Kruno Krstić - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 23:19, 10. lipanj 2023.

2023-06-10T23:19:12Z

Suradnik10 u (test) 23:11, 10. lipanj 2023.

2023-06-10T23:11:50Z

←Starija inačica		Inačica od 10. lipanj 2023. u 23:11
Redak 1:		Redak 1:
	Kruno Krstić''' ([[Arbanasi]] kod [[Zadar\|Zadra]], [[13. studenoga]] [[književnost u 1905.\|1905.]] - [[Zagreb]], [[6. prosinca]] [[književnost u 1987.\|1987.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[jezikoslovac]], [[filozof]], [[psiholog]], [[Enciklopedistika\|enciklopedist]], [[prevoditelj]] i kritik.		'''Kruno Krstić''' ([[Arbanasi]] kod [[Zadar\|Zadra]], [[13. studenoga]] [[književnost u 1905.\|1905.]] - [[Zagreb]], [[6. prosinca]] [[književnost u 1987.\|1987.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[jezikoslovac]], [[filozof]], [[psiholog]], [[Enciklopedistika\|enciklopedist]], [[prevoditelj]] i kritik.

	==Životopis==		==Životopis==

Suradnik10 u (test) 23:11, 10. lipanj 2023.

2023-06-10T23:11:35Z

←Starija inačica		Inačica od 10. lipanj 2023. u 23:11
Redak 3:		Redak 3:
	==Životopis==		==Životopis==
	Krunoslav Krstić rodio se u Arbanasima kod Zadra 1905. godine.<ref name="Švab">[[Mladen Švab\|Švab, Mladen]], ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // [[Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine]], br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak\|id=122224}}, str. 315.</ref> Podrijetlom je iz obitelji [[Albanci\|albanskih]] doseljenika [[Rimokatolici\|rimokatoličke]] vjere koji su [[1726.]] i [[1733.]] godine izbjegli iz turske Albanije kod [[Skadarsko jezero\|Skadarskoga jezera]] te su bili naseljeni kod Zadra.<ref name="Švab"/> Krstićev otac Ante bio je učitelj pa je Krunoslav, uz sedmero braće i sestara, djetinjstvo proveo u mjestima gdje mu je otac službovao, djelomično u [[Kukljica\|Kukljici]] na [[otok]]u [[Ugljan]]u.<ref name="Švab"/> Pučku školu polazio je od [[1910.]] do [[1915.]] godine u [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)\|Otoku]] kod [[Sinj]]a, gimnaziju kod [[Franjevci\|franjevaca]] u Sinju a [[1926.]] godine maturirao je na talijanskoj klasičnoj gimnaziji "Gabriele D'Annunzio" u Zadru.<ref name="Švab"/><ref name="Lisac">Josip Lisac: [http://ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr/wp-content/uploads/2015/06/ZADARSKA-SMOTRA-2-2015.pdf '' Hrvatski svestrani znanstvenik Kruno Krstić. U povodu 110. obljetnice rođenja'']. Zadarska smotra 2/2015. Ogranak MH Zadar</ref>{{is\|16.}} U Otoku mu se rodio brat Stanko, istaknuti medicinski stručnjak.</ref name="Lisac">{{is\|16.}} Poslije toga, od 1926. godine, polazio je studij filozofije s psihologijom i talijanski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, tu je diplomirao [[1930.]] godine, a potom je na istom fakultetu [[1934.]] godine diplomirao francuski i latinski jezik s književnošću.<ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak\|id=122224}}, str. 316.</ref> Doktorirao je [[1937.]] godine disertacijom ''Psihologija i njen predmet: perspektivna polimorfnost predmeta psihologije''.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]] Hrvatska 1941.–1945.'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 214.-215.</ref> Usavršavao se, u dva navrata, na Fonetskome institutu u Parizu, na Sorbonni i College de France iz filozofije, psihologije i lingvistike.<ref name="tko je tko"/> Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu, [[Sisak\|Sisku]] i [[Osijek]]u a [[1940.]] postaje prosvjetni referent [[Banovina Hrvatska\|Banovine Hrvatske]].<ref name="tko je tko"/>		Krunoslav Krstić rodio se u Arbanasima kod Zadra 1905. godine.<ref name="Švab">[[Mladen Švab\|Švab, Mladen]], ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // [[Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine]], br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak\|id=122224}}, str. 315.</ref> Podrijetlom je iz obitelji [[Albanci\|albanskih]] doseljenika [[Rimokatolici\|rimokatoličke]] vjere koji su [[1726.]] i [[1733.]] godine izbjegli iz turske Albanije kod [[Skadarsko jezero\|Skadarskoga jezera]] te su bili naseljeni kod Zadra.<ref name="Švab"/> Krstićev otac Ante bio je učitelj pa je Krunoslav, uz sedmero braće i sestara, djetinjstvo proveo u mjestima gdje mu je otac službovao, djelomično u [[Kukljica\|Kukljici]] na [[otok]]u [[Ugljan]]u.<ref name="Švab"/> Pučku školu polazio je od [[1910.]] do [[1915.]] godine u [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)\|Otoku]] kod [[Sinj]]a, gimnaziju kod [[Franjevci\|franjevaca]] u Sinju a [[1926.]] godine maturirao je na talijanskoj klasičnoj gimnaziji "Gabriele D'Annunzio" u Zadru.<ref name="Švab"/><ref name="Lisac">Josip Lisac: [http://ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr/wp-content/uploads/2015/06/ZADARSKA-SMOTRA-2-2015.pdf '' Hrvatski svestrani znanstvenik Kruno Krstić. U povodu 110. obljetnice rođenja'']. Zadarska smotra 2/2015. Ogranak MH Zadar</ref>{{is\|16.}} U Otoku mu se rodio brat Stanko, istaknuti medicinski stručnjak.</ref name="Lisac">{{is\|16.}} Poslije toga, od 1926. godine, polazio je studij filozofije s psihologijom i talijanski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, tu je diplomirao [[1930.]] godine, a potom je na istom fakultetu [[1934.]] godine diplomirao francuski i latinski jezik s književnošću.<ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak\|id=122224}}, str. 316.</ref> Doktorirao je [[1937.]] godine disertacijom ''Psihologija i njen predmet: perspektivna polimorfnost predmeta psihologije''.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]] Hrvatska 1941.–1945.'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 214.-215.</ref> Usavršavao se, u dva navrata, na Fonetskome institutu u Parizu, na Sorbonni i College de France iz filozofije, psihologije i lingvistike.<ref name="tko je tko"/> Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu, [[Sisak\|Sisku]] i [[Osijek]]u a [[1940.]] postaje prosvjetni referent [[Banovina Hrvatska\|Banovine Hrvatske]].<ref name="tko je tko"/>
	U Zagrebu je bio profesor na [[Nadbiskupska klasična gimnazija u Zagrebu\|Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji]] iz koje je otpušten 1934. zbog širenja liberalnih ideja među učenicima.</ref name="Lisac">{{is\|16.}} U Banovini Hrvatskoj je od 1940. do 1941. bio je prosvjetni referent u Odjelu za prosvjetu Banovine Hrvatske.</ref name="Lisac">{{is\|16.}}		U Zagrebu je bio profesor na [[Nadbiskupska klasična gimnazija u Zagrebu\|Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji]] iz koje je otpušten 1934. zbog širenja liberalnih ideja među učenicima.</ref name="Lisac">{{is\|16.}} U Banovini Hrvatskoj je od 1940. do 1941. bio je prosvjetni referent u Odjelu za prosvjetu Banovine Hrvatske.</ref name="Lisac">{{is\|16.}} Za vrijeme [[NDH]] surađuje, uglavnom, s filološkim i filozofskim prilozima u ''[[Hrvatski narod (Zagreb)\|Hrvatskom narodu]]'', ''Novom listu'', ''[[Hrvatska revija\|Hrvatskoj reviji]]'', ''[[Hrvatska smotra\|Hrvatskoj smotri]]'', ''[[Vijenac (časopis)\|Viencu]]'' i ''[[Spremnost (Zagreb)\|Spremnosti]]''.<ref name="tko je tko"/> U NDH je bio lektor u [[Hrvatski državni ured za jezik\|Hrvatskome državnom uredu za jezik]] (1941. – 1943.). Pretkraj rata 1945. bio je asistent u Psihologijskome zavodu Filozofskoga fakulteta. </ref name="Lisac">{{is\|16.}}
	Za vrijeme [[NDH]] surađuje, uglavnom, s filološkim i filozofskim prilozima u ''[[Hrvatski narod (Zagreb)\|Hrvatskom narodu]]'', ''Novom listu'', ''[[Hrvatska revija\|Hrvatskoj reviji]]'', ''[[Hrvatska smotra\|Hrvatskoj smotri]]'', ''[[Vijenac (časopis)\|Viencu]]'' i ''[[Spremnost (Zagreb)\|Spremnosti]]''.<ref name="tko je tko"/> U NDH je bio lektor u [[Hrvatski državni ured za jezik\|Hrvatskome državnom uredu za jezik]] (1941. – 1943.). Pretkraj rata 1945. bio je asistent u Psihologijskome zavodu Filozofskoga fakulteta. </ref name="Lisac">{{is\|16.}}
	Od početka [[1942.]] do početka [[1943.]] godine bio je u [[Italija\|Italiji]] na usavršavanju jezika a nakon povratka ponovno se zaposlio na gimnaziji u Zagrebu, gdje je radio do [[20. travnja]] [[1945.]] godine, nakon čega je imenovan asistentom na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.<ref name="tko je tko"/> U svibnju 1945. emigrirao je u [[Austrija\|Austriju]] a poslije šest mjeseci vratio se u Zagreb. Privatna tužba "zbog suradnje s okupatorom" je, [[1947.]] godine, od Javnoga tužilaštva u Zagrebu odbačena kao neosnovana.<ref name="tko je tko"/><ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak\|id=122224}}, str. 319.</ref>		Od početka [[1942.]] do početka [[1943.]] godine bio je u [[Italija\|Italiji]] na usavršavanju jezika a nakon povratka ponovno se zaposlio na gimnaziji u Zagrebu, gdje je radio do [[20. travnja]] [[1945.]] godine, nakon čega je imenovan asistentom na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.<ref name="tko je tko"/> U svibnju 1945. emigrirao je u [[Austrija\|Austriju]] a poslije šest mjeseci vratio se u Zagreb. Privatna tužba "zbog suradnje s okupatorom" je, [[1947.]] godine, od Javnoga tužilaštva u Zagrebu odbačena kao neosnovana.<ref name="tko je tko"/><ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak\|id=122224}}, str. 319.</ref>
	Krstiću je već pretkraj 1945. bilo predviđeno da će ga objesiti u Zagrebu, ali ga je spasio [[Ivo Bogdan]].</ref name="Lisac">{{is\|16.}}		Krstiću je već pretkraj 1945. bilo predviđeno da će ga objesiti u Zagrebu, ali ga je spasio [[Ivo Bogdan]].</ref name="Lisac">{{is\|16.}}
Redak 22:		Redak 21:
	1933. je zastupljen pjesmom ''Balada'' u znamenitoj Tadijanović-Delorkovoj antologiji ''Hrvatska moderna lirika''. Pjesme su mu prevedena na češki i na slovački. </ref name="Lisac">{{is\|17.}}		1933. je zastupljen pjesmom ''Balada'' u znamenitoj Tadijanović-Delorkovoj antologiji ''Hrvatska moderna lirika''. Pjesme su mu prevedena na češki i na slovački. </ref name="Lisac">{{is\|17.}}

	U prozi mu se ističe roman-pripovijest ''Izlet na Mars''. Sutvorac je Hvaranin [[Luka Perinić]] (1906. – 1999.). Djelo je izazilo u periodici i kritički je prikazivalo prilike u prvoj Jugoslaviji.</ref name="Lisac">{{is\|17.}} Roman je znanstvenofantastični i zabranjen je jer je aluzivno kritizirao jugoslavensku vlast.		U prozi mu se ističe roman-pripovijest ''Izlet na Mars''. Sutvorac je Hvaranin [[Luka Perinić]] (1906. – 1999.). Djelo je izazilo u periodici i kritički je prikazivalo prilike u prvoj Jugoslaviji.</ref name="Lisac">{{is\|17.}} Roman je znanstvenofantastični i zabranjen je jer je aluzivno kritizirao jugoslavensku vlast.<ref name="između totalitarizama"/>


	==Djela==		==Djela==

Suradnik10 u (test) 23:10, 10. lipanj 2023.

2023-06-10T23:10:31Z

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-Kruno Krstić''' ([[Arbanasi]] kod [[Zadar|Zadra]], [[13. studenoga]] [[1905.]] - [[Zagreb]], [[6. prosinca]] [[1987.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[jezikoslovac]], [[filozof]], [[psiholog]], [[Enciklopedistika|enciklopedist]], [[prevoditelj]] i kritik.
+Kruno Krstić''' ([[Arbanasi]] kod [[Zadar|Zadra]], [[13. studenoga]] [[književnost u 1905.|1905.]] - [[Zagreb]], [[6. prosinca]] [[književnost u 1987.|1987.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[jezikoslovac]], [[filozof]], [[psiholog]], [[Enciklopedistika|enciklopedist]], [[prevoditelj]] i kritik.
 ==Životopis==
-Krunoslav Krstić rodio se u Arbanasima kod Zadra 1905. godine.<ref name="Švab">[[Mladen Švab|Švab, Mladen]], ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // [[Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine]], br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 315.</ref> Podrijetlom je iz obitelji [[Albanci|albanskih]] doseljenika [[Rimokatolici|rimokatoličke]] vjere koji su [[1726.]] i [[1733.]] godine izbjegli iz turske Albanije kod [[Skadarsko jezero|Skadarskoga jezera]] te su bili naseljeni kod Zadra.<ref name="Švab"/> Krstićev otac Ante bio je učitelj pa je Krunoslav, uz sedmero braće i sestara, djetinjstvo proveo u mjestima gdje mu je otac službovao, djelomično u [[Kukljica|Kukljici]] na [[otok]]u [[Ugljan]]u.<ref name="Švab"/> Pučku školu polazio je od [[1910.]] do [[1915.]] godine u [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)|Otoku]] kod [[Sinj]]a, gimnaziju kod [[Franjevci|franjevaca]] u Sinju a [[1926.]] godine maturirao je na talijanskoj klasičnoj gimnaziji "Gabriele D'Annunzio" u Zadru.<ref name="Švab"/> Poslije toga, od 1926. godine, polazio je studij filozofije s psihologijom i talijanski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, tu je diplomirao [[1930.]] godine, a potom je na istom fakultetu [[1934.]] godine diplomirao francuski i latinski jezik s književnošću.<ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 316.</ref> Doktorirao je [[1937.]] godine disertacijom ''Psihologija i njen predmet: perspektivna polimorfnost predmeta psihologije''.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]] Hrvatska 1941.–1945.'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 214.-215.</ref> Usavršavao se, u dva navrata, na Fonetskome institutu u Parizu, na Sorbonni i College de France iz filozofije, psihologije i lingvistike.<ref name="tko je tko"/> Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu, [[Sisak|Sisku]] i [[Osijek]]u a [[1940.]] postaje prosvjetni referent [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]].<ref name="tko je tko"/> Za vrijeme [[NDH]] surađuje, uglavnom, s filološkim i filozofskim prilozima u ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatskom narodu]]'', ''Novom listu'', ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]'', ''[[Hrvatska smotra|Hrvatskoj smotri]]'', ''[[Vijenac (časopis)|Viencu]]'' i ''[[Spremnost (Zagreb)|Spremnosti]]''.<ref name="tko je tko"/> Od početka [[1942.]] do početka [[1943.]] godine bio je u [[Italija|Italiji]] na usavršavanju jezika a nakon povratka ponovno se zaposlio na gimnaziji u Zagrebu, gdje je radio do [[20. travnja]] [[1945.]] godine, nakon čega je imenovan asistentom na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.<ref name="tko je tko"/> U svibnju 1945. emigrirao je u [[Austrija|Austriju]] a poslije šest mjeseci vratio se u Zagreb. Privatna tužba "zbog suradnje s okupatorom" je, [[1947.]] godine, od Javnoga tužilaštva u Zagrebu odbačena kao neosnovana.<ref name="tko je tko"/><ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 319.</ref> Od povratka pa do [[1948.]] godine bio je bez posla a zatim do [[1950.]] godine radi kao korespondent, evidentičar i skladištar u zadarskoj ispostavi [[split]]skoga ''[[Mesopromet]]a''.<ref name="tko je tko"/> 1950. godine radi kao bibliotekar u zadarskome Povijesnom arhivu a od [[1951.]] do [[1975.]] godine radio je u [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|Leksikografskome zavodu]].
+Krunoslav Krstić rodio se u Arbanasima kod Zadra 1905. godine.<ref name="Švab">[[Mladen Švab|Švab, Mladen]], ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // [[Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine]], br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 315.</ref> Podrijetlom je iz obitelji [[Albanci|albanskih]] doseljenika [[Rimokatolici|rimokatoličke]] vjere koji su [[1726.]] i [[1733.]] godine izbjegli iz turske Albanije kod [[Skadarsko jezero|Skadarskoga jezera]] te su bili naseljeni kod Zadra.<ref name="Švab"/> Krstićev otac Ante bio je učitelj pa je Krunoslav, uz sedmero braće i sestara, djetinjstvo proveo u mjestima gdje mu je otac službovao, djelomično u [[Kukljica|Kukljici]] na [[otok]]u [[Ugljan]]u.<ref name="Švab"/> Pučku školu polazio je od [[1910.]] do [[1915.]] godine u [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)|Otoku]] kod [[Sinj]]a, gimnaziju kod [[Franjevci|franjevaca]] u Sinju a [[1926.]] godine maturirao je na talijanskoj klasičnoj gimnaziji "Gabriele D'Annunzio" u Zadru.<ref name="Švab"/><ref name="Lisac">Josip Lisac: [http://ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr/wp-content/uploads/2015/06/ZADARSKA-SMOTRA-2-2015.pdf '' Hrvatski svestrani znanstvenik Kruno Krstić. U povodu 110. obljetnice rođenja'']. Zadarska smotra 2/2015. Ogranak MH Zadar</ref>{{is|16.}} U Otoku mu se rodio brat Stanko, istaknuti medicinski stručnjak.</ref name="Lisac">{{is|16.}} Poslije toga, od 1926. godine, polazio je studij filozofije s psihologijom i talijanski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, tu je diplomirao [[1930.]] godine, a potom je na istom fakultetu [[1934.]] godine diplomirao francuski i latinski jezik s književnošću.<ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 316.</ref> Doktorirao je [[1937.]] godine disertacijom ''Psihologija i njen predmet: perspektivna polimorfnost predmeta psihologije''.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]] Hrvatska 1941.–1945.'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 214.-215.</ref> Usavršavao se, u dva navrata, na Fonetskome institutu u Parizu, na Sorbonni i College de France iz filozofije, psihologije i lingvistike.<ref name="tko je tko"/> Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu, [[Sisak|Sisku]] i [[Osijek]]u a [[1940.]] postaje prosvjetni referent [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]].<ref name="tko je tko"/>
-Umro je u Zagrebu 1987. godine.
+Umro je u Zagrebu 1987. godine. Smrt je bila u burnim okolnostima. Oklevetao ga je bezočno bivši tajnik stranačke organizacije (''sekretar partijske organizacije'') Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda u Zagrebu [[Božidar Feldbauer]]. Težini klevete daje činjenica da je Feldbauer revno svoj optužbeni dopis poslao na više adresa. Krajnje grube optužbe teško su uzrujale već duboko starog Krunu Krstića što je prouzročilo smrt.  Nisu pomogle ni isprike odgovornih ljudi u ustanovi u kojoj je dugo radio (Vladimir Pezo, Saša Vereš).Premda je imao dokaza da nikad nije pripadao ustaškom pokretu, to ga nije spasilo od optužba poput onih da je "promotor ustaške ideologije " i sl..16
 ==Djela==

WikiSysop: bnz

2022-03-22T16:07:29Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 22. ožujak 2022. u 16:07
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Kruno Krstić'''-->'''~~Kruno Krstić''' ([[Arbanasi]] kod [[Zadar\|Zadra]], [[13. studenoga]] [[1905.]] - [[Zagreb]], [[6. prosinca]] [[1987.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[jezikoslovac]], [[filozof]], [[psiholog]], [[Enciklopedistika\|enciklopedist]], [[prevoditelj]] i kritik.		Kruno Krstić''' ([[Arbanasi]] kod [[Zadar\|Zadra]], [[13. studenoga]] [[1905.]] - [[Zagreb]], [[6. prosinca]] [[1987.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[jezikoslovac]], [[filozof]], [[psiholog]], [[Enciklopedistika\|enciklopedist]], [[prevoditelj]] i kritik.

	==Životopis==		==Životopis==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-05T03:22:40Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Kruno Krstić''' ([[Arbanasi]] kod [[Zadar|Zadra]], [[13. studenoga]] [[1905.]] - [[Zagreb]], [[6. prosinca]] [[1987.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[jezikoslovac]], [[filozof]], [[psiholog]], [[Enciklopedistika|enciklopedist]], [[prevoditelj]] i kritik.

==Životopis==
Krunoslav Krstić rodio se u Arbanasima kod Zadra 1905. godine.<ref name="Švab">[[Mladen Švab|Švab, Mladen]], ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // [[Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine]], br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 315.</ref> Podrijetlom je iz obitelji [[Albanci|albanskih]] doseljenika [[Rimokatolici|rimokatoličke]] vjere koji su [[1726.]] i [[1733.]] godine izbjegli iz turske Albanije kod [[Skadarsko jezero|Skadarskoga jezera]] te su bili naseljeni kod Zadra.<ref name="Švab"/> Krstićev otac Ante bio je učitelj pa je Krunoslav, uz sedmero braće i sestara, djetinjstvo proveo u mjestima gdje mu je otac službovao, djelomično u [[Kukljica|Kukljici]] na [[otok]]u [[Ugljan]]u.<ref name="Švab"/> Pučku školu polazio je od [[1910.]] do [[1915.]] godine u [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)|Otoku]] kod [[Sinj]]a, gimnaziju kod [[Franjevci|franjevaca]] u Sinju a [[1926.]] godine maturirao je na talijanskoj klasičnoj gimnaziji "Gabriele D'Annunzio" u Zadru.<ref name="Švab"/> Poslije toga, od 1926. godine, polazio je studij filozofije s psihologijom i talijanski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, tu je diplomirao [[1930.]] godine, a potom je na istom fakultetu [[1934.]] godine diplomirao francuski i latinski jezik s književnošću.<ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 316.</ref> Doktorirao je [[1937.]] godine disertacijom ''Psihologija i njen predmet: perspektivna polimorfnost predmeta psihologije''.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]] Hrvatska 1941.–1945.'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 214.-215.</ref> Usavršavao se, u dva navrata, na Fonetskome institutu u Parizu, na Sorbonni i College de France iz filozofije, psihologije i lingvistike.<ref name="tko je tko"/> Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu, [[Sisak|Sisku]] i [[Osijek]]u a [[1940.]] postaje prosvjetni referent [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]].<ref name="tko je tko"/> Za vrijeme [[NDH]] surađuje, uglavnom, s filološkim i filozofskim prilozima u ''[[Hrvatski narod (Zagreb)|Hrvatskom narodu]]'', ''Novom listu'', ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]'', ''[[Hrvatska smotra|Hrvatskoj smotri]]'', ''[[Vijenac (časopis)|Viencu]]'' i ''[[Spremnost (Zagreb)|Spremnosti]]''.<ref name="tko je tko"/> Od početka [[1942.]] do početka [[1943.]] godine bio je u [[Italija|Italiji]] na usavršavanju jezika a nakon povratka ponovno se zaposlio na gimnaziji u Zagrebu, gdje je radio do [[20. travnja]] [[1945.]] godine, nakon čega je imenovan asistentom na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.<ref name="tko je tko"/> U svibnju 1945. emigrirao je u [[Austrija|Austriju]] a poslije šest mjeseci vratio se u Zagreb. Privatna tužba "zbog suradnje s okupatorom" je, [[1947.]] godine, od Javnoga tužilaštva u Zagrebu odbačena kao neosnovana.<ref name="tko je tko"/><ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 319.</ref> Od povratka pa do [[1948.]] godine bio je bez posla a zatim do [[1950.]] godine radi kao korespondent, evidentičar i skladištar u zadarskoj ispostavi [[split]]skoga ''[[Mesopromet]]a''.<ref name="tko je tko"/> 1950. godine radi kao bibliotekar u zadarskome Povijesnom arhivu a od [[1951.]] do [[1975.]] godine radio je u [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|Leksikografskome zavodu]].

Umro je u Zagrebu 1987. godine.

==Lingvističko djelo==
Iznimno važno lingvističko djelo Krune Krstića slabo je poznato i priznato u hrvatskoj javnosti. Najpoznatiji je kao suautor rasprave ''[[Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika]]'' u kojoj je pripremio razlikovni rječnik, no njegovo je jezikoslovno djelovanje širega raspona; budući razasuto u više članaka nije u javnosti poznato ni priznato koliko zavrjeđuje. U tim je tekstovima dr. Krstić, posebice u polemikama nakon izlaska ''Razlika'' vrlo utemeljeno pobio glavne serbokroatističke teze supolemičara, napose Maretićeva učenika, svećenika jugounitarne usmjerbe Jerka Grškovića (iz te polemike potječe ironični prikaz dvoimenoga jezika, metafora koju je kasnije upotrijebio [[Tomislav Ladan]] [[1967.]] u rasprama oko rječnika kojeg su uređivale [[Matica hrvatska]] i [[Matica srpska]], kad je u časopisu ''Kritika'' objavio tekst naslova “Centaurski rječnik centaurskog jezika”). Kruno je Krstić autorom i važnih tekstova “Hrvatsko jezično zakonodavstvo”, “Smisaoni prostor riječi”, “Pitanje srbizama”, “Povijesni put hrvatskoga književnoga jezika”, i dr., većinom objavljenih u tisku [[1941.]] – [[1942.]] Dio je tih članaka dostupan u knjizi [[Marko Samardžija|Marka Samardžije]] ''Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u NDH'', HSN, Zagreb, 2008. U njima je Krstić jasno ocrtao hrvatsku tronarječnu osebujnost, predvidio “normativni tlak” koje je nastao sredinom [[18. stoljeće|18. stoljeća]] kao početak općehrvatskoga jezičnoga standarda, odbacio mladogramatičarstvo koje je potrajalo u nekim segmentima hrvatskoga jezikoslovlja i do šestoga desetljeća [[20. stoljeće|20. stoljeća]], te naglasio ulogu hrvatske renesansne književnosti u kodifikaciji općenacionalnoga jezika (što je područje koje tek čeka detaljniju obradbu). Jedan od najglasnijih protivnika ponovne uvedbe [[Korijenski pravopis|korijenskoga pravopisa]], nije se, kao ni ostali jezikoslovci, mogao oduprijeti oktroiranoj jezičnoj politici [[poglavnik]]a [[Ante Pavelić|Pavelića]]. Svršetak rata je dočekao u egzistencijalno nesigurnom položaju, pa ga je tek [[Miroslav Krleža]], kad je postavljen za glavnoga urednika Enciklopedije Jugoslavije, uspio zaposliti u [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|Leksikografskom zavodu]]. Krstić je tamo ostao do kraja radnoga vijeka, napisavši mnoštvo enciklopedijskih natuknica, no jezikoslovnim i općenito kulturnim i književnim radom pod svojim imenom nije se mogao baviti zbog “grijehova” lingvističkih rasprava objavljenih tečajem [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] i u početku [[NDH]], što bijaše neoprostivim prijestupom u očima jugoslavenske jezične politike serbokroatizma.

==Djela==
* ''Psihologija i njen predmet: perspektivna polimorfnost predmeta psihologije'', Zagreb, 1937.
* ''Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika'', Zagreb, 1940. (suautor [[Petar Guberina]]), (pretisak, Mainz, 1977.)
* ''Filozofija u Hrvatskoj: Poviestni pregled'', Zagreb, 1943.
* ''Rječnik govora zadarskih Arbanasa'', Zadar, 1987.
* ''Doseljenje Arbanasa u Zadar'', Zadar, 1988. (suautori [[Željko Karavida]] i [[Marijan Szabo]])
* ''Hrvatski pravopis'', 1998. (suautori s Petar Guberina i [[Franjo Cipra]]){{fusg|1}}
* ''Marko Marulić: The author of the term "psychology"'', Zagreb, 2000.<ref>[http://mjesec.ffzg.hr/webpac/?rm=results&show_full=1&f=PersonalName&v=Krsti%E6%20Kruno Knjižnice filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Krstić, Kruno], preuzeto 27. veljače 2013.</ref>
===Prijevodi===
* S talijanskoga jezika: [[Francis Carco]], ''Ekipa'', Zagreb, 1940.
* S engleskoga jezika: [[Mark Twain]], ''Mali Toma u balonu'', Sarajevo, 1952. i [[Sigrid Undset]], ''Proljeće''.
* S francuskoga jezika zbirku kineske lirike Tsen Tsonming, ''Une nuit d'hiver''.<ref>Švab, Mladen, ''Građa za bio-bibiografiju Krunoslava Krstića - u povodu 90-godišnjice rođenja'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (41-42) (1995.), str. 315.-334. {{Hrčak|id=122224}}, str. 320.</ref>

==Bilješke==
{{fusd|1}}To djelo nije objavljeno 1941. godine zbog zabrane a pretisak sačuvanih pokusnih otisaka objavljen je 1998. godine.<ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/32923/ Proleksis enciklopedija: Krstić, Kruno], preuzeto 27. veljače 2013.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
* [http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1750 Krležijana: Krstić, Kruno]
* [[Zlatko Posavac|Posavac, Zlatko]], ''Kruno Krstić kao istraživač i povjesnik hrvatske filozofije'' // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 1-2 (43-44) (1996.), str. 267.-307. {{Hrčak|id=121729}}
* [https://www.scribd.com/doc/78092877/Kruno-Krstić-Hrvatsko-jezično-zakonodavstvo Kruno Krstić: Hrvatsko jezično zakonodavstvo]

{{GLAVNIRASPORED:Krstić, Kruno}}
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]
[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
[[Kategorija:Hrvatski psiholozi]]
[[Kategorija:Hrvatski enciklopedisti]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]