WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-26T05:21:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Polovtsy.jpg|mini|175px|Skulpture i tragovi kumanske kulture u južnoj Ukrajini, [[Dnjipro (grad)|Dnjipro]]]]

'''Kumani''' ili prema istočnoeuropskom izvorniku '''Polovci''' ([[grčki]]: Κο(υ)μάνοι, Ko(u)manoi; [[mađarski]]: kun / plural kunok; [[turski]]: kuman / plural kumanlar) su turkijski [[nomadi|nomadski]] narod sa prostora središnje Azije, koji je sredinom 11. stoljeća počeo naseljavati južnu rusku, a potom i ukrajinsku stepu istočne [[Europa|Europe]], točnije sjevernu obalu [[Crno more|Crnog mora]]. Taj su prostor, danas južne [[Ukrajina|Ukrajine]] i [[Moldova|Moldove]], do 10. odnosno 11. stoljeća kontrolirala slavenska plemena [[Poljani]], [[Bijeli Hrvati]], [[Tiverci]] i [[Uliči]] u sklopu [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]], koji su se nakon kumanskog proboja djelomično povukli u sjevernije predjele i otvorili prolaz prema Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj i općenito ostatku Balkana. U središnjoj Europi, Kumani su identificirani sa [[Kipčaki]]ma, ili zapadnom granom Kipčaka, a u [[Rusija|Rusiji]] i [[Ukrajina|Ukrajini]] su poznatiji kao ''Polovci''.

Nakon što su kijevski kneževi u krvavim ratovima tijekom 11. stoljeća prepustili Kumanima južnu crnomorsku stepu, Kumani su nastavili svoj pohod prema [[Rumunjska|Rumunjskoj]], odnosno Kneževini Vlaškoj, [[Bugarska|Bugarskoj]], Bizantu, [[Mađarska|Mađarskoj]] i Srbiji. Na tim su prostorima također ostavili vrijedne kulturološke tragove koji navode da je riječ o narodu s vrlo izraženim smislom za trgovinu. Postaju aktivni u trgovini sa središnjom Azijom i [[Venecija|Venecijom]]. U 12. stoljeću glavnina kumanske vojne snage poražena je od [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] koja je doživjela još jedan kratak kulturno-politički preporod, a konačni udarac oko [[1245.]] zadaju im [[Mongoli]]. Dio kumanskog naroda prodan je u roblje, dok je dio njih izbjegao u Bugarsku i Mađarsku, gdje se postupno [[Asimilacija (sociologija)|asimiliraju]]. Dio Kumana priključio se kanatu [[Zlatna Horda|Zlatne Horde]] (Zapadni Kipčaki) koja se oganizirala na bivšem kumanskom teritoriju u danas južnoj [[Rusija|Rusiji]].

==Europska povijest==

Kumani su na prostore istočne [[Europa|Europe]] ušli u podneblju južne [[Volga|Volge]] početkom 11. stoljeća. Nastavili su svoj nomadski pohod prema južnoj Ukrajini odnosno [[Kijevska Rus'|Kijevskoj Rusi]]. Nakon višegodišnjih bitki s južnim istočnoslavenskim plemenima, uključujući i [[Bijeli Hrvati|Bijele Hrvate]], koji su tada bili jedno od najistaknutijih plemena, ulaze na prostore nekadašnjih kneževina [[Moldavija|Moldavije]], [[Vlaška|Vlaške]] i [[Transilvanija|Transilvanije]]. Učvrstili su svoje središte u današnjoj Rumunjskoj i od tuda su nastavili upadati na teritorije [[Bizant|Bizantskog Carstva]], [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]], ali i južne prostore [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]].

Ugarski kralj [[Ladislav]] prvi ih je zaustavio u njihovoj brzoj ekspanziji [[1089.]] godine. Tim činom Kumani su započeli konsolidaciju vlastite države koju su nazvali [[Kumanija|Kumanijom]]. Prostori kumanske države imali su svoje središte na prostorima kneževina [[Moldavija|Moldavije]] i [[Vlaška|Vlaške]] u današnjoj [[Rumunjska|Rumunjskoj]], ali njihov nomadski vojni utjecaj bio je znatno širi. Kijevski kneževi s prostora [[Ukrajina|Ukrajine]] često su vodili ratove na crnomorskoj stepi pokušavajući ponovno uspostaviti vlastiti trgovački put prema [[Bizant]]u. Osim snažne vojske kijevskih kneževa, s Kumanima su u sukob često dolazili i [[Pečenezi]], polunomadski narod koji se u 11. stoljeća pristigavši iz [[Azija|Azije]] nastanio između [[Crno more|Crnog mora]] i [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]]. Posljednji poznati sukob Kumana i Pečenega dogodio se 1094. kada su Kumani posve porazlil Pečenege te znatan dio njih [[Asimilacija (sociologija)|asimilirali]].

U vlaško-bugarskom ustanku protiv [[Bizant]]a, Kumani su odigrali značajnu ulogu u pobjedi pobunjenika i ponovnog proglašenja [[Bugari|bugarske]] neovisnosti 1185. godine. Kumani su ponovno u 12. stoljeću porazili velikog princa [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] Vladimira II. Monomaha u [[bitka kod Stugne|bitci]] kod rijeke [[Stugna|Stugne]]. Konačno, snažnu kumansku vojsku zaustavili su [[Mongoli]] [[1238.]] godine, poslije čega su se razišli po okolnim kneževinama i državama Vlaške, Moldavije, Ugasrke, Bugarske i Bizanta. Poslije mnogih sukoba s [[Mađari]]ma, većina Kumana, zajedno s [[Jasi]]ma, je napustila Ugarsku i pridružila se svojim izbjeglim plemenima u [[Bugarska|Bugarskoj]]. Kumani koji su prebjegli u ruske stepe pridružili su se [[Zlatna Horda|Zlatnoj Hordi]] predvođenom Mongolima.

Nakon mongolske invazije, ugarski kraljevi počeli su prisvajati mađarske i rumunjske teritorije na kojima su se prethodno smjestili Kumani. Ugarski kraljevi iz dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]] i [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] imali su bliske veze s kumanskim susjedstvom i time su stjecali titule poput ''kralj Kumanije'' (lat. ''rex Cumaniae''). Kumani su se poput Ugara (Mađara) relativno dobro integrirali u društvo europskih naroda, ali nisu dugotrajno zadržali svoj identitet i time su se asimilirali. U 13. stoljeću zapadni Kumani su prihvatili [[katoličanstvo]]; u Mađarskoj su postali [[kalvinisti]], u Moldaviji su kao [[Gagauzi]] prihvatili [[Pravoslavlje|pravoslavnu vjeru]], dok su istočni Kumani s prostora [[Ukrajina|ukrajinske]] i [[Rusija|ruske]] stepe prihvatili [[islam]]. Preostali Kumani na tim istočnoeuropskim prostorima djelomično su zaslužni za formiranje multietničkog [[Krim|Krimskog kanata]] u 15. stoljeću.

Kulturni i politički utjecaj Kumana u početku je bio poprilično velik, tako da su u [[Moldavija|Moldaviji]] i [[Vlaška|Vlaškoj]] preuzimali kumanska imena, ne samo običan narod nego čak i vladari. Međutim, vremenom su se asimilirali i prevladao je rumunjski utjecaj i većina se u tim krajevima počela izjašnjavati kao [[Rumunji]]. [[Besarab I.]], sin vlaškog princa [[Tihomir Vlaški|Tihomira Vlaškog]], održao je nezavisnost od Ugarske sve do početka 14. stoljeća. Ime [[Besarab]] kumanskog je podrijetla i smatra se kumanskim imenom koje ima značenje oca kralja. Današnja regija [[Besarabija]] zauzima veći prostor države [[Moldova|Moldove]].

Utjecaj Kumana je veoma dugo ostao u [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]], sve do kraja 17. stoljeća. To se ogledalo u kumanskom jeziku i običajima koji su se održali u ugarskoj kraljevskoj županiji [[Kunság]]. Općenito je prihvaćeno da [[Bugari|bugarske]] dinastije [[Asen]], [[Šišman]] i [[Terter]] imaju kumanske korijene. Kumani su iza sebe ostavili vrijedne kulturne tragove koji su se kao napredni u svoje vrijeme vrlo brzo integrirali u kulturu europskih naroda.

==Tragovi kumanske kulture==

[[Datoteka:Costume traditionnel, Lowicz, Poland.jpg|mini|175px|Baštinici kumanske kulture u [[Mađarska|Mađarskoj]] - Paloci, Hollókő, 2007.]]

Dok je sam kumanski narod bio asimiliran od strane ostalih europskih naroda, njihovo ime se može sresti i danas u različitim oblicima i krajevima. Izvrsni primjeri za to su mjesto [[Kumanovo]] u [[Sjeverna Makedonija|Makedoniji]], zatim u [[Rumunjska|Rumunjskoj]] mjesto [[Comăneşti]] i u [[Bugarska|Bugarskoj]] mjesto [[Komana]], kao i selo Kumane u općini Novi Bečej u [[Srbija|Srbiji]]. U Mađarskoj su prilikom naseljavanja na mađarske teritorije u [[1238.]] godine imali svoju vlastitu upravu, a teritorij, gdje su bili kolonizirani, je dobio ime po njima [[Kunság]] i u tom obliku je teritorij ostao poznata sve do 19. stoljeća.

Ime Kumana (Kun) je i danas prisutno u mađarskim županijama Bač-Kiškun i Jas-Nađkun-Solnok, i u imenima gradova Kiškunhalaš i Kunsentmikloš. U Mađarskoj su Kumani bili organizirani u četiri plemena ([[Kolbas]]/Olaš u velikoj Kumaniji blizu mjesta [[Karcag]], a ostale tri u južnom dijelu zaposjednuti teritoriji). Druga grupa Kumana su [[Paloci]] (Palóc; mađ. Palócok). Ova grupa živi u sjevernoj Mađarskoj i južnoj [[Slovačka|Slovačkoj]] i ima specifičan [[dijalekt]]. Njihovo kumansko podrijetlo nije dokumentirano ali je govor potpuno isti pa ih jezikoslovci svrstavaju u istu skupinu naroda.

S obzirom da su Kumani poput Mađara podrijetlom azijski narod, njihov srodan jezik se najduže očuvao upravo u Mađarskoj, ali je po dolasku [[Turci|Turaka]] u 17. stoljeću zauvijek izgubljen. Toponimi sa osnovom kumanskog jezika se još mogu naći u Rumunjskoj u županijama [[Vaslui (županija)|Vaslui]] i [[Galaţi (županija)|Galaţi]]. U krajevima gdje je postojala [[Asimilacija (sociologija)|asimilacija]] Kumana, česta su i prezimena koje u osnovi imaju naziv Kumani kao što su Kuman, Koman ili Kun [[Nadia Comăneci]], [[Otilia Coman]] i [[Nicolai Comănescu]]. U Bugarskoj prezime Kumanov i makedonska varijanta Kumanovski i najzad u Mađarskoj prezime Kun (Bela Kun).

Kumani, odnosno Polovci se pojavljuju u staroruskom odnosno kijevskom epu ''[[Pjesma o Igorovom pohodu]]'' u kome je opisan pohod kneza Igora Svjatoslaviča protiv njih. Po motivima ovog [[ep]]a [[Aleksandar Borodin]] (dovršio ju je [[Nikolaj Rimski-Korsakov]]) je napisao operu knez Igor čiji zaseban baletni dio čine tzv. ''Polovačke igre''. Kumani su također ostavili niz zanimljivih kulturnih tragova na prostorima južne [[Ukrajina|Ukrajine]] i [[Rusija|Rusije]].

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.matica.hr/Kolo/kolo0103.nsf/AllWebDocs/gabor Kolo; Gábor Klaniczay: Svakodnevni život i elite u kasnom srednjem vijeku: civilizirani i barbari]
*[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16596944?dopt=AbstractPlus Genetsko porijeklo Kumana (eng.)]

[[Kategorija:Turkijski narodi]]
[[Kategorija:Povijest Rumunjske]]
[[Kategorija:Povijest Mađarske]]

Kumani - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica