WikiSysop: čišćenje redirekcija za infookvir monarh

2022-03-07T13:28:27Z

čišćenje redirekcija za infookvir monarh

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 13:28
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Koloman'''-->{{zaglavlje}}		<!--'''Koloman'''-->{{zaglavlje}}
	{{~~Monarh~~		{{Infookvir monarh
	\| ime = Koloman		\| ime = Koloman
	\| slika = [[Datoteka:Kálmán Thuróczy.jpg\|220px]]		\| slika = [[Datoteka:Kálmán Thuróczy.jpg\|220px]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T04:51:10Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 04:51
Redak 112:		Redak 112:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commonscat\|Coloman of Hungary}}~~
	* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32460 Koloman - Hrvatska enciklopedija]		* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32460 Koloman - Hrvatska enciklopedija]
	* [http://proleksis.lzmk.hr/31853/ Koloman - Proleksis enciklopedija]		* [http://proleksis.lzmk.hr/31853/ Koloman - Proleksis enciklopedija]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-26T06:43:59Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{zaglavlje}}
{{Monarh
| ime = Koloman
| slika = [[Datoteka:Kálmán Thuróczy.jpg|220px]]
| opis = Koloman Arpadović
| titula = [[Dodatak:Popis mađarskih vladara|ugarski kralj]]
| vladavina = [[1095.]] – [[3. veljače]] [[1116.]]
| krunidba = [[1096.]]
| prethodnik = [[Ladislav I. Sveti]]
| nasljednik = [[Stjepan II., ugarsko-hrvatski kralj|Stjepan II. Ugarski]]
| regent =
| titula1 = [[Hrvatski vladari|hrvatski kralj]]
| vladavina1 = [[17. svibnja]] [[1102.]] – [[3. veljače]] [[1116.]]
| krunidba1 = [[17. svibnja]] [[1102.]]<ref>[https://www.antenazadar.hr/clanak/2016/05/914-godina-od-krunjenja-kralja-kolomana-u-biogradu/ 914 godina od krunjenja kralja Kolomana u Biogradu - antenazadar.hr][</ref>, [[Biograd]]
| prethodnik1 = [[Petar Snačić]]
| nasljednik1 = [[Stjepan II., ugarsko-hrvatski kralj|Stjepan II. Ugarski]]
| regent1 =
| titula2 =
| vladavina2 =
| krunidba2 =
| prethodnik2 =
| nasljednik2 =
| regent2 =
| titula3 =
| vladavina3 =
| krunidba3 =
| prethodnik3 =
| nasljednik3 =
| regent3 =
| nasljeđe =
| supruga =
| supruge = [[Felicija Sicilska]]<br/>[[Eufemija Kijevska]]
| suprug =
| supruzi =
| djeca = Sofija Ugarska<br/>[[Stjepan II., ugarsko-hrvatski kralj|Stjepan II. Ugarski]]<br/>Ladislav<br/>Boris (?)
| puno ime =
| posthumno ime =
| dinastija = [[Datoteka:Alex K Kingdom of Hungary.svg|15px]] [[Arpadovići]]
| vladarska himna =
| otac = [[Gejza I.]]
| majka = Sofija, kraljica Ugarske
| datum rođenja = o. [[1074.]]
| mjesto rođenja =
| datum smrti = [[3. veljače]] [[1116.]]
| mjesto smrti =
| datum pokopa =
| mjesto pokopa =
| potpis =
| zanimanje =
| vjera = [[rimokatoličanstvo|rimokatolik]]
}}
'''Koloman''' (mađarski '''Könyves Kálmán''') (o. [[1074.]] - [[3. veljače]] [[1116.]]) je bio [[Dodatak:Popis mađarskih vladara|ugarski kralj]] od [[1095.]] do [[1116.]], a od [[1102.]] i [[hrvatski vladari|hrvatsko-dalmatinski kralj]], potomak ugarske dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]].

== Životopis ==
Koloman je u Ugarskoj došao na vlast 1095. godine. Bio je nećak kralja [[Ladislav I. Sveti|Ladislava I. Svetog]], a sin Ladislavova brata [[Gejza I.|Gejze I.]], koji je Ugarskom kraljevao od 1074. do 1077. godine. Jedna od njegovih sestrični, Ladislavova kćer princeza Piroška, postala je kasnije bizantska [[Irena Ugarska|carica Irena]]. Imajući u vidu Kolomanovu promišljenost, Ladislav ga je odredio za svog nasljednika, zaobišavši kao očitog kandidata za prijestol Kolomanova starijeg brata [[Almoš]]a, kojeg je ranije bio postavio za ''kralja Hrvatske'', nakon što je zauzeo Slavoniju u [[Dinastički rat u Hrvatskoj 1091.-1105.|ratu za hrvatsko prijestolje]] i odabrao za budućeg kralja Ugarske. Neki kažu{{nedostaje izvor}} da je Koloman bio prava rugoba: razrok, hrom i grbav. Drugi opet hvale njegove duhovne vrline i kažu da je bio pismen, uljudan, obrazovan i poduzetna duha. Oponašao je u svemu svoga strica i nastojao po pravu nasljedstva zauzeti Hrvatsku.
[[Datoteka:Kalman-HosokTere-Budapešť 0064.jpg|minijatura|lijevo|Kip kralja Kalmana, [[Trg heroja u Budimpešti]]]]
Oženio je princezu Feliciju. Brak je bio sklopljen posredovanjem pape, a mlada je bila kći sicilskog [[grof]]a [[Roger I.|Rogera I.]], inače odanog papinog pristaše. Tim je brakom kralj htio popraviti svoje odnose s papom [[Urban II.|Urbanom II.]], koji su bili narušeni za vladavine njegova strica. Naime, Ladislav nije dobio privolu pape za osnivanje [[Zagrebačka biskupija|Zagrebačke biskupije]] 1094. godine, pa se obratio [[protupapa|protupapi]] [[Klement III.|Klementu III.]] Tako je Koloman osigurao privolu pape jer se spremao na pohod u Hrvatsku. Koloman se prvo pobrinuo da križarska vojska, koja se kretala prema Carigradu pređe preko ugarskog teritorija. Potom se počeo pripremati da pokori Hrvatsku.
===Prvi pohod na Hrvatsku===

1097. godine ugarska vojska je krenula na Hrvatsku. Ugarskoj se vojsci tada ili možda na povratku suprotstavio hrvatski kralj [[Petar Svačić]] na planini [[Gvozd]]u. U bitci su Hrvati pretrpjeli poraz, a kralj Petar je poginuo. Princeza Felicija je stigla u [[Biograd]], a dočekao ju je Merkurije, koji je vjerojatno bio vojskovođa tog pohoda, te je otpratio na vjenčanje u Ugarsku. Vojska nije išla južnije. Naime, granice Ugarske su na poticaj Bizanta napali [[Kumani]]. [[Bizant]], kome je pripadao Dalmatinski temat, predao ga je zbog smutnji u Hrvatskoj na upravu [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]]. 1098. godine sklopio je s Mlečanima ugovor, kojim je njima pripala [[Dalmacija]], a njemu Hrvatska.

Koloman se nije mogao posvetiti hrvatskim prilikama, jer se u Mađarskoj protiv njega 1098. godine pobunio njegov brat [[Almoš]]. On je smatrao da on treba vladati u Hrvatskoj, a Koloman u Ugarskoj. Kraljeva i pobunjenička vojska srele su se na obalama [[Tisa|Tise]], no do bitke nije došlo. Velikaši su nagovorili braću da se pomire. Kralj je oprostio Almošu.

Kralj se tada umješao u ruske poslove. Koloman je na poziv kijevskog velikog kneza [[Svjatopolk]]a prešao [[Karpati|Karpate]] i opsjeo Prezmysl 1099. godine. Gradu je u pomoć pritekao vladimirsko-volinjski knez David i [[Kumani]]. Mađarska vojska pretrpjela je težak poraz, a sam je Koloman jedva spasio živu glavu. Bojeći se da češki knez s kojim je bio u zavadi ne iskoristi taj poraz, odmah je s njim sklopio mir i savez. Vratio se u Ugarsku, preko koje je 1101. godine prošla još jedna križarska vojska. Tek 1102. godine mogao se posvetiti prilikama u Hrvatskoj.

Dok je Koloman bio zauzet u Hrvatskoj je još uvijek postojao protumađarski pokret. Koloman je uvidio da neće moći pokoriti Hrvatsku, pa se 1102. odlučio nagoditi s Hrvatima. Sklopio je ugovor ''[[Pacta Conventa]]'' s predstavnicima 12 hrvatskih plemena, koji su ga priznali za kralja, pa je tako Hrvatska ušla u [[personalna unija|personalnu uniju]] s Ugarskom. Obvezao se da neće dirati u njihove posjede te da će poštovati plemićke povlastice i prava Hrvatskog Kraljevstva. Hrvati su se tom pogodbom obvezali na vojnu pomoć do granica Hrvatske o svom trošku, a izvan granica o njegovom trošku. Koloman se obvezao i na zasebnu krunidbu za hrvatskog kralja. Iste godine okrunio se za hrvatskog kralja u [[Biograd]]u.

===Koloman postaje hrvatski kralj===
Nakon Kolomanove krunidbe Almoš se smatrao zakinutim. Njega je Ladislav I. postavio za kralja Hrvatske. Pobjegao je u Njemačku tražiti pomoć protiv brata, ali mu to nije uspjelo jer je car [[Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Henrik IV.]] bio zauzet borbom protiv sina [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika V.]], kojem je ubrzo morao predati njemačku krunu. Almoš se ne postigavši ništa vratio u Ugarsku, a Koloman mu je opet oprostio.

Nakon što je stekao [[Hrvatska|Hrvatsku]], odlučio je ponovno pripojiti Dalmaciju. No to je zahtijevalo veliku umješnost, jer je upravu nad njom Bizant zbog smutnji u Hrvatskoj predao 1097. [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]]. Koloman nije raspolagao mornaricom, a bez toga je pothvat bio neostvariv. No 1104. godine je bizantski car [[Aleksije I. Komnen]] vjenčao svog sina i nasljednika [[Ivan II. Komnen|Ivana II.]] za princezu Irenu. Ona je bila kći Ladislava I. Uz to su Bizant i Hrvatsko-Ugarska Kraljevina sklopile savez protiv [[Antiohija|antiohijskog]] i [[Taranto|tarentskog]] [[hercega]] [[Boemund]]a. Boemund je tada prikupljao vojsku za napad na bizantski [[Drač]].
=== Koloman vraća Dalmaciju ===
U takvim okolnostima Bizant je pristao da Koloman zauzme Dalmaciju. Mlečani su morali pristati na to, jer je [[Boemund]] i njima zadavao briga, ali i zbog trgovačkih interesa, koji su je vezali uz Bizant, pa se mletački [[dužd]] odrekao titule dužda Dalmacije i Hrvatske. 1105. godine krenuo je Koloman u Dalmaciju. Prvo je stigao pred [[Zadar]], koji se odlučio oduprijeti. Počela je opsada, a grad se ubrzo ipak posredovanjem trogirskog [[biskup]]a Ivana Orsinija dogovorio s Kolomanom da ga za zlato dostano za izgradnju zvonika Sv. Marije i plačanje svih troškova boravka u Zadru ,pusti u Zadar na 3 dana, e kako Koloman nebi bio osramoćen. Koloman je u "slavlju" ušao u grad Zadar. Na zvoniku je dao uklesati ove riječi: "Godine od upućenja Gospodina našega Isusa Krista 1105. nakon pobjede Ilira i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o svom trošku podići Koloman, kralj ugarski, hrvatski i dalmatinski". Koloman je Zadranima nato potvrdio stare privilegije i nastavio put prema [[Šibenik]]u i [[Trogir]]u, koji su priznali njegovu vlast bez otpora.

[[Split]] se u početku opirao, ali kada je vidio da se kralj sprema za opsadu priznao je Kolomana za kralja posredovanjem svog [[nadbiskup]]a Krescencija. Kralj se tada vratio u [[Zadar]], a [[ban]] Ugra je s hrvatskom i ugarskom vojskom isplovio prema otocima. Nakon neznatna otpora predao se [[Rab]], a vjerojatno i [[Cres]] i [[Krk]]. Nakon predaje gradova i otoka sazvan je sabor dalmatinskih gradova, gdje su kralj, ugarski svjetovni i duhovni velikodostojnici, te vojska položili prisegu da će poštovati autonomiju dalmatinskih gradova. Tom su prilikom dalmatinski gradovi dobili privilegije, koji su bili gotovo identični, no sačuvao se samo prijepis Trogirske diplome.

Kralj je gradovima zajamčio trajni mir, tj. pravni poredak i pravnu sigurnost, a bez da za to plaćaju posebni porez. Gradovi su sami mogli birati kneza i biskupa, a kralj ih jedino treba potvrditi. Potvrdio im je da mogu živjeti po dotadašnjim pravilima, i zakonima, te da ih slobodno mogu mijenjati. Time su stekli autonomiju pravosuđa. Kolomanu od prometa u luci pripadaju 2/3 prihoda, a 1/3 ide gradskom knezu. Biskupu prethodno od cijelokupne svote pripada 1/3. Kralj se obvezao da neće dopustiti da se stranci ni Mađari bez izričite privole građana nasele u grad, a oslobodio ih je i od zalaznine, tj gošćenja kralja i njegove pratnje kada bude došao u njihov grad, osim ako koji grad to sam prihvati. Građani su imali slobodu seljenja. Na kraju kralj dopušta onima kojima bi njegova vladavina postala preteška da sa svojom obitelji i imovinom slobodno odu gdje god to požele. Žitelji dalmatinskih gradova su bili sretni, što su nakon višegodišnjih borbi dočekali mirnije dane. Oni su slavili čas kad je "s Božjom milosti po Kolomanu vraćen mir i poredak na kopnu i na moru", te je sada svaki opet mogao ići za svojim poslom.

Time je Koloman završio osvajanje Hrvatske, nakon [[Dinastički rat u Hrvatskoj 1091.-1105.|rata koji je trajao 14 godina]].

1107. Boemund je napao Drač, no nakon godinu dana neuspjelog ratovanja morao je sklopiti mir. U međuvremenu je Koloman poslao hrvatske i ugarske čete, koje su napale Boemundove posjede u Italiji i pustošile ih tri mjeseca, te zauzeli [[Brindisi]] i [[Monopoli]].
===Almoševa buna===
Koloman se u Ugarskoj u više navrata morao boriti protiv Almoša. Almoš se 1107. opet pobunio protiv brata. Pobjegao je u [[Poljska|Poljsku]], gdje ga je primio knez [[Boleslav III. Krivousti]] i pružio mu vojnu pomoć. Almoš je provalio u Ugarsku i zauzeo grad Abaujvar na Herandu. Čuvši za to Koloman je odmah pohitao s vojskom i opsjeo grad. Almoš se opet predao, a brat mu je ponovno oprostio. Koloman je pritom sklopio tajni savez s Boleslavom protiv njemačko-rimskog cara Henrika V.

Već 1108. godine se Almoš opet pobunio. Koloman mu je oduzeo svu imovinu i titulu hercega čim je doznao da Almoš opet sprema pobunu. Tada je pobjegao u Njemačku, a car Henrik ga je srdačno primio. Izišao je u susret njegovim molbama i objavio rat Kolomanu želeći od Ugarske učiniti vazalnu njemačku državu. Nijemci su opsjeli grad Požun (današnja [[Bratislava]]), a vojska češkog kneza [[Svatopluk]]a, koji je bio njemački [[vazal]], provalila je i pustošila sjeverozapadnu Ugarsku. No tada je [[Češka|Češku]] napao Boleslav, pa se [[Svatopluk]] hitno morao vratiti u Češku. Carev pohod je propao jer se Požun nije predao.

Koloman je za nasljednika proglasio svog sina [[Stjepan II.|Stjepana II.]] i dao ga okruniti. Pred smrt je saznao da Almoš sprema novu pobunu, pa je zabrinut za sudbinu svog sina i nasljednika, koji je tada imao tek 14 godina dao uhititi [[Almoš]]a i njegova sina [[Bela II. Slijepi|Belu]], te ih je oslijepio. Potom ih je obojicu zatočio u samostanu blizu Vaca.
===Gubitak Dalmacije i kraj vladavine===
1112. godine zahladili su odnosi između [[Bizant]]a i Kolomana. To je pokušao iskoristiti mletački dužd pa je zatražio bizantsku pomoć da vrati dalmatinske gradove, no car je to zauzet drugim poslovima odbio. Ali nakon Almoševa osljepljenja je princeza Irena na čijem su se dvoru okupljali Almoševi pristaše isposlovala carev pristanak. Dužd [[Ordelaf Faledro]] je 1115. godine krenuo u rat. Zauzeo je Zadar, osim kule u kojoj se nalazila kraljevska vojska, te Biograd na moru. Kralj Koloman bio je teško bolestan i zauzet pitanjem nasljedstva da bi se mogao posvetiti obrani dalmatinskih gradova.

Hrvatskom je u kraljevo ime upravljao ban, a država je bila podijeljena na kraljevske županije na čelu sa županom. Župane je postavljao kralj, a brinuli su se o sakupljanju poreza te su zapovijedali utvrdama i vojnim postrojbama. Prostori južno od Gvozda bili su samostalniji. Tamo je bilo manje kraljevskih posjeda. Zahvaljujući njegovim donacijama počelo je doseljavanje Mađara u Slavoniju, dok u Hrvatskoj to nije bio slučaj. Kralj je odredio i da se porez kunovina ili marturina, koji se prije plaćao u kunskim kožama počne plaćati u novcu i to s 12 [[denar]]a srebra.

Kada je u Splitu 1112. umro [[nadbiskup]] Krescencije, stvorio je u grad jaku stranku pristaša, koji su za novog nadbiskupa izabrali njegovog miljenika Mađara Manasea. U Splitu se smjestio i kraljev poreznik, te ugarska vojska. Time je kralj prekšio privilegije, koje je dao gradu.

Koloman je umro [[3. veljače]] [[1116.]] godine, a naslijedio ga je sin [[Stjepan II., kralj Ugarske i Hrvatske|Stjepan II.]]

== Brakovi i djeca ==
Kolomanove žene:
*[[Felicija Sicilska]]
*[[Eufemija Kijevska]]
Kolomanova djeca:
*[[Sofija, Kolomanova kći|Sofija]] (Koloman ju je nazvao po svojoj majci)
*[[Stjepan II., ugarsko-hrvatski kralj|Stjepan II.]]
*Ladislav
*Boris (?)

== Poznate vladarske isprave ==
* [[Trogirska diploma]]

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Coloman of Hungary}}
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32460 Koloman - Hrvatska enciklopedija]
* [http://proleksis.lzmk.hr/31853/ Koloman - Proleksis enciklopedija]

{{S-start}}
{{S-hou|[[Arpadovići|Dinastija Arpadovića]]| |c. 1070.|3. veljače|1116.}}
{{S-reg}}
|-
{{S-bef | before={{nowrap|[[Ladislav I. Sveti]]}}}}
{{S-ttl | title=[[Dodatak:Popis mađarskih vladara|ugarski kralj]]| years=1095.–1116.}}
{{S-aft| rows=2 | after={{nowrap|[[Stjepan II., ugarsko-hrvatski kralj|Stjepan II. (III.)]]}}}}
{{S-bef| before=[[Petar Svačić]]}}
{{S-ttl| title=[[Hrvatski vladari|hrvatski kralj]]| years=1097.–1116.}}
{{reflist|group=ref}}
{{S-end}}

[[Kategorija:Arpadovići]]
[[Kategorija:Mađarski vladari]]
[[Kategorija:Hrvatski vladari]]

Koloman - Povijest promjena

WikiSysop: čišćenje redirekcija za infookvir monarh

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica