WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-30T07:12:32Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Lazzaro Spallanzani
| slika =Spallanzani.jpg
| slika_širina = 250px
| naslov =
| datum_rođenja = [[12. siječnja]] [[1729.]]
| mjesto_rođenja = [[Scandiano]], [[Italija]]
| datum_smrti = [[11. veljače]] [[1799.]]
| mjesto_smrti = [[Pavia]], [[Italija]]
| prebivalište =
| državljanstvo =
| narodnost = [[Talijani|Talijan]]
| etnicitet =
| polje = [[Biologija]]
| radna_institucija = Sveučilište u [[Pavia|Paviji]]
| alma_mater = Sveučilište u [[Bologna|Bologni]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Umjetna oplodnja]]<br/>[[Fiziologija]] [[Probava|probave]] i [[Disanje|disanja]]<br/>Pobijanje teorije spontanog nastanka
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija = Rimokatolik
| fusnote =
}}

Lazzaro Spallanzani ([[Scandiano]], [[12. siječnja]] [[1729.]] – [[Pavia]], [[11. veljače]] [[1799.]]) bio je talijanski [[Biologija|biolog]] i [[isusovac]], poznat po svojim radovima iz ljudske i animalne [[Fiziologija|fiziologije]] i [[Reprodukcija|reprodukcije]]. Prvi je uspio izvesti [[Umjetna oplodnja|umjetnu oplodnju]] kod životinja, a najveću mu je slavu donio eksperiment koji je dokazao nemogućnost stvaranja života iz nežive tvari. Usavršenu inačicu Spallanzanijevog eksperimenta izveo je [[Louis Pasteur]].

==Životopis==
Rođen je u [[Scandiano|Scandianu]] u talijanskoj regiji [[Emilia-Romagna|Emiliji Romagni]]. S 15 godina upisuje se u isusovačku školu u [[Reggio Emilia|Reggiu Emilia]], gdje prati predavanja iz [[Filozofija|filozofije]] i [[Retorika|retorike]].
Upisuje se na Sveučilište u [[Bologna|Bologni]], najprije na studij prava, ali ubrzo ga napušta i upisuje se na ''prirodnu filozofiju''. Diplomira biologiju na istom sveučilištu i kasnije se specijalizira u [[Zoologija|zoologiji]] i [[Botanika|botanici]] na nekoliko francuskih sveučilišta.

Njegov prvi objavljeni znanstveni rad nosio je naslov "Dva pisma o putu na Reggijanske Apenine i na Ventaško jezero" (''Lettere due sopra un viaggio nell’Appennino Reggiano e al lago di Ventasso''), a tretirao je problematiku [[Hidrogeologija|hidrogeologije]] izvorskih voda.

[[1757.]] dobiva katedru matematike i fizike na sveučilištu u Reggiu Emiliji. [[1762.]] postaje svećenik [[isusovac]], a godinu poslije seli se u [[Modena|Modenu]] gdje predaje filozofiju i retoriku na gradskom sveučilištu i matematiku i [[grčki]] na [[Zaklada|Zakladi]] "Colleggio di San Carlo".

U studenom [[1769.]] sveučilište u [[Pavia|Paviji]] poziva Spallanzanija i dodjeljuje mu katedru prirodnih znanosti, koju će držati do smrti, kao i vodstvo sveučilišnog Muzeja prirodnih znanosti.

Spallanzani se posebno istaknuo u stvaranju i proširenju Muzeja prirodnih znanosti, koji ubrzo postaje i međunarodno poznat, toliko da je njemački car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]] došao u Paviju samo da bi posjetio muzej.
Bio je na nekoliko važnih znanstvenih putovanja, u kojima je opisivao [[Geologija|geologiju]] i [[Botanika|botaniku]] novih krajeva. Dva najpoznatija putovanja u kojima je prikupio mnoštvo podataka bila su u [[Kraljevstvo dviju Sicilija]] i duž [[Balkan]]a do [[Konstantinopolis]]a ([[1785.]] – [[1786.]]) Upravo za vrijeme putovanja prema Konstantinopolisu, [[kustos]] Muzeja u Paviji zajedno s nekoliko suradnika, iskoristivši njegovu odsutnost, optužuje Spallanzanija da krade eksponate iz muzeja kojeg vodi kako bi kreirao vlastitu privatnu zbirku. Skandal će se završiti tek nakon godinu dana s potpunim odbacivanjem Spallanzanijeve krivnje i zakonskim sankcioniranjem klevetnika.

Spallanzani umire u noći između [[11. veljače|11.]] i [[12. veljače]] [[1799.]] u svojoj kući u [[Pavia|Paviji]].

==Znanstveni rad==

Spallanzanijev je najveći doprinos bio na području fiziologije [[Probava|probave]] i [[Disanje|disanja]], kao i životinjskog [[Reprodukcija|razmnožavanja]]. Postao je međunarodno poznat svojim eksperimentom kojim je dokazao da život ne može spontano nastati iz nežive tvari.

===Pobijanje Teorije spontanog nastanka===
[[1761.]] počinje se zanimati za pitanje nastanka života na Zemlji i uključuje se u znanstvenu debatu o Teoriji spontanog nastanka. Znanstvenici su u ono doba vjerovali da se jednostavniji organizmi kao npr. muhe, crvi, žabe itd. spontano generiraju iz nežive tvari. Nakon četiri godine proučavanja objavljuje, u ono doba najvažniji, znanstveni rad o ovom problemu "Esej o mikroskopskim promatranjima glede Sustava nastanka (života) od gospode Needham i Buffon" (''Saggio di Osservazioni Microscopiche sul Sistema della Generazione de’ Signori di Needham e Buffon''), kojim eksperimentalno dokazuje nemogućnost nastanka života iz nežive tvari.

U svom je eksperimentu pripremio [[Hranidbena podloga|hranidbenu otopinu]] koju je [[Sterilizacija|sterilizirao]] i stavio u staklenu posudu koja je imala uski grlić. Nekoliko je posuda odmah zapečatio tako što je rastopio grlić posude na plameniku, druge je začepio plutenim čepom, a treće je pustio potpuno otvorene. Nakon nekoliko dana primijetio je da je došlo do razvoja [[bakterija]] u [[Hranidbena podloga|hranidbenoj otopini]] u otvorenim posudama i u onim začepljenim plutenim čepom kroz koje je ipak mogao prolaziti zrak. U zapečaćenim se posudama nije razvio nikakav trag života. Time dokazuje da bakterije ne mogu spontano nastati iz hranjive otopine, nego da su zračnim putem [[Bakterijske kolonije|kolonizirale]] hranjivu otopinu. Ovaj ga je eksperiment proslavio u cijeloj Europi.

===Radovi na polju fiziologije===
[[1768.]] Spallanzani objavljuje veliki rad "O radu srca i krvnih žila" (''Dell’azione del cuore nei vasi sanguigni'') u kojem eksperimentalno dokazuje postojanje razmjene plinova u krvi. Dokazuje zatim i postojanje želučanog soka i objašnjava proces [[Probava|probave]] kao kombinirani proces mehaničkog meljenja namirnica nakon kojeg slijedi kemijsko djelovanje [[sekret]]a iz probavnog trakta. Prethodno se mislilo da je probava isključivo mehanički proces.

[[Image:Spallanzani - Dissertazioni di fisica animale e vegetabile, 1780 - 4275441.tif|thumb|''Dissertazioni di fisica animale e vegetabile'', 1780]]
Od [[1777.]] do [[1780.]] posvećuje se problemu životinjskog razmnožavanja i već [[1777.]] uspijeva izvesti prvu uspješnu [[In vitro oplodnja|''in vitro'' oplodnju]] žabljih jajašca. Dokazuje da se oplodnja kod [[sisavac]]a dešava kontaktom sperme s [[Jajna stanica|jajnom stanicom]] i uspijeva izvesti prvi uspješni eksperiment [[Umjetna oplodnja|umjetne oplodnje]] ženke psa izravnim ubrizgavanjem sperme u rodnicu. Rezultate ovih eksperimenata objavljuje [[1780.]] u svom radu u dva sveska "Dizertacije o životinjskoj i biljnoj fizici" (''Dissertazioni di fisica animale e vegetale'').

Dokazao je niz drugih znanstvenih činjenica iz životinjske fiziologije, kao orijentaciju [[šišmiš]]a u prostoru pomoću [[ultrazvuk]]a ([[eholokacija]]) i sposobnost ponovnog izrastanja izgubljenih dijelova tijela kod nekih [[gmaz]]ova.

==Priznanja==
[[Slika:Monumento a Lazzaro Spallanzani.jpg|mini|desno|Spallanzanijev kip na istoimenom trgu u rodnom Scandianu.]]
Jedan [[Mars]]ov [[krater]] promjera 72,5 km dobio je ime po Spallanzaniju.

Jedan od trgova u rodnom gradu Scandianu nosi njegovo ime, a [[1888.]] na isti je trg postavljen mramorni kip Spallanzanija kako drži žabu u ruci i proučava je povećalom.

Talijanski Državni institut za zarazne bolesti (''INMI-Istituto nazionale malattie infettive'') u [[Rim]]u nosi ime "Lazzaro Spallanzani".

==Izvori==
Ovaj je tekst većim dijelom preuzet iz talijanske web stranice "Tisuću godina talijanske znanosti" ([http://www.imss.fi.it/milleanni/indice.html ''Mille anni di scienza in Italia'']), inicijative Muzeja povijesti znanosti u Firenci. Dopuštenje za uporabu teksta, izdato je pod licencom ''Creative Commons CC-BY-3.0''.

{{GLAVNIRASPORED:Spallanzani, Lazzaro}}
[[Kategorija:Talijanski znanstvenici]]
[[Kategorija:Talijanski biolozi]]

Lazzaro Spallanzani - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica