Konfesionalna poezija - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

2022-03-22T12:06:14Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 22. ožujak 2022. u 12:06
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Konfesionalna poezija'''-->'''~~Konfesionalna poezija''' stil je [[poezija\|poezije]] koji je nastao u [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] krajem 1950-ih i početkom 1960-ih.<ref name=":0">{{Citiranje weba\|title=A Brief Guide to Confessional Poetry {{!}} Academy of American Poets\|url=https://poets.org/text/brief-guide-confessional-poetry\|website=poets.org\|access-date=2020-06-02\|first=Academy of American\|last=Poets}}</ref> Katkad se taj oblik poezije klasificira kao oblik [[postmoderna\|postmodernizma]].<ref>{{Cite journal\|last=Crosby\|first=Peter R\|date=2000\|title=Postmodernist Poetry: a Movement or an Indulgence? (A Study of Elizabeth Bishop, Sylvia Plath, and Anne Sexton\|url=https://www.academia.edu/26537401\|journal=\|language=en\|volume=\|pages=1–14\|via=Academia.edu}}</ref> Opisuje ju se kao poeziju osobnog ili "ja"; usredotočuje se na ekstremne trenutke individualnog iskustva, psihu i osobne traume, kao i na [[tabu]]-teme kao što su [[duševna bolest]], seksualnost i [[samoubojstvo]], često u odnosu s općenitim društvenim temama.<ref name=":1">Ousby 1998., str. 89</ref>		Konfesionalna poezija''' stil je [[poezija\|poezije]] koji je nastao u [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] krajem 1950-ih i početkom 1960-ih.<ref name=":0">{{Citiranje weba\|title=A Brief Guide to Confessional Poetry {{!}} Academy of American Poets\|url=https://poets.org/text/brief-guide-confessional-poetry\|website=poets.org\|access-date=2020-06-02\|first=Academy of American\|last=Poets}}</ref> Katkad se taj oblik poezije klasificira kao oblik [[postmoderna\|postmodernizma]].<ref>{{Cite journal\|last=Crosby\|first=Peter R\|date=2000\|title=Postmodernist Poetry: a Movement or an Indulgence? (A Study of Elizabeth Bishop, Sylvia Plath, and Anne Sexton\|url=https://www.academia.edu/26537401\|journal=\|language=en\|volume=\|pages=1–14\|via=Academia.edu}}</ref> Opisuje ju se kao poeziju osobnog ili "ja"; usredotočuje se na ekstremne trenutke individualnog iskustva, psihu i osobne traume, kao i na [[tabu]]-teme kao što su [[duševna bolest]], seksualnost i [[samoubojstvo]], često u odnosu s općenitim društvenim temama.<ref name=":1">Ousby 1998., str. 89</ref>

	Posvećenost konfesionalnih pjesnika osobnom iskustvu književni kritičari objašnjavaju kao pokušaj distanciranja od zastrašujućih društvenih problema dvadesetog stoljeća. Događaji poput holokausta, hladnog rata i egzistencijalna prijetnja do koje je dovela proliferacija nuklearnog oružja otežali su raspravu o aktualnim temama i konfesionalnim pjesnicima i njihovim čitateljima.<ref>{{Cite journal\|last=Hoffman\|first=Steven K.\|date=Winter 1978\|title=Impersonal Personalism: The Making of a Confessional Poetic\|journal=ELH\|volume=45\|issue=4\|pages=687–709\|doi=10.2307/2872583\|jstor=2872583\|issn=0013-8304}}</ref> Konfesionalni pjesnici također su se suprotstavljali idealizaciji obiteljskog života 1950-ih tako što su otkrivali nezadovoljstvo prisutno u vlastitim domovima.<ref>{{Cite journal\|last=Blake\|first=David H\|date=2001-12-01\|title=Public Dreams: Berryman, Celebrity, and the Culture of Confession\|journal=American Literary History\|volume=13\|issue=4\|pages=716–736\|doi=10.1093/alh/13.4.716\|issn=0896-7148}}</ref>		Posvećenost konfesionalnih pjesnika osobnom iskustvu književni kritičari objašnjavaju kao pokušaj distanciranja od zastrašujućih društvenih problema dvadesetog stoljeća. Događaji poput holokausta, hladnog rata i egzistencijalna prijetnja do koje je dovela proliferacija nuklearnog oružja otežali su raspravu o aktualnim temama i konfesionalnim pjesnicima i njihovim čitateljima.<ref>{{Cite journal\|last=Hoffman\|first=Steven K.\|date=Winter 1978\|title=Impersonal Personalism: The Making of a Confessional Poetic\|journal=ELH\|volume=45\|issue=4\|pages=687–709\|doi=10.2307/2872583\|jstor=2872583\|issn=0013-8304}}</ref> Konfesionalni pjesnici također su se suprotstavljali idealizaciji obiteljskog života 1950-ih tako što su otkrivali nezadovoljstvo prisutno u vlastitim domovima.<ref>{{Cite journal\|last=Blake\|first=David H\|date=2001-12-01\|title=Public Dreams: Berryman, Celebrity, and the Culture of Confession\|journal=American Literary History\|volume=13\|issue=4\|pages=716–736\|doi=10.1093/alh/13.4.716\|issn=0896-7148}}</ref>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T15:29:36Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 15:29
Redak 8:		Redak 8:
	Godine 1959. [[M. L. Rosenthal]] prvi se poslužio riječju "konfesionalno" u recenziji zbirke pjesama ''[[Life Studies]]'' Roberta Lowella pod imenom "[[Poetry as Confession]]",<ref>''The Nation'', 19. rujna 1959.), ponovno otisnuto u Rosenthal 1991., str. 109 – 112. Rosenthal je recenziju djelomično preradio u esej "Robert Lowell and the Poetry of Confession" u svojoj knjizi ''The Modern Poets'' iz 1960. godine.</ref> Rosenthal je razlikovao konfesionalni pristup od ostalih oblika lirske poezije na temelju toga što se koristi tajnama, što je "nadilazilo uobičajenu povučenost i osobnu nelagodu".<ref>[[Ian Hamilton]]. (1994.) 'A Biographer's Misgivings', u zbirci ''Walking Possession, Essays & Reviews 1968 – 1993'', str. 289. Addison-Wesley. {{ISBN\|0-201-48397-1}}</ref> Rosenthal je izjavio da je u ranijim pokušajima koji su prethodili konfesionalizmu postojala "maska" koja je skrivala "istinsko lice" pjesnika i da "Lowell odbacuje tu masku. Njegov govornik nesumnjivo je on sam, a ''Life Studies'' teško je ne promatrati kao zbirku osobnih tajni koje su prilično sramotne i koje osoba u načelu ne otkriva ako joj je do časti".<ref>Rosenthal 1991., str, 109 </ref> U recenziji zbirke za časopis ''[[The Kenyon Review]]'' John Thompson napisao je: "U ovim pjesmama više ne postoji koncept društveno prihvatljivog. Uspjele su pokoriti: osvojile su veliku rasprostranjenost teritorija pjesništva."<ref>{{Cite journal\|last=Thompson\|first=John\|date=Summer 1959\|title=Two Poets\|journal=The Kenyon Review\|volume=21\|issue=3\|pages=482–490\|jstor=4333971}}</ref>		Godine 1959. [[M. L. Rosenthal]] prvi se poslužio riječju "konfesionalno" u recenziji zbirke pjesama ''[[Life Studies]]'' Roberta Lowella pod imenom "[[Poetry as Confession]]",<ref>''The Nation'', 19. rujna 1959.), ponovno otisnuto u Rosenthal 1991., str. 109 – 112. Rosenthal je recenziju djelomično preradio u esej "Robert Lowell and the Poetry of Confession" u svojoj knjizi ''The Modern Poets'' iz 1960. godine.</ref> Rosenthal je razlikovao konfesionalni pristup od ostalih oblika lirske poezije na temelju toga što se koristi tajnama, što je "nadilazilo uobičajenu povučenost i osobnu nelagodu".<ref>[[Ian Hamilton]]. (1994.) 'A Biographer's Misgivings', u zbirci ''Walking Possession, Essays & Reviews 1968 – 1993'', str. 289. Addison-Wesley. {{ISBN\|0-201-48397-1}}</ref> Rosenthal je izjavio da je u ranijim pokušajima koji su prethodili konfesionalizmu postojala "maska" koja je skrivala "istinsko lice" pjesnika i da "Lowell odbacuje tu masku. Njegov govornik nesumnjivo je on sam, a ''Life Studies'' teško je ne promatrati kao zbirku osobnih tajni koje su prilično sramotne i koje osoba u načelu ne otkriva ako joj je do časti".<ref>Rosenthal 1991., str, 109 </ref> U recenziji zbirke za časopis ''[[The Kenyon Review]]'' John Thompson napisao je: "U ovim pjesmama više ne postoji koncept društveno prihvatljivog. Uspjele su pokoriti: osvojile su veliku rasprostranjenost teritorija pjesništva."<ref>{{Cite journal\|last=Thompson\|first=John\|date=Summer 1959\|title=Two Poets\|journal=The Kenyon Review\|volume=21\|issue=3\|pages=482–490\|jstor=4333971}}</ref>

	Međutim, u književnosti se zaokret prema konfesionalnoj poeziji počeo nazirati i prije objave ''Life Studiesa''. Duga konfesionalna pjesma [[Delmore Schwartz\|Delmorea Schwartza]] ''Genesis'' objavljena je 1943., a 1947. godine [[John Berryman]] napisao je niz soneta o preljubničkoj vezi sa ženom imena Chris dok je bio u braku s prvom suprugom, Eileen (međutim, budući da bi objavljivanje soneta njegovoj supruzi otkrilo tu vezu, Berryman te sonete, pod imenom ''Berryman's Sonnets'', nije objavio do 1967., nakon što se razveo od nje). Snodgrassova pjesma ''Heart's Needle'', u kojoj govori o posljedicama svojega razvoda, također prethodi ''Life Studiesu''.<ref>Kirsch, p. 2, makes this observation in his reassessment of the historical context of ''Life Studies''.</ref><ref>{{~~Cite book~~\|last=Mariani, Paul L.\|title=Dream song : the life of John Berryman\|publisher=Trinity University Press\|year=2016\|isbn=978-1-59534-767-1\|edition=2nd\|location=New York\|pages=9\|oclc=960976205}}</ref>		Međutim, u književnosti se zaokret prema konfesionalnoj poeziji počeo nazirati i prije objave ''Life Studiesa''. Duga konfesionalna pjesma [[Delmore Schwartz\|Delmorea Schwartza]] ''Genesis'' objavljena je 1943., a 1947. godine [[John Berryman]] napisao je niz soneta o preljubničkoj vezi sa ženom imena Chris dok je bio u braku s prvom suprugom, Eileen (međutim, budući da bi objavljivanje soneta njegovoj supruzi otkrilo tu vezu, Berryman te sonete, pod imenom ''Berryman's Sonnets'', nije objavio do 1967., nakon što se razveo od nje). Snodgrassova pjesma ''Heart's Needle'', u kojoj govori o posljedicama svojega razvoda, također prethodi ''Life Studiesu''.<ref>Kirsch, p. 2, makes this observation in his reassessment of the historical context of ''Life Studies''.</ref><ref>{{Citiranje knjige\|last=Mariani, Paul L.\|title=Dream song : the life of John Berryman\|publisher=Trinity University Press\|year=2016\|isbn=978-1-59534-767-1\|edition=2nd\|location=New York\|pages=9\|oclc=960976205}}</ref>

	Ipak, ''Life Studies'' prva je zbirka konfesionalnih pjesama koja je zadobila pažnju čitateljske publike i prva je zbirka nazvana "konfesionalnom". Među najznačajnijim su "konfesionalnim" pjesmama u zbirci pjesme na njezinu samom kraju, u kojima Lowell aludira na svoju borbu sa psihičkom bolešću i hospitalizaciju u McLeanu, psihijatrijskoj bolnici u Massachusettsu. Plath je o utjecaju takvih pjesama iz ''Life Studiesa'' progovorila u jednom intervjuu, u kojem je izjavila: "Vrlo sam uzbuđena zbog nečega za što mislim da je novi proboj koji je došao s ''Life Studiesom'' Roberta Lowella; taj intenzivni proboj u vrlo ozbiljno, vrlo osobno, emotivno iskustvo za koje vjerujem da je djelomični tabu. Primjerice, vrlo su me zanimale pjesme Roberta Lowella koje govore o njegovom iskustvu u psihijatrijskoj bolnici."<ref>Orr, Peter, ed.		Ipak, ''Life Studies'' prva je zbirka konfesionalnih pjesama koja je zadobila pažnju čitateljske publike i prva je zbirka nazvana "konfesionalnom". Među najznačajnijim su "konfesionalnim" pjesmama u zbirci pjesme na njezinu samom kraju, u kojima Lowell aludira na svoju borbu sa psihičkom bolešću i hospitalizaciju u McLeanu, psihijatrijskoj bolnici u Massachusettsu. Plath je o utjecaju takvih pjesama iz ''Life Studiesa'' progovorila u jednom intervjuu, u kojem je izjavila: "Vrlo sam uzbuđena zbog nečega za što mislim da je novi proboj koji je došao s ''Life Studiesom'' Roberta Lowella; taj intenzivni proboj u vrlo ozbiljno, vrlo osobno, emotivno iskustvo za koje vjerujem da je djelomični tabu. Primjerice, vrlo su me zanimale pjesme Roberta Lowella koje govore o njegovom iskustvu u psihijatrijskoj bolnici."<ref>Orr, Peter, ed.
	"The Poet Speaks - Interviews with Contemporary Poets Conducted by Hilary Morrish, Peter Orr, John Press and Ian Scott-Kilvert". London: Routledge and Kegan Paul, 1966.[http://www.sylviaplath.de/plath/orrinterview.html]</ref> Ipak, [[Al Alvarez]] komentirao je da neke pjesme u ''Life Studiesu'' "iznevjeruju jer se čini da se više zanimaju za procese [[psihoanaliza\|psihoanalize]] nego poezije",<ref>{{~~Cite book~~\|last=Alvarez\|first=Al\|title=Risky business : people, pastimes, poker and books\|date=1 April 2009\|publisher=Bloomsbury\|year=2009\|isbn=978-0-7475-9311-9\|location=London\|pages=202\|oclc=174130120}}</ref> a [[Michael Hofmann]] iznio je drugačiji stav – da vidi vrijednost u Lowellovu radu, no da je umanjuje samo isticanje "onoga što bih nazvao riječi na k, 'konfesionalizma'".<ref>{{~~Cite book~~\|last=Lowell, Robert\|title=Robert Lowell : poems\|publisher=Faber\|year=2006\|isbn=0-571-23040-7\|location=London\|pages=xiv\|oclc=45325062}}</ref>		"The Poet Speaks - Interviews with Contemporary Poets Conducted by Hilary Morrish, Peter Orr, John Press and Ian Scott-Kilvert". London: Routledge and Kegan Paul, 1966.[http://www.sylviaplath.de/plath/orrinterview.html]</ref> Ipak, [[Al Alvarez]] komentirao je da neke pjesme u ''Life Studiesu'' "iznevjeruju jer se čini da se više zanimaju za procese [[psihoanaliza\|psihoanalize]] nego poezije",<ref>{{Citiranje knjige\|last=Alvarez\|first=Al\|title=Risky business : people, pastimes, poker and books\|date=1 April 2009\|publisher=Bloomsbury\|year=2009\|isbn=978-0-7475-9311-9\|location=London\|pages=202\|oclc=174130120}}</ref> a [[Michael Hofmann]] iznio je drugačiji stav – da vidi vrijednost u Lowellovu radu, no da je umanjuje samo isticanje "onoga što bih nazvao riječi na k, 'konfesionalizma'".<ref>{{Citiranje knjige\|last=Lowell, Robert\|title=Robert Lowell : poems\|publisher=Faber\|year=2006\|isbn=0-571-23040-7\|location=London\|pages=xiv\|oclc=45325062}}</ref>

	Na njegovom kolegiju za poeziju koji je držao krajem 1950-ih na [[Sveučilište u Bostonu\|Sveučilištu u Bostonu]] Lowell je nadahnuo nekoliko važnijih američkih pjesnika svojom konfesionalnom tematikom. Godine 1955. zatražio je mjesto na fakultetu djelomično zbog prijedloga svojeg psihijatra, koji mu je savjetovao da uspostavi rutinu i ublaži učinke [[bipolarni poremećaj\|bipolarnog poremećaja]].<ref>{{Cite journal\|last=Carpenter\|first=Geoffrey\|date=1982-12-02\|title=Copeland, John G. et al. Telemundo: A Basic Reader. New York: Random House, Inc., 1980; Freeman, G. Ronald. Intercambios: An Activities Manual. New York: Random House, Inc., 1980\|journal=Canadian Modern Language Review\|language=en\|volume=38\|issue=2\|pages=361a–362\|doi=10.3138/cmlr.38.2.361a}}</ref> Lowellov je kolegij privukao nekoliko pjesnika, među kojima su bile i [[Anne Sexton]] i [[Sylvia Plath]]. Sexton mu se pridružila 1958., a rad s Lowellom pomogao joj je da uspostavi svoj pjesnički stil. Iste mu se godine pridružila i Plath.<ref>{{Cite journal\|last=Cross\|first=Arthur Lyon\|date=1915-01-01\|title=The Seymour Family. By A. Audrey Locke. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company, 1914. Pp. viii, 386.), The Cavendish Family. By Francis Bickley. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. vii, 326.), The Cecil Family. By G. Ravenscroft Dennis. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. vi, 327.) and The La Tremoïlle Family. By Winifred Stephens. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. xvi, 341.)\|url=https://academic.oup.com/ahr/article/20/2/396/29841\|journal=The American Historical Review\|language=en\|volume=20\|issue=2\|pages=396–399\|doi=10.1086/ahr/20.2.396\|issn=0002-8762\|via=Oxford Academic}}</ref> Nakon što je uočila intimne teme u Lowellovim i Sextinim pjesmama, Plath je i sama počela uvrštavati konfesionalne teme u vlastitu poeziju.<ref>{{~~Cite book~~\|last=Wagner-Martin, Linda.\|title=Sylvia Plath : a literary life\|date=2003\|publisher=Palgrave Macmillan\|year=2003\|isbn=1-4039-1653-5\|edition=2nd ed., rev. and expanded\|location=New York\|pages=Xi\|oclc=52090569}}</ref>		Na njegovom kolegiju za poeziju koji je držao krajem 1950-ih na [[Sveučilište u Bostonu\|Sveučilištu u Bostonu]] Lowell je nadahnuo nekoliko važnijih američkih pjesnika svojom konfesionalnom tematikom. Godine 1955. zatražio je mjesto na fakultetu djelomično zbog prijedloga svojeg psihijatra, koji mu je savjetovao da uspostavi rutinu i ublaži učinke [[bipolarni poremećaj\|bipolarnog poremećaja]].<ref>{{Cite journal\|last=Carpenter\|first=Geoffrey\|date=1982-12-02\|title=Copeland, John G. et al. Telemundo: A Basic Reader. New York: Random House, Inc., 1980; Freeman, G. Ronald. Intercambios: An Activities Manual. New York: Random House, Inc., 1980\|journal=Canadian Modern Language Review\|language=en\|volume=38\|issue=2\|pages=361a–362\|doi=10.3138/cmlr.38.2.361a}}</ref> Lowellov je kolegij privukao nekoliko pjesnika, među kojima su bile i [[Anne Sexton]] i [[Sylvia Plath]]. Sexton mu se pridružila 1958., a rad s Lowellom pomogao joj je da uspostavi svoj pjesnički stil. Iste mu se godine pridružila i Plath.<ref>{{Cite journal\|last=Cross\|first=Arthur Lyon\|date=1915-01-01\|title=The Seymour Family. By A. Audrey Locke. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company, 1914. Pp. viii, 386.), The Cavendish Family. By Francis Bickley. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. vii, 326.), The Cecil Family. By G. Ravenscroft Dennis. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. vi, 327.) and The La Tremoïlle Family. By Winifred Stephens. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. xvi, 341.)\|url=https://academic.oup.com/ahr/article/20/2/396/29841\|journal=The American Historical Review\|language=en\|volume=20\|issue=2\|pages=396–399\|doi=10.1086/ahr/20.2.396\|issn=0002-8762\|via=Oxford Academic}}</ref> Nakon što je uočila intimne teme u Lowellovim i Sextinim pjesmama, Plath je i sama počela uvrštavati konfesionalne teme u vlastitu poeziju.<ref>{{Citiranje knjige\|last=Wagner-Martin, Linda.\|title=Sylvia Plath : a literary life\|date=2003\|publisher=Palgrave Macmillan\|year=2003\|isbn=1-4039-1653-5\|edition=2nd ed., rev. and expanded\|location=New York\|pages=Xi\|oclc=52090569}}</ref>

	==Kasniji razvoj==		==Kasniji razvoj==
Redak 37:		Redak 37:

	== Bibliografija ==		== Bibliografija ==
	*{{~~Cite book~~\|title=Cambridge paperback guide to literature .in English\|url=https://archive.org/details/cambridgepaperba00ousb\|url-access=registration\|publisher=Cambridge University Press\|date=1996\|location=New York\|isbn=0-521-43627-3\|oclc=33078783\|last=Ousby\|first=Ian\|pages=}}		*{{Citiranje knjige\|title=Cambridge paperback guide to literature .in English\|url=https://archive.org/details/cambridgepaperba00ousb\|url-access=registration\|publisher=Cambridge University Press\|date=1996\|location=New York\|isbn=0-521-43627-3\|oclc=33078783\|last=Ousby\|first=Ian\|pages=}}
	* Kirsch, Adam, [[The Wounded Surgeon (book)\|''The Wounded Surgeon: Confession and Transformation in Six American Poets'']], W. W. Norton & Company, 2005.		* Kirsch, Adam, [[The Wounded Surgeon (book)\|''The Wounded Surgeon: Confession and Transformation in Six American Poets'']], W. W. Norton & Company, 2005.
	* Rose, Jacqueline, ''The Haunting of Sylvia Plath'', Virago Press, London, 1991. {{ISBN\|978-1-85381-307-8}}		* Rose, Jacqueline, ''The Haunting of Sylvia Plath'', Virago Press, London, 1991. {{ISBN\|978-1-85381-307-8}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

2022-01-02T07:02:47Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 07:02
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Konfesionalna poezija'''-->'''Konfesionalna poezija''' stil je [[poezija\|poezije]] koji je nastao u [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] krajem 1950-ih i početkom 1960-ih.<ref name=":0">{{~~Cite web~~\|title=A Brief Guide to Confessional Poetry {{!}} Academy of American Poets\|url=https://poets.org/text/brief-guide-confessional-poetry\|website=poets.org\|access-date=2020-06-02\|first=Academy of American\|last=Poets}}</ref> Katkad se taj oblik poezije klasificira kao oblik [[postmoderna\|postmodernizma]].<ref>{{Cite journal\|last=Crosby\|first=Peter R\|date=2000\|title=Postmodernist Poetry: a Movement or an Indulgence? (A Study of Elizabeth Bishop, Sylvia Plath, and Anne Sexton\|url=https://www.academia.edu/26537401\|journal=\|language=en\|volume=\|pages=1–14\|via=Academia.edu}}</ref> Opisuje ju se kao poeziju osobnog ili "ja"; usredotočuje se na ekstremne trenutke individualnog iskustva, psihu i osobne traume, kao i na [[tabu]]-teme kao što su [[duševna bolest]], seksualnost i [[samoubojstvo]], često u odnosu s općenitim društvenim temama.<ref name=":1">Ousby 1998., str. 89</ref>		<!--'''Konfesionalna poezija'''-->'''Konfesionalna poezija''' stil je [[poezija\|poezije]] koji je nastao u [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] krajem 1950-ih i početkom 1960-ih.<ref name=":0">{{Citiranje weba\|title=A Brief Guide to Confessional Poetry {{!}} Academy of American Poets\|url=https://poets.org/text/brief-guide-confessional-poetry\|website=poets.org\|access-date=2020-06-02\|first=Academy of American\|last=Poets}}</ref> Katkad se taj oblik poezije klasificira kao oblik [[postmoderna\|postmodernizma]].<ref>{{Cite journal\|last=Crosby\|first=Peter R\|date=2000\|title=Postmodernist Poetry: a Movement or an Indulgence? (A Study of Elizabeth Bishop, Sylvia Plath, and Anne Sexton\|url=https://www.academia.edu/26537401\|journal=\|language=en\|volume=\|pages=1–14\|via=Academia.edu}}</ref> Opisuje ju se kao poeziju osobnog ili "ja"; usredotočuje se na ekstremne trenutke individualnog iskustva, psihu i osobne traume, kao i na [[tabu]]-teme kao što su [[duševna bolest]], seksualnost i [[samoubojstvo]], često u odnosu s općenitim društvenim temama.<ref name=":1">Ousby 1998., str. 89</ref>

	Posvećenost konfesionalnih pjesnika osobnom iskustvu književni kritičari objašnjavaju kao pokušaj distanciranja od zastrašujućih društvenih problema dvadesetog stoljeća. Događaji poput holokausta, hladnog rata i egzistencijalna prijetnja do koje je dovela proliferacija nuklearnog oružja otežali su raspravu o aktualnim temama i konfesionalnim pjesnicima i njihovim čitateljima.<ref>{{Cite journal\|last=Hoffman\|first=Steven K.\|date=Winter 1978\|title=Impersonal Personalism: The Making of a Confessional Poetic\|journal=ELH\|volume=45\|issue=4\|pages=687–709\|doi=10.2307/2872583\|jstor=2872583\|issn=0013-8304}}</ref> Konfesionalni pjesnici također su se suprotstavljali idealizaciji obiteljskog života 1950-ih tako što su otkrivali nezadovoljstvo prisutno u vlastitim domovima.<ref>{{Cite journal\|last=Blake\|first=David H\|date=2001-12-01\|title=Public Dreams: Berryman, Celebrity, and the Culture of Confession\|journal=American Literary History\|volume=13\|issue=4\|pages=716–736\|doi=10.1093/alh/13.4.716\|issn=0896-7148}}</ref>		Posvećenost konfesionalnih pjesnika osobnom iskustvu književni kritičari objašnjavaju kao pokušaj distanciranja od zastrašujućih društvenih problema dvadesetog stoljeća. Događaji poput holokausta, hladnog rata i egzistencijalna prijetnja do koje je dovela proliferacija nuklearnog oružja otežali su raspravu o aktualnim temama i konfesionalnim pjesnicima i njihovim čitateljima.<ref>{{Cite journal\|last=Hoffman\|first=Steven K.\|date=Winter 1978\|title=Impersonal Personalism: The Making of a Confessional Poetic\|journal=ELH\|volume=45\|issue=4\|pages=687–709\|doi=10.2307/2872583\|jstor=2872583\|issn=0013-8304}}</ref> Konfesionalni pjesnici također su se suprotstavljali idealizaciji obiteljskog života 1950-ih tako što su otkrivali nezadovoljstvo prisutno u vlastitim domovima.<ref>{{Cite journal\|last=Blake\|first=David H\|date=2001-12-01\|title=Public Dreams: Berryman, Celebrity, and the Culture of Confession\|journal=American Literary History\|volume=13\|issue=4\|pages=716–736\|doi=10.1093/alh/13.4.716\|issn=0896-7148}}</ref>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-09T22:36:27Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Konfesionalna poezija''' stil je [[poezija|poezije]] koji je nastao u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] krajem 1950-ih i početkom 1960-ih.<ref name=":0">{{Cite web|title=A Brief Guide to Confessional Poetry {{!}} Academy of American Poets|url=https://poets.org/text/brief-guide-confessional-poetry|website=poets.org|access-date=2020-06-02|first=Academy of American|last=Poets}}</ref> Katkad se taj oblik poezije klasificira kao oblik [[postmoderna|postmodernizma]].<ref>{{Cite journal|last=Crosby|first=Peter R|date=2000|title=Postmodernist Poetry: a Movement or an Indulgence? (A Study of Elizabeth Bishop, Sylvia Plath, and Anne Sexton|url=https://www.academia.edu/26537401|journal=|language=en|volume=|pages=1–14|via=Academia.edu}}</ref> Opisuje ju se kao poeziju osobnog ili "ja"; usredotočuje se na ekstremne trenutke individualnog iskustva, psihu i osobne traume, kao i na [[tabu]]-teme kao što su [[duševna bolest]], seksualnost i [[samoubojstvo]], često u odnosu s općenitim društvenim temama.<ref name=":1">Ousby 1998., str. 89</ref>

Posvećenost konfesionalnih pjesnika osobnom iskustvu književni kritičari objašnjavaju kao pokušaj distanciranja od zastrašujućih društvenih problema dvadesetog stoljeća. Događaji poput holokausta, hladnog rata i egzistencijalna prijetnja do koje je dovela proliferacija nuklearnog oružja otežali su raspravu o aktualnim temama i konfesionalnim pjesnicima i njihovim čitateljima.<ref>{{Cite journal|last=Hoffman|first=Steven K.|date=Winter 1978|title=Impersonal Personalism: The Making of a Confessional Poetic|journal=ELH|volume=45|issue=4|pages=687–709|doi=10.2307/2872583|jstor=2872583|issn=0013-8304}}</ref> Konfesionalni pjesnici također su se suprotstavljali idealizaciji obiteljskog života 1950-ih tako što su otkrivali nezadovoljstvo prisutno u vlastitim domovima.<ref>{{Cite journal|last=Blake|first=David H|date=2001-12-01|title=Public Dreams: Berryman, Celebrity, and the Culture of Confession|journal=American Literary History|volume=13|issue=4|pages=716–736|doi=10.1093/alh/13.4.716|issn=0896-7148}}</ref>

Školu "konfesionalne poezije" čini nekoliko pjesnika koji su promijenili oblik američkog pjesništva tijekom 1950-ih i 1960-ih, a među njima su [[Robert Lowell]], [[Sylvia Plath]], [[John Berryman]], [[Anne Sexton]], [[Allen Ginsberg]] i [[W. D. Snodgrass]].<ref name=":0" /><ref name=":1" />

==''Life Studies'' i nastanak konfesionalne poezije==
Godine 1959. [[M. L. Rosenthal]] prvi se poslužio riječju "konfesionalno" u recenziji zbirke pjesama ''[[Life Studies]]'' Roberta Lowella pod imenom "[[Poetry as Confession]]",<ref>''The Nation'', 19. rujna 1959.), ponovno otisnuto u Rosenthal 1991., str. 109 – 112. Rosenthal je recenziju djelomično preradio u esej "Robert Lowell and the Poetry of Confession" u svojoj knjizi ''The Modern Poets'' iz 1960. godine.</ref> Rosenthal je razlikovao konfesionalni pristup od ostalih oblika lirske poezije na temelju toga što se koristi tajnama, što je "nadilazilo uobičajenu povučenost i osobnu nelagodu".<ref>[[Ian Hamilton]]. (1994.) 'A Biographer's Misgivings', u zbirci ''Walking Possession, Essays & Reviews 1968 – 1993'', str. 289. Addison-Wesley. {{ISBN|0-201-48397-1}}</ref> Rosenthal je izjavio da je u ranijim pokušajima koji su prethodili konfesionalizmu postojala "maska" koja je skrivala "istinsko lice" pjesnika i da "Lowell odbacuje tu masku. Njegov govornik nesumnjivo je on sam, a ''Life Studies'' teško je ne promatrati kao zbirku osobnih tajni koje su prilično sramotne i koje osoba u načelu ne otkriva ako joj je do časti".<ref>Rosenthal 1991., str, 109 </ref> U recenziji zbirke za časopis ''[[The Kenyon Review]]'' John Thompson napisao je: "U ovim pjesmama više ne postoji koncept društveno prihvatljivog. Uspjele su pokoriti: osvojile su veliku rasprostranjenost teritorija pjesništva."<ref>{{Cite journal|last=Thompson|first=John|date=Summer 1959|title=Two Poets|journal=The Kenyon Review|volume=21|issue=3|pages=482–490|jstor=4333971}}</ref>

Međutim, u književnosti se zaokret prema konfesionalnoj poeziji počeo nazirati i prije objave ''Life Studiesa''. Duga konfesionalna pjesma [[Delmore Schwartz|Delmorea Schwartza]] ''Genesis'' objavljena je 1943., a 1947. godine [[John Berryman]] napisao je niz soneta o preljubničkoj vezi sa ženom imena Chris dok je bio u braku s prvom suprugom, Eileen (međutim, budući da bi objavljivanje soneta njegovoj supruzi otkrilo tu vezu, Berryman te sonete, pod imenom ''Berryman's Sonnets'', nije objavio do 1967., nakon što se razveo od nje). Snodgrassova pjesma ''Heart's Needle'', u kojoj govori o posljedicama svojega razvoda, također prethodi ''Life Studiesu''.<ref>Kirsch, p. 2, makes this observation in his reassessment of the historical context of ''Life Studies''.</ref><ref>{{Cite book|last=Mariani, Paul L.|title=Dream song : the life of John Berryman|publisher=Trinity University Press|year=2016|isbn=978-1-59534-767-1|edition=2nd|location=New York|pages=9|oclc=960976205}}</ref>

Ipak, ''Life Studies'' prva je zbirka konfesionalnih pjesama koja je zadobila pažnju čitateljske publike i prva je zbirka nazvana "konfesionalnom". Među najznačajnijim su "konfesionalnim" pjesmama u zbirci pjesme na njezinu samom kraju, u kojima Lowell aludira na svoju borbu sa psihičkom bolešću i hospitalizaciju u McLeanu, psihijatrijskoj bolnici u Massachusettsu. Plath je o utjecaju takvih pjesama iz ''Life Studiesa'' progovorila u jednom intervjuu, u kojem je izjavila: "Vrlo sam uzbuđena zbog nečega za što mislim da je novi proboj koji je došao s ''Life Studiesom'' Roberta Lowella; taj intenzivni proboj u vrlo ozbiljno, vrlo osobno, emotivno iskustvo za koje vjerujem da je djelomični tabu. Primjerice, vrlo su me zanimale pjesme Roberta Lowella koje govore o njegovom iskustvu u psihijatrijskoj bolnici."<ref>Orr, Peter, ed.
"The Poet Speaks - Interviews with Contemporary Poets Conducted by Hilary Morrish, Peter Orr, John Press and Ian Scott-Kilvert". London: Routledge and Kegan Paul, 1966.[http://www.sylviaplath.de/plath/orrinterview.html]</ref> Ipak, [[Al Alvarez]] komentirao je da neke pjesme u ''Life Studiesu'' "iznevjeruju jer se čini da se više zanimaju za procese [[psihoanaliza|psihoanalize]] nego poezije",<ref>{{Cite book|last=Alvarez|first=Al|title=Risky business : people, pastimes, poker and books|date=1 April 2009|publisher=Bloomsbury|year=2009|isbn=978-0-7475-9311-9|location=London|pages=202|oclc=174130120}}</ref> a [[Michael Hofmann]] iznio je drugačiji stav – da vidi vrijednost u Lowellovu radu, no da je umanjuje samo isticanje "onoga što bih nazvao riječi na k, 'konfesionalizma'".<ref>{{Cite book|last=Lowell, Robert|title=Robert Lowell : poems|publisher=Faber|year=2006|isbn=0-571-23040-7|location=London|pages=xiv|oclc=45325062}}</ref>

Na njegovom kolegiju za poeziju koji je držao krajem 1950-ih na [[Sveučilište u Bostonu|Sveučilištu u Bostonu]] Lowell je nadahnuo nekoliko važnijih američkih pjesnika svojom konfesionalnom tematikom. Godine 1955. zatražio je mjesto na fakultetu djelomično zbog prijedloga svojeg psihijatra, koji mu je savjetovao da uspostavi rutinu i ublaži učinke [[bipolarni poremećaj|bipolarnog poremećaja]].<ref>{{Cite journal|last=Carpenter|first=Geoffrey|date=1982-12-02|title=Copeland, John G. et al. Telemundo: A Basic Reader. New York: Random House, Inc., 1980; Freeman, G. Ronald. Intercambios: An Activities Manual. New York: Random House, Inc., 1980|journal=Canadian Modern Language Review|language=en|volume=38|issue=2|pages=361a–362|doi=10.3138/cmlr.38.2.361a}}</ref> Lowellov je kolegij privukao nekoliko pjesnika, među kojima su bile i [[Anne Sexton]] i [[Sylvia Plath]]. Sexton mu se pridružila 1958., a rad s Lowellom pomogao joj je da uspostavi svoj pjesnički stil. Iste mu se godine pridružila i Plath.<ref>{{Cite journal|last=Cross|first=Arthur Lyon|date=1915-01-01|title=The Seymour Family. By A. Audrey Locke. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company, 1914. Pp. viii, 386.), The Cavendish Family. By Francis Bickley. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. vii, 326.), The Cecil Family. By G. Ravenscroft Dennis. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. vi, 327.) and The La Tremoïlle Family. By Winifred Stephens. (Boston and New York: Houghton Mifflin Company. 1914. Pp. xvi, 341.)|url=https://academic.oup.com/ahr/article/20/2/396/29841|journal=The American Historical Review|language=en|volume=20|issue=2|pages=396–399|doi=10.1086/ahr/20.2.396|issn=0002-8762|via=Oxford Academic}}</ref> Nakon što je uočila intimne teme u Lowellovim i Sextinim pjesmama, Plath je i sama počela uvrštavati konfesionalne teme u vlastitu poeziju.<ref>{{Cite book|last=Wagner-Martin, Linda.|title=Sylvia Plath : a literary life|date=2003|publisher=Palgrave Macmillan|year=2003|isbn=1-4039-1653-5|edition=2nd ed., rev. and expanded|location=New York|pages=Xi|oclc=52090569}}</ref>

==Kasniji razvoj==
Među ostalim ključnim tekstovima američke konfesionalne škole nalaze se Plathina zbirka ''[[Ariel (knjiga)|Ariel]]'', Berrymanova zbirka ''[[The Dream Songs]]'' i Sextonina zbirka ''[[To Bedlam and Part Way Back]]'', iako se sam Berryman suprotstavio nazivu "konfesionalizam" "ljutito i prezirno": "Ta riječ ne znači ništa. Riječ "confessional" za mene predstavlja mjesto na koje odlazite kako biste razgovarali sa svećenikom.{{refn|group=bilj|''Confessional'' u engleskom jeziku može biti i pridjev i imenica; kao pridjev znači "ispovjedno", a kao imenica "ispovjedaonica", mjesto na kojem se vjernik ispovjedi svećeniku.}} Nisam se ispovjedio od dvanaeste godine".<ref>[http://www.theparisreview.org/interviews/4052/the-art-of-poetry-no-16-john-berryman The Art of Poetry no. 16: John Berryman] Stitt, Peter. John Berryman, The Art of Poetry, "The Paris Review", br. 53, zima 1972.</ref>

Još neke značajne osobe u razvoju konfesionalizma su [[Adrienne Rich]],<ref>Ousby 1998 str. 199, str. 792</ref> i [[Sharon Olds]]; potonja pjesnikinja djelovala je tijekom 1980-ih i svjesno se bavila "konfesionalnom" tematikom – usredotočila se na seksualne tabu-teme na temelju [[Allen Ginsberg|Ginsbergovih]] djela.

==Reakcije==
Tijekom 1970-ih i 1980-ih određeni su se pisci usprotivili konfesionalizmu u američkoj poeziji – tvrdili su da previše ugađa samome sebi. Primjerice, jedan od značajnijih pjesnika pokreta [[Duboka slika|duboke slike]], [[Robert Bly]], uvelike je kritizirao ono što je smatrao [[solipsizam|solipsističkim]] navikama konfesionalnih pjesnika. Aludirao je na to nezadovoljstvo estetikom kad je pohvalio pjesnika [[Antonio Machado|Antonija Machada]] zbog toga što "ističe patnje drugih umjesto vlastite patnje".<ref>Bly, Robert (translator), Machado, Antonio, ''Times Alone'', Wesleyan University Press, 1983., {{ISBN|978-0-8195-6081-0}}, str. 1.</ref> Međutim, mnogi su drugi pisci tijekom tog razdoblja, kao [[Sharon Olds]], [[Marie Howe]] i [[Franz Wright]], bili pod snažnim utjecajem stila konfesionalne poezije, odnosno tabu-temama autobiografskog iskustva, psihe i osobnosti, kao i otkrivenja iz djetinjstva i trauma u odrasloj dobi.

Životopisci konfesionalnih pjesnika primijetili su da dijele želju za slavom. Kao što je popularna kultura 1950-ih doživjela oblik proliferacije, konfesionalni su pjesnici svojim čitateljima nudili detaljan uvid u osobu autora, zbog čega su ti pjesnici više postali "zvijezde" nego privatni autori. Zbog značajne pozornosti posvećene konfesionalnim pjesnicima, kao i njihove želje za takvim priznanjem, konfesionalnu poeziju katkad se smatra dijelom kulture poznatih osoba.<ref>{{Cite journal|last=Blake|first=D. H.|date=2001-04-01|title=Public Dreams: Berryman, Celebrity, and the Culture of Confession|journal=American Literary History|volume=13|issue=4|pages=716–736|doi=10.1093/alh/13.4.716|issn=0896-7148}}</ref>

Pjesnički pokret [[novi formalizam|novog formalizma]], povratak rimi i metru, nastao je kao reakcija na [[slobodni stih]] koji je postao popularan u konfesionalnoj poeziji. Još jedan pokret koji je djelomično nastao kao reakcija na konfesionalnu poeziju jest pokret [[Pjesnici jezika|pjesnika jezika]].

== Vidi i ==
* [[Beat generacija]]

==Izvori==
{{izvori}}

==Bilješke==
{{izvori|group=bilj}}

== Bibliografija ==
*{{Cite book|title=Cambridge paperback guide to literature .in English|url=https://archive.org/details/cambridgepaperba00ousb|url-access=registration|publisher=Cambridge University Press|date=1996|location=New York|isbn=0-521-43627-3|oclc=33078783|last=Ousby|first=Ian|pages=}}
* Kirsch, Adam, [[The Wounded Surgeon (book)|''The Wounded Surgeon: Confession and Transformation in Six American Poets'']], W. W. Norton & Company, 2005.
* Rose, Jacqueline, ''The Haunting of Sylvia Plath'', Virago Press, London, 1991. {{ISBN|978-1-85381-307-8}}
* Rosenthal, M. L., ''The Modern Poets: A Critical Introduction'' New York: Oxford University Press, 1960. {{ISBN|0-19-500718-2}}
* Rosenthal, M. L., ''Our Life in Poetry: Selected Essays and Reviews'', Persea Books, New York, 1991., {{ISBN|0-89255-149-6}}
* Sherwin, Miranda, ''"Confessional" Writing and the Twentieth-Century Literary Imagination'', London and New York: Palgrave Macmillan, 2011. {{ISBN|978-0-230-21956-4}}

[[Kategorija:Američki književnici]]