WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-24T05:04:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir hrvatski velikaši
|prezime = Knežević
|slika = Kneževići od Svete Jelene (Croatia).jpg
|veličina_slike = 250px
|opis_slike = Obiteljski barunski grb koji se nalazi na grbovnici
|država = [[Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom|Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo]]<br>[[Habsburška monarhija]]
|podrijetlo = [[Hrvati|hrvatsko]].
|kuća = Kneževići od [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svete Jelene]]
|naslovi = baruni
|utemeljenje = [[15. stoljeće]]
|utemeljitelj =
|rodonačelnik = izumrli (1924.)
|napomena =
}}

'''Kneževići''', [[Hrvatska|hrvatska]] plemićka obitelj podrijetlom s područja srednjovjekovnog [[Brotnjo|Broćna]] u [[Hercegovina|Hercegovini]], koja se u povijesnim dokumentima prvi put pojavljuje na tom području u [[15. stoljeće|15. stoljeću]], a kasnije u zapadnijim i sjevernijim krajevima Hrvatske. Prema nekim izvorima, prvotno su nosili prezime Krušević, zatim Knezić, te naposlijetku Knežević. Pripadnici obitelji istaknuli su se svojim vojničkim umijećem i visokim časničkim činovima u [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj]] carskoj vojsci. Prema svom najznačajnijem posjedu u [[Međimurje|Međimurju]] imali su naziv ''Kneževići od [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svete Jelene]].

== Obiteljska povijest ==

Kao i mnoge druge stare plemićke obitelji s prostora nekadašnjeg jugoistočnog dijela srednjovjekovnog [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskog Kraljevstva]] i susjednih samostalnih teritorija, te kasnijih država na tom području ([[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo]], [[Bosansko Kraljevstvo]], [[Neretvanska kneževina]], [[Zahumlje]], [[Travunja]]), Kneževići su se zbog učestalih [[Osmansko Carstvo|turskih]] prodora i osvajanja povukli u drugoj polovici [[15. stoljeće|15. stoljeća]] prema zapadu i sjeverozapadu. U to doba Hrvatskom i Ugarskom je vladao kralj [[Matija Korvin]], i on je Ivanu Kneževiću, sinu Filipa Kneževića, poginulog u obrani [[Jajce|Jajca]] od Turaka 1463. godine, dana [[2. srpnja]] [[1466.]] godine, u vrijeme nakon pada [[Bosansko Kraljevstvo|Bosanskog Kraljevstva]] u osmanske ruke, potvrdio plemstvo i dao posjede [[Gračac]] i [[Grab]] u [[Lika|Lici]].

Ivanov praunuk Franjo Knežević dobio je od habsburškog cara i [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima|hrvatsko]]-[[Kraljevina Ugarska|ugarskog]] kralja [[Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda II.]] dana [[15. svibnja]] [[1628.]] godine ponovnu potvrdu plemićke titule i posjeda. Franjo je bio zapovjednik obrane [[Krbava|krbavskog]] područja od stalnih turskih osvajačkih prijetnji, pri čemu je njegova obitelj u vrijeme najveće osmanske ekspanzije izgubila praktički sve posjede. Tek dva naraštaja kasnije, krajem [[17. stoljeće|17.]] i početkom [[18. stoljeće|18. stoljeća]], istjerivanjem Turaka, obitelj je vratila svoja imanja i čak kupila neka nova (na primjer kod [[Udbina|Udbine]]).

[[Martin Knežević]] (*1708; †1781.), jedan od Franjinih potomaka, sin Jurja i Katarine rođ. Stibor, rođen u [[Senj]]u, postigao je do tada najveći uspon nekog člana obitelji u vojničkoj karijeri, jer je postao [[general]] Habsburške vojske. Njegov otac nosio je prije njega samo čin [[bojnik]]a u [[Vojna krajina|Ličkoj krajiškoj pješačkoj pukovniji]]. Martin se u svojoj karijeri borio u nizu bitaka i na mnogim bojištima, pa je sudjelovao i u [[Rat za austrijsko nasljeđe|Ratu za austrijsko nasljeđe]] (1740.-1748.) te u [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjem ratu]] (1756-1763), gdje se borio diljem Europe (Bavarska, Češka, Nizozemska itd.). Od carice i hrvatsko-ugarske kraljice [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]] dobio je [[7. travnja]] [[1763.]] godine naslov [[barun]]a. U braku s Uršulom Vukasović Martin je imao brojnu djecu, među kojima su bila šestorica sinova: [[Juraj Knežević|Jurja]] (*1733.; †1805.), general-bojnika, Antuna (*1737.; †1809.), potpukovnika, [[Ivan Knežević|Ivana]] (*1743; †1809), general-bojnika, [[Petar Knežević od Svete Jelene|Petra]] (*1746.; †1814.), general-bojnika, Lavoslava (*?; †1788/89), satnika, te najmlađeg [[Vinko Knežević|Vinka]] (*1755.; †1832.), [[podmaršal]]a i počasnog [[General konjaništva|generala konjaništva]].
[[Datoteka:Martin Knežević (1708-1781).jpg|mini|desno|200px|Portret Martina baruna Kneževića (1708.-1781.)]]
[[Datoteka:Juraj Knežević.jpg|mini|desno|200px|Portret general-bojnika Jurja Kneževića (1733.-1805.), najstarijeg Martinovog sina]]
[[Datoteka:Vinko Knežević.jpg|mini|desno|200px|Portret Vinka baruna Kneževića (1755.-1832.), najmlađeg Martinovog sina i proslavljenog habsburškog podmaršala]]

Kada je [[Josip II.]], sin i nasljednik Marije Terezije, [[7. veljače]] [[1786.]] ukinuo [[Pavlini|pavlinski]] crkveni red, posjedi pavlina u [[Međimurje|Međimurju]] najprije su došli u ruke [[beč]]ke carske i kraljevske komore, a zatim su [[1802.]] dati u vlasništvo sinovima Martina Kneževića, djelomično kao zamjena za njihova imanja u [[Lika|Lici]]. Ta su lička imanja bila procijenjena na 152.684 forinta, dok su bivša pavlinska dobra u Međimurju imala procjenu vrijednosti od 101.660 forinti. Razliku od 51.024 forinta Kneževićima je isplatila već spomenuta kraljevska komora. Tako se ta do tada lička plemićka obitelj doselila na krajnji sjever Hrvatske i preuzela bivše posjede pavlina, i to [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svetu Jelenu]] s okolnim selima [[Mačkovec|Mačkovcem]], [[Zasadbreg|Zasadbregom]] i [[Knezovec|Knezovcem]], te [[Štrigova|Štrigovu]] s obližnjim selom [[Leskovec|Leskovcem]], uključujući pripadajuće crkve i samostan. Zapravo su prebivalište u Međimurju imala samo trojica braće, i to Ivan, Petar i Vinko, koji su kasnije podijelili dobiveno vlasništvo. Po svom svetojelenskom imanju uzeli su odgovarajući pridjevak, te su se nazivali '''Kneževići od Svete Jelene'''.

Nakon dolaska u Međimurje, braća Kneževići su obnovili objekte na svojim novim imanjima, jer su neki bili u lošem stanju; zgrada bivšeg pavlinskog samostana služila je, na primjer, tijekom [[Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću|napoleonskih, odnosno koalicijskih ratova]] kao vojnički magazin. U to je vrijeme vlasnik najvećeg dijela Međimurja bio grof [[Juraj Feštetić|Juraj]] [[Feštetići|Feštetić]] stariji (*1755.; †1819.), koji nije bio previše oduševljen svojim novim susjedima, pa je u početku dolazilo do trzavica između vlastelinskih obitelji, ali se kasnije situacija smirila.

Od ukupno šestero braće Kneževića, četvorica (Juraj, Antun, Ivan i Lavoslav) nisu imala potomstvo. Od preostale dvojice, Petar i Vinko su imali po dva sina, koji su doduše krenuli stopama svojih očeva i otišli u vojnu službu, ali se nisu u njoj dugo zadržali i nisu postigli tako visoke činove kao njihovi očevi. Petar se prvi put oženio 1785. godine barunicom Ernestinom Hayden iz austrijskog grada [[Linz]]a, a drugi put Viktorijom Bender, s kojom je 1804. dobio Maksimilijana Ivana, a 1809. Aleksandra Franju Kazimira. Vinku i njegovoj supruzi barunici Karolini Hogger, s kojom se oženio 1793. godine u gradu [[Opava|Opavi]] u današnjoj [[Češka|Češkoj]], narodili su se Aleksander (1810.) i Konstantin (1811).

U jednom popisu plemića i zemljoposjednika u [[Međimurje|Međimurju]] iz godine 1835. spominje se kao vlasnik [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svete Jelene]] i barun Vinko Knežević, koji je te godine već bio pokojan. Nakon njegove smrti dio međimurskih imanja obitelji, i to onaj na području Svete Jelene, prodan je grofovima Feštetićima. Ipak, Kneževići su se na području Međimurja održali još skoro stotinu godina, gdje su Petrovi potomci živjeli na svojem štrigovskom, odnosno leskovečkom posjedu. Na svojim imanjima unaprijedili su poljoprivredu, a osobitu pažnju poklanjali su intenzivnom uzgoju vinove loze. Unuk Petra Kneževića, imenom Viktor, spominje se godine 1898. kao neoženjeni umirovljeni [[Husari|husarski]] [[satnik]], koji je živio u Štrigovi.

U vrijeme nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], u Međimurju je živio barun Aleksandar Knežević. Kada je grof Eugen Feštetić [[21. rujna]] [[1923.]] godine prodao svoje [[Čakovec|čakovečko]] vlastelinstvo tvrtki „Slavonija“ d.d. iz [[Zagreb]]a, Aleksandar se potpisao u svojstvu svjedoka na kupoprodajnom ugovoru za tu transakciju.

Posljednji potomak obitelji bio je, prema raspoloživim izvorima, Ivo Knežević, iza čije smrti su oporučno godine 1924. vrijedni portreti članova ove barunske loze predani [[Hrvatski povijesni muzej|Hrvatskom povijesnom muzeju]].

== Vidi još ==

* [[Gračac]]
* [[Sveta Jelena (Međimurje)]]
* [[Štrigova]]
* [[Feštetići]]

== Literatura ==

* dr. [[Rudolf Horvat]]: '''Poviest Međimurja'''; Izvorno izdanje: nakladnik „Prosvjetno-poviestno družtvo ''Hrvatski rodoljub''“, Zagreb 1944.; Pretisak-izdanje: nakladnik „Matica hrvatska - Ogranak Čakovec“, Čakovec 1993.

== Vanjske poveznice ==

*[http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1068.0 Ličko plemstvo uključivalo je i Kneževiće]
*[http://hrcak.srce.hr/file/29199 Kneževići – hrvatska vojnička obitelj] (PDF)
*[http://fly.cc.fer.hr/~kkolac/povijest.htm Obitelj Knežević u povijesti Zasadbrega]

[[Kategorija:Kneževići|*]]
[[Kategorija:Hrvatske plemićke obitelji]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest]]
[[Kategorija:Međimurje]]
[[Kategorija:Lika]]

Kneževići (plemstvo) - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica