Suradnik10: Zamjena teksta - '. -1' u '. — 1'

2025-04-08T01:40:02Z

Zamjena teksta - '. -1' u '. — 1'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 01:40
Redak 23:		Redak 23:
	== Literatura ==		== Literatura ==

	* Alka Domić-Kunić. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29104 ''Bellum Pannonicum (12. -11. st. pr. Kr.): posljednja faza osvajanja južne Panonije'']. Časopis: ''Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu'' sv. 39, br. 1; str. 59-164. 2006.		* Alka Domić-Kunić. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29104 ''Bellum Pannonicum (12. — 11. st. pr. Kr.): posljednja faza osvajanja južne Panonije'']. Časopis: ''Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu'' sv. 39, br. 1; str. 59-164. 2006.

	* Alka Domić-Kunić. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29133 ''Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturalis historia Plinija Starijeg'']. Časopis: ''Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu'' sv. 37, br. 1; str. 119-171. 2005.		* Alka Domić-Kunić. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29133 ''Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturalis historia Plinija Starijeg'']. Časopis: ''Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu'' sv. 37, br. 1; str. 119-171. 2005.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-04T00:46:51Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Gradina Klinac grad Hrvatska.jpg|mini|200px|Pogled na gradinu [[Klinac grad]] na Klimna gori kod [[Petrinja|Petrinje]]]]

'''Kolapijani''' (''Colapiani'') su pripadnici kulturne i etničke skupine koja je krajem [[Brončano doba|brončanog doba]] i početkom [[željezno doba|željeznog doba]] živjela otprilike na području koje obuhvaća današnju [[Banovina|Banovinu]] i [[Kordun]] te su dakle držali [[Posavina|Posavinu]] u (široj) okolici [[Sisak|Siska]] i protezali se u [[Pokuplje]] (o čemu svjedoči i njihovo etničko ime), a ušće [[Una|Une]] u [[Sava|Savu]] vjerojatno je bila njihova istočna granica.

Područja oko srednjeg toka rijeke [[Kupa|Kupe]] nastanjivalo je nekoliko zajednica koje su se razvijale tijekom kasnoga brončanog doba, a njihova je kultura bila obilježena vrlo snažnim utjecajem kulture polja sa žarama, odnosno one su i same bile jednim njezinim dijelom. Od
[[8. stoljeće pr. Kr.|8. stoljeća pr. Kr.]] sve su više jačali utjecaji s juga, posebice s japodskoga područja, koji od tada imaju odlučujuću ulogu u nastajanju i razvitku novih željeznodobnih skupina poznatih pod imenom Kolapijani, jer su živjeli uz rijeku Kolapis (''Colapis'' – kriva rijeka), tj. uz današnju [[Kupa|Kupu]].

[[Datoteka:Zoomorfna figurica - Klinac grad Hrvatska.jpg|mini|200px|Zoomorfne figurica pronađena na gradini [[Klinac grad]], karakteristična za kulturu Kolapijana]]

[[Plinije Stariji]] i [[Klaudije Ptolomej|Ptolomej]], crpeći podatke iz ranijih izvora kažu da Kolapijani nisu pripadali [[Kelti|Keltima]] nego nekom južnopanonskom narodu koji je bio povezan sa [[Segestani|Segestanima]] i [[Japodi|Japodima]]. S dolaskom i trajnim naseljavanjem [[Kelti|Kelta]] na prostore južne [[Panonija|Panonije]] došlo je do prekida autohtonih tradicija i uvođenja nove, tzv. latenske kulture (nazvana po švicarskom lokalitetu [[La Tène]]). Unatoč nastanjenosti Kelta u blizini rijeke Kupe, lokalne zajednice Kolapijana uspijevaju sačuvati bitne značajke svoje materijalne i duhovne kulture. S [[Oserijati|Oserijatima]] i [[Jasi|Jasima]] na istočnoj strani, [[Japodi|Japodima]] na jugozapadnoj i [[Mezeji|Mezejima]] na južnoj, Kolapijani su svojevrsno panonsko »predziđe« prema svojim uvelike keltiziranim sjevernim susjedima [[Varcijani|Varcijanima]].
[[Datoteka:Ilirska plemena.svg|mini|200px|<center>Karta koja prikazuje približan razmještaj ilirskih plemena i njihove susjede.]]

Međutim, danas se sve više vjeruje da su i [[Segestanci]] Kolapijani. Tako [[Apijan]] spominje samo [[Segestani|Segestance]], stanovnike njihova glavnog naselja, odredivši ih inače kao [[Panonci|Panonce]] (u njegovoj inačici Pajonce), [[Dion Kasije Kokejan]] i [[Strabon]] također ih nazivaju ih [[Panonci|Panoncima]], [[Plinije Stariji]] razgraničava ih s [[Breuci|Breucima]], a [[Klaudije Ptolomej|Ptolomej]] smješta »ispod« Boja, pogrešno ih imenujući (on ili njegov prepisivač) Kolanijanima. U prilog Kolapijanskom određenju grada [[Segestica|Segestike]] govori i arheološka slika područja oko ušća Kupe u Savu kao i Plinijevo smještanje Kolapijana u [[Posavina|Posavinu]]. Kao i u slučaju Kornakata, ne bi trebalo biti dvojbe oko poistovjećivanja Segestanaca s Kolapijanima – ime »Segestanci« odnosi se na stanovnike grada [[Segestica|Segestike]] (i stoga je [[ojkonim]]) koji su inače Kolapijani. [[Segestani|Segestance]] (dakle Kolapijane) [[Strabon]] smatra pravim [[Panonci|Panoncima]] i prikazuje ih kao uklinjene između dva keltska bloka – istočnih Kelta [[Skordisci|Skordiska]] i zapadnih Kelta [[Taurisci|Tauriska]].

Antički pisci [[Strabon]], [[Plinije Mlađi]] i [[Herodijan]] o [[Panonija|Panoniji]] govore vrlo nepovoljno, kao kao o šumovitoj zamočvarenoj, gorovitoj i hladnoj zemlji u kojoj ne uspijeva vinova loza, a zimi se lede rijeke. [[Dion Kasije Kokejan]] je početkom [[3. stoljeće|3. stoljeća]] ''Rimskoj povijesti'' opisao Panoniju i Panonce riječima: '' Panonci vode najbjedniji život od svih ljudi. Oni, naime, nemaju sereće što se tiče tla niti podneblja,ne uzgajaju masline i ne prave vino osim u vrlo malim količinama, a i to nevaljale kakvoće, jer je zima vrlo oštra i zauzima veći dio godine, nego piju i jedu ječam i proso. Zbog svega toga smatraju se najhrabrijima od svih za koje znamo, jer su vrlo srčani i krvožedni, kao ljudi koji ne posjeduju ništa što častan život čini vrijednim''.

Međutim, Kolapijani su bili nastanjeni na vrlo povoljnu položaju, između jugozapadne [[Panonija|Panonije]] i Dinarskoga gorskog područja, na putovima koji vode prema sjevernom [[Jadran|Jadranu]]. Uz uobičajene djelatnosti, gospodarstvo im se temeljilo na riječnom prometu, trgovini, a dijelom i na metalurgiji jer su bili na prostoru vrlo bogatom željeznom rudom. Dostupni arheološki nalazi ukazuju da su Kolapijani znalački iskorištavali prirodne pogodnosti svoga kraja za poljoprivredu i stočarstvo, a s obzirom na guste šume i za lov.

Nažalost, izuzetno oskudna arheološka istraženost krajeva oko [[Kupa|Kupe]] i općento na [[Banovina|Banovini]] i [[Kordun|Kordunu]] ne omogućuje cjeloviti uvid u materijalnu i duhovnu kulturu Kolapijana, iako rezultati dosadašnjih istraživanja upućuju na veliko materijalno i duhovno bogatstvo i važnost te kulturne i etničke skupine. I doista, materijalna kultura ove panonske zajednice na samome južnome rubu keltskoga svijeta pokazuje neovisnost o keltskom utjecaju, a tako i epigrafički potvrđena osobna imena momaka unovačenih u rimske postrojbe tijekom [[1. stoljeće|1. stoljeća n. e.]]

Zanimljivo obilježje te zajednice jest relativno obilje različitih antropomorfnih i zoomorfnih terakota pronađenih na lokalitetima [[Belaj]], [[Klinac grad]], [[Kiringrad]], Marić gradina kod [[Kutina|Kutine]], [[Sisak]], [[Turska kosa]] nedaleko [[Topusko|Topuskog]] itd. Na tim nalazištima, koja se vezuju uglavnom uz Kolapijane, najviše su zastupljene ljudske figurice, a od životinjskih prevladavaju prikazi konja. Takva antropomorfna i zoomorfne glinena plastika je često pronađena u blizini nekog žrtvenika ili kao grobni prilog te je očito imala određeni kultni značaj. Kolapijanski [[idol|idoli]] svode se na prikaze božanstava, magijskih objekata, votivnih predmeta, amuleta, kultova predaka, ali i dječjih lutaka.

== Literatura ==

* Alka Domić-Kunić. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29104 ''Bellum Pannonicum (12. -11. st. pr. Kr.): posljednja faza osvajanja južne Panonije'']. Časopis: ''Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu'' sv. 39, br. 1; str. 59-164. 2006.

* Alka Domić-Kunić. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29133 ''Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturalis historia Plinija Starijeg'']. Časopis: ''Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu'' sv. 37, br. 1; str. 119-171. 2005.

* Lazo Čučković. Kolapijani. U: ''Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada''. Ur. Dubravka Balen-Letunić, Zagreb, Arheološki muzej u Zagrebu; str. 173-209, 2004.

* Lidija Bakarić, Nenad Hölbl i Lazo Čučković. ''Idoli''. Katalog izložbe, Arheološki muzej Zagreb i Gradski muzej Karlovac, 1991.

* Lazo Čučković. ''Arheološka problematika zapadne Banije''. U: Glina - glinski kraj kroz stoljeća. Ur. Drago Roksandić et. al. Skupština općine Glina, Glina, str. 7-12,1988.

* Dubravka Balen-Letunić. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=42913 '' Prethistorijski nalazi s gradine Kiringrad'']. Časopis: '' Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu ''. sv. 20; str. 1-30. 1987.

* Nives Majnarić Pandžić. [http://www.franic.info/radovi/Pandjic.pdf ''Prilog poznavanju kasnog brončanog i starijeg željeznog doba na Kordunu i Baniji'']. Znanstveni skup ''Arheološka istraživanja na karlovačkom i sisačkom području''. Karlovac, 12-14. X. 1983. Izdanja HAD-a sv. 10; str. 29-42. Hrvatsko arheološko društvo, 1986.

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.jutarnji.hr/trazili-zlatno-tele--a-pronasli-blanku/310241/ Tražili zlatno tele, a pronašli Blanku]

{{Iliri}}

[[Kategorija:Iliri]]
[[Kategorija:Hrvatska i Hrvati prije seobe]]
[[Kategorija:Stari narodi i civilizacije]]
[[Kategorija:Nestali narodi]]

Kolapijani - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '. -1' u '. — 1'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica