WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-16T09:49:49Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Ljudevit Jonke
| slika = Jonke.jpg
| veličina = 220px
| opis slike = Ljudevit Jonke
| pseudonim =
| rođenje = [[29. srpnja]] [[1907.]], [[Karlovac]], [[Hrvatska]]
| smrt = [[15. ožujka]] [[1979.]], [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| poznat_po =
| zanimanje = [[jezikoslovac]]
}}

'''Ljudevit Jonke''' ([[Karlovac]], [[29. srpnja]] [[1907.]] - [[Zagreb]], [[15. ožujka]] [[1979.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[jezikoslovac]] i [[prevoditelj]].

== Životopis ==
Ljudevit Jonke rođen je u Karlovcu 1907. godine. Pučku školu i [[Gimnazija|gimnaziju]] završio je u rodnome gradu. Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] diplomirao povijest jugoslavenskih književnosti, hrvatski jezik sa staroslavenskim i narodnu historiju s ruskim i latinskim. Dvije godine (1930-32.) na studijskom je boravku na Karlovu sveučilištu u [[Prag]]u. Očituje sklonost književno-povijesnim temama, počinje prevoditi s [[češki jezik|češkoga]]. Od [[1933.]] godine profesor je na [[Sušak|sušačkoj]] [[Prva sušačka hrvatska gimnazija|gimnaziji]]. U Zagreb prelazi [[1940.]] gdje ga [[1942.]] profesor [[Stjepan Ivšić]] bira za asistenta na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]]. Godine 1940. vjenčao se s Nadom Marković s kojom je imao kćer Dubravku (1942.) i sina Mladena (1944.).

Istodobno se bavi istraživanjima s područja kroatistike i bohemistike. Doktorira disertacijom ''Dikcionar Karlovčanina Adama Patačića'' (Rad [[JAZU]] 274). Od jeseni [[1945.]] godine predaje [[češki jezik]] i [[književnost]], a od jeseni [[1949.]] godine suvremeni [[Hrvatski jezik|hrvatski književni jezik]] na istoimenoj novoosnovanoj katedri koju je vodio od svoga izbora za docenta ([[1950.]]) do umirovljenja ([[1973.]]). Redoviti profesor postao je 1960. godine. U [[1950-ih|pedesetim]] godinama počinje sustavno proučavati dotada posve zanemarenu problematiku hrvatskoga jezika od preporoda prema kraju [[19. stoljeće|19. stoljeća]] (''Borbe oko književnog oblika imeničkog genitiva množine u 19. stoljeću'', [[1957.]]; ''Osnovni problemi hrvatskoga književnog jezika u 19. stoljeću'', [[1958.]]; ''Sporovi pri odabiranju govora za zajednički književni jezik Hrvata u 19. stoljeću'', [[1959.]]). Proučavao je djelatnost [[Bogoslav Šulek|Bogoslava Šuleka]] i [[Adolfo Veber Tkalčević|Adolfa Vebera Tkalčevića]].

Sudionik [[Novosadski dogovor|novosadskoga dogovora]], stilizator i urednik "zajedničkoga" pravopisa, jedan od urednika (također zajedničkoga) ''Rječnika hrvatskosrpskoga književnog jezika''. Godine [[1958.]] postaje izvanredni član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]]-a, 1963. godine redoviti član, a od 1965. do 1971. godine bio je direktor Akademijina Instituta za jezik. Čim je primjena novosadskih zaključaka počela ići na štetu hrvatskoga jezika, u nizu polemika sa srpskim jezikoslovcima i književnicima branio je pravo hrvatskoga naroda na vlastiti jezik i pravo toga jezika na ravnopravan društveni položaj. Od 1958. do 1960. godine bio je predsjednik Društva nastavnika sveučilišta, visokih škola i suradnika naučnih ustanova NRH a u dva je navrata bio gost profesor na Slavenskom institutu Sveučilišta u [[Köln]]u (1964/65. i 1973/75.).<ref>[http://www.dsn-zg.hr/index.php?id=11 Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu: Dosadašnji predsjednici Društva], pristupljeno 18. srpnja 2016.</ref>

Vodio je dvije rubrike jezičnih savjeta (od [[1961.]] godine u ''[[Telegram (novine)|Telegram]]u'' i u ''[[Vjesnik (novine)|Vjesnik]]u'' od [[1971.]] godine) I 17 je godina uređivao časopis ''[[Jezik (časopis)|Jezik]]''. Od [[1970.]] do [[1971.]] godine bio je predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].<ref>[http://www.matica.hr/omatici/Predsjednici%20Matice%20hrvatske/ Predsjednici Matice hrvatske], matica.hr, pristupljeno 18. srpnja 2016.</ref>

Matica hrvatska u travnju 1971. godine otkazala je "novosadski dogovor" te ga je proglasila "bespredmetnim i nevažećim" a gotovo istodobno i Jonke je povukao svoj potpis s novosadskih zaključaka.<ref>[[Marko Samardžija]], ''Ljudevit Jonke'', Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1990., {{ISBN|86-80279-33-1}}, str. 120.</ref>
{{citat2|Za svoje povlačenje potpisa navodi ove razloge: »zbog znanstvene neopravdanosti i neosnovanosti, zbog pritisaka na hrvatski književni jezik, zbog pritisaka na hrvatske lingviste koji su branili prirodna prava hrvatskoga književnog jezika«.}}<ref>Marko Samardžija, ''Ljudevit Jonke'', Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1990., {{ISBN|86-80279-33-1}}, str. 122.</ref>

Zbog "hrvatskoga nacionalizma" osuđen je poslije donošenja [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]], a nakon puča u [[Karađorđevo|Karađorđevu]] ([[1971.]]) prisilno je [[1973.]] godine umirovljen. Otada je radio na završetku Rječnika JAZU. Jonkeova je glavna zasluga (osim polemičkih i političkih rasprava u kojima je obavio lavovski dio borbe protiv planiranoga nasilnog posrbljavanja hrvatskoga jezika) u tome što je revitalizirao interes za doprinos Zagrebačke filološke škole i njenu bitnu ulogu u standardizaciji hrvatskoga jezika - činjenica koja je često iz političkih razloga potiskivana i prešućivana.

Umro je u Zagrebu 1979. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=312 Gradska groblja Zagreb - J], gradskagroblja.hr, pristupljeno 12. svibnja 2018.</ref>

== Djela ==
* ''Dikcionar Adama Patačića. Studija iz hrvatske kajkavske leksikografije'', Zagreb, 1949.
* ''Književni jezik u teoriji i praksi'', Zagreb, 1964. (2. proš. izd. 1965.)
* ''Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća'', Zagreb, 1971.
* ''Hrvatski književni jezik danas'', Zagreb, 1971. (zabranjeno)
* ''Rasprave i članci'', prir. [[Ivo Pranjković]], Biblioteka [[Stoljeća hrvatske književnosti]], knj. 128, Matica hrvatska, Zagreb, 2015.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/1117/ Knjige. Ljudevit Jonke. Rasprave i članci], matica.hr, pristupljeno 18. srpnja 2016.</ref>

== Nagrada Ljudevit Jonke ==
{{Glavni|Nagrada Ljudevit Jonke}}
Nagrada [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] što nosi ime velikana jezikoslovne znanosti i prevodilaštva Ljudevita Jonkea dodjeljuje se za iznimna postignuća jezikoslovaca za promicanje hrvatskoga jezika i književnosti u svijetu.<ref>[http://archive.is/pw5t2 Nagrada Ljudevit Jonke: Laureat Aleksandra Šćukanec], interpublic.hr, (u pismohrani archive.is) pristupljeno 18. srpnja 2016.</ref><ref>[http://www.matica.hr/omatici/Nagrade%20i%20odli%C4%8Dja%20Matice%20hrvatske/ Matica hrvatska - O Matici hrvatskoj - Nagrade i odličja Matice hrvatske], matica.hr, pristupljeno 18. srpnja 2016.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.matica.hr/media/uploads/knjige/jonke_shk/JonkeSHK021.pdf Selektivna bibliografija Jonkeovih djela i tekstova]
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=147 Hrvatski biografski leksikon: Jonke, Ljudevit]. (Marko Samardžija, 2005.)
* [[Nataša Bašić]], [http://hrcak.srce.hr/46054 Ljudevit Jonke i jugoslavenski jezični unitarizam]
* [[Krešimir Mićanović]], [http://www.matica.hr/vijenac/571/Ljudevit%20Jonke%20na%20braniku%20hrvatskoga%20knji%C5%BEevnog%20jezika/ Ljudevit Jonke u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti. Ljudevit Jonke na braniku hrvatskoga književnog jezika], [http://www.matica.hr/vijenac/571/ ''Vijenac'', br. 571], 21. siječnja 2016.

{{GLAVNIRASPORED:Jonke, Ljudevit}}
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]
[[Kategorija:Matica hrvatska]]
[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Kroatisti]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Životopisi, Karlovac]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]

Ljudevit Jonke - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica