WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T04:54:00Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 04:54
Redak 81:		Redak 81:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{Commonscat\|Cavalry\|Konjica}}~~

	{{mrva-rat}}		{{mrva-rat}}
	[[Kategorija:Vojne postrojbe]]		[[Kategorija:Vojne postrojbe]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T09:34:22Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{preusmjerava|Konjanik|hrvatski film iz [[2003.]]|[[Konjanik (2003)]]}}
{{preusmjerava|Konjanici|film [[John Ford|Johna Forda]] iz [[1959.]]|[[Konjanici (1959.)]]}}
[[Datoteka:French Republican Guard cavalry DSC03123.JPG|mini|300px|''[[Garde républicaine]]'', 8. svibnja 2005.]]
'''Konjica''' ili '''konjaništvo''', povijesni rod [[vojska|vojske]] čiji su pripadnici [[konjanici]]. tj. [[Ratnici|ratnici]] na [[konj]]ima (ili ranije u bojnim kočijama). Od najranijih [[Antika|antičkih civilizacija]], pa sve do [[20. stoljeće|20. stoljeća]] nove ere konjica je bila nezamjenjiva komponenta ratovanja i u mnogim bitkama je upravo premoć konjice donosila pobjedu. Konjanici su bili opremani svim vrstama pješačkog oružja i oklopa, a nerijetko su i konji nosili oklope. Kako je posjedovanje i opremanje konja bilo iznimno skupo, samo su bogati slojevi društva mogli služiti vojsku u vidu konjanika. Uz pripadnost konjici dolazio je i povlašteni društveni status, pa i otmjeni stil života. Riječ [[kavalir]] dolazi od francuske riječi chevalier ([[Vitez (naslov)|vitez]]). Zadnja upotreba konjice u borbene svrhe viđena je u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], ali je u to doba već bila zastarjela. Konji se ponegdje i danas koriste za izviđanje ili prijevoz tereta, ali konjicu kao borbenu jedinicu istisnuli su [[oklopno vozilo|oklopna vozila]], [[helikopter|helikopteri]] i [[avion]]i.

==Razvoj==

===Početci===

Uzgoj borbenog [[konj]]a pravi je primjer ranog [[genetski inženjering|genetskog inženjeringa]]. Konj je u [[čovjek]]a prvi puta udomaćen otprilike 4500. godine pr. Kr. u [[Centralna Azija|Centralnoj Aziji]]. Već od samog početka za daljnji uzgoj su birani što veći i brži primjerci koji su mogli poslužiti za vuču kola ili nošenje jahača.

U doba prvih civilizacija poput [[Sumerani|Sumerana]], [[Hetiti|Hetita]] ili ranih [[kineske dinastije|kineskih dinastija]] konji su još bili razmjerno slabi za nošenje, ali su već tada mogli brzo vući [[kočija|kočiju]] s jednim kočijašem. Tako je po prvi puta, u vidu lakih kočija, konjica uvedena u ratovanje. Kočija je isprva korištena samo za [[transport]] borca na bojište, ali je uvođenjem većih kola koja je vuklo od dva do četiri konja, te na koju je moglo stati dvoje ili troje ratnika, kočija dobila pravu vojnu upotrebljivost. Jedna kočijaška jedinica sačinjavala je vozača te jednog ili dvojicu strijelaca ili bacača [[koplje|koplja]]. Sve rane civilizacije poznavale su i primjenjivale kočiju. Najpoznatija bitka u kojoj su kočije odigrale presudnu ulogu bila je ona kod Kadeša 1274. pr. Kr. između Hetitskog i [[Egipat|Egipatskog kraljevstva]].

===Rana antika===
[[Datoteka:Battle of Issus mosaic - Museo Archeologico Nazionale - Naples.jpg|mini|250px|[[Bitka kod Isa]]]]
Do 2000. pr. Kr. konji su već bili dovoljno veliki i snažni da ponesu i jahača u boj. Prva takva upotreba zabilježena je u [[Asirci|Asiriji]]. [[Stara Grčka|Stari Grci]] koristili su konjaništvo za izviđanje, a ponekad i koristili laku konjicu. Konjaništvo je malo po malo istisnulo kočiju zbog bolje pokretljivosti i mogućnosti primjene na neravnom i obraslom terenu. Do 500. godine pr. Kr. konji su mogli ponijeti oklopljenog jahača i biti i sami djelomično oklopljeni, tako da je teška konjica u [[Perzija|Perziji]] već bila sastavni dio vojske i [[vojna taktika|vojne taktike]].

U [[Makedonija (kraljevstvo)|Makedoniji]] u doba kralja [[Filip II. Makedonski|Filipa II.]] konjica je bila sastavni dio bojne mašine poznate pod nazivom makedonska [[Falanga (bojni poredak)|falanga]]. Dok su teško naoružani pješaci ([[hopliti]]) držali neprobojni zid kopalja, konjica je na neprijateljskim krilima brzim udarima nanosila pomutnju u gubitke. Filipov sin [[Aleksandar Veliki|Aleksandar III.]] razvio je konjicu u elitnu skupinu, tzv. kompanjone, kojima je redovito jurišao na čelu. Njegova konjica bila je nadmoćna perzijskoj i donijela mu je prevagu u [[bitka kod Isa|bitkama kod Isa]] i [[bitka kod Gaugamele|Gaugamele]] protiv perzijskog kralja [[Darije III.|Darija III]].

U doba [[helenizam|helenizma]] po prvi puta su se pojavili [[katafrakti]] (cataphracti), oklopljeni konjanici na posve oklopljenim konjima. Oklop konja se sastojao od povezanih [[metal]]nih pločica. Katafrakti su djelovali kao udarne ili šok jedinice, koje bi svojim združenim i brzim naletima razbijali prve redove pješaštva, bez obzira na njihova koplja.

[[Iranski narodi]] koji su naseljavali [[Iranska visoravan|Iransku visoravan]] i [[Središnja Azija|središnju Aziju]], poput [[Parti|Parta]], razvili su i konjičko [[streličarstvo]]. Lagano oklopljeni, na brzim konjima služili su kao podrška vojsci iz srednje udaljenosti. Također su predstavljali i tešku lovinu, jer su zahvaljujući ''partskom hicu'' (s leđa) mogli nanijeti progoniteljima teške gubitke.

Rimska vojska generala [[Marko Licinije Kras|Kras]]a je na svojoj koži osjetila strahovitu učinkovitost kombinacije katafrakta i konjskih strijelaca. U [[Bitka kod Harana|bitci kod Harana]] ([[53. pr. Kr.]]), [[Partsko Carstvo|partske]] šok jedinice s lakoćom su razbijale rimsko pješaštvo (zakinuto za podršku vlastite konjice), koje bi potom iz nedohvatljive udaljenosti kosili strijelci na konjima.

Što se pak [[Rimska Republika|Rimske Republike]] tiče, iako tamo konjica uglavnom nije smatrana odlučnom komponentom, ipak su ratnici na konjima imali simboličnu vrijednost i uživali povlašteni status. Cijela klasa rimskih građana imala je ime po vlasništvu nad konjem - [[equites]], a rangirani su bili između [[patriciji|patricija]] i [[plebejci|plebejaca]]. Zaslužnom plebejcu Republika bi dodijelila konja (koji je bio javno dobro) na čuvanje i korištenje. S konjem bi dolazio status equesa i određena [[politika|politička]] prava. U ratnoj stvarnosti, međutim, prvobitna rimska konjica nije se mogla mjeriti s konjicama svojih tadašnjih rivala [[Kraljevina Makedonija|Makedonije]], [[Kartaga|Kartage]] i [[Partsko Carstvo|Partskog Carstva]].

===Kasna antika===

===Rani srednji vijek===

===Kasni srednji vijek===

===Uvođenje ručnog vatrenog oružja===

===Zalaz konjice===

S razvojem modernog naoružanja - [[automatska puška|automatskih pušaka]], [[bacač granata|bacača granata]], [[tenk]]ova i sl. - upotreba konjice u bojne svrhe gotovo je posve ugasnula. Pojavom taktike ukopavanja u rovove jurišanje na pješaštvo postalo je besmisleno. Isto tako i jurišanje na dobro utvrđene [[topništvo|topničke]] ili [[strojnica|strojničke]] položaje. To se najbolje pokazalo na primjeru legendarnog juriša lake konjice u [[Krimski rat|Krimskom ratu]] [[1854.]] U drugoj polovici [[19. stoljeće|19. stoljeća]] najizrazitija upotreba konjice bila je u borbama između američke vojske i [[Indijanci|američkih Indijanaca]].

Posljednji primjeri vežu se za [[Drugi svjetski rat]], ponajprije akcije poljske konjice u [[Invazija Poljske (1939.)|njemačkoj invaziji na Poljsku 1939]]. Iako su mnogi od zabilježenih napada zapravo uspjeli (iznenadni napadi na pješačke jedinice), [[Treći Reich|njemačka]] i [[SSSR|ruska]] propaganda popratili su ih sa sprdnjom ("konjima protiv tenkova") a ta je stigma ostala i do danas. Međutim upravo na tom području i njemačke i ruske jedinice su, zbog loših [[cesta]], ovisile o konjima kao sredstvu transporta. Svoj doprinos pobijedi nad Wermachtom u SSSR-u dali su i konjički odredi Crvene armije. Posebno učinkoviti bili su udari ruske konjice po snijegu, dok su njemačke motorizirane snage zbog hladnoće bile gotovo nepokretne. Posljednji zabilježeni napad konjice u Drugom svjetskom ratu dogodio se [[1942.]] u [[Burma|Burmi]] gdje je konjanička jedinica [[Sikhizam|Sikha]] (na strani britanskog imperija) izginula u napadu na [[japan|japansko]] pješaštvo. Mnoge gerilske jedinice koristile su konje u svrhu izviđanja i transporta.

U današnje vrijeme mnoge vojske posjeduju konjičke jedinice isključivo u ceremonijalne svrhe (s izuzetkom jedne indijske brigade). Mnoge aktivne jedinice drugih rodova vojske su nakon konverzije zadržale naziv "konjica" (poput nekih američkih oklopnih i helikopterskih jedinica).

==Načini taktičke primjene==
===Izviđanje i veza===

Najranija primjena konjice u vojne svrhe je izviđanje neprijateljskog [[teritorij]]a ili položaja. Iako su upadljiviji od pješačkih izviđača, jahači mogu brzo pokriti veći prostor i lakše pobjeći u slučaju da budu primijećeni.

Konjanici su također korišteni kao glasnici između fronte i pozadine, te između udaljenih jedinica na fronti.

==="Konjičko pješaštvo"===

Naziv se odnosi na [[taktika|taktiku]] u kojoj se konj primjenjuje isključivo kao prijevoz ratnika na položaj, da bi se ovaj potom borio pješke. Unatoč razvoju [[oružje|oružja]] i vještine ta taktika nije s vremenom izumrla. U svakom periodu postojale su jedinice s takvom svrhom.

===Streličari i bacači koplja===

[[antika|Antička]] i [[srednji vijek|srednjovjekovna]] taktika ispaljivanja projektila (koplja ili strelice) na neprijateljski položaj izvodila se na više načina. Najprostiji način bio bi neorganizirano približavanje neprijatelju na dovoljan domet, ispaljivanje, te bijeg od eventualnih protivničkih projektila. Organizirana varijanta zvala se [[kantabrijski krug]], u kojemu bi cijela jedinica jahala u [[krug]]u kojim bi se konjanici naizmjence približavali i udaljavali od neprijatelja, te ispaljivali kontinuiranu salvu [[projektil]]a. U svrhu borbe protiv konjice razvijen je tzv. partski hitac u kojem bi bježeća jedinica streličara unatraške ispalila salvu strelica na progonitelje.

Streličari i bacači koplja često su bili opremljeni lakim [[mač]]evima čime su se, nakon što bi im ponestalo streljiva, pretvarali u laku konjicu.

===Laka i teška konjica===

Pojam laka konjica odnosi se na konjanike naoružane lakim [[sablja]]ma ili kraćim kopljima, te zaštićene štitom i eventualno nekom vrstom prsnog oklopa. Zbog takve kombinacije opreme izuzetno je brza i pokretljiva. Svrha lake konjice je uništavanje protivničkih strijelaca, borba protiv neprijateljske lake i streljačke konjice, te potjera za neprijateljskim pješaštvom u bijegu.

Teška konjica najčešće je oboružana većim kopljima i dužim mačevima, a jahač je uglavnom potpuno oklopljen i nosi teški štit. Svrha teške konjice je borba protiv neprijateljske konjice, te napad na pješake na krilima ili straga. Ponekad se njihova svrha i naziv izjednačavaju s onima šok jedinica.

===Šok jedinica===

Šok jedinica spada u supertešku konjicu. I konjanik i [[konj]] su posve oklopljeni. Konjanik je naoružan teškim [[koplje]]m, te nekim dodatnim naoružanjem, poput mača, [[dvostruka sjekira|dvostruke sjekire]] i sl. Također nosi teški štit. Svrha šok jedinica je da razbijaju pješačke formacije, odnosno da naprave razmak u zidu kopalja u koji bi potom mogli ući i djelovati pješaci. Da bi se to postiglo najčešće je primjenjivana klin formacija u jurišu.

===Kirasiri===

==Dresura==

==Vrste oružja==

==Status u društvu==

== Vidi još ==
* [[rod (vojska)]]

==Vanjske poveznice==
{{Commonscat|Cavalry|Konjica}}

{{mrva-rat}}
[[Kategorija:Vojne postrojbe]]

Konjica - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica