]] (''International Labour Organization'') kao dio [[Versajski ugovor\|Versajskog ugovora]], to su bile: [[Belgija]], [[Kuba]], [[Čehoslovačka]], [[Francuska]], [[Italija]], [[Japan]], [[Poljska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. <ref name=ilo> {{~~cite web~~		Kao odgovor na sovjetski izazov, [[1919.]] godine, devet zapadnih zemalja osnovalo je [[Međunarodna organizacija rada\|Međunarodnu organizaciju rada]] (''International Labour Organization'') kao dio [[Versajski ugovor\|Versajskog ugovora]], to su bile: [[Belgija]], [[Kuba]], [[Čehoslovačka]], [[Francuska]], [[Italija]], [[Japan]], [[Poljska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. <ref name=ilo> {{Citiranje weba
	\|url=http://www.ilo.org/global/about-the-ilo/history/lang--en/index.htm		\|url=http://www.ilo.org/global/about-the-ilo/history/lang--en/index.htm
	\|title = ''Origins and history''		\|title = ''Origins and history''
Redak 60:		Redak 60:
	\|accessdate = 02. srpnja 2013.		\|accessdate = 02. srpnja 2013.
	}}</ref>		}}</ref>
	Sovjetski je primjer prva oponašala [[francuska]] vlada ''Narodnog fronta'' [[Socijalizam\|socijalista]] [[Léon Blum\|Léona Bluma]] [[1936.]] koja je prva uvela zakon o plaćenom godišnjem odmoru za radnike (dva tjedna), i skratila radni tjedan na 40 sati. <ref name=blum> {{~~cite web~~		Sovjetski je primjer prva oponašala [[francuska]] vlada ''Narodnog fronta'' [[Socijalizam\|socijalista]] [[Léon Blum\|Léona Bluma]] [[1936.]] koja je prva uvela zakon o plaćenom godišnjem odmoru za radnike (dva tjedna), i skratila radni tjedan na 40 sati. <ref name=blum> {{Citiranje weba
	\|url=http://www.encyclopedia.com/topic/Leon_Blum.aspx		\|url=http://www.encyclopedia.com/topic/Leon_Blum.aspx
	\|title = ''Léon Blum''		\|title = ''Léon Blum''
Redak 67:		Redak 67:
	\|date = 2004.		\|date = 2004.
	\|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>		\|accessdate = 02. srpnja 2013.}}</ref>
	U [[Anglosaksonci\|anglosaksonskim]] zemljama, radnička su prava ostala uvijek u okviru ugovora, a ne zakona, kao rezultat pregovaranja između sindikata i poslodavaca. [[Australija\|Australski]] grafički radnici prvi su se izborili za plaćeni godišnji odmor od jednog tjedna [[1936.]] <ref name=austra/>, a [[1941.]] i metalski radnici (jedan tjedan) koji je od [[1945.]] povećan na dva tjedna. <ref name=austra/>Od [[1963.]] usvojen je standard od najmanje tri tjedna dopusta za sve australske radnike. <ref name=austra> {{~~cite web~~		U [[Anglosaksonci\|anglosaksonskim]] zemljama, radnička su prava ostala uvijek u okviru ugovora, a ne zakona, kao rezultat pregovaranja između sindikata i poslodavaca. [[Australija\|Australski]] grafički radnici prvi su se izborili za plaćeni godišnji odmor od jednog tjedna [[1936.]] <ref name=austra/>, a [[1941.]] i metalski radnici (jedan tjedan) koji je od [[1945.]] povećan na dva tjedna. <ref name=austra/>Od [[1963.]] usvojen je standard od najmanje tri tjedna dopusta za sve australske radnike. <ref name=austra> {{Citiranje weba
	\|url=http://www.8hourday.org.au/pdf/888_fact_03_work_rest_play.pdf		\|url=http://www.8hourday.org.au/pdf/888_fact_03_work_rest_play.pdf
	\|title = Eight hours work…		\|title = Eight hours work…
Redak 77:		Redak 77:
	Plaćeni godišnji odmori u [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] prvo su se počeli dodjeljivati članovima uprave od sredine [[19. stoljeće\|19. stoljeća]]<ref name=us/>, zatim su se proširili i na uredske službenike, predradnike i kvalificirane radnike. <ref name=us/>, tako da je [[1920.]] tim institutom bilo obuhvaćeno oko 5 % radnika, a na vrhuncu tog vala [[1930.]] 10 %. <ref name=us/> Nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], od [[1950-ih]] godina nadalje, zbog povećane produktivnosti za potrebe poratnog doba porasla su radnička prava i institut od najmanje dva tjedna plaćenog godišnjeg odmora postao je gotovo uobičajeno radničko pravo. Čak i na vrhuncu tog vala [[1960-ih]] u [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]], plaćeni godišnji odmor nikada nije bio predmet zakona, već rezultat granskih kolektivnih ugovora između poslodavaca i [[sindikat]]a.<ref name=us/> Tako je ostalo do danas, kad se ta prava radikalno		Plaćeni godišnji odmori u [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] prvo su se počeli dodjeljivati članovima uprave od sredine [[19. stoljeće\|19. stoljeća]]<ref name=us/>, zatim su se proširili i na uredske službenike, predradnike i kvalificirane radnike. <ref name=us/>, tako da je [[1920.]] tim institutom bilo obuhvaćeno oko 5 % radnika, a na vrhuncu tog vala [[1930.]] 10 %. <ref name=us/> Nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], od [[1950-ih]] godina nadalje, zbog povećane produktivnosti za potrebe poratnog doba porasla su radnička prava i institut od najmanje dva tjedna plaćenog godišnjeg odmora postao je gotovo uobičajeno radničko pravo. Čak i na vrhuncu tog vala [[1960-ih]] u [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]], plaćeni godišnji odmor nikada nije bio predmet zakona, već rezultat granskih kolektivnih ugovora između poslodavaca i [[sindikat]]a.<ref name=us/> Tako je ostalo do danas, kad se ta prava radikalno
	smanjuju ulaskom poslodavaca u financijske teškoće.		smanjuju ulaskom poslodavaca u financijske teškoće.
	U zemljama [[Zapadna Europa\|zapadne Europe]], svakog desetljeća od [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] rasla su prava radnika, kao rezultat [[hladni rat\|hladnog rata]] i idejno - ekonomsko - socijalnog nadmetanja sa [[Socijalizam\|socijalističkim]] zemljama, tako da su pri kraju [[1980-ih]] radnici u [[Finska\|Finskoj]], [[Francuska\|Francuskoj]], [[Luksemburg]]u, [[Španjolska\|Španjolskoj]] i [[Švedska\|Švedskoj]] imali najmanje 5 tjedana plaćenog godišnjeg odmora. <ref name=us> {{~~cite web~~		U zemljama [[Zapadna Europa\|zapadne Europe]], svakog desetljeća od [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] rasla su prava radnika, kao rezultat [[hladni rat\|hladnog rata]] i idejno - ekonomsko - socijalnog nadmetanja sa [[Socijalizam\|socijalističkim]] zemljama, tako da su pri kraju [[1980-ih]] radnici u [[Finska\|Finskoj]], [[Francuska\|Francuskoj]], [[Luksemburg]]u, [[Španjolska\|Španjolskoj]] i [[Švedska\|Švedskoj]] imali najmanje 5 tjedana plaćenog godišnjeg odmora. <ref name=us> {{Citiranje weba
	\|url=http://www.chicagofed.org/digital_assets/publications/economic_perspectives/2003/3qeppart2.pdf		\|url=http://www.chicagofed.org/digital_assets/publications/economic_perspectives/2003/3qeppart2.pdf
	\|title = ''Economic Perspectives''		\|title = ''Economic Perspectives''
Redak 96:		Redak 96:
	* ''član 24.''		* ''član 24.''

	** Svatko ima pravo na odmor i dokolicu, uključujući razumno ograničenje radnih sati i povremene plaćene neradne dane.<ref name=un> {{~~cite web~~		** Svatko ima pravo na odmor i dokolicu, uključujući razumno ograničenje radnih sati i povremene plaćene neradne dane.<ref name=un> {{Citiranje weba
	\|url=http://www.un.org/en/documents/udhr/		\|url=http://www.un.org/en/documents/udhr/
	\|title = The Universal Declaration of Human Rights PREAMBLE		\|title = The Universal Declaration of Human Rights PREAMBLE