WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T15:48:17Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 15:48
Redak 71:		Redak 71:

	== Srpstvo Krsta Popovića ==		== Srpstvo Krsta Popovića ==
	Krsto Popović je zbog srbijanske okupacije Crne Gore, kako je to doživljavano od pristalica dinastije Petrović, bio antisrbijanski raspoložen. To se najbolje vidi iz njegovog emigranstkog pisanja za [[Glas Crnogorca]], 1919. godine, broj 80., u članku ''Oporuka crnogorskih ustaša na poruku srbijanskih siledžija u Crnoj Gori''. Ipak, njegovo antisrbijanstvo ne treba poistovjećivati s antisrpstvom, jer u istom članku piše ''da je Crna Gora ona zemlja đe se čuvala i sačuvala iskra slobode Srbinove.''<ref>{{~~Cite book~~\|last= Popović\|first= Krsto \|authorlink= \|title= Glas Crnogorca, br. 80., po julijanskom kalendaru 27. 11. 1919., po gregorijanskom kalendaru: 10. 12. 1919., str. 4., Oporuka crnogorskih ustaša na poruku srbijanskih siledžija u Crnoj Gori\|year=1919.\|url= http://www.dlib.me/sken_prikaz_1_f.php?id_jedinice=3326&skrd=1&fbclid=IwAR0KpKcR7PacHjzwHvEQMT9uxNZBUlkvZBv2byKygBh_ABZSLpT66fElR4Y\|publisher= \|location= \|id= }}</ref> Tadašnji Crnogorci, pristalice Nikole Petrovića su imale srpsku nacionalnu svijest,<ref>{{~~Cite book~~\|last=Banac\|first=Ivo\|authorlink= \|title=Protiv straha\|year=1992.\|url=\|publisher=Slon\|pages=14.\|location=Zagreb\|id= }}</ref> ali rivalstvo dvije dinastije je dovodilo do političkih sukoba između Srbije i Crne Gore. Crnogorski povjesničar i nacionalni Crnogorac Živko Andrijašević je zapisao da tadašnja crnogorska vlast nije smatrala za potrebno da u popisnim knjigama ima odrednicu o nacionalnom karakteru svog stanovništva, jer se smatralo da su svi Srbi.<ref>{{~~Cite book~~\|last=Andrijašević\|first= Živko\|authorlink = \| title =Srpstvo u Crnoj Gori, poglavlje: Državna ideologija je isticala da su Crnogorci "zadužili Srpstvo"\|year=\|url = http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/srpstvo_u_cg.htm\|publisher=\|location=\|id=}}</ref>		Krsto Popović je zbog srbijanske okupacije Crne Gore, kako je to doživljavano od pristalica dinastije Petrović, bio antisrbijanski raspoložen. To se najbolje vidi iz njegovog emigranstkog pisanja za [[Glas Crnogorca]], 1919. godine, broj 80., u članku ''Oporuka crnogorskih ustaša na poruku srbijanskih siledžija u Crnoj Gori''. Ipak, njegovo antisrbijanstvo ne treba poistovjećivati s antisrpstvom, jer u istom članku piše ''da je Crna Gora ona zemlja đe se čuvala i sačuvala iskra slobode Srbinove.''<ref>{{Citiranje knjige\|last= Popović\|first= Krsto \|authorlink= \|title= Glas Crnogorca, br. 80., po julijanskom kalendaru 27. 11. 1919., po gregorijanskom kalendaru: 10. 12. 1919., str. 4., Oporuka crnogorskih ustaša na poruku srbijanskih siledžija u Crnoj Gori\|year=1919.\|url= http://www.dlib.me/sken_prikaz_1_f.php?id_jedinice=3326&skrd=1&fbclid=IwAR0KpKcR7PacHjzwHvEQMT9uxNZBUlkvZBv2byKygBh_ABZSLpT66fElR4Y\|publisher= \|location= \|id= }}</ref> Tadašnji Crnogorci, pristalice Nikole Petrovića su imale srpsku nacionalnu svijest,<ref>{{Citiranje knjige\|last=Banac\|first=Ivo\|authorlink= \|title=Protiv straha\|year=1992.\|url=\|publisher=Slon\|pages=14.\|location=Zagreb\|id= }}</ref> ali rivalstvo dvije dinastije je dovodilo do političkih sukoba između Srbije i Crne Gore. Crnogorski povjesničar i nacionalni Crnogorac Živko Andrijašević je zapisao da tadašnja crnogorska vlast nije smatrala za potrebno da u popisnim knjigama ima odrednicu o nacionalnom karakteru svog stanovništva, jer se smatralo da su svi Srbi.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Andrijašević\|first= Živko\|authorlink = \| title =Srpstvo u Crnoj Gori, poglavlje: Državna ideologija je isticala da su Crnogorci "zadužili Srpstvo"\|year=\|url = http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/srpstvo_u_cg.htm\|publisher=\|location=\|id=}}</ref>

	== Priznanja za borbu protiv srbijanske okupacije ==		== Priznanja za borbu protiv srbijanske okupacije ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-31T03:02:21Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir vojna osoba
|ime = Krsto Popović<br>Крсто Поповић
|slika = Brigadir-krsto-popovic-196x300.jpg
|opis =
|datum rođenja = [[14. rujna]] [[1881.]]
|mjesto rođenja = [[Cuce]], [[Cetinje]], [[Crna Gora]]
|datum smrti = [[14. ožujka]] [[1947.]]
|mjesto smrti = [[Cuce|Katunska nahija]], [[Crna Gora]]
|nacionalnost = [[Crnogorci|Crnogorac]]
|puno ime =
|nadimak =
|supruga = Marija
|suprug =
|titule =
|knjige =
|služba = [[1906.]] – [[1922.]],[[1942.]] – [[1944.]]
|čin = [[general]]
|ratovi = [[Prvi balkanski rat]], [[Drugi balkanski rat]], [[Prvi svjetski rat]], [[Božićna pobuna]], [[Komiti|komitska gerila]], [[Drugi svjetski rat]]
|bitke =
|vojska = [[Crnogorska narodna vojska 1879.-1912.]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]]
|rod =
|jedinice =
|zapovijedao = [[Božićni ustanak]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]]
|odlikovanja = [[Spomenica Božićne pobune]]
}}

'''Krsto Popović''' ([[crnogorski|na crnogor. ćiril.]] '''Крсто Поповић''', [[Cuce]], [[Cetinje]], [[14. rujna]] [[1881.]] - Bojanje brdo, Katunska nahija, [[Crna Gora]], [[14. ožujka]] [[1947.]]), [[karizma]]tična je osobnost [[Crnogorska povijest|crnogorske političke povijesti ]] prve polovice [[20. stoljeće|20. stoljeća]], [[general]] i [[Božićna pobuna|jedan od organizatora Božićne pobune]] [[1918.]] godine.

Popović je bio posljednji zapovjednik [[Crnogorska vojska 1919.-1921.|''Glavnog stožera Crnogorske kraljevske vojske'' u Gaeti]] ([[1919.]] – [[1921.]]), [[Komiti|šef komitskih grupa]] u planinama Crne Gore, [[emigracija|politički emigrant]], a potom [[Crnogorska stranka|član Crnogorske stranke]]. U [[Drugi svjetski rat|u Drugom svjetskom ratu]] [[Lovćenska brigada|zapovjednik Lovćenske brigade]], koja je bila i [[četnici|antičetnički]] i [[NOVJ|antipartizanski]] orijentirana.<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/30306-krsto-popovic-sedamdeset-godina-od-pogibije-3 Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (3)]</ref>

Znamenita je njegova poruka sunarodnicima:

{{citat|Uvijek imajte na umu da ste Crnogorci i mislite crnogorski!|<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/30306-krsto-popovic-sedamdeset-godina-od-pogibije-3 Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (3)]</ref>}}

Ubijen je [[1947.]] godine u zasjedi [[OZNA]]-e. I danas je u Crnoj Gori živo sjećanje na Krsta Popovića kao borca za nacionalna prava [[Crnogorci|Crnogoraca]].
[[Sinonim]] je oružane borbe Crnogoraca koja se definira kroz slogan ''[[Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore]]''.

== Podrijetlo i obitelj ==
Krsto Popović je sin crnogorskoga časnika Todora - Zrna i majke Ćetne (rođene Krivokapić). Vjenčao se 1905. godine s Marijom, i u tome braku imali su djecu: Nikolu i Radovana, Zlatanu, Milosavu, Stanu, Savicu i Bosiljku.<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/29954-krsto-popovic-sedmdeset-godina-od-pogibije-1 Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (1)]</ref>

== Časnička naobrazba ==
Nakon osnovne škole završio je ''Crnogorsku knjaževsku časničku školu'' i zavrijedio čin potporučnika [[1906.]] godine, a čin poručnika ''Crnogorske vojske'' [[1909.]] godine. Zatim biva postavljen za ravnatelja [[crnogorska policija|crnogorske policije]] na [[Cetinje|Cetinju]]. Sljedeće dvije godine Popović je predavač na dočasničkom učilištu. Bio je jednim od najodlikovanijih crnogorskih [[časnik|časnika]].

== Ratna iskustva ==
Kao zapovjednik čete u Katunskoj brigadi u [[Prvi Balkanski rat|Prvom Balkanskom ratu]] [[1912.]] – [[1913.]] sudionik je crnogorsko-turskih borbi za [[Skadar]]. U [[Drugi balkanski rat|Drugom balkanskom ratu]] s činom [[satnik]]a [[1913.]] godine zapovijeda istom postrojbom tijekom zajedničkih srpsko-crnogorskih borbi s [[Bugari]]ma u [[Makedonija|Makedoniji]].

U svibnju [[1914.]] godine Popović je, kao izvanredno talentiran, imenovan za zapovjednika stožera 5. divizije Crnogorske (kraljevske) vojske u [[Pljevlja|Pljevljima]]. Za [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] zapovjednik je jednog od sektora crnogorske ofenzivne operacije kojom se došlo nadomak [[Sarajevo|Sarajeva]] ([[Glasinac]]a). Tijekom [[Mojkovačka bitka|Mojkovačke bitke]] [[1916.]] godine sa svojim je bataljunom smjelim protuudarima zbacio [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] jedinice s obronaka planine [[Bjelasica|Bjelasice]].

== Internacija ==
Po kapitulaciji [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gore]] Popović je interniran u logor ''Boldogason'' ([[Mađarska]]). Svršetkom rata, Popović s većom skupinom elitnih crnogorskih časnika zatočenih u austro-ugarskim logorima biva preventivno uhićen na osnovu zapovijedi ''Vrhovne komande Vojske'' [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] potčinjenim armijskim stožerima [[Zagreb]], [[Sarajevo]], [[Beograd]] i [[Skoplje]], radi sprječavanja njihovoga povratka u Crnu Goru ''"dok se pitanje ujedinjenja ne riješi"''. Ove su mjere obuhvatile crnogorske časnike, koji su, doista, kasnije sudjelovali u organiziranju [[Crnogorci|Crnogoraca]] za oružani otpor pripojenja Crne Gore Srbiji. Među tada uhićenim ima i onih s najvećim činovima: [[general]] [[Milutin Vučinić]], general [[Radomir Vešović]], [[vojvoda]] Đuro Petrović i ini.

== Božićna pobuna ==
[[Datoteka:Spomenica božićne pobune.jpg|minijatura|[[Spomenica Božićne pobune|''Spomenica Božićne pobune'']]]]
{{glavni|Božićna pobuna}}

Na [[Badnji dan]] [[1918.]] godine (po [[Gregorijanski kalendar|Gregorijanskom kalendaru]]) Krsto je Popović bio jedan od vojnih zapovjednika [[Božićna pobuna|oružane pobune]] protiv pripojenja Crne Gore Srbiji. Nakon krvavih borbi sa Srpskom vojskom i ''"bjelašima"'' oko [[Cetinje|Cetinja]], odlazi za Italiju (gradovi: Gaeta, Formi, Kave), gdje se u vojnim kampovima okupljaju, kako ustanici iz zemlje, tako i brojni časnici Crnogorci koji i dalje pristižu iz zarobljeničkih logora.

Vezani prisegom i osjećajem časničkog ponosa, usprkos apelu da odustanu od nastavka oružanih borbi koje im je slao [[kralj]] [[Nikola I. Petrović]] iz emigracije kod [[Pariz]]a (koji je vjerovao u mirni i diplomatski uskrs crnogorske države na [[Versajska konferencija|Versajskoj konferenciji]]), časnici crnogorske kraljevske vojske se uz potporu talijanskih vlasti reorganiziraju, naoružavaju i u manjim postrojbama ubacuju u Crnu Goru. Oružana i politička borba protiv ukinuća crnogorske kraljevine vodi se pod parolom: ''Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore''.

== Nastavak oružane borbe ==
{{glavni|Crnogorska vojska 1919.-1921.}}

Prema dokumentiranim podatcima iz sredine [[1919.]] godine u crnogorskim vojarnama u Gaeti i Formiji (šira okolica [[Napulj]]a) bilo je 225 časnika. Brojnost postrojba, razmještenih u četiri bataljuna s pridodatim [[Strojnica|strojničkim]] postrojbama, bila je promjenjiva jer su skupine stalno odlazile i dolazile iz Crne Gore. Prosinca [[1920.]] godine bilo je u Italiji "ukupno 1.559 uniformiranih i naoružanih vojnika, koji su živjeli propisnom vojnom disciplinom".<ref>Podatci po: ''Rastoder, “Crna Gora u egzilu 1918-1925”, I, str. 106., 117.''</ref>

Koncem lipnja 1919. godine Popović predvodi skupinu od 70 časnika i vojnika koji se tajno iskrcavaju na Crnogorskom primorju kod [[Bar (grad)|Bara]] s nakanom podizanja općenarodnoga ustanka. Dolazi do strahovitih borba s Vojskom [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] i uzvratnih srpskih odmazda nad civilnim stanovništvom, u kojima 1920. godine najviše strada oblast crnogorskog plemena [[Rovca]] kod [[Kolašin]]a. Popović se, nakon neuspjelog ustanka, kolovoza [[1921.]] godine vraća u Gaetu gdje je u činu [[brigadir]]a imenovan za (posljednjeg) zapovjednika Stožera Crnogorske vojske koja će, nešto kasnije, na bazi [[Rapalski ugovor|Rapalskog ugovora]] akcijom novih talijanskih ([[Fašizam|fašističkih]]) vlasti biti raspuštena, a crnogorski časnici uhićeni, vraćeni u Crnu Goru i/ili protjerani diljem svijeta. Komitski "zelenaški" pokret u samoj se Crnoj Gori s promjenjivom žestinom nastavio narednih nekoliko godina. Posljednji crnogorski komiti, braća [[Radoš i Drago Bulatović]], ubijeni su u selu Ravni, kod manastira Morača [[8. ožujka]] [[1929.]] godine.

{{glavni|Komiti}}

== Emigracija ==
Siječnja [[1922.]] Popović, sa suborcima Živkom Nikčevićem i Vaskom Marojevićem te skupinom od 50 drugih časnika odlazi za [[Argentina|Argentinu]] gdje ih prihvaća crnogorska etnička zajednica. Godine [[1929.]] iz Argentine Popović putuje za [[Belgija|Belgiju]] gdje dobiva belgijsku putovnicu. Nastanio se u [[Liège]]u, gdje je uspio prebaciti i svoju suprugu Mariju i četvero djece koji su bili obilježeni u Crnoj Gori. U listopadu [[1929.]] godine piše, poput stotina drugih crnogorskih emigranata, pismo kralju [[Aleksandar Karađorđević|Aleksandru Karađorđeviću]] u kojem ga moli za pomilovanje, dozvolu za povrat kući i iskazuje mu lojalnost ističući svoju ulogu u ''Božićnoj pobuni'' te moralnu obvezu proisteklu iz časničke prisege kralju Od posljedneg vladara Petrovića-Njegoša, kralja Nikole Prvoga.

== Srpstvo Krsta Popovića ==
Krsto Popović je zbog srbijanske okupacije Crne Gore, kako je to doživljavano od pristalica dinastije Petrović, bio antisrbijanski raspoložen. To se najbolje vidi iz njegovog emigranstkog pisanja za [[Glas Crnogorca]], 1919. godine, broj 80., u članku ''Oporuka crnogorskih ustaša na poruku srbijanskih siledžija u Crnoj Gori''. Ipak, njegovo antisrbijanstvo ne treba poistovjećivati s antisrpstvom, jer u istom članku piše ''da je Crna Gora ona zemlja đe se čuvala i sačuvala iskra slobode Srbinove.''<ref>{{Cite book|last= Popović|first= Krsto |authorlink= |title= Glas Crnogorca, br. 80., po julijanskom kalendaru 27. 11. 1919., po gregorijanskom kalendaru: 10. 12. 1919., str. 4., Oporuka crnogorskih ustaša na poruku srbijanskih siledžija u Crnoj Gori|year=1919.|url= http://www.dlib.me/sken_prikaz_1_f.php?id_jedinice=3326&skrd=1&fbclid=IwAR0KpKcR7PacHjzwHvEQMT9uxNZBUlkvZBv2byKygBh_ABZSLpT66fElR4Y|publisher= |location= |id= }}</ref> Tadašnji Crnogorci, pristalice Nikole Petrovića su imale srpsku nacionalnu svijest,<ref>{{Cite book|last=Banac|first=Ivo|authorlink= |title=Protiv straha|year=1992.|url=|publisher=Slon|pages=14.|location=Zagreb|id= }}</ref> ali rivalstvo dvije dinastije je dovodilo do političkih sukoba između Srbije i Crne Gore. Crnogorski povjesničar i nacionalni Crnogorac Živko Andrijašević je zapisao da tadašnja crnogorska vlast nije smatrala za potrebno da u popisnim knjigama ima odrednicu o nacionalnom karakteru svog stanovništva, jer se smatralo da su svi Srbi.<ref>{{Cite book|last=Andrijašević|first= Živko|authorlink = | title =Srpstvo u Crnoj Gori, poglavlje: Državna ideologija je isticala da su Crnogorci "zadužili Srpstvo"|year=|url = http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/srpstvo_u_cg.htm|publisher=|location=|id=}}</ref>

== Priznanja za borbu protiv srbijanske okupacije ==
Krsto Popović je [[1920.]] godine imenovan načelnikom Operativna odjeljenja Glavnoga stožera Crnogorske vojske.<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/29954-krsto-popovic-sedmdeset-godina-od-pogibije-1 Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (1)]</ref>

Unaprijeđen [[27. ožujka]] [[1920.]] godine u čin ''komandira'' ([[bojnik]]a), sa rangom i pravima od [[21. prosinca]] [[1918.]] godine, tj. od dana izbijanja Božićne pobune.<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/29954-krsto-popovic-sedmdeset-godina-od-pogibije-1 Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (1)]</ref>

Promaknut je [[27. srpnja]] [[1921.]] godine u čin [[brigadir]]a.<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/29954-krsto-popovic-sedmdeset-godina-od-pogibije-1 Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (1)]</ref>

Zastupnik je zapovjednika Crnogoske vojske do rasformiranja njezinih garnizona u Italiji koncem [[1921.]] godine.<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/29954-krsto-popovic-sedmdeset-godina-od-pogibije-1 Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (1)]</ref>

[[Petrović Njegoš (crnogorska dinastija)|Od posljednjeg vladara Petrovića-Njegoša, kralja Nikole Prvoga]], skupa sa 11 drugih istaknutih „zelenaških“ časnika koji su se borili protiv načina na koje je ujedinjenje izvedeno — Andrijom Raičevićem, Ibrom Bulatovićem, Milisavom Nikolićem, Živkom Nikčevićem, Markom Vučerakovićem, [[Ivan Bulatović|Ivanom Bulatovićem]], Vojinom Lazovićem, Spasojem Milićem, Đonom Nikom, [[Savo Raspopović|Savom Raspopovićem]], Radojicom Nikčevićem — [[23. siječnja]] [[1920.]] odlikovan najvećim crnogorskim priznanjem za junaštvo: ''Obilića medaljom''.<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/29954-krsto-popovic-sedmdeset-godina-od-pogibije-1 Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (1)]</ref>

== Povratak u domovinu ==
[[Datoteka:Krsto popovic 1.jpg|250px|mini|lijevo|Krsto Popović, slika iz kasnih 1930-ih]]

Popović se [[1934.]] godine vratio s obitelji u Crnu Goru i nastanio u [[Nikšić]]u. Poput ostalih časnika povratnika dobio je (umanjenu) vojnu mirovinu. U Nikšiću se držao pisanog obećanja tada već pokojnom kralju Aleksandru, živio je povučeno, ali je bio članom [[Crnogorska stranka|Crnogorske stranke]], koja je imala programski cilj da se Crna Gora ustroji kao federalna jedinica u [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavenskoj državi]]. No, ipak, njihov je intimni, krajnji politički ideal, bila neovisna crnogorska država.

== Drugi svjetski rat ==
Godine [[1941.]] po talijanskoj okupaciji Crne Gore, odbio je Popović (kao i njegovi utjecajni istomišljenici u ''Crnogorskoj stranci'': dr. [[Novica Radović]], bivši ministar Petar Plamenac, dr. Božo Krivokapić, svećenik Jovan Turčinović, časnik Andrija Dragutinović, dr. Krsto Nikolić, i ini.) pozive dijela čelništva Crnogorske stranke (dr. [[Sekula Drljević]], dr. Dragiša Mijatović, dr. Ivan Jovićević, dr. [[Mihailo Ivanović]], svećenik Simo Martinović, odvjetnik Dušan Vučinić itd.) na blagdan Petrovdan [[12. srpnja]] [[1941.]] godine sudjelovati u radu svečanog ''Sabora'' proglašenja [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|marionetske "Nezavisne Crne Gore"]].

{{glavni|Petrovdanski sabor}}
[[Datoteka:Kingdom of Montenegro (1941-1944).png|mini|Neovisna Država Crna Gora [[12. srpnja]] [[1941.]] godine]]

Skupina oko Popovića bila je nepomirljiva spram talijanskoga oduzimanja dijela povijesnog crnogorskog teritorija za račun [[NDH]], odnosno Italije ([[Boka kotorska]], [[Pljevlja]]) i [[Velika Albanija|Velike Albanije]] ([[Ulcinj]], [[Plav]], [[Gusinje]], [[Rožaje]]). Zauzvrat je talijanski okupator pripojio Neovisnoj Državi Crnoj Gori dvije općine iz sastava srpskog [[Sandžak]]a. Manji se dio čelništva Crnogorske stranke (Mihailo Vicković, Savo Čelebić) i simpatizera priključio ubrzo crnogorskim [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanima]]. Nepovjerenje u partizanske ustanike (crnogorski ustanak izbio je [[13. srpnja]] 1941. godine) skupina oko Popovića gajila je i iz razloga što su među njima bili brojni ''"bjelaši"''. U toj su fazi, među ustanicima kojima dominiraju članovi [[KPJ]], bili i kasniji [[četnici]], jugoslavenski časnici Bajo Stanišić, [[Pavle Đurišić]], Đorđije Lašić, i ini. Politička ideja Popovića formulirana je proglasom [[8. ožujka]] [[1942.]] godine:

{{citat|Nije veliki rat za male narode. Mali su gubitnici i kad su na strani pobjednika. Nama je Crna Gora najvažnija. Učinimo sve da je spasimo. '''Budite Crnogorci i mislite Crnogorski. Spas naroda je iznad svega.'''}}

== Stvaranje Lovćenske brigade ==
{{glavni|Lovćenska brigada}}
[[Datoteka:Proglas Krsta Popovica.jpg|250px|mini|desno|Proglas Krsta Popovića '''''Braćo Crnogorci''''' iz ožujka 1942. godine]]

Nakon snažne talijanske kontraofenzive, dolazi do osipanja i rascjepa u ustaničkom partizanskom pokretu te formiranja, uz pomoć Talijana, [[Četnici|četničkih]] postrojbi. Istodobno, partizanske ''trojke'' likvidiraju neke članove Crnogorske stranke, koje su žigosali kao reakcionarne [[kulak]]e.

Početkom ožujka 1942. godine Popović poziva svoje pristalice koji se okupljaju pod crnogorski [[alaj-barjak]] i uz potporu talijanskih vlasti formira ''Crnogorsku narodnu vojsku'' (čiji su članovi poznati i pod nazivom ''"krilaši"'') s predviđenom ukupnom formacijom jačine 6000-8000 ljudi; međutim, stalno je djelatna bila jedino Lovćenska brigada koja je imala 1650 pripadnika.

== Odnosi s četnicima i partizanima ==
Krilaši i četnici su jedni druge smatrali svojim neprijateljima, s kojima se treba obračunati po okončanju [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]]. Četnički je general [[Dragoljub Mihailović]] [[29. rujna]] 1942. godine zapovjedio Pavlu Đurišiću, zapovjedniku dijela četničkih postrojbi u Crnoj Gori, sljedeću mjeru:

{{citat|Obzirom na pojavu komunističkih trojki i rad zelenaša u Crnoj Gori NAREĐUJEM da preduzmete najenergičnije mjere za uništavanje komunista i zelenaša — naročito komunista.}}

Ova zapovijed, kada je riječ o zelenašima, nije izvršena.

Popović je početkom [[1943.]] godine odbacio pozive talijanske i četničke komande da se pridruži borbama protiv partizana u dolini [[Neretva|Neretve]] ([[Bitka na Neretvi]]). Popović je također odbio, više puta, diskretne pozive [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]] i Vrhovnog partizanskog stožera da se njima sa svojim trupama priključi. Poziv mu je osobno prenio [[Savo Čelebić]] ([[1876.]] – [[1955.]]), stari Popovićev suborac, crnogorski ''komita'', kasnije peti po redu [[general]] [[JNA]]. Povremene pregovore s partizanima, koji su u drugoj polovici 1943. godine imali snažna uporišta na sjeveru Crne Gore, Popović je održavao preko dr. [[Milan Rakočević|Milana Rakočevića]], člana Crnogorske stranke u [[Kolašin]]u. Popović nije vjerovao komunistima i iz razloga što su tijekom [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1918.]] godine oni sudjelovali, kao ''"bjelaši"'', u oružanim sukobima.

Dvojica Popovićevih sinova, Nikola i Radovan, bili su počevši od [[13. srpnja]] [[1941.]] godine u partizanima, a [[Nikola]] ([[1916.]] – [[2005.]]) postao je kasnije i general [[JNA]]. Do sredine [[1944.]] godine najveći dio Popovićevih trupa te običnih članova i simpatizera Crnogorske stranke prilazi partizanima koji su ih privukli obećanjima i dokumentima usvojenim na [[AVNOJ]]-u i [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Crnogorskoj antifašističkoj skupštini narodnog oslobođenja]] (CASNO-u) da će crnogorska republika u budućoj federalnoj Jugoslaviji biti ravnopravna.

== Ubojstvo ==
Krajem [[1944.]] godine, nakon prodora partizana u [[Podgorica|Podgoricu]] i Cetinje, Popović se sa skupinama odanih suradnika povukao u planinska gnijezda Katunske nahije. Odbija pozive na predaju uz obećanja o minimalnoj kazni i/ili amnestiji. Njegov najbliži politički suradnik, dr. [[Novica Radović]], osuđen je pred prijekim sudom ''2. partizanskog udarnog korpusa'' svibnja [[1945.]] godine na smrt strijeljanjem ''"zbog izdaje i suradnje s okupatorom"''. Bio je to loš predznak za Popovića, koji nije vjerovao ponudama novih vlasti na predaju u zamjenu za "fer suđenje".

Jedna skupina "krilaša", u kojoj Popović nije bio, ubila je [[1946.]] godine pukovnika Dušana Vlahovića, brata poznatog crnogorskog komunista i jugoslavenskog dužnosnika [[Veljko Vlahović|Veljka Vlahovića]].

Početkom [[1947.]] godine [[UDBA]] je likvidirala (grupa bojnika Dušana Vukovića) ili privoljela na predaju (poput Goluba Draškovića) sve Popovićeve preostale oružane skupine. Popović je djelovao sam, ali uz aktivnu i pasivnu potporu, bez obzira na politička stajališta, gotovo cjelokupnoga pučanstva Katunske nahije. U toj je oblasti on još od [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] uživao status narodnoga branitelja. Popović je tada imao 66 godina.

''"Novim vlastima se nije želio predati. Htio je umrijeti skupa sa svojim uvjerenjima"'', kasnije je kazao prvi jugoslavenski general [[UDBA]]-e [[Jovo Kapičić]], koji će [[1947.]] godine biti na dužnosti crnogorskog ministra unutarnjih poslova.

Trojica izabranih časnika [[UDBA|UDB]]-e: [[Veljko Milatović]] (kasnije visoki crnogorski dužnosnik, [[1970-ih]] predsjednik Predsjedništva [[SR Crna Gora|SR Crne Gore]]), Mihailo Šaro Brajović i Rako Mugoša - nakon vrlo složene sigurnosne priprave, [[13. ožujka|13.]] na [[14. ožujka]] [[1947.]] godine iz zasjede su ubili Popovića u jednom kućištu u mjestu Bojanje brdu, gdje su Krsti jataci ostavljali hranu. U pucnjavi Krsto ubija Mugošu, a potom gine i Krsto Popović.

[[Vladimir Jovanović]] o tome [[2017.]] godine piše: ''"[[Komunizam|Komunisti]] pet-šest dana nisu dozvoljavali da se Krsto pokopa. Đuro Drekov Popović, brat od strica Krstov, svjedočio je da su gomile [[udba]]ša, [[JNA|vojnika]] i [[Milicija|milicionera]], ogorčene poradi ubojstva [[satnik|kapetan]]a Mugoše, ili iz drugih razloga, danima rafalima iz neposredne blizine „ovjeravali” Krstov leš; a potom, neki od njih, divljački ga šutirali. 'Nijedna [[kost|koska]] Krstova nije ostala čitava', opisivao je Đuro. D. Popović. Iz obližnje škole na Bati Cuckoj, svjedočio je Jovo Tomašević,, 'djeca su privođena da oko Krstova leša igraju kolo i pjevaju sramotne [[stih]]ove'. Nisu dozvolili da se Krsto pokopa u [[crnogorska plemena|bratstveničko]] grublje sela Lipa, nego u napuštenu Jamu Vojvodinu, blizu mjesta pogibije..."''<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/32913-krsto-popovic-sedamdeset-godina-od-pogibije-9 Vladimir Jovanović Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (9)]</ref>

== Tužbalica ==
Tužbalicu majke časnika [[UDBA|UDB-e]]-e Raka Mugoše, jednu od najčuvenijih u [[Crnogorska povijest|povijesti Crne Gore]], u kojoj odaje priznanje ubojici i ideološkome protivniku svoga sina kao '''''vitezu Crne Gore''''', zapisao je i prvi objavio [[1971.]] godine u [[Nikšić]]u Obrad M. Višnjić ([[1901.]] – [[1991.]]) u svojoj knjizi ''„Anegdote i priče iz Crne Gore”''. [[SR Crna Gora|Komunističke vlasti Crne Gore]] ocjenjuju je „napadom na društveni sistem”. Pisac predgovora za knjigu, dr. [[Novak Kilibarda]], izbačen je iz [[SKJ|Saveza komunista]].

Najpoznatiji dio tužbalice, zapisao je Višnjić, glasi (''[[crnogorski jezik|citat u originalu, na crnogorskome'']]):

''„Sine mio, jadan bio!''

''Zalud sam ti govorila''

''Kad si poša u poćeru:''

''Ne prilazi gorskom zvijeru,''

''Nije Krsto zec iz gore''

''No je vitez Crne Gore!''

'''''Lakše će te žalit majka'''''

'''''Kad pogibe od junaka“.'''''<ref>{{cg oznaka}} [http://antenam.net/index.php/istorija/item/32913-krsto-popovic-sedamdeset-godina-od-pogibije-9 Vladimir Jovanović Krsto Popović - Sedamdeset godina od pogibije (9)]</ref>

== Spomen na Krsta Popovića ==
* Godine [[1990.]] formiran je ''Odbor za reafirmiranje lika i djela Krsta Popovića'' čiji je predsjednik bio Božidar Bogdanović. Danas mnogi, ali ne i svi, u Crnoj Gori generala Popovića smatraju crnogorskim nacionalnim herojem.
* Napravljena je [[1990-ih]], po scenariju Momira M. Markovića, kazališna predstava ''"Ispovijest Krsta Zrnovog"'' i snimljen istoimeni TV film. Postoji ideja da mu se na ''Cetinju'' podigne spomenik.<ref>{{cg oznaka}} [http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2006-06-01&id=91369 Spomenik Krstu Zrnovom Popoviću]</ref>
* Navijači [[Crnogorska nogometna reprezentacija|crnogorske nogometne reprezentacije]] ističu veliki transparent sa likom generala Krsta Popovića i natpisom: ''[[Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore]]''<ref>{{cg oznaka}} [http://www.pobjeda.me/2012/09/08/foto-galerija-fudbal-crna-gora-poljska/ Navijači nogometne reprezentacije Crne Gore ističu transparent sa likom Krsta Popovića]</ref>.
* U povodu 70. obljetnice pogibije Krsta Popovića, na njegovome grobu je najavljeno utemeljenje Odbora za podizanje spomenika i spomen-doma, kao i pokretanje postupka njegova sudskoga rehabilitiranja.<ref>{{cg oznaka}} [http://portalanalitika.me/clanak/262504/arhiv Tražiće rehabilitaciju Krsta Zrnovog Popovića]</ref>.

== Povezani članci ==
* [[Božićna pobuna]]
* [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]]
* [[Lovćenska brigada]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* [[Šerbo Rastoder]], ''Crna Gora u egzilu 1918.-1925.'', I-II, Istorijski institut Crne Gore, Podgorica, 2004.
* Šerbo Rastoder, ''Skrivana strana istorije: Crnogorska buna i odmetnički pokret 1918.-1929.'', I-IV, Conteco, Bar, 1997.
* Radoje Pajović, ''Kontrarevolucija u Crnoj Gori: četnički i federalistički pokret 1941.-1945.'', Obod, Cetinje, 1977.
* Veljko Sjekloća, ''Krsto Popović u istorijskoj građi i literaturi'', Podgorica, 1998.
* Dimitrije Vujović, ''Prilozi izučavanju crnogorskog nacionalnog pitanja'', Univerzitetska riječ, Nikšić, 1987.

== Vanjske poveznice ==
* {{cg oznaka}} [http://www.montenegro-canada.com/articles/article/2509423/38140.htm Svjedočenje o pogibiji generala Krsta Popovića]
* {{cg oznaka}} [https://web.archive.org/web/20080430200606/http://wikii.itam.ws/index.php/Krsto_Zrnov_Popovi%C4%87 Krsto Zrnov Popović], [[Crnogorska Enciklopedija]], (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 30. travnja 2008.)

{{GLAVNIRASPORED:Popović, Krsto}}
[[Kategorija:Vojni zapovjednici u Balkanskim ratovima]]
[[Kategorija:Crnogorski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Crnogorski oporbeni političari u iseljeništvu (1918.-1945.)]]
[[Kategorija:Crnogorski političari u Drugom svjetskom ratu]]

Krsto Popović - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica