Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Žene u crvenom}}' u ''

2025-12-22T02:13:27Z

Zamjena teksta - '{{Žene u crvenom}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. prosinac 2025. u 02:13
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Laura Papo Bohoreta'''-->~~{{Žene u crvenom}}~~		<!--'''Laura Papo Bohoreta'''-->
	{\| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;"		{\| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;"
	<tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Laura Papo Bohoreta <br/> לָאוּרָה פָּאפּוֹ		<tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Laura Papo Bohoreta <br/> לָאוּרָה פָּאפּוֹ

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-25T01:09:24Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Žene u crvenom}}
{| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;"
<tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Laura Papo Bohoreta לָאוּרָה פָּאפּוֹ
<tr><td style="text-align:center;" colspan="2">[[Datoteka:Laura Papo Bohoreta 2.jpg|250px|Laura Papo Bohoreta]]</td></tr>
<tr><td style="text-align:center;" colspan="2">''Laura Papo Bohoreta''<hr /></td></tr>
|-
!
<tr><th>Rođena</th><td>[[Sarajevo]], [[15. ožujka]] [[1891.]]</td></tr>
<tr><th>Umrla</th><td>[[Sarajevo]], [[1942.]]</td></tr>
<tr><th>Zanimanje</th><td>Pjesnikinja, prevoditeljica, feministica </td></tr>
<tr><th>Vjeroispovijest</th><td>[[judaizam]] </td></tr>
|}
'''Laura Papo Bohoreta''' ([[Hebrejski jezik|hebr.]]: לָאוּרָה פָּאפּוֹ) (rođena: '''''Luna Levi''''') ([[Sarajevo]], [[15. ožujka]] [[1891.]] – [[Sarajevo]], [[1942.]]), bosanskohercegovačka [[Feminizam|feministica]], književnica i prevoditeljica [[Židovi Bosne i Hercegovine|židovskog]] podrijetla, koja se posebno istakla na istraživanju prošlosti [[Sefardi|sefardske]] žene u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref name="behar">{{Citiranje www|naslov=Laura Papo Bohoreta (1891. – 1942.)|url=http://behar.hr/laura-papo-bohoreta-1891-1942/#|autor=Rikica Ovadija|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Behar|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12. 3. 2014|preuzeto=30. 10. 2015|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref><ref name="autograf">{{Citiranje www|naslov=Laura Papo Bohoreta – prva sefardska feministkinja|url=http://www.autograf.hr/laura-papo-bohoreta-prva-sefardska-feministkinja/|autor=Jagoda Večerina|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Autograf|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=22. 10. 2013|preuzeto=30. 10. 2015|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>

== Životopis ==
Laura Papo Bohoreta je rođena 15. ožujka 1891. u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Potječe iz siromašne [[Židovi Bosne i Hercegovine|židovske]] obitelji Jude i Estere Levi kao prvo od njihovo sedmero djece. Juda Levi je po zanimanju bio trgovac, no kako u Sarajevu nije imao uspjeha u trgovini, [[1900.]] godine sa porodicom se preselio u [[Istanbul]]. U [[Turska|Turskoj]] su Lauri promijenili ime Luna u modernije i internacionalno – Laura. Za osam godina boravka u Istanbulu Laura je pohađala internacionalnu [[Francuska|francusku]] školu za Židove ''"Alliance Israélite Française"''. Nakon osam godina porodica Levi se vratila u Sarajevo, jednako siromašna kao i prije, samo mnogobrojnija. Kako bi pomogla svojima, Laura je davala instrukcije iz [[Francuski jezik|francuskog]], [[Latinski jezik|latinskog]], [[Njemački jezik|njemačkog]] i [[glasovir]]a. Uz Laurinu pomoć njezine sestre Nina, Klara i Blanki su otvorile u Sarajevu salon šešira ''"Chapeau Chic Parisien"''. Odmah po povratku u Sarajevo, kad joj je bilo 17 godina, Laura je uvidjela kako se gasi vatra Sefardske tradicije i folklora, te je počela skupljati romanse, pjesme, priče i sefardske poslovice. Osim toga, prevela je i adaptirala djela francuskih autora: [[Jules Verne|Julesa Vernea]] "Djeca kapetana Granta" i Emilea de Girardina "Veselje plaši" (''"La joie fait peur – Alegria espanta"'').<ref name="autograf"/>

Prekretnica u njezinom društvenom angažmanu bio je članak "[[Južni Slaveni|Južnoslavenska]] žena u politici" ("''Die Südslawische Frau in der Politik''"), objavljen [[1916.]] godine u [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačkim]] novinama koje su tiskane na njemačkom jeziku ''"Bosnische Post"'', gdje je [[Jelica Belović-Bernadzikowska|Jelica Bernadzikowska Belović]] jedno poglavlje posvetila sefardskoj ženi u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. U tom članku je sefardsku ženu opisala kao neuku, tradiciji odanu ženu koja vjerno čuva patrijarhalne vrijednosti. To je razljutilo Lauru, te je ona tjedan dana kasnije u istim novinama objavila odgovor ''"Sefardska žena"'' (''"Die Spanolische"''), s namjerom realnijeg prikaza sefardske žene, njezine uloge u porodici, njezinih vrlina i mana. Iste godine Laura se udala za Daniela Papu, te [[1918.]] godine rodila svojega prvog sina Leona, a godinu dana kasnije Bar-Kohbu, Kokija. Nažalost, bračna sreća Laure i Daniela nije dugo trajala pošto je Daniel patio od teških psihičkih poremećaja i bio trajno smješten u psihijatrijsku ustanovu. Laura je, s 28 godina, ostala potpuno sama s dvoje male djece. Sljedećih nekoliko godina nije bila društveno angažirana, te je vrijeme provodila zarađujući za život i brinući se o svojim sinovima. Laura je usred [[Velika ekonomska kriza|Velike ekonomske krize]], u to turbulentno vrijeme mislila na svoju obitelj, na svoju djecu, pomagala sestrama, majci i ocu. Nakon smještaja supruga u psihijatrijsku ustanovu nije gubila vjeru u život, nego je radila, pisala, skupljala folklornu građu, pružala podršku ženama i motivirala ih da budu supruge, imaju djecu, poštuju običaje svojih majki i baka, ali da istovremeno budu svjesne doba u kojem žive i prilagode mu se. Laura nije bila feministica u smislu jednakih prava muškaraca i žena, nego u smislu buđenja svijesti u ženi o snazi koju posjeduje i koja joj treba da izdrži i ustraje u ostvarenju svih svojih ciljeva, da se zanima za umjetnost, čita, piše i razvija svoju osobnost. Laura je smatrala da razvoj žena ne bi trebao ovisiti o okolini, nego o njima samima, o njihovoj želji da napreduju.<ref name="autograf"/>

Laura se ponovno aktivirala [[1924.]] godine reagirajući na nostalgičnu priču Avrama Romana Bukija ''"Dvije susjede u dvorištu"'' (''"Dos vizinas in el kortižo"''), objavljenu u časopisu ''"Jevrejski život"''. Avram Romano Buki je toj priči izmislio razgovor između dviju susjeda, Lee i Bohorete. Susjede ležerno razgovaraju o svakodnevnim događajima, poznanicima i prijateljima. Lauru je posebno razljutilo što je jedna od susjeda, Lea, tvrdila kako škole uništavaju mlade žene jer one u želji da se obrazuju više ne žele ni glačati, ni kuhati, ni prati rublje, ni šivati, a ni ugađati svojim muževima. U sljedećem broju istoga časopisa, Laura je objavila članak ''"Majke"'' (''"Madres"'') i potpisala ga pseudonimom Bohoreta. U tom članku se oštro obrušila na Bukija i njegovu konzervativnost. Prvi put je pisala na ladino jeziku. Idejama iz članka ''"Majke"'' ostala je vjerna tijekom čitavog svog života i u svim svojim književnim i dramskim djelima: da se žene moraju školovati, a ne baviti se samo kućanskim poslovima, jer se moraju prilagoditi aktualnoj i budućoj situaciji u kojoj će žena morati raditi kako bi preživjela. Laura je vrlo dobro znala o čemu govori jer je isključivo zahvaljujući obrazovanju uspijevala sama podizati svoje sinove.<ref name="autograf"/>

Godine [[1931.]], na nagovor dr. Vite Kajona, velikog sarajevskog pisca-intelektualca, piše monografiju ''"Sefardska žena u Bosni"'' ("La mužer sefardi de Bosna"), nastalu na osnovi članka-odgovora Bernadzikowskoj-Belović iz 1916 godine. Zahvaljujući dr. Muhamedu Neziroviću, koji je monografiju preveo na bošnjački, danas to Laurino djelo može upoznati veći broj čitatelja. Laura je u knjizi detaljno opisala običaje, način odijevanja, kuhanja, vrline i mane sefardske žene, naglašavajući tradicionalne vrijednosti koje se ne smiju predati zaboravu, ali istovremeno potiče žene da se prilagode aktualnoj situaciji i da prihvate zahtjeve što ih pred njih stavljaju moderna dolazeća vremena. Što se tiče feminizma u njezinom dramskom opusu, treba naglasiti kako je njezina namjera bila podučiti žene, kroz poznate i česte situacije u svakoj obitelji, kako živjeti, kako nadvladati tekuće probleme i zadovoljiti potrebe i prema obitelji i prema društvu. Svaka žena može biti majka i raditi izvan kuće, bez grižnje savjesti, istovremeno poštujući sefardsku tradiciju. Treba imati na umu činjenicu da je Laura živjela na [[Balkan]]u, u razdoblju prije, za vrijeme i poslije Prvog svjetskog rata, te između dva rata, u razdoblju velike svjetske ekonomske krize i u vrijeme [[Fašizam|fašističkih]] progona Jevreja.<ref name="autograf"/>

Na samom početku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i [[Holokaust]]a, [[1941.]] godine, oba su joj sina [[ustaše]] odveli u [[Logor Jasenovac|logor Jasenovac]]. Slomljena tugom i brigom, Laura se razbolila i umrla skrivena u sarajevskoj bolnici [[Katoličanstvo|katoličkih]] [[Sestre milosrdnice|sestara milosrdnica]] 1942. godine. Nije znala da su joj sinove ustaše ubile već na putu prema Jasenovcu.<ref name="behar"/><ref name="autograf"/>

== Djela ==
=== Autor ===
*''La mužer sefardi de Bosna'' (Sefardska žena u Bosni) (1931)
*''Avia de ser'' (Ponekad)
*''La pasjensija vale mučo'' (Strpljenje parova vredi)
*''Tjempos pasados'' (Prošla vremena)
*''Ožos mios'' (Moje oči)
*''Esterka, Shuegra ni de baro buena'' (Majka i slijepo dobro)
*''Hermandat Madrasta el nombre le abasta'' (Bratstvo maćehe, ime dovoljno govori)

=== Prijevodi ===
* ''Djeca kapetana Granta'' ([[Jules Verne]])
* ''Veselje plaši'' (Emilea de Girardina)

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://www.radiosarajevo.ba/metromahala/kultura/laura-papo-bohoreta-sarajka-sefardska-zidovka-i-prva-feministica-balkana/281665 Laura Papo Bohoreta]

{{GLAVNIRASPORED:Papo, Laura}}
[[Kategorija:Životopisi, Sarajevo]]
[[Kategorija:Židovi u Bosni i Hercegovini]]

Laura Papo Bohoreta - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Žene u crvenom}}' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica