Suradnik10 u (test) 23:23, 17. lipanj 2023.

2023-06-17T23:23:31Z

←Starija inačica		Inačica od 17. lipanj 2023. u 23:23
Redak 15:		Redak 15:
	Sve što je Grubišićev istražitelj mučitelj radio ovoj skupini osumnjičenika, poslije je radio i drugima, kao u političkim procesima [[Filip Bagić\|Filipu Bagiću]] i [[Mirna Sunić\|Mirni Sunić]]. <ref name="Jutarnji"/>		Sve što je Grubišićev istražitelj mučitelj radio ovoj skupini osumnjičenika, poslije je radio i drugima, kao u političkim procesima [[Filip Bagić\|Filipu Bagiću]] i [[Mirna Sunić\|Mirni Sunić]]. <ref name="Jutarnji"/>

	Istražni je postupak trajao pet mjeseci. Nastavljen je presudom od četiri godine zatvora. Osumnjičenici su osuđeni bez dokaza. Samo zbog pjevanja hrvatskih domoljubnih pjesama dobili su drakonske kazne. Osuđeni su na četiri godine strogog zatvora u [[kaznionica u Lepoglavi\|Lepoglavi]]. Apsurdnost presude je bila na svakom polju. Osudio ih je sud s adresom na Trgu Nikole Šubića Zrinskog, a Grubišić i Sušac su optuženi da su pjevali pjesma o tim istim Zrinskima i Frankopanima.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW"/> Osuđenici su robijali u zatvoru u Lepoglavi s [[Josip Bilušić\|Josipom Bilušićem]], [[Marko Dizdar\|Markom Dizdarom]], [[Vlado Gotovac\|Vladom Gotovcem]], [[Tonči Marinković\|Tončijem Marinkovićem]], [[Želimir Meštrović\|Želimirom Meštrovićem]], [[Dobroslav Paraga\|Dobroslavom Paragom]], [[Marko Veselica\|Markom Veselicom]], [[Ante Znaor\|Antom Znaorom]]. Tada su [[Politički zatvorenik\|politički zatvorenici]] bili najgore tretirana skupina u zatvorima. Savezni sud iz Beograda poslije je osumnjičenicima smanjio kaznu, Grubišiću s četiri na 2,5 godina, a Sušcu sa 2,5 na godinu i pol. Smanjenje kazne bilo je tempirano. Osuđenici su pušteni nekoliko dana prije 27. rođendana da zbog starosnog ograničenja ne bi izbjegli služenje [[JNA]]. Grubišića, obilježenog kaznom zbog hrvatskog nacionalizma i bombaštva, poslali su pod prisilom služiti vojsku u [[Prokuplje\|Prokuplju]] 30-ak kilometara od Niša.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW"/> Kad je izišao do 1990. godine Grubišić nije dobio putovnicu pod izlikom da je opasan, iako ju je tražio 6 puta.<ref name="DW"/>		Istražni je postupak trajao pet mjeseci. Nastavljen je presudom od četiri godine zatvora. Osumnjičenici su osuđeni bez dokaza. Samo zbog pjevanja hrvatskih domoljubnih pjesama dobili su drakonske kazne. Osuđeni su na četiri godine strogog zatvora u [[kaznionica u Lepoglavi\|Lepoglavi]]. Apsurdnost presude je bila na svakom polju. Osudio ih je sud s adresom na Trgu Nikole Šubića Zrinskog, a Grubišić i Sušac su optuženi da su pjevali pjesma o tim istim Zrinskima i Frankopanima.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW"/> Osuđenici su robijali u zatvoru u [[Kaznionica Lepoglava\|Lepoglavi]] s [[Josip Bilušić\|Josipom Bilušićem]], [[Marko Dizdar\|Markom Dizdarom]], [[Vlado Gotovac\|Vladom Gotovcem]], [[Tonči Marinković\|Tončijem Marinkovićem]], [[Želimir Meštrović\|Želimirom Meštrovićem]], [[Dobroslav Paraga\|Dobroslavom Paragom]], [[Marko Veselica\|Markom Veselicom]], [[Ante Znaor\|Antom Znaorom]]. Tada su [[Politički zatvorenik\|politički zatvorenici]] bili najgore tretirana skupina u zatvorima. Savezni sud iz Beograda poslije je osumnjičenicima smanjio kaznu, Grubišiću s četiri na 2,5 godina, a Sušcu sa 2,5 na godinu i pol. Smanjenje kazne bilo je tempirano. Osuđenici su pušteni nekoliko dana prije 27. rođendana da zbog starosnog ograničenja ne bi izbjegli služenje [[JNA]]. Grubišića, obilježenog kaznom zbog hrvatskog nacionalizma i bombaštva, poslali su pod prisilom služiti vojsku u [[Prokuplje\|Prokuplju]] 30-ak kilometara od Niša.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW"/> Kad je izišao do 1990. godine Grubišić nije dobio putovnicu pod izlikom da je opasan, iako ju je tražio 6 puta.<ref name="DW"/>

	Šikaniranje se nastavilo i poslije. Grubišić je nakon zatvora nekoliko puta bio priveden. Godine 1989. godine opkolili su mu kuću u Sinju u kojoj je živio s trudnom suprugom. Bio je optužen za postavljanje bombe pod spomenik palim borcima u [[Hrvace\|Hrvacama]]. Na njegovu sreću, u vrijeme tog događaja koji su mu imputirali bio je u Zagrebu i taj ga je [[alibi]] spasio.<ref name="DW"/>		Šikaniranje se nastavilo i poslije. Grubišić je nakon zatvora nekoliko puta bio priveden. Godine 1989. godine opkolili su mu kuću u Sinju u kojoj je živio s trudnom suprugom. Bio je optužen za postavljanje bombe pod spomenik palim borcima u [[Hrvace\|Hrvacama]]. Na njegovu sreću, u vrijeme tog događaja koji su mu imputirali bio je u Zagrebu i taj ga je [[alibi]] spasio.<ref name="DW"/>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-23T13:56:04Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{NPOV/popraviti|autor=Expoundingmachine}}{{Jednostrano}}
'''Lašćinski proces''', '''proces Lašćina''' odnosno '''akcija Namještaj''', kako nazvana u službenim dokumentima [[Služba državne sigurnosti|SDS-a]] bio je [[Montirani politički sudski procesi|montirani politički sudski]] proces skupini hrvatskih domoljuba 1982./1983. godine.<ref name="Jutarnji">[http://www.jutarnji.hr/vijesti/celnik-drustva-politickih-zatvorenika-od-851-udbasa-njih-754-preslo-je-u-sluzbe-rh/397933/ Jutarnji list] Vanja Nezirović: ''Čelnik društva političkih zatvorenika : 'Od 851 udbaša, njih 754 prešlo je u službe RH' '', 22. lipnja 2015. (pristupljeno 27. srpnja 2016.)</ref>

U akciji je osuđen [[Marko Grubišić]], brat [[Boro Grubišić|Bore Grubišića]], saborskog zastupnika [[HDSSB]]-a i Grubišićev cimer iz studentskog doma [[Milan Sušac]].<ref name="Jutarnji"/>

Potkraj 1982., apsolvent zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marko Grubišić živio je u Zagrebu, u studentskom domu na Lašćini. Izjašnjavao se kao Hrvat, išao je u crkvu i nosio Dinamov dres. Bio je dio društva iz studentskog doma koji su nedjeljom odlazili u crkvu, na utakmice, pa i na mise zadušnice [[Alojzije Stepinac|Stepincu]]. No, nitko iz tog društva nije imao nikakve političke nakane, ni akcije ni udruživanje, a kamoli postavljanje bombe, što su im u istražnom i sudskom poslije željeli imputirati.<ref name="Jutarnji"/>

Povod za akciju SDS-a bila je zapravo izborna konferencija u studentskom domu. Studenti nisu htjeli prihvatiti kandidate za Samoupravljačku skupštinu koje je delegirao Savez komunista iz doma, nego su imali vlastite nekomunističke protukandidate. Vlasti su zbog toga samo čekale prigodu kad će im podmetnuti. Malo poslije te konferencije skupina budućih osumnjičenika bila je na rođendanu jedne kolegice 23./24. listopada 1982., gdje se kao i na mnogim drugim rođendanima pjevalo pjesme ‘Marjane, Marjane’, ‘Vilo Velebita’, vjersku pjesmu ‘Ima jedna duga cesta’ i ine. Vlasti su to iskoristili kao razlog za prikazivanje nacionalizma, premda pjesme nisu imale nacionalistička izokretanja teksta. Nitko na proslavi rođendana nije nacionalistički istupao.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW">[http://www.dw.com/hr/udba-re%C5%BEiser-straha-biv%C5%A1e-jugoslavije/a-17366468 Deutsche Welle] Siniša Bogdanić: ''UDBA - režiser straha bivše Jugoslavije'', 17. siječnja 2014. (pristupljeno 27. srpnja 2016.)</ref>
Studentske izjave nisu uzimali u obzir. [[UDBA]] je proizvodila neprijatelje da bi opravdala svoje postojanje. Ondašnja očajna ekonomska situacija velikih [[nestašica]] osnovnih potrepština i buđenje hrvatskog nacionalnog zanosa na športskim terenima, uslijed uspjeha zagrebačkih športskih klubova Dinama i Cibone, mogla je rezultirati širim nacionalnim nezadovoljstvom koje bi se moglo otrgnuti kontroli. Zbog toga je vlast kontrolirala situaciju režiranim slučajevima [[Hrvatski nacionalizam|hrvatskog nacionalizma]]. <ref name="DW"/>

Dana 11. studenoga 1982. su ih uhitili. U 4.30 sati studentski su dom opkolili [[specijalci]] sa psima i 30 vozila, kao da love nekog ozbiljnog zločinca, a ne skupinu studenata. Uhitili su Grubišića i Sušca, obojicu iz Hercegovine. Grubišića su prvo zadržali 10 dana zbog prekršaja jer navodno nije bio prijavljen u domu. Za mjesec dana opet je priveden. Dana 16. prosinca iste godine odveli su ga, ali ovaj je put istraga je trajala dulje od četiri mjeseca.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW"/>

Ispitanici su ispitivani represivnim mjerama izvan zakonskih ovlaštenja za vrijeme istraživanja u krivičnom postupku. Vezivani su za radijator posebnim lisicama (tzv. španjolkama, koje odmah reagiraju i urezuju se u zapešće) uz grube nasrtaje kojima su pokušavali [[iznuda|iznuditi]] željene odgovore od osumnjičenika. Često su im prijetili ubojstvom. Prislanjali su im pištolj na sljepoočnicu, prijetili izbacivanjem kroz prozor s trećeg kata uz režiju osumnjičekova bijega. Na detektoru laži su metodom ispitivanja kreirali ispitaničke odgovore na izrežirana pitanja, poput povezanost s [[hrvatska politička emigracija|neprijateljskom emigracijom]], postavljanjem bombe u [[NAMA|Nami]] i slično. Osumnjičenicima su stalno "obećavali" robije od 15 do 20 godina. Istražitelji su pritiskali osumnjičenike izjavama da im odvjetnici [[Željko Olujić]] i [[Ivan Gabelica]] pripadaju ‘ustaškoj bandi’, da su zatvoreni u istoj zgradi, te im neće pomoći. Istražitelj je osumnjičenike držao na detektorima cijelo vrijeme, ne bi li "priznali" da su postavili bombu. Usred noći dolazio im je u ćeliju i tukao ih. Dolazio je i u ponoć na sam Božić u ćeliju istražnog zatvora u Petrinjskoj šikanirati osumnjičenike. Uz to su [[Jugokomunistička propaganda|režimski mediji]] kreirali ‘slučaj Lašćina’, pa su kolporteri s Trga vikali izmišljotine da je osumnjičeni Marko Grubišić "pronađen", premda je pet godina živio na Lašćini.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW"/>

Sve što je Grubišićev istražitelj mučitelj radio ovoj skupini osumnjičenika, poslije je radio i drugima, kao u političkim procesima [[Filip Bagić|Filipu Bagiću]] i [[Mirna Sunić|Mirni Sunić]]. <ref name="Jutarnji"/>

Istražni je postupak trajao pet mjeseci. Nastavljen je presudom od četiri godine zatvora. Osumnjičenici su osuđeni bez dokaza. Samo zbog pjevanja hrvatskih domoljubnih pjesama dobili su drakonske kazne. Osuđeni su na četiri godine strogog zatvora u [[kaznionica u Lepoglavi|Lepoglavi]]. Apsurdnost presude je bila na svakom polju. Osudio ih je sud s adresom na Trgu Nikole Šubića Zrinskog, a Grubišić i Sušac su optuženi da su pjevali pjesma o tim istim Zrinskima i Frankopanima.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW"/> Osuđenici su robijali u zatvoru u Lepoglavi s [[Josip Bilušić|Josipom Bilušićem]], [[Marko Dizdar|Markom Dizdarom]], [[Vlado Gotovac|Vladom Gotovcem]], [[Tonči Marinković|Tončijem Marinkovićem]], [[Želimir Meštrović|Želimirom Meštrovićem]], [[Dobroslav Paraga|Dobroslavom Paragom]], [[Marko Veselica|Markom Veselicom]], [[Ante Znaor|Antom Znaorom]]. Tada su [[Politički zatvorenik|politički zatvorenici]] bili najgore tretirana skupina u zatvorima. Savezni sud iz Beograda poslije je osumnjičenicima smanjio kaznu, Grubišiću s četiri na 2,5 godina, a Sušcu sa 2,5 na godinu i pol. Smanjenje kazne bilo je tempirano. Osuđenici su pušteni nekoliko dana prije 27. rođendana da zbog starosnog ograničenja ne bi izbjegli služenje [[JNA]]. Grubišića, obilježenog kaznom zbog hrvatskog nacionalizma i bombaštva, poslali su pod prisilom služiti vojsku u [[Prokuplje|Prokuplju]] 30-ak kilometara od Niša.<ref name="Jutarnji"/><ref name="DW"/> Kad je izišao do 1990. godine Grubišić nije dobio putovnicu pod izlikom da je opasan, iako ju je tražio 6 puta.<ref name="DW"/>

Šikaniranje se nastavilo i poslije. Grubišić je nakon zatvora nekoliko puta bio priveden. Godine 1989. godine opkolili su mu kuću u Sinju u kojoj je živio s trudnom suprugom. Bio je optužen za postavljanje bombe pod spomenik palim borcima u [[Hrvace|Hrvacama]]. Na njegovu sreću, u vrijeme tog događaja koji su mu imputirali bio je u Zagrebu i taj ga je [[alibi]] spasio.<ref name="DW"/>

Žrtve ovog montiranog procesa 1991. su pisanom izjavom obavijestili Ured predsjednika Franje Tuđmana, upozorivši ga na prijašnje ponašanje u SDS-u njegova podređenog suradnika. Bilo je to u vrijeme afere sa snimkama [[Martin Špegelj|Martina Špegelja]].<ref name="Jutarnji"/>

== Napomena ==
* Vanjske poveznice sadrže tekst u kojem je osumnjičena živa osoba. Temeljem Čl. 6. st. 2. [[Europska konvencija o ljudskim pravima|EKLJP]], svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se '''nedužnim''' sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom. Zbog toga je ime te osobe izostavljeno iz teksta članka i članak sadrži samo događaje i žrtve.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Hrvatska u drugoj Jugoslaviji]]

Lašćinski proces - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 23:23, 17. lipanj 2023.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica